Eli30

Ja sam svjesna, da Vi ne mozete preuzeti nikakvu odgovornost za moje konacne odluke, ali se bar po njima mogu orjentirati, kako zelim postupiti i doista sam od sveg srca zahvalna (zajedno sa mojom cijelom obitelji), posto su ovo savjeti, koji bi me negdje drugo toliko kostali da ih nikad nebi ni bila u stanju ni zatraziti... To mi je nadasve jasno... Sto se tice troskova oko moga oca, naravno cu ih sve platiti i to sam djedu rekla na samom pocetku ove parnice. Tatu samjako voljela i njegova smrt mi je bolna i ljuta sam na djeda, sto mu je sve imanje poslje smrti uzeo, a nije bio u stanju napraviti mu niti kakav mali spomenik. Na grobu nema nikakve oznake, a vec su prosle dvije godine...

Hvala Vam sto ste mi pojasnili i kako ce proteci ostavinska, jer mi to sve nije nimalo poznato. Da li ce sud sam donijeti odluku da li usmena oporuka vazi ili ne? Uski prijatelji ostavitelja su mi rekli da on nije ostavio oporuku, ali u smrtovnicu su upisana dva svjedoka usmene oporuke. Brat moje bake je lezao desetak dana u bolnici pri potpunoj svjesti. Da li ce sud to sam provjeriti ili mi u svakom slucaju moramo osporavati, ako nam oporuka bude sumnjiva? Ako je oporuka logicna i ako bi iz nje doista mogla proizlaziti volja ostavitelja, nemam apsolutno nikakve namjere osporavanja. A ako je nelogicna, pitam se, da li ce se i u to upustati... Srdacan pozdrav

Mnogo Vam hvala za Vas brzi odgovor, koji me je umirio! Mene moj odvjetnik radi toga zbunjuje, sto mi on rijetko koji savijet dadne, tako da ja nebi znala, sta da od djeda trazim, da mi Vi to ovdje ne reknete. Mislim da posto djedu nismo "zaprijetili" nikakvim konsekvencijama, djed sad na osnovi toga pokusava mene izigrati i magarciti. pustili smo mu sve na dobru volju i izasli mu u susret (sto je bila i moja volja), ali on sad to koristi i postavlja nemoralne uvjete. Moj odvjetnik mi nista nije rekao uvezi tih uvjeta i sta on o tom misli, premda se ja u to sve ne razumjem. Ja nemam pojma o pravu, a djed je sad zatrazio da platim APSOLUTNO sve racune, koje je on imao time, sto me je zatajio (cak trazi da platim troskove sahrane, za koje nema racuna. napr. glazbu, za koju su mi njegovi rodjaci rekli, da je nije ni bilo. cvijece, kojeg moj djed nije uopce kupio i stavio sinu na grob itd. on mi laze, a trazi da pokrijem.), te i kompletne racune ove parnice (ukljucujuci i njegovog odvjetnika) i da pismo, u kojem se odricem njegove imovine, ovjerim kod notara, a on ce meni prepisati nekretnine (ne i pokretnine!) moga oca jednog dana (mozda na jesen). da sam ja sad jos naivnija, nego sto jesam, ja bih sad to cas prije napravila, samo da se on smiluje i prepise mi imanje. a odvjetnik mi nije rekao da se ni u ludilu u to ne upustam, jer bi to (mozda?) znacilo pri djedovoj smrti da sam se odrekla i oceve imovine, posto je i ona djedova. Sto se tice racuna na banci, radi se o racunima moga oca. Znaci, ostavinska rasprava iza moga oca je prosla prije 2 godine, djed je dobio novac, a jos nismo istrazili ni sta je ostavio, ni da li je njegov stan iznajmljen... Nit smo mu zaprijetili da cemo traziti ugovor o stanu, za koji nece da pokaze prihode, a ima ih. hmmm... Lijep Vam dan zelim Srdacan pozdrav e.

Postovani, Evo nesto u zadnje vrijeme imam cudan osjecaj. Moj odvjetnik meni stalno pise samo zahtjeve moga djeda, koji me je prevario, te neposteno nasljedio imanje moga oca. Samo moj djed postavlja uvjete, a moj odvjetnik se brani, kad postavim i ja uvijet da dobijem ono, sto mi ustvari pripada. Moj djed dolazi odvjetniku i prica mu lazi i ja imam osjecaj da moj odvjetnik na to nasjeda. Cini mi se, kao da mi doista slabo daje savjete, sta da cinim. Odvjetnika sam vec unaprijed platila. Ja sam jedini nasljednik svoga oca. Ne shvacam, zasto se stalno moram dokazivati, kakav je moj kontakt s ocem bio itd., a kad posaljem sva tatina pisma, u kojima sve jasno pise o nasem odnosu i njegovim zeljama uvezi njegove imovine, cini mi se da ona ne igraju nikakvu ulogu i da nikog ne zanimaju. Odvjetnik mi uvijek napise, sta je protracao moj djed, ali nikako mi ne govori, sta da cinim. Uvijek ja sama predlazem na osnovi vasih prijedloga na legalisu (sto on nezna). Nekako se osjecam prepustena sama sebi. Mozda to i nije istina. Mozda cisto ne znam, na koji nacin odvjetnici rade. On mene doista obavjestava non-stop i salje mi nove informacije, ali on me pri tom ne savjetuje mnogo. Kad je djed zatrazio kao uvjet da ja platim sudske troskove za ovu parnicu, nista mi na to nije rekao, nego da smatra da je bolje da ne kompliciram. Pa dobro, nemam namjeru komplicirati, ali nemam namjeru ni gledati, kako me drugi pljackaju. Naprimjer, moj odvjetnik jos nije istrazio, koliko je novaca ostalo na kontu moga tate i moje bake. Stalno mu pisem da moj djed izdaje tatin stan, ali mi on nikako nije predlozio, sta da cinim uvezi toga i kako da dodjem do informacija, da li je stan legalno/ilegalno iznajmljen? Imam osjecaj kao da on ima malo volje za te istrage, a ja se ustrucavam reci mu, jer ne znam da li i to spada u njegov rad. Istom odvjetniku sam dala punomoc da me zastupa na ostavinskoj raspravi uvezi pokojnog brata moje bake, koja je u sljedecu srijedu? Posto je ostavinska na otoku, odvjetnik je zamolio javnog biljeznika da ga ekstra primi kasnije, jer trajekt kasnije stize, nasto je ovaj pristao. Da li je to pametno da on dodje poslje sviju? Ja sam jedini zakonski nasljednik umrloga. Prijavili su se jako daleki rodjaci. I postoji nekakva usmena oporuka. Zar je pametno da moj odvjetnik dodje kasnije, pa nista od tog ne cuje licno nego samo od biljeznika? Ja zivim u inozemstvu. Odvjetnik mi je rekao da ne trebam dolaziti i izlagati se dodatnim troskovima. Ja nebi rado isla, ali me uznemiruje, sto ce on doci kasnije. Dali bi bilo bolje da i ja prisustvujem? Ako osoba iz oporuke bude proglasena nasljednikom, onda ja trebam zatraziti da se izdvoji stan moga oca na hvaru, ciji je izvanknjizni vlasnik, iz ostale ostavine. ali, kao sto sam pisala, moj djed je nasljedio izvanknjizno vlasnistvo tog stana. sa odvjetnikom je dogovoreno, da ce po uspjehu u ostavinskoj dobiti 15%. Ako mi izdvoji stan, ja cu mu platiti 15% za stan, ali taj stan uopce nije moj, nego (izvanknjizno) djedov. Zasto da ga izdvajam? Za djeda? Mislim, ako usmena oporuka ne bude vazila (OSTAVITELJ JE NAKON UDESA LEZAO DVIJE NEDJELJE POTPUNO SVJESTAN U BOLNICI!), onda bi normalno sve trebalo pripasti meni. Ali ako mene zapadne samo tatin dio, on ionako jos nije moj, a platit cu za njega 15%.) Srdacan pozdrav i hvala za Vase savjete, bez kojih bi bila doista izgubljena! e.

Hvala Vam mnogo za odgovore. Bovu: evo ovako, taj sin od 23 godine je isto pravi sin moga djeda. moj djed je sa svojih sesdeset i jos nesto godina postao otac po drugi put, tako da naravno i taj sin nasljedjuje... KronickaStranka: Meni nije u cilju doci sto prije do nasljedstva, koje mi je tata ostavio (sto proizlazi iz njegovih pisama, koja su pisana rucno), tako da se vec spremam za duzu sudsku raspravu. U svakom slucaju je spor zabiljezen na nekretninama, tako da ce se ovaj spor nastaviti i u slucaju da djed umre. Ne namjeravam se odricati djedovog imanja, pa kad je on meni prouzrokovao trosak, onda nek se sam zasticuje i on sad, ako moze. Sa svojom suprugom i sa sinom je u uzasno losim odnosima, tako da ugovor o dozivotnom uzdrzavanju nebi bio pametan, posto bi ga mogli izbaciti iz stana i oteti mu sve, jer ga ionako ne podnose. najvjerovatnije ce ostaviti oporuku. ja na to djedovo imanje nisam nikad ni pomisljala, niti mislila ici na ostavinsku, ali pod ovim uvijetima, to cu uciniti i zatraziti sve, na sta budem imala sanse. Djed od mene zahtjeva da ne trazim od njega tatinu ustedjevinu, nego samo nekretnine. Kaze da je pokrio tatinom ustedjevinom troskove za sahranu, za koje se ne izdaju racuni (kao jelo i pice, misa zadusnica, svecenika itd.). A trazi da mu ostale troskove platim. Tatinu sahranu naravno ZELIM platiti. mise sam platila naravno i ja za njega. I tesko mi je radi njegove smrti, ali ovaj bezobrazluk ne mogu dopustiti. djedova ulica je druga do tatine ulice. nikad mu nisu dolazili. nista mu nisu pomagali. ja zivim u austriji i dolazila sam jednom godisnje. Ovi njihovi zahtjevi su doista nepravedni. Ja sam na pocetku pristala na zahtjev da nosim sudske troskove ove parnice, ako djed pristane, vratiti mi sve. No on sad zahtjeva da mu ja platim i troskove odvjetnika... Premda sam ja tek poslje dvije godine saznala za tatinu smrt, oni sad zele ici protiv mene da se nisam zanimala za oca. Ja nikad s tatom nisam zivjela. Vidjali smo se jednom godisnje i pisali jedni drugom. On se nekad mjesecima nebi javio, zato mi sprva nije bilo cudno. Zvala sam ga. Telefon je jos bio prijavljen, ali se nije javljao. Slala sam tetku do njegovog stana. Nije joj otvorio, ali njegovo ime je pisalo na stanu. Nije bilo osmrtnice u slobodnoj dalmaciji. cisto nisam znala, gdje je tata.... ali bio je premlad za umiranje. glupo je da tako dugo nisam znala za njegovu smrt, ali on je zivio sam. od rodbine nema vise nikoga. jedino sam mogla saznati od djeda. a ja sam bila sigurna, da ce meni sud javiti kad tata umre. hrvatskoj drzavi je poznata moja adresa, jer obavezno dobivam pozive kad je u hrvatskoj biranje...

ja isto to smatram pokvarenim... zena, o kojoj se radi, nije moja baka. moja baka je umrla 2005. ova zena je njoj prije vise od 30 godina otela muza, pa sad zahtjeva i nasljedstvo moje bake (stan moje bake u splitu i stan moje bake u gradu hvaru, te i novac sa tatinog i bakinog konta). moj djed je svoju obitelj davnih dana napustio, ali je znao doci po nasljedstvo. moj djed je vrtoglava osoba, s kojom se ne moze lako razgovarati i nije razuman, ali ipak mi se u razgovoru s njim cinilo da me zeli vidjeti (vidio me je nekoliko puta, kad sam bila mala, iako on sad tvrdi da nije znao da postojim). ja sam mu jedino, sto mu je ostalo od njegovog sina iz prvog braka, koji je bio tesko bolestan i kojeg je djed volio, iako se pod utjecajem svoje nove zene, nije smio brinuti, te se sastajao s njim tajno. ta zena ima ogromnu imovinu na bracu, a moj djed ima vise od 300.000,- m² zemlje na Hvaru, te veliku kucu (na Hvaru) i stan u Splitu. Iz drugog braka od te pohlepne zene ima sina, koji je mladji od mene (tek su mu 23 godine)... pri ostavinskoj iza smrti moga djeda bi se normalno djelilo na tri djela, ako djed ne ostavi oporuku. ja sam se toga mislila dobrovoljno odreci, ali pod ovakvim pokvarenim uvjetima, pod kojim se zahtjeva da im ja platim njihov pokusaj da mi opljackaju mrtvog oca, ne pada mi to vise na pamet. srdacan pozdrav i hvala na odgovoru e.

Postovani, Evo me opet... Sudski proces ide dalje... Djed je prvo pristao prepisati mi tatine nekretnine pod uvjetom da se odreknem novcane sume, koja je ostala iza tate i bake i koja nije narocito velika. ja sam se s tim slozila, te i predlozila preuzeti troskove sahrane, jer sam ja zeljela sahraniti tatu. Nasla sam 2 tatina pisma, koja su stigla kratko prije njegove smrti, u kojima on pise da ce mi ostaviti svoj stan i da za mene stedi, tako da "mi je starost osigurana" u svakom slucaju. tako tata pise... No sad se umjesala supruga moga djeda, koja je gotovo 30 godina od njega mladja. Ona je uzela mojoj baki muza, pa je sad namjeravala oteti i imovinu. Ovo su njihovi uvjeti (molim Vas da mi kazete, sta o njima mislite, premda me je djed zatajio na sudu, pocinio krivicno djelo itd. - ovi uvjeti su za nepovjerovat. Kako da postupim dalje? Moj odvjetnik ce me uvezi toga savjetovati, ali zelim znati Vase misljenje): "Vaš djed je danas došao s novim uvjetima pod kojima bi priznao tužbeni zahtjev: 1) da date pismenu izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika da se odričete prava na nasljeđivanje iza njegove smrti; 2) da ste dužni platiti troškove ostavinskog postupka iza smrti Vašeg oca, za koje tvrdi da su iznosili 8.000,00 kuna; 3) da snosite sve troškove sahrane Vašeg oca koje će dokumentirati računima; 4) da snosite troškove sudskog postupka kao i troškove njegovog odvjetnika; Također je naveo da je stan iznajmio jednoj osobi koja trenutno stan kompletno preuređuje, a troškove preuređenja kompenzirati će se na način da jedno vrijeme ta osoba neće plaćati najamninu. (OVO JE LAZ! STAN JE KOMPLETNO RENOVIRAN I U NJEMU ZIVE STUDENTI, KOJI PLACAJU KIRIJU. KAKO DOCI DO TOCNIH INFORMACIJA, DA LI JE STAN IZDAT?) Što se tiče Vaših pisama u stanu navodi da nikakva pisme nije pronašao jer je Vaš otac palio papire, pa je vjerojatno sva Vaša pisma spalio. (TO JE ISTO LAZ! U STANU SE NALAZILA HRPA MOJIH PISAMA. OTAC IH JE CUVAO KAO SVETINJU!) Ukoliko pristajete na njegove uvjete voljan je potpisati izjavu o priznanju tužbenog zahtjeva na jesen u devetom mjesecu kad se vrati iz J. (DJED JE BOLESTAN OD RAKA. MOZDA UMRE USKORO) Također je naveo da sve iznose koje bi se obvezali isplatiti ne morate mu odmah isplatiti nego kad to budete mogli tj. kad prodate nešto od imovine što ćete naslijediti. Smatra da ukoliko se ne sporazumijete s njim može osnovano pobijati Vaše pravo na nasljeđivanje iz osnova nedostojnosti za nasljeđivanje obzirom da niste vodili računa o svom ocu koji je bio duševno bolestan i nesposoban za samostalni život te da skoro dvije godine niste znali da je umro. (JA TATU VISE NISAM MOGLA DOBIT NA TELEFON. ZIVIM U INOZEMSTVU. STUDIRAM, JER MI SE STUDIJ RADI TEZE BOLESTI STITNJACE ODUZIO. FINANCIRAM SEBI SAMA STUDIJ, A PRIHODI SU MI MALI. S OCEM SAM BILA U LIJEPOM KONTAKTU CIJELI ZIVOT - IMAM BEZBROJ PISAMA SVE DO NJEGOVE SMRTI, U KOJIMA ON PISE O NASEM ODNOSU I NASIM SUSRETIMA). Također navodi da imate 30 godina, a da nikad do sada niste pokazali ni interes za njega kao svog djeda niti ste ikad uspostavili kontakt s njim, nego tek sada kad ste doznali da Vam je otac umro i da iza njega ima imovine. (DJED ME JE OD DJETINJSTVA ODBACIO I NIJE HTJEO ZNATI ZA MENE! ZAR DIJETE TREBA TRAZITI DJEDA, A NE DJED DIJETE!) Samo za Vašu informaciju obavještavam Vas da u Vašem slučaju ne postoje zakonski uvjeti da bi mogli biti proglašeni nedostojnim za nasljeđivanje." MOLIM VAS ZA POMOC! Sta mislite o ovom????? Ja na ove uvijete necu pristati, jer su besramni i pokvareni. Troskove sahrane moga tate cu naravno podmiriti ja, a troskove njihove pljacke, kad su otisli na ostavinsku, mi ne pada na pamet platiti. Otkud nekom, ko je pocinio krivicno djelo, hrabrost, postavljati uvjete. Kronicka Stranko, smijala sam Vam se kad ste pisali da je moj djed zasticen poput lickog medvjeda. Tako se to i meni cinilo, a sad doista jos vise. On je pocinio krivicno djelo, a osporavat ce meni pravo... Kakvi su njegovi izgledi, a kakvi moji??? Ako djed ostavi oporuku poslje svoje smrti, u kojoj pise da me zeli izostaviti iz nasljedjivanja, dali ja ipak mogu traziti dio moga oca. Bar neki nuzni dio (premda sam unuka a ne kcer, mislim da to neide)??? Moj djed ima veliko imanje... Nisam namjeravala ici na ostavinsku, ali sad kad vidim pokvarenost njegove supruge, bas to zelim uciniti... Srdacan pozdrav i lijep dan e.

imali ste pravo uvezi kaznene prijave... nisam je trebala povuci... cula sam od djedovih rodjaka da je djed isao odmah svom odvjetniku posavjetovati se, sta moze protiv mene uciniti tako da mi nebi morao vratiti ukradeno nasljedstvo...

oporuka je usmena, a detalje cemo vidjeti pri ostavinskoj... uvezi mog djeda i njegovog uknjizenja (ovako): djed je od mog oca dobio 2 stana. - jedan je u splitu, stan moga oca, gdje je zivio. na njega se djed uknjizio. - drugi stan je u hvaru u rodnoj kuci moje bake, o kojoj je sad rijec pri ostavinskoj raspravi, jer je stric mog tate upravo umro. moj otac je bio izvanknjizni vlasnik, a to je sad moj djed. izgleda da je zatrazio 2008 uknjizenje, ali mu nije poslo za rukom. znaci, ja sam u parnici s djedom da mi vrati, sto je od oca uzeo, a mene zatajio. a sad pocinje ostavinska rasprava jedinog brata moje bake, u cijoj kuci se nalazi stan, radi cijeg izvanknjiznog vlasnistva sam u parnici s djedom. Moram reci da mi odvjetnik troskove u borbi za ovo izvanknjizno vlasnistvo nije uracunao, nego samo troskove koji se odnose na stan mog oca u splitu, koji je uknjizen na djeda. sad ce mi se tek sve pomutit u glavi.

puno hvala. dogovor je po uspjehu sa mojim odvjetnikom. 10%, ako se vec zavrsi na ostavinskoj raspravi. ili 20%, ako bude potrebna parnica. sve po uspjehu ili neuspjehu . krivo sam postavila pitanje: mislim cisto, sudski troskovi u slucaju da izgubim?

Ako dodje do parnice, u slucaju da oporuka ne bude pravomocna, i ako bi je ja izgubila (a bit ce dugorocna), s kolikim troskom mogu racunati, ako se to godinama bude vuklo?

Ne mogu se dovoljno zahvaliti za Vase kompetentne i detaljne odgovore. Hvala, hvala i hvala jos jednom. Nazalost Vas maltretiram dalje sa mojim pitanjima, zasto se izvinjavam. Ovako: Moj otac je bio izvanknjizni vlasnik 1/8 dijela od 3/4 dijela (to je jedan mali stan) vlasnistva kuce/zgrade, o kojoj se sad pri ostavinskoj raspravi iza smrti bakinog brata radi. Kao, sto vec znate, djed mi je sve uzeo time, sto me je zatajio, tako da sad vodim parnicu protiv njega da mi on vrati, sto mi je iza oca ostalo. U ostavinskoj raspravi, koja slijedi iza smrti bakinog brata, radit ce se o tome, ko ce nasljediti rodnu kucu moje bake i njenog brata, a u toj kuci se nalazi bas stan, koji je ostao iza tate i na koji se on nije uknjizio, ali poslje njegove smrti to proizlazi iz dokumenata. Tad valjda moram trazit izdvajanje tog stana iz ostatka kuce, te uknjizenje. Kako da sprijecim da i taj stan pri ostavinskoj raspravi bude nekom dodijeljen, iako je on vanknjizno vlasnistvo moga tate. (I upravo se na sudu borim da mi djed to vanknjizno vlasnistvo vrati). Zelim ugodan dan Lijep pozdrav

imam jos jedno pitanje uvezi nasljedstva preminulog brata moje bake: ja sam jedini zakonski nasljednik, ali postoji oporuka... no sad su se pojavile sumnje da je imanje izmedju bake i njenog brata bilo nepravedno podijeljeno. njih dvoje su poslje smrti roditelja dobili veliki posjed pola/pola. radi se o velikoj kuci (zgradi) i mnogo zemljista na hvaru. interesantno je pri tom da je brat moje bake sve to uknjizio na svoje ime. sad treba ispitati, zasto je to tako i jeli se baka odrekla svog dijela, u sto sumnjam. baka je trazila uknjizenje jedan jedini put, ali njen brat na to nije pristao, pa se baka nije ni uknjizila. ako je umrli uknjizio protuzakonito sve na svoje ime, a za njegovu sestru (moju baku) se zna da je i ona bila nasljednik, moze li on oporukom ostaviti cak i dio moje bake nekom drugom, iako sam ja bakin jedini zakonski nasljednik? on nema potomaka, niti supruge, pa u oporuci najvjerovatnije stoji netko, ko je njemu bio blizak kao osoba. dali ja mogu svoja prava ikako ostvariti u ostavinskoj raspravi ili ce biti potrebna parnica, premda bakin dio uopce nije uknjizen, ali postoje dokumenti o nasljedjivanju poslje njihovih roditelja? ili da odmah odustanem? ne bih zeljela da bakin dio pripadne nekom drugom, a nemam naravno nista protiv toga da dio umrloga prijedje na osobu/osobama u oporuci. ali kakva prava imam, ako je jedino on uknjizen, a moja baka ne, iako iz dokumenata poslje smrti njihovih roditelja proizlazi da oboje nasljedjuju istim dijelom? ili da se ne upustam u ovakav proces, koji ce mnogo kostati, a i imanje je enormno? I da li mogu zatraziti jedan nuzni dio, ako me zakinu za bakinu imovinu?

Hvala ti mnogo za tvoje profesionalne odgovore, jer ja doista ne znam kako postupiti. evo, sta pise moj odvjetnik, a imam povjerenja u njega: tu sam prekinula daljnje obrazlozenje odvjetnika, jer se tu radi o sadasnjem procesu. iza oca mi je ostao ionako jedan stan u toj kuci, o kojoj se radi, a pravo je preslo na mog djeda, pa se sad radi o tom, da ja bez nasljedjivanja polovice bakine kuce, moram pokrenuti postupak da se moj dio (tj. taj stan) "odvoji od kuce" i zaknjizi na moje ime. tako da je sve to vezano uz nasljedstvo iza moga oca. Mislim da iz svih dokumenata, koji su dostupni u hvaru, proizlazi da su nasljednici kuce pola/pola baka i njen brat, ali da se ona nije uknjizila. odvjetnik bi mi uzeo procente od onog, sto dobije. ni vise ni manje. a do sad se pokazao kao jako, jako posten. kako dalje? da ulazim u to, premda protiv oporuke ne zelim, jer zelim da oporuka bude ostvarena po zelji umrlog u odnosu na njegov dio kuce, zemljista itd., a bakin dio mislim da bi trebao pripasti meni. kakvi su mi izgledi? ja sam u inozemstvu. bolje da me zastupa odvjetnik. on to sve bolje zna, mada ce to bit skupo zastupanje, ali sta cu sad? a ne vjerujem da bi se dogovarao sa mnom po procentima uspjeha spora, da nije siguran da imam pravo. djeluje mi jako kompetentan. hvala za sve savijete. srdacan pozdrav

znam da je djed prevrtljiv i da ce jos svasta pokusati, ali mislim da se boji posljedica, posto nije siguran, koje svjedoke imam, a ja doista imam ljude koji bi mi mogli posvjedociti da je znao za mene. u kaznenom uredu (a ljudi iz kaznenog ureda djeda poznaju, jer je na sudu radio) sam zamolila da se za sad zaustavi istrazivanje protiv djeda, dok se ne vidi, kako ce sve ici dalje, pa ako bude pravio probleme, prijavit cu ga, sto me je zatajio, a to moj odvjetnik ionako planira, mada meni to nije cilj. samo ga malo zelim prestrasiti... ipak je on otac moga oca, a vidi se da psihicki doista mora imati neki poremecaj, cim se tako ponasa, pa mi ga je zao. no sad, novi slucaj: prije par dana umro je brat moje bake i ostavio imanje od 600.000 Eura (nikad u zivotu nisam nista imala. borim se sa zivotom i financijama, a sad odjednom svi pomrse i sve ostade). moj odvjetnik u ovoj parnici, koja se vodi protiv djeda, me je u zadnji tren uveo u smrtovnicu. i za tu smrt sam jedva saznala. opet sve bez mene. (doduse ti daleki rodjaci za mene i ne znaju). kao nasljednici prijavili su se rodjaci po prabakama i pradjedovima, a ja sam jedini direktni nasljednik. umrli nije imao djece. imao je jednu sestru, moju baku, a ona jednog sina, moga tatu. moj tata je imao samo mene. tim sam jedini nasljednik. umrli je ostavio usmenu oporuku (jos ne znam sta u njoj pise, ali je u njoj sigurno nazvao kao nasljednike ljude, koji su mu bili bliski, a to nisam ja, jer mene nije nikad upoznao) i nadam se da ce ta oporuka biti postivana. ali jedan dio imanja (pola kuce na hvaru itd. i dosta zemljista), je pripadao mojoj pokojnoj baki. njih dvoje su to nasljedili od roditelja pola/pola, ali baka svoju polovicu nije uknjizila. imala je jako dobar odnos s bratom, te joj se nije cinilo potrebnim, ekstra se uknjizavati. nasljednik te polovice kuce itd. je moj pok. otac, a njegov nasljednik sam ja. KAKVE JA SANSE IMAM, DOBITI IMOVINU SVOJE BAKE/SVOG TATE, UNATOC OSTAVLJENOJ OPORUCI? Jer ako je usmena oporuka takva, da on cijelu kucu ostavlja nekome, a pola kuce pripada mojoj baki i to se po nasljedstvu zna, ali nije uknjizeno, da li onda on raspolaze i sa polovicom moje bake? srdacan pozdrav i lijep dan

mnogo hvala za odgovore! a joj meni, ja sam jucer javnom biljezniku poslala jedan mail sa ukorom. nista strasno, ali ipak mi je zao, ako biljeznik tu nista nije mogao i ako je greska u maticnom uredu, a ja ga malo izruzila. sa djedom sam uspostavila kontakt. on me zna od rodjenja, a tvrdi da nikad nije cuo za mene i kaze, ako sam ja kcer njegovog sina, sto on doista nikad u zivotu nije cuo i sto mu je sumnjivo, da ce mi on odmah i bez suda sve imanje prepisati. o boze, boze... kakvim sam ja ovo ljudima okruzena??? sad je umro i brat moje pokojne bake. posljednji clan oceve obitelji (s bakine strane). ostavio nasljedstvo na hvaru. moj otac je bio jedini nasljednik, a ja sam iza njega jedina. o boze, di bas sad umra i on, kad sam tek shvatila da on jos postoji i kad sam ga htjela upoznati, jer je on sve, sto mi je od te loze ostalo? ovo mi se cini kao nekakva posast. svi mi pomrse... :tuzan: da je meni moja obitelj ziva, lako bih za nasljedstvo. nikad nista nisam posjedovala, a sad se sve to srusi na mene. sva imovina jedne jako nesretne obitelji... ko zna, sta ce mi i to u zivotu donijeti??

upravo sam saznala da je brat moje pokojne bake (koji nema nikakve druge rodbine) preminuo prije par dana. izvanknjizni vlasnik stana u kojem je on zivio, je moj pokojni otac, a posto je sva imovina mog oca presla na mog djeda, djed vec od tatine smrti (2008) trazi da se njegovo ime uknjizi. u stanu brata moje bake (u gradu hvaru) nalaze se brojne uspomene na mog oca i moju baku, koje ce zasigurno brzo nestati. u stanu moga oca (u splitu)je djed valjda sve tatine uspomene (kao nase zajednicke slike itd.) unistio, jer je stan direktno poslje tatine smrti uknjizio na svoje ime, te ga renovirao i izdao. mogu li ja sprijeciti da on ubuduce koristi stan brata moje bake i pobaca sve uspomene? djed je u momentu jedini izvanknjizni vlasnik tog stana. moj odvjetnik je zabiljezio spor na stanu moga oca u splitu, ali na stan u hvaru, ciji je tata bio izvanknjizni vlasnik, jos nije stavio plombu (sto ce pretpostavljam jos uciniti).

puno hvala za odgovor, bovu... cim sam saznala za tatinu smrt, prijavila sam djeda u kaznenom odjelu da se istrazi da li je pocinjeno kazneno djelo. poslala sam rodni list, no odgovor sam dobila tek sad i u njemu pise, unatoc mog rodnog lista, da traze da objasnim, tko je ikad zakljucio da je doticna osoba moj otac??? zar to nije glupo pitanje??? znaci da na sudu u kaznenom odjelu vec polaze od tog da se u maticnom uredu rade nekakve "mućke" (da ih ovako nazovem), pošto je poznato da oca niko protiv njegove volje nije mogao upisati u moj rodni list, nego da je morao potpisati sam? srecom imam i druge dokaze da je on moj otac, ali ovo mi doista nije jasno. po vasem savijetu, dragi bovu, sam se jos jednom obratila kaznenom odjelu sa svim mogucim dokumentima i dokazima ocinstva, pa cemo vidjet, sta ce dalje bit. na nekretnine mog pokojnog oca stavljena je plomba. srecom djed jos nista nije prodao. srdacan pozdrav lijep dan zelim PS: tko je bio nadlezan za provjeru da li je otac imao djece? maticar ili (kako pretpostavljam) javni biljeznik? da li se mogu tuziti ikome na neispravan rad javnog biljeznika, radi kojeg je meni pocinjena steta?

dobar dan svima, evo, pošto ste mi tako detaljno i opširno odgovarali uvezi nasljedstva, koje mi je ostalo iza tate i koje je djed uzeo sebi, a moje postojanje je sudu zatajio (iako sam jedina tatina kćer, sudski priznata itd.), da vam na brzinu napišem, što se u međuvremenu zbilo i da se zahvalim za vašu potporu i suosjećanje u ovim tako teškim trenutcima mog života. pokrenula sam parnicu na sudu. postoje svi dokazi da sam jedina kćer i jedina nasljednica. ne samo da imam sve pravno potrebne dokaze (kao rodni list, čak i atest tkiva i krvi da sam tatina), nego i tatina i bakina bezbrojna pisma i sve dokaze, da smo bili u stalnom kontaktu i da me je tata volio. u jednom pismu čak i piše, da mi ne želi ostaviti "samo zidove, nego i koju kintu" (kako mi je to sad tužno). ne znam, da li je to ikakav dokaz u slučaju da djed počne osporavati bilo šta, a sigurno će to činiti!? odvjetnik želi uz sve to dokazati da je djed napravio krivično djelo, što je očigledno. djed je jako star i bolestan i nije mi cilj maltretirati ga po sudu, jer to nebi bila ni tatina želja. dali se takva kaznena prijava podiže automatski poslje tužbe i sudske odluke, ako je ustanovljeno da je djed doista počinio krivično djelo? ili se to ne može desiti, ako ne zatražim ja, jer to ne želim... samo želim da mi djed vrati, što je tatino. on se u momentu bogati time, što je iznajmio tatin stan. meni je to užasno bolno. tu sam rođena. nikad nitko drugi nije živio u tom stanu odkad znam za sebe. samo želim da mi djed vrati, što je tatino. ni centa više ni centa manje... ustvari minus pogrebne troškove, jer sam tatu ja trebala sahranit, a ne on... djed ima veliko bogatstvo. po odvjetnikovom mišljenju imam pravo na trećinu njegove imovine, kad on umre, ako ne ostavi oporuku. mene to njegovo ne zanima. nikad mi nije dao ništa sam od sebe i neću mu ni otimati poslje smrti. koji je postupak potreban da se odreknem djedove imovine poslje njegove smrti? kako užasna i bolna stvar

oprosti, ne shvacam recenicu... nisam bas spretna s hrvatskim jezikom, pa skracene recenice ne kuzim... mislis, sto mi nisu javili radi tatine smrti???? da, pa to je i vise nego koruptno... jednostavno za mene tragicna i bolna prica, radi koje sam ispastala cijeli zivot i dan danas ispastam, pa mi je i taj Vas komentar, ako sam ga pravo interpretirala, bolan... ali to da se u hrvatskoj drzavi doista desavaju neke cudne greske (u ovom slucaju kod maticara, koji nije provjerio dali umrli ima djece) ne moze se osporiti i to su nekad tako besmislene greske, koje nekog uzasno ostete (ne samo financijalno nego i dusevno), a nazalost onaj, koji nosi krivicu pritom cesto prolazi "ispod kapi". srdacan pozdrav

e da znate, bas ste mi pomogli i ne mogu ni opisati zahvalnost za vase utroseno vrijeme i trud. ova informacija da sa odvjetnikom mogu napraviti ugovor ako nemam financije, mi mnogo, mnogo pomaze. mene cudi, sto mi je odvjetnik rekao da se ne trebam cuditi, sto nisu kontrolirali, te da se to u "takvim slucajevima" (valjda radi ovisnosti oca) ne radi. to me je jako iznenadilo i dobila sam utisak, kao da sam na divljem zapadu, gdje svatko moze uciniti sta hoce. a sto se tice idealiziranja evrope. pravo da vam kazem, evropa je grozna i otkad smo u njoj, svima nam je gore. svasta se desava, ali bar kad dodjes u neku ustanovu, ljudi su vecinom spremni pomoci. mislim, ljubaznost i malo kulture (pa makar dan bio stresan i naporan) je od svakog covijeka sve jedno gdje na svijetu za ocekivat. jednostavno po ljudskosti... ovdje su bolnice dobre, sistem je za sad jos (a ne znam koliko ce to dugo jos moci tako biti) jako dobar, samo sto se uvijek nadje neki pojedinac ili neka crna ovca, koja napravi kakvu glupost (kao naprimjer ti slucajevi, koje opisujete). takvih slucajeva ima svugdje, ali se njihova ucestalost razlikuje. naici cete i ovdje na nekog neljubaznog, ali se ovdje svak boji posljedica... prosle godine mi je u bosni (gdje je stanje kud i kamo gore) umrla tetka, jer su joj rekli da je umislila sebi kako ima upalu pluca. navece se ugusila kod kuce. bilo joj je 56 godina. njen muz je umro prije 25 godina u istoj toj bolnici, jer su slucajno imali pauzu, pa mu u trenutku srcanog udara nisu mogli pomoci. prosle godine nisu primili jednu poznanicu, koja je tesko bolesna. morali smo se gotovo i potuci da pruze prvu pomoc. to je sramota, sta se u toj drzavi (BiH) radi sa obicnim ljudima... kao da ljudskost nebi trebala biti najobicajnija stvar. uh, ode ja sad sa teme... ali cisto mi dodje da se borim da sve to bude objavljeno negdje, pa da znam gdje poceti i objavila bih. lijep vam dan zelim

rijesenje je vec pravomocno i to od prosle godine. dobila sam slijedeci mail: znaci tata je vec davno preminuo, ali o nicem nisam obavijestena, pa se nadam da u tom slucaju vaze neki duzi rokovi... pokusat cu! hvala na vasem iskrenom trudu!!!

a da, jos nesto: jeli netko zna, kad isticu zalbeni rokovi. koliko sam sama mogla pronaci u internetu, radi se o godini dana. i otkad se ta godina dana racuna? pretpostavljam od rijesenja nasljedstva...

puno hvala na svim odgovorima i savjetima. sve cu zapisati, sto ste mi savjetovali, pa ako itko od obitelji bude u stanju pomoci mi uvezi financiranja odvjetnika, isla bih cim prije na sud... javit cu vam uglavnom, sta i kako je bilo i dali mi je poslo za rukom slijediti vase prijedloge...

od srca vam hvala za ovako dug i opsiran odgovor, kojim ste mi pomogli. odvjetnika sam i zeljela uzeti, ali problem je u tom, sto nisam znala odakle poceti. uzela sam listu odvjetnika u splitu, bezbroj ih je. zvala sam neke od njih, da me zastupaju dok ne dodjem. zvala sam ovdje i notara uvezi punomoci da to cas prije napravimo. medjutim neki od odvjetnika mi nisu djelovali kompetentni. jedan je poznavao oca tek iz vidjenja, posto zivi u zgradi do njega, pa mi je postavljao totalno nekompetentna i provokativna pitanja, iako nista o nasoj vezi ne zna. zatim mi je davao obrazlozenja, koja su mi djelovala kao da pricam sa nepismenim covjekom. i tako sam odustala. znam da moji postovi zvuce naivno, ali ja naravno nemogu imati pojma o pravu, posto pravo ne studiram... zivim u austriji i ako imam kakav pravni problem nazovem sud. tamo me pitaju, sta trazim i onda mi lijepo i kulturno objasne, kom da se obratim i ko je nadlezan, jer ja nista drugo od suda ne zelim. medjutim na sudu u splitu NITKO nije ni za kakve informacije odgovoran. posto mi spustaju slusalicu, cim se javim, a dobili su moj mail sa tacnim podatcima i dokumentima, pa su bar donekle upuceni i nitko mi ne kaze, sta da cinim, nego moram kao budala putem interneta traziti odgovore, zvala sam vrhovni sud pitajuci kom da se obratim da dobijem informacije. nisam zvala vrhovni sud da se on za to pobrine, nego iz tog razloga, sto ovdje vrhovni sud ima informativni centar i kad mu se obratis, pomogne ti dalje. kako stvari u hrvatskoj idu, nemam pojma (a otkud bi i imala) i ne znam da email ne vazi kao dokument. u austriji se email potpise elektronskom signaturom i akceptira se u ustanovama kao dokument. dokumenti se printaju i potpisu, zatim ponovno skeniraju i posalju putem pdf-dokumenta. na taj nacin svaki potpis stigne tamo gdje treba za par sekunda. posto zivim u inozemstvu (a recimo da nisam u austriji nego u australiji), normalno je da bez znanja, o cemu je uopce rijec i sta se desilo sa ocem i njegovom imovinom, necu imati mogucnosti odmah platiti let i doletjeti u hrvatsku. znaci, ti su ljudi ionako potpuno izgubljeni i nitko im ne moze pomoci, doli dragog Boga. mojoj prijateljici je umrao u kanadi daleki rodjak, za kog nikad nije cula, pa je dobila obavijest u hrvatskoj da je ostalo iza njega nasljedstvo. a meni, tisucu kilometara od hrvatske, nisu u maticnom uredu uspjeli ni ustanoviti da otac ima kcer. nisu se digli sa stolice, da zavire u knjigu. i to je to, sto vi pisete da bi mogla tuziti javnog biljeznika za nepravilan rad... premda mi je odvjetnik u splitu, kog sam zeljela angazirati, objasnio da je to sasvim normalno i da se takve stvari ne provjeravaju. znaci, prvi koji dodje, uzme nasljedstvo i odnese. a to sam citala u ovom forumu vec nekoliko puta. znaci, sistem ne funkcionira pravilno... i zato se ne treba nitko ljutiti, jer to su cinjenice i problemi, koje hrvatska ima. za moj problem nitko nije nadlezan. informacije je ne moguce dobiti, sta da radim dalje. otkud da znam da radi takve ocigledne greske maticara, moram jos sudski dokazivati da je nasljedstvo trebalo pripasti meni? i znaci, radi greske javnog biljeznika, ja sad moram uz pomoc parnice??? ma, zao mi je, ali to u nekim drugim, malo organiziranijim drzavama, nije moguce. hrvatica sam i nisam tokom proslih 20 godina nikad zazeljela uzeti drugo drzavljanstvo, zato sto mi je to identitet. ali da sam razocarana nekulturom, to je tako. i mislim da je lako reci nekom drugom da se glupo ponasa, kad niste u njegovoj kozi. zamislite samo malo sebe u toj situaciji. zar nebi dobili slom zivaca??? ja sam ostecena, a ne netko drugi, a uz to sve je ocigledno kolika je greska. zalosno mi je sto je praksa takva, da na ljubazan poziv (pa makar i jednog potpunog neznalice, a kamoli da sam jos kakva bakica sa sela, kojoj treba pomoc i kojoj je netko nanijeo stetu) netko na mene vice i spusti mi slusalicu. i to u gotovo svakom uredu, gdje zovem. to nema veze sa pravom, nego sa humanoscu i kulturom, a i respektu prema covjeku, jer da ja imam mogucnost (a studentica sam i radim i nista nemam), doci odmah u hrvatsku, nista nebi pokusala putem maila. znaci dovoljno bi bilo ljubazno reci: "gospodjo, ne mogu vam pomoci, ali obratite se tu i tu." ili da mi u maticnom uredu, iako sam poslala dokumente i rodni list (koji oni ustvari imaju; cak sam i upisana u maticnom uredu u splitu, jer sam tamo rodjena) ne zele reci ni kad mi je otac preminuo, nego mi reknu "da moj otac nije severina i njegovi potomci nikom nisu bitni", a znaju da sam tek momenat prije saznala za ocevu smrt sto je po sebi samo bolno. i ne cudim se pravu, nego nehumanosti i pokvarenosti ljudi, koji mi se na taj nacin javljaju na telefon. to nije profesionalno i ne znam tko takvim ljudima daje radno mjesto. ovdje je praksa, da svak tko se javi na telefon, ima obavezu reci ti u kojoj se ustanovi nalazis, pa zatim reci svoje ime, a iza toga "dobar dan, kako vam mogu pomoci?". pa ako mi taj nesto i opsuje, bar mu znam ime i mogu se tuziti. a u splitu te osobe, koje te nikad nisu vidile, u svoj tvojoj potistenosti i muci, ispsuju i svasta ti reknu, a ne mozes se ni tuziti nigdje. nikad se nisam nadala da je u hrvatskoj tako i cisto me to iznenadjuje. gadi mi se nekultura... spustiti slusalicu je nesto zadnje, pogotovo kad vas netko ne napastuje, nego vam postavi jedno ljubazno pitanje. mislim, zao mi je ako je to praksa i normalno, a dicimo se kulturom... mislim ne ciljam ni nakoga i sama sam hrvatica, ali mi je to ruzno... oceva i moja prica je jedna duga, zalosna i tragicna prica, kakva se moze naci u romanima, ali u stvarnom zivotu rijetko. u toj tragediji djed je imao veliki udio i zato je sve toliko bolno. i nije mi stalo toliko do nasljedstva, nego do oceve jedine zelje. zbog toga i sve ove emocije i sav moj jad i tuga... pa mi zato ne uzimajte za zlo, ali doista se ne nalazim u zavidnoj situaciji, pa zatim biti jos tako tretiran od javnih ustanova, pogorsava svu tu tugu i jad. NE NAPADAM PRAVNIKE LICNO, NEGO BRUTALAN ODNOS SA LJUDIMA, KOJI IM SE OBRATE. ne stavljam sviju u jednu vrecu, ali sam dozivila juce stvari, za koje nisam sanjala da postoje. srdacan pozdrav i jos jednom vam hvala za ovako opsiran opis. ja ionako financijalno neposjedujem nista da bi isla na sud s djedom, iako mi je prvi impuls bio uzeti odvjetnika, ali ustvari ja ga ni nemogu uzeti, jer ga poslje kratkog vremena vise necu moci placati. a djed je bogat. ima ogromnu imovinu i bez moga oca. otac je bio ovisnik i nije mi nikad tokom zivota mogao pomoci, sto ga je uzasno mucilo cijeli zivot, radi cega je cuvao to imanje i pored ovisnosti, nikad ga nije dotaknuo. djed je izjavio da je otac sve ostavio meni, ali da me on (kao) ne moze naci. to je rekao pred rodjacima i to (cudom jednim) imam cak i snimljeno. sto je izgubljeno, sad je protiv tatine zelje izgubljeno... prijeci ce na zenu, koja je djeda otela mojoj baki i mom ocu. djed je star, a zena mlada, a sin joj jos mladji od mene. to je po svim pravilima (zemaljskim i visim) nepravda, a ja sam uvijek mislila da pravo brani pravdu i istinu, samo sam i utom cisto naivna. ali ima jedan drugi sud, na koji cemo svi doci i to je jedina utjeha. sad prvo vazi preboljeti oca i njegov zalostan i tuzan zivot i njegovu (meni zatajenu) smrt i sahranu... lijep dan zelim