notarica

Ključno je pitanje, kako su vam to već naprijed rekli, je li vaš sin posvojen od vašeg muža. Ako jest: - tada iza muža naslijeđujete isključivo sin i vi. - sin nasljeđuje dio vašeg muža u ostavinama iza muževih roditelja, kao unuk Ako nije: - iza muža naslijeđujete vi i njegovi roditelji - za ostavine iza roditelja vašeg muža, treba vidjeti ima li vaš muž braće i sestre, pa ako ima, roditelja naslijeđuju preživjeli bračni drug i djeca

Načelo reprezentacije ne obuhvaća bračnog druga, već samo potomke (djecu, unuke, praunuke)

Pročešljala sam skoro cijelo nasljedno, ne mogu naći post. Molim pomoć..(datum, naslov)

Potražit ću taj post. Jel' može da se tamo onda nađemo sutra, pa da prodiskutiramo? Ne sjećam se točno što sam rekla, mislim da baš nije bilo tako isključivo. Da ne zamaramo više ovu temu, čekam vas sutra tamo. Bok

Moguće. Ali gospođa je zatražila pravno mišljenje, a ne psihijatrijsko.

Možete to malo pojasniti? Ono u vezi izjava? Rješenje o nasljeđivanju donosi se upravo temeljem nasljedničkih izjava ( naravno i drugih situacija, ali tu sad to nije riječ). A sadržaj nasljedničkih izjava je: prihvat, ustup, odricanje za sebe i/ili potomke, te naposlijetku i prijedlog nasljedničke diobe. Temeljem takvih sadržaja donosi se rješenje. A te sadržaje naravno unaprijed ne mogu predvidjeti. Na što ste to točno mislili? Dajte se onda malko detaljnije uključite i vi u davanje savjeta ljudima. Da ljudi mogu birati i drugo mišljenje, ako nisu zadovoljni prvim. (Analogija s liječnicima.)

U principu, ako smatrate da ste sposobni štitit svoja prava i predlagati dokaze u parnici, ne trebate odvjetnika. Preporučam vam da odete odvjetniku bar po pravni savjet i radi sastavljanja tužbe. A dalje, tijekom postupka, vidjet ćete kako će se stvar razvijati, pa onda razmislite o angažmanu. No, u svakom slučaju stučna pomoć ima rezona.

Ako doista nema sporazuma sa susjedom, Zakon o vlasništvu... regulira tzv. susjedsko pravo - uporaba tuđe nekretnine radi izvođenja radova. Pogledajte si sve o tome u čl. 107 ZV. Susjeda bi u tom slučaju trebali tužiti radi ishođenja pravomoćne presude, te mu temeljem te uporabe plaćati neku naknadu i moguću nastalu štetu.

Hvala, dragi Anonimuse, na podršci.. Drago mi je da ste vi, a vjerujem da nas ima većina, prepoznali duh i bit ove stranice - želja da nekome pomogneš ili da nešto naučiš. Ako se dogodi nekome i neka greška, kao sad meni, treba znati da nije zlonamjerno... A osim toga, više glava i više zna, pa su svačija konstruktivna mišljenja dobrodišla. A ja ću biti ovdje ipak i dalje. Bok svima.

Zahvaljujem, kolega na opaski! Potakli ste me da krenem malko istraživati. Moj savjet je bio utemeljen na praksi, koja se masovno primjenjuje u toj tematici (ostavine), pa čak i na običajima (bračnim parovima je normalno da sve dijele 1/2). Ali, na kraju slažem se s vama. Treba paziti na vremensko važenje zakona. Zahvaljujem vam još jednom...čovjek uči dok je živ, a ja sam još mlada... Zato postoje i ovakva mjesta da nekom pokušaš pomoći, ili da nekog (pristojno) poučiš. P.S. "neznaš" se piše u hrvatskom jeziku " ne znaš", ima nas još, koji uče dok su živi, pa tako i gradivo osnovne škole.

Sada tek možemo govoriti o tužbama. Naime ovo gore napisano predstavlja kazneno djelo priejtnje iz čl.129.st.1. Kaznenog zakona za koje se progon vrši po privatnoj tužbi. Dakle svi savjeti na legalisu su ipak doveli do toga da ti se silna želja za sudovanje ispuni! Ispravak! Kazneno djelo prijetnje čl. 129 goni se po prijedlogu koji se podnosi državnom odvjetništvu. Ako DO nasjedne, podnosi optužni prijedlog, i muku muči oko dokazivanja,tako da svoju osvetu lijepo možete provoditi na račun države. A kad vam dosadi, samo povucite prijedlog za progon. DO tada nema druge nego da odustane od optužbe, piše si negativnu statistiku, a o gubitku vremena i suda i DO da ne govorim. Mrzila sam takve "žrtve prijetnji".. angažiraš vrijeme, preokrečeš dokaze u svoju korist samo da bi im pomogla, trudiš se dokazati, a onda se žrtva predomisli. Samo se vi lijepo prepucavajte na račun države i poreznim obvezanika! Baš sam ljuta!

Evo, došla je nova uputa Komore. Štambilj mi trebao glasiti: "za javnog bilježnika tog i tog, savjetnik/prisjednik taj i taj". Međutim, sumnjam da će uredi masovno ići mijenjati štambilje.

Ovako, odmah da naglasim da mi nisu poznati nasljedni propisi, koji su važili u vrijeme smrti vašeg pradjeda. Za takvo istraživanje i pravni savjet, koji ipak iziskuje malo više vremena, predlažem vam da se obratite nekom odvjetniku. Po današnjim propisima, pozvala bih se na čl. 10 ZN o tzv pravu predstavljanja u prvom nasljednom redu. Što znači da vašeg pradjeda nasljeđuju njegovi direktni potomci (sinovi, unuci i praunuci - to ste vi). Po današnjem zakonu, braća i sestre ne bi nasljeđivale, ako ima dakle tih živućih potomaka. Međutim, ponavljam možda su u ono vrijeme nasljedni redovi bili drugačiji. Pa vam se ispričavam na mojoj mladosti. I potražite odvjetnika, koji će si uzeti vremena i provjeriti stare propise.

Majka, vi i brat dijelite na jednake dijelove svu imovinu minus onu imovinu koju bi majka mogla tražiti s osnova bračne stečevine. Ako ne traži ništa s osnova bračne stečevine, dijelite sve na jednaka dijela.

Onda takvu izjavu pod kaznenom i materijalnom odgovornošću daju nasljednici te osobe, kojom tvrde da je ta osoba tokom života koristila, ili bila upisana na više imena.

Prvo pogledajte stanje upisa u zemljišnim knjigama, tj. na koga glasi kuća, u kojim omjerima, je li etažirana i slično. Onda to javite, ovako ne možete dobiti nikakav korisan odgovor.

Moguće je jedino po čl. 44 Zakona o nasljeđivanju odrediti zamjenika nasljedniku, pd uvjetom da nasljednik umre prije oporučitelja, ili se odrekne nasljedstva ili bude nedostojan. Znači, radi se samo o slučajevima kad ne dođe do prijelaza nasljedstva. Nasljednik nasljednika implicira prijelaz nasljednika, i zato nije dopustivo odrediti nasljednika nasljedniku, već zamjenika.

Po ZTD takav ugovor mora biti u obliku javnobilježničke isprave. Može vam ga u cijelosti sastaviti bilježnik kao akt, ili ga sastavite sami, pa ga bilježniku donesite na solemnizaciju. Cijena je, naravno, predmet dispozicije, sporazuma stranaka.

Niste objasnili, kako to ostavinu vodi sud, a ne javni bilježnik? Kad je pokojni preminuo?

Dovoljno je da sud pošalje pozive na raspravu, da nasljednici poziv uredno prime (osobno ili neki njihov član kućanstva), a zatim ne moraju doći, niti trebaju na bilo koji način reagirati. U takvom slučaju sud će, uredno pozvanima, a nepristupjelima dodijeliti njihove nasljedne dijelove po zakonu. Više ih neće pozivati, jer dakle može dalje stvar riješiti i bez njih.

Sory, sad tek vidim, da ste već poučili mog anonimusa, i malko mu skresaki krila... Čovjek uči dok je živ!

E, moj, anonimuse, nije on u obveznom odnosu s nasljednicom, nema on što s njom raskidati. Da bi to mogao, treba rješenjem o nasljeđivanju nju utvrditi kao sljednicu.

Ako je vaša majka živa onda vam je kuću darovala, a ne "dala u nasljedstvo". O nasljedstvu se govori samo nakon nečije smrti. Mislim da ne postoji način, jer za darovanje natrag, treba opet prihvat dara. Eventualno je možete tužiti radi raskida ugovora, ili navesti da ste bili pod utjecajem mana volje. Ali imajte na umu, da je to možda malo preskupo, a najvjerojatnije će sud odmah shvatiti da se radi o kapricama među vama, a ne o nekom valjanom pravnom interesu.

Za naplatu od jamaca, pogledajte konkretne ugovore o kreditu, tamo moraju biti navedeni svi instrumenti osiguranja i uvjeti. Zakonski se ne može plijentiti više od 1/3 plaće, ali ako obveznik pristane može se preći ta granica. Što se tiče nasljednika, nasljednici odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom, ali samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Ako vjerovnici predlože tzv. beneficium bonorum, tada se ostvina izdvaja iz imovine nasljednika, te se samo mogu namiriti iz ostavine. Ostavinski postupak se pokreće po službenoj dužnosti kad sud dobije smrtovnicu.

Vrijednost ulaganja može se odrediti: 1. sporazumom svih suvlasnika, 2. ako nema sporazuma, u parnici dokazivanjem