norafora

dijete ne ostvaljajte, samo muža, i to hitno. ako vas premlati, odite kod doktora, recite što se desilo, a on će, valjda, zvati policiju jer se to valjda prijavljuje. uzet ćete nalaze, naravno. dijete nikada ne ide tati već skoro u 90%slučajeva mami. i nema on tu šta pametovati. iskreno, niste samo vi u pitanju već i dijete, ono preko vas doživljava nasilje jer to sve gleda i sluša. dijete također kopira ponašanje od roditelja- želite li da misli da ste kukavica i da je tata bio u pravu?

ovako... dajte podnesite zahtjev za razvod i to je to. imat ćete određeno razdoblje od godinu dana u kom periodu se provodi mirenje. mirenje naravno neće uspjet, pa će ići postupak za razvod, tužbom ili sporazumno. centar će napravit anamnezu, sud će odrediti da će djeca ići mami, vi ćete dobit termine kad ih možete vidjeti i rješen problem.

izgleda mi ko nesigurna osoba, po toj vašoj priči. nadam se da joj niste dali povoda za to? ipak mi znamo jednu stranu priče, a opet, vi tražite rješenje.. i mislim, vaša majka, ako je ona zora? ne možete ženu izbaciti na ulicu i djecu sa njom. ako se hoćete razvesti, onda podnesite zahtjev, pa će se i sva druga pitanja, od zajedničkog života, djece, pa na dalje, sama od sebe rješiti. računajte na to da djeca moraju imati krov nad glavom. osobno, život u zajednici, makar na principu "zgrade" (svatko ima svoj kat) i nije toliko privatan. ipak je tu nadzor 24/7, počev tko vam dolazi u goste do nenajavljenih "upada", jel kuća pospremljena ili ne, pa zašto je račun ovoliki od struje, zašto je kupila ovo ili ono... nije to baš tako. a što se izlazaka tiče, baš u tzv.ruralnim krajevima muškarci izlaze više, a žene ostaju doma, pa ne znam po čemu to ona zaostaje u tom za vama..

mislim da bi trebalo na policiju prvo. trebate prijaviti da su vam oduzeli djecu i da nemate informaciju gdje se nalaze, tj. da imate neka saznanja (nagađam). sigurno vam neće vratiti djecu, ali ćete barem znati gdje su, ali vjerujem da bi sa policijom morao ići i netko iz centra jer se radi o djeci. a onda podnijeti tužbu za razvod braka. kad dođe do suda, centar će napraviti anamnezu (gdje stanujete, uvjeti u kojima živite, gdje radite, uglavnom, obiteljsko stanje i neke općenite informacije), napravit će izvješće koje će čitati na sudu, a djeci bi mogli odrediti posebnog zastupnika (netko iz centra) za djecu, koji će na sudu zastupati interese djece.

on je radno sposoban, dijete je odraslo od zadnjeg određivanja al., tako da imao - ne imao... može uvijek kopat kanale, kako je jedna sutkinja rekla.. za svoje dijete-zašto ne?

kako to da ste samo par mjeseci od razvoda počeli vezu sa obiteljskim poznanikom? zašto optužbe za pedofiliju? zašto je vaš otac napao to čovjeka i zašto toliko neodobravanje obitelji, iako nije njihov problem s kim se vi viđate? a da se možda upitate što oni znaju, a vi ne? ono, objektivno gledano? što se zaštite tiče, pa prvi korak je policija.

zanima me jedna stvar: koliko zarađujete i tko pomaže vašoj ženi dok ste vi na moru? da li ona radi? jel vi znate koji je problem brinuti se za djecu? ito za 1 dijete. jel vi volite svoju ženu? ili dođete doma i samo bilježite negativne bodove. možda ste trebali doći i pitati ju zašto vam nije rekla ako ima problema, da riješite zajedno, ako treba angažirati nekoga tko će pomoći oko djece kako bi ona mogla obavljati kućanske poslove. djeci vam je 6 i 22 mj. to su jako mala djeca i vrlo velika briga! možda se desilo upravo ono što je ona željela izbjeći: mislila je da može sama, a kad je shvatila da ne ide, mislila je da ćete joj možda reći da je nesposobna, uzeti djecu... nemojte tek tako odmah optuživati, nastojte suosjećati, pokazati brigu prema i njoj i djeci jer nije lako kad nemate muža uz sebe, makar da znate da je tu, sa vama, makar sve bilo u najboljem redu. nismo svi isti.

definitnivno mislim da se trebate odvojiti od njih jer ti čak niti ne razmatraš o čemu je riječ kad ona govori da se ne slaže sa tvojima. neka ti objasni, ti slušaj, ona neka priča, ali TI SLUŠAJ! bez upadica. neka objasni i lijepo joj reci da ćete razgovarati o svemu, bez optužbi, samo ste vi br.1 i vaša djeca i razgovarajte. i bez obavještenja tvojima, možete to izvesti negdje u totalnoj privatnosti, razgovarajte i slušaj o čemu ti govori. možda joj smeta što nemate privatnosti, skužite kako je sve počelo, što se promijenilo, nemojjte počet-ti si meni ovo rekla, ti si meni ono... ako se zahukta priča, prestanite, sjetite se svoje djece i sebe i opet iz početka! i tako dok se sve ne bude jasno. i okani se svoje obitelji, tvoja jedina obitelj su djeca i ona, a ostali su drugi krug. i nemoj odmah na sud, zaboga, tako je najlakše, dajte se potrudite malo, oboje

a da se ti pokupiš iz kuće sa ženom i djecom i probate bez tvojih ? čisto da vidite kako će to izgledati. brak nije bezvezna stvar i ako ste se oženili, znači da ste značili nešto jedno drugom. sad trebate utvrditi što i kada je pošlo po zlu i rješiti to, ali ne očekvati sve odjednom. malo po malo..

prilike su se promijenile, dijete ima veće potrebe i imate pravo na to. osim toga, ako ima ženu, ima i ta žena obvezu uzdržavanja njihovog zajedničkog djeteta, kao što vi uzdržavate vaše. zar ne? osim toga, može se shvatiti i tako da on očito ima dovoljno da uzdržava oboje, kad je već odlučio imati još jedno...

koliko davanje lažnih informacija sudu i centru oko prebivališta utječe na duljinu trajanja boravka djeteta kod drugog roditelja?

bok! ne može mi se više otvoriti ta stranica, a znam da je dobra. ima li tko da je skinuo sve ono što je bilo na njoj? molila bih da mi pošaljete na minja.net@gmail.com unaprijed hvala!!! inače.. počinjem učiti iako još nemam uvjet, ali zato imam vremena.... pa polako..

Pozdrav svima! Ako je moguće molila bih da mi netko pošalje skripte za pravosudni s gore spomenute stranice. Mail: minja.net@gmail.com

mislim da se to može rješiti u centru. odite k njima i recite što želite znati i kakvi su problemi. oni mogu i nju pozvat na razgovor ili vas oboje da razgovarate o tome, dogovorite se u koje vrijeme možete zvati itd. mislim da za to trebate centar.

eh.. drugog tatu ne zna. dal i taj "tata" zna za njega, ni to se ne zna. ona je otkačena, za moj pojam, al nismo svi isti. moram priznat da me stil pisanja nasmijao, malo je tužno, ali i nekako smješno čitat komentare. mislim da njoj najmanje paše da se vi jednog dana okrenete i odete. ona, pak zna da je vama stalo, ali ne zna do kad bi to moglo trajati. opet, mali raste i ubrzo ona neće imati nikakav utjecaj na njega. i da vam kaže da želi svog bio-oca, ne vjerujem da bi vam okrenuo leđa jer ste ga vi prihvatili kao svog. samo strpljivo, vi imate sve adute.

mislim da nije problem hoće li i koliko dijete volit tatu ili mamu i koga više. problem je kad krenu neki pokušaji prikazivanja neke kontrole nad tuđim životom, pa kad to ne ide direktno, onda ostaje dijete kao jedino sredstvo. i svi mi, naivni, krenemo od pretpostavake kako nam svi žele pomoći, pa tako iskreno porazgovaramo sa tetama u centru itd. dok u jednom trenutku ne shvatite da svi oni lijepo popričaju sa vama čisto da vas skinu s dnevnog reda. kimaju glavama, razumiju zabrinutost, ali... rijetki su koji će vam iskreno reći što je dobro i oko čega trebate ustrajati zbog djeteta i zbog vas samih. najčešće se ne žele zamjerati niti jednoj strani, a ako ih previše gnjavite, kažu da vam oni nisu krivi za vaš propali brak i izbor muža. pedagozi, psiholozi, svi oni znaju da sve te promjene predstavljaju šok za djecu bez obzira što je osoba kod koje idu otac. spavanje van kuće, promjene svakodnevnog ritma, okruženja, prehrane... ali svi idu za tim da kod tih spornih stvari gledaju da nekako popustite vi... samo popuštanju nikad kraja. sad je to, sutra tko zna što. iz mog iskustva, popuštanja po savjetu, na kraju je došla faza kad sam ja morala "lupnut šakom" i reći dosta. dosta popuštanja, udovoljavanja exu kako on njima ne bi radio probleme, a sve na uštrb djeteta. vjerujte mi, lako je dopustiti sve, ali je teško povući drugačiji potez kad ste ih već naučili da od vas mogu tražiti i dobiti što god žele.

ne popuštajte, ne dozvoljavajte viđanje tako da spava kod njega i u najgorem slučaju neka se viđaju u centru. ne pouštajte jer ako jednom pustite, vraćat će se uvijek na to kako ste jednom dopustili. i nemojte misliti kako vam je itko tamo prijatelj, kako vas razumiju. ako se sami ne izborite nitko vam neće pomoći. kao što on ima prava imate i vi, pogotovo kad je tu sve tako mutno. držite se onog što mislite da je najbolje za dijete, ne za ex muža. to što prijeti ili eventualno prijeti, bilježite i držite u arhivi, za svaki slučaj, kao plus u vašu korist.

potpuno sam svjesna da se ne mogu zabraniti posjeti. želim da vidi oca, a ne da gaji neke iluzije kako je on divan-krasan, a ja vještica koja mu ne dozvoljava da ga viđa. s druge strane, taj ne provodi nikakvo kvalitetno vrijeme sa njim, mali je prepušten sebi, tj. radi što god želi, jede što želi, igra se gdje i kad i s kim želi.. bez kontrole, nadzora. bivši također krši i odredbe po kojim ne smije ništa ružno govoriti o meni ili mojoj obitelji. sve ovo,što pišem, ako nisam sama doživjela, saznala sam od sina. taj čovjek ima probleme sa svima. ali baš sa svima. jednostavno, neka sklopka u glavi koja regulira odnose sa ljudima, ženama (sina uči kako su sve žene zle), ne funkcionira. on mora negdje pročitati i naučiti kako se treba ponašati i to i radi. psihologija mu je hobi,ali psihologija uništavanja ljudi. znam da zvuči nestvarno, monstruozno. najgore što ja nemam načina da ljude koji mi djetetu diktiraju život dokažem što se događa.

meni su čak dali sina na vještačenje, tj. na razgovor kod psihologice. iako dijete uopće nije problematično, valjda da ocijene koliko treba provoditi vremena, htjeli su vidjeti što mali ima za reći. iako je mali potvrdio sve što sam rekla, da je potpuno bez nadzora i bez ikakve, pa i najosnovnije brige dok je kod oca, ona je napisala nešto u stilu da smo podjednako krivi itd. a prije toga zgražala se dok je slušala što mali priča. sinu je bilo tada oko 6 godina. niti približno dovoljno odrastao da naokolo šeta sam, preko ulica.. kod viđanja u tijeku radnog tjedna odredili su dan kad ima najviše sati u školi i kad se vrijeme početka viđanja preklapalo sa krajem nastave kad je druga smjena- nastava još nije gotova, a on bi već trebao čekati exa kod našeg doma! ništa im to nije značilo, kao ni to koliko sin uopće ima vremena naučiti zadaću jer njegov tata uopće ne želi pomagati oko učenja. on kod njega uopće ništa slično ne radi, a ne da ga još priprema za školu.

ja se slažem s vašim mišljenjem. zato mi je bitno znati što je to mišljenje struke po ovom pitanju, vjerojatno postoje neki okviri tako da nas baš i ne mogu vući za nos. moj bivši je osoba sklona ispadima i svi koji ga poznaju, znaju kakav težak karakter ima. to je pokazao svugdje, i na sudu dok se raspravljalo oko razvoda itd. i u centru. ja, opet ispadam dosadna i naporna kad sam uporna i stalno ukazujem na neke probleme. meni je nelogičan stav da je recimo moj ex. opasan po mene, ali ga karakteriziraju kao ok oca. znalo se događati da aludiraju čak na moju ljubomoru zbog njegovog novog braka, koji je još neslavnije završio nego naš. najgore je što se od mene ponekad "očekuje" da znajući njegovu osobnost - "ne provociram". a provokacija je sve što nije po njegovom. i naravno, "ima puno gorih slučajeva nego što je vaš". ta mi je rečenica "posebna"...

bok! željela bih da mi netko pojasni koja su to mjerila koja centar/sud uvažava kod određivanja trajanja viđanja djeteta sa ocem. ako je to osoba protiv koje se vode oko 3 kaznena postupka, od koji je jedan zbog nasilničkog ponašanja, drugi zbog zlouporabe položaja itd., da li se ta osoba može smatrati pogodnom za regularno viđanje sa djetetom? najčešći odgovor u zakonu je "pravila struke". no doživjela sam da nečija titula, kao i agresivno ponašanje u centru znaju itekako učiniti ljude popustljivim. osim toga, zar ovi u centru ne bi trebali dati na papir svoja iskustva u kontaktu sa takvom osobom ako se ponašao agresivno pred njima? također, ako je otac nezainteresiran za brigu o djetetu, od osnovnih stvari kao npr.higijene, pa do školskih obveza, zašto bi se takvoj osobi dopuštalo normalno viđanje kad zapušta dijete za trajanja zajedničkog vikenda? sudski policajci morali su 10 puta ići k njemu kad je trebao primiti poziv za određivanje visine alimentacije iako se itekako pravi važan svojim položajem i zaradom i cijelo vrijeme tražio je minimalne, ispod zakona, iznose. ako je to briga... hvala!

bok! onda ste vi prava rijetkost, brižni očevi.. samo što je briga jedno, a guranje u propast drugo. iz ovog što si napisao ja vidim samo da si napravio veliku grešku. toliko kritiziraš ženu, a nisi ni ti dalje odmakao podmićivanjem profesora itd. možda da prvo pometeš u svom dvorištu?