ne slažem se. pri zaprimanju tužbe sud po službenoj dužnosti ispituje da li stranke imaju stranačku i parničnu sposobnost kao i ostale pretpostavke koje moraju postojati da bi se tužba uopće poslala na odgovor tuženiku (stvarna nadležnost). ako ne ispunjava te pretpostavke, tužba se odbacuje.
ono što je trebalo napraviti je slijedeće; sud u praksi ne gleda za svaki pojedini slučaj da li su stranke još žive, pa tako nije učinjeno niti ovdje (sud većinom pazi na stranačku sposobnost trgovačkih društava). ako je utvrdio da postoje sve pretpostavke za pokretanje litispendencije (ove ostale), sud je evidentno poslao tuženiku tužbu na odgovor. pitanje je tko je tužbu primio za umrlog tuženika i tko je na nju dao odgovor, i zašto u odgovoru nije napomenuto da je tuženik umro. u samom odgovoru na tužbu je trebalo spomenuti da je tuženik umro, priložiti smrtovnicu na kojoj se vidi da je umro prije podnošenja tužbe i napomenuti da tužbu valja odbaciti, a ne prekinuti postupak, zbog pomanjkanja stranačke sposobnosti tuženika, jer je tuženik umro, pa ne može nastupati u parnici (ius standi in judicio). isto kao da netko tuži kamen.
ispravan bi bio prekid postupka da je tuženik umro dan poslije podnošenja tužbe sudu, ali ovako budući da sudac očito i nema prakse evidentno je da je šablonski donio rješenje o prekidu postupka.
budući da je rješenje o prekidu vjerojatno postalo pravomoćno, i na isto se nije nitko žalio, ono je u cijelosti protuzakonito.
stoga protiv istoga treba uložiti izvanrednu reviziju jer odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, tj vaše pasivne legitimacije koja može općenito biti samo do visine udjela koji ste naslijedili u ostavinskom postupku, a koji realno može biti nula.