Hammerless

Sa tim ugovorom on ide gdje i plaća rješenje na svoj trošak?

Kako to "osnivanje prava" izgleda u praksi?

Ja sam mislio da se mora poštovati zakon, a ne da je njegova potreba primarni i osnovni razlog. Zato tvrdim da njegova potreba nije iznad propisanosti zakonske obveze. Drugi po selu imaju svi sudska rješenja, svi imaju ucrtane koridore na katastru sa služnošću prolaza, to su očito sve budale jer jedino je moj susjed pametan, on može čekati "dok ne bude imao potrebu". Da li je pokretanje parnice jedini način da on ostvari zakonsko rješenje služnosti prolaza, da dođe do odluke suda? Sve ono što tvrdite o njegovom pravu služnosti koje nije upitno, meni je to jasno, ne jednom rekoh da neću osporavati ništa. Neka ode, neka pokrene postupak koji god hoće, ja i ne moram ići na sud - time sud smatra da ja ništa ne osporavam, i neka mu u skladu sa zakonom odredi koridor i uvjete služnosti. To je sve nesporno. Ali neka to napravi! Ovako je u prvom redu u nelegitimnom, nezakonitom položaju (koji, na žalost, nije kažnjiv) jer nema ništa službeno, ništa zakonski čime dokazuje to svoje pravo u svako vrijeme, a time se i dovodi u situaciju da mu blokiram prolaz i prisilim ga da to regulira, što ne bih mogao ni ja, a ne bi ni trebao on, da ima "papir". Koliko sam čuo u raz7govoru sa nekim odvjetnicima, parnica nije prioritetan način rješavanja ovog problema, do nje dolazi ako bilo tko bilo kome nešto spori. Tada je to skup postupak sa troškovima odvjetnika kojeg spominjete, no prije je moguć redovan postupak u kojem on samo zatraži gruntovnicu (sud) da mu ucrta i odredi koridor i uvjete služnosti prolaza, bez ikakvog parničenja. Ne znam, čuo sam to od više različitih ljudi koji se bave nekretninama, no ako velite da to nije tako, svakako ću se još dodatno informirati. Nekim logičkim slijedom, normalno legaliziranje nekog stečenog prava bi se moralo moći bez parnice i sudskog sukobljavanja (osim ako netko nešto osporava ili smatra da je nešto nezakonito ili je zakinut), a ne da se za normalan odnos bez sukoba, samo sa željom da se zakonski konstatira stanje, mora potezati odvjetnike i ne znam što.

Maloprije sam susjedu rekao, u biti ga pitao - temeljem čega on koristi moje dvorište? Pa je zbunjeno, crven u licu rekao da "su se oni tak dogovorili"... Tko se tako dogovorio? Pa "njegov pokojni stric, koji je umro prije 10 godina, i njegov stari" (koji je živ i 1/1 vlasnik svega na njihovoj parceli). Onda sam mu rekao da je nihov dogovor, ukoliko je usmene prirode, umro skupa sa tim stricem, jer je on imao odavno, točnije od 1992.-e, zakonsku obvezu takove stvari staviti na papir, taj njihov "dogovor", i odnijeti ga bilježniku koji bi to ovjerio i to bi nešto bilo, tada bi to bio dokaz da netko, osim njih doma, zna da su se oni nešto dogovorili... Ovako on meni može pričati bajke o ne znam kakvim dogovorima, i još više o sadržaju tih dogovora, za koje ne zna nitko osim njega i njegovog starog... može mi pričati da ima pravo doći svaki dan u tu kuću na kavu i na držanje svinja u mojem svinjcu... može pričati svašta! Rekao je i da je to otvoreno dvorište, njegovo (u smilsu da ne mora zatvarati kapiju), bio "dogovor", što je nonsens... rekoh mu da neka ode kod nekog pravnika, neka ode u velikogoričko poglavarstvo, ima pravna služba i malo se interesira što zakon o tome kaže, jer zakon je jedini mjerodavan i obvezujući, i za mene i za njega. Pa neka se raspita koje su mu, u prvom redu, zakonske obveze, i koja ima prava. Okrenuo se zajapuren, oči izašle "ko sarme", lovio je zrak bez riječi... maltene je odlazio k sebi na dvorište bez okretanja i kao da me ne želi slušati. No rekoh mu da moje dvorište nije njegovo, a što se sa tri otvorena dvorišta koja se koriste kao javna cesta u biti smatra i kako se oni ponašaju, sve je samo u službi njegovog prolaza koji zakonski ne postoji nigdje i u ničemu, a sve nas ostale tko šljivi... naravno, rekoh mu i da ću ja postaviti svoju kapiju sa moje strane njegove ograde, pa neka ima svoju otvorenu koliko hoće, samo moju neće otvarati i ostavljati otvorenom niti sa ulazne, ni sa izlazne strane... Mislim da mu je pomalo jasno da nije u pravu i da se doba bahate samovolje bliži svojem kraju. Mora doći na naplatu nepoštovanje zakona tolike godine. Kao i bezobrazluk na koji si njegov stari i sestra uzimaju bahato pravo, kao da je sve njihovo, a oni će meni "pokazati".

Eto, puno hvala na dobrim idejama, ono pod 1 i 3 su vrlo jednostavno izvedive stvari. Ima obrt, bavi se i poljoprivedom sa neregistriranim traktorima i prikolicama, ima tu tih cveba koje bi se dale provesti bez problema. Iako su to metode zločestoće, a za biti zločest treba biti i osoba koja to voli i želi, kojoj to ne pada teško, a ja baš nisam taj. Zato me i zanimaju primarno čisto legalna rješenja uživanja na svojemu, a ne da uzurpator i agresor imaju veća prava nego ja na svojemu bez da smetam ikome.

Nije bila namjera, ali je dobivena pod dug sina bivšeg (pokojnog) vlasnika, koji ju je stavio pod hipoteku za svoje "trgovačke" eskapade lopovluka (uzimam na dug - prodam i naplatim - lovu trpam u džep - ne pada mi napamet vraćati vlastiti dug). Ja gledam da odselim, obzirom je kuća dosta loša i situacija je katastrofa, a najteže mi padaju zločesti, kapricljivi ljudi koji prodaju svoj primitivizam pod zakon i pravila ponašanja. Najveća je umjetnost tu ostati miran i ne reagirati, ili reagirati samo blago i nenasilno, iako bi mu - onako ljudski - zatrpao taj prolaz sa balvanima, a posla bi imala i baseball-palica. No nisu vrijedni ikojeg izvjesnog problema iz toga. To, naravno, ne znači da ne bih bio spreman poduzeti bilo što što je zakonito ili mi nije eksplicite zabranjeno, jer smatram da se ne može uživati u nekakvim imovinskim pravima na tuđem bez sudske odluke. Možda sam samo prenaivan. Želim postići da znam točno što i kako smijem ili ne smijem u očima zakona, koje su procedure u ostvarenju mojih možebitnih prava (jer mi je očito jasno da u ovoj zemlji uzurpatori, bahatlije i pokvarenjaci imaju sva prava, a pošten čovjek na sviojemu nikakva), no zanima me lege artis put i mogućnosti. Možda mrvicu u to upletem i nit moje frustracije, neka mi sugovornici ne zamjere, stvarno nikome ne želim ništa zlo ili ga uvrijediti.

Krajem prošle godine je susjedova sestra zvala policiju jer su moji psi bili na MOJEM dvorištu, unutar ograde, čak sam ja svoju kapiju zatvorio da slučajno ne odu na cestu. Iako ona nije ni izašla iz svoje kuće (čisto da napakosti), nazvala je policiju i tvrdila je da moji psi "nekoga napadaju", iako nije znala reći koga, te da smetaju prolaz njoj "jer se boji" (sve laži - psi ju poznaju, godinama, a i u vrijeme kada su psi trčali po dvorištu - pekinezer, jazavčar - ja sam bio osobno na dvorištu i kontrolirao pse!) a policija mi je rutinski, bez utvrđenih dokaza i bilo čega, napisala kaznu po JRM u iznosu od 500 kuna plus troškovi. Kaznu sam morao platiti, iako postupak nije bio gotov, jer inače ne bih mogao registrirati auto. Ako je policija došla zbog mojeg "držanja životinja", ne znam zašto ne bi došli po istom osnuvu i za kokoši? Meni njegovi zahtjevi ne bi bili problem, i ne bih ih osporavao, to sam i rekao, no barem bi bilo crno na bijelo tko, što i kako. Njegova tužba bi uspjela, jer je i ja ne bih osporavao ili proturiječio! Naravno, i ta je presuda osnova za naplatu povrede moje privatnosti.

Glede upozorenja za Matrixa, iskreno ne znam u čemu sam ja ikoga - pa i njega - ičime povrijedio, dapače ja ga nisam ničim ni prozivao, ni omalovažio ili vrijeđao. Ja sam samo pitao - na temelju vrlo neodređenih savjeta - da malo pojasni što je uopće mislio.. obzirom u cijelom odgovoru do sada nitko od vas nije rekao ništa konkretno, iako sam ja od javljanja postavio više vrlo konkretnih i nedvojbenih pitanja. Ako treba, mogu ih ponoviti. A sada, ontopic... da susjed zatvori ogradu i drži je zatvorenom, ne bi dolazilo do nikakvih sukoba, jer njegove životinje ne bi prelazile kod mene (njegove kokoši dolaze kod mene balegati i pasti, jer kod njega na dvorištu nema ni travke...), a time ne bi ni moje životinje bile uznemiravane jer vide kokoši, mačke i sve što cirkulira kroz moje dvorište, a zbog toga pate samo moje životinje - jer jedine moraju biti zatvorene na svojem dvorištu, dok se njegove šeću kako im se sviđa po tuđem, a njega baš briga... Problem je što bi njemu to debelo narušavalo komoditet intenzivnog prometovanja njega i njegove sestre, te njihovih gostiju, jer bi ih ON trebao propuštati kroz moje dvorište tako da otvori dvije kapije (ulaznu u moje i ulaznu u njegovo dvorište) i onda ih zatvara za njima, i u dolasku i odlasku tako. Obzirom na stanje stvari osobito tijekom radnih dana, njemu bi to teško palo, ali ja bih imao mir i slobodu uživanja mojeg dvorišta. Nemam ideju po kojem to zakonu je njegovo pravo na komoditet na tuđemu veće od mojeg prava na mojem vlastitom? Naravno, samo nadopuna - služnost prolaza, ako se ne varam! - ne znači da je taj prolaz javna cesta, stalno otvorena i svima dostupna, nego znači da on i svatko tko ide k njemu smiju prolaziti po određenom koridoru kojeg bi sud odredio. Konkretno, dvorišna vrata bi smjela biti zatvorena, a tko treba prolaz - neka prođe. Naravno, da si sam otvori i zatvori vrata (kapiju), ja ne bih za nikim "vratario"... takovih primjera u selu ima više, ljudi imaju ucrtane služnosti prolaza, i imaju uredno zatvorene kapije i dvorišna vrata. Drugi koji prolaze - može, otvori si i zatvori, ostavi kako si našao, ali temeljna postavka je da su vrata - ZATVORENA! Kao i kapije svih ostalih dvorišta u selu, i onih koji imaju životinje da im njihove ne izlaze, i onih koji nemaju životinje - da im tuđe ne ulaze. Da li ja njemu mogu zapriječiti da prolazi uopće po mojem dvorištu jer on nema sudsko rješenje o služnosti prolaza? Da li ja zbog kokoši i njegova ometanja, te nezatvaranja vrata dvorišta (kapije) - što za posljedicu ima narušavanje i moje komocije i uživanja u mojem posjedu - mogu zvati policiju da podnese prekršajnu prijavu po službenoj dužnosti? Da li je tu glede držanja životinja pas izjednačen sa kokošima (za pse znam da mogu uznemiravati druge životinje, no mislim da formalno-pravno nema razlike ako druge uznemiravaju pse)? Ima li kakav zakonski članak koji bi ga obvezao na držanje zatvorenog dvorišta, držanje te kapije zatvorenom da njegove životinje ne idu k meni i moje k njemu (obzirom sa moje strane nema kapije, između njega i mene je samo njegova, kao što je na ulazu u moje dvorište kroz sujedovo dvorište samo moja kapija)? NHF, nitko nikoga ne vrijeđa i nema tu namjeru čak ni u mislima (ja degfinitivno NE), no volio bih dobiti neki konkretniji odgovor od onoga kojeg nekako laički zna i svaki od nas, osobito ako je i odslušao "nešto malo" pravnih predmeta na kriminalistici... smatram da pravnik koji se time bavi ipak zna i sudsku praksu i konkretne zakone... ipak ljudi smatraju da ovdje razgovaraju sa pravnim profesionalcima, ovo nije forum.hr... tako da se ne vrijeđati, nego se posvetiti konkretnim problemima. Hvala, bilo bi lijepo da pravni profesionalci barem ovdje ostave bitno bolji dojam negoli je sveopći dojam o našem, hrvatskom pravosuđu. P.S. Ispričavam se, u redu je da postoje situacije (izjave sa svjedocima itd) u kojima je i izrečeno punovažno, no to ovdje nije slučaj. Osobito ako je riječ o nekretninama i trajnom pravu na njima. Nema svjedoka, nema pisanih izjava, nema ničega. To što je prije 10+ godina to bila kuća njegova brata, ne znači ništa. I oni su mogli pravno riješiti sve crno na bijelo.

On mene tuži nakon zapriječenja prolaza, ja mu u tužbi dozvolim bez osporavanja uz objašnjenje da je to, na žalost, bio jedini način, i što dalje? Ja nisam izgubio, no činjenica je da je ovo prejadna država kada ti ne možeš legalno izgurati svoje zakonsko pravo, bez obzira koliko bio 1001% u pravu, bez da nisi u poziciji najmanje podijeljene krivice. U Hrvatskoj te svatko može maltretirati kako i koliko hoće, to je u startu njegovo "PRAVO", a tebi ako se ne sviđa - tuži ga! To je odlika banana-države! Umjesto da je temeljeno, osnovno i početno pravo onoga koji je na svojemu i koji ne poseže za tuđim, kod nas je to temeljno pravo na strani počinitelja, lopova, uzurpatora itd itd... Trebalo bi uvesti američki zakon sublimiran u njihovom tradicionalnom pravilu "Home, sweet home". Dom i imovina su svetinje, i ako ih povrijediš, ja te nabijem puškom, a ti onda pjevaj borbene i lupetaj o nekom svom pravu. To je osnova posvuda u normalnim državama, jedino u Hrvatskoj privatnost i imovina idu po partizanskim uzusima "sve je to naše", i jedino kod nas vlasnik mora dokazivati da je nešto njegovo sa pravom korištenja toga, dok lopina i uzurpator ne moraju dokazivati ništa, oni imaju sva prava... Vani je normalno da bez odobrenja i zakonske dozvole svih zakonom traženih instanci ne možeš uživati ništa tuđe, niti ikome pada na pamet koristiti tuđe bez eksplicitnih dozvola i odobrenja, te jasno zakonom definiranih pravila. ============== BTW, zašto me upozoravate boldanim, zar sam rekao nešto što je "nepoćudno", ili i ovdje istina nije poželjan element? Jasno da sam sa živcima loše i da ne moram glumiti savršenog čovjeka, jer ova država svojim neradom i propalim sudstvom koje više-manje nema pojma o poslu i pravdi, a osobito zakonima po kojima radi, i čini da su ljudi izvan sebe i da im živci rade u petoj brzini, jer ništa čovjeka ne uzbuni kao nepravda. Koja je u ovoj zemlji zaštićena bolje do ličkih medvjeda. Kao drugo, na koje to konkretno stvari mislite sa ovim "ta opcija neće riješiti vaše druge probleme, glede kojih su izvjesni daljnji postupci"...?? Koje opcije, koji postupci, na što mislite? Ja tražim samo sudski papir na kojemu će pisati što on smije i kako, ucrtan koridor kretanja, vrijeme primjene, konstatirana povreda privatnosti da bi se utvrdila naplata i naknada i to je to. Što će susjed o tome kasnije misliti, njegov je problem, ni on se godinama baš ne sekira što ja o tome mislim. Realno, ponašam se onako kako se normalan, tolerantan čovjek ponaša, no protek od 23 godine koliko je zakon na snazi - a susjed ništa ne poduzima - i protek 5 godina što sam ja tu - i on unatoč tome ne pomišlja poštovati zakon, jasno govore tko je ovdje malo dijete... ne mislite valjda da bih trebao okrenuti glavu i pustiti da me unedogled maltretira samo zato da ja ne bih ispao malo dijete? WTF? Da je to tako, vi pravnici ne bi imali posao. I naravno da želim imati sve "crno na bijelo". Jer u pravnom smislu - što ne piše, to ne postoji. Mislim da je barem to jasno. A dovoditi nešto u sumnju što je i zakonska obaveza bi bilo malo i previše, čak i od jednog pravnika.

Pozdravljam, nisam siguran, ali mislim da mora postojati normalan postupak za priznavanja statusa služnosti prolaza bez parnice, samo pokretanjem postupka za to, a ako se "posvadimo", ako mu ja nešto osporavam, tada se ide na parnicu. Drugim riječima, vi govorite da ja njemu ne mogu ništa i da on može imati služnost prolaza sa ili bez odluke suda? Rekoh već da mu služnost neću osporavati, ali da ju ON mora isposlovati, jer je to NJEGOV interes. Moj nije, ja njegovo ne koristim, nego on koristi moje - znači, jasno je ČIJI je interes imati zakonsku zaštitu u tom slučaju kroz odluku suda! Ako sam ja dobro razumio, vi smatrate da ja njemu ne mogu ništa, i da postojeći - zakonski ilegalni (zbog nepostojanja presude i odluke suda sa definbirianim obvezama i pravima) - status quo treba opstati? Ja sam na toj zemlji 4 godine, i nemam pojma što je on imao sa bivšim vlasnicima, koje nisam nikada ni upoznao (jer su mrtvi)? Što bi to bilo u tom slučaju dokazivo "stečeno pravo"? Što bi onda bilo da ja sa moje strane ograde naslažem trupce popreko puta koje imam pokraj u dvorištu, na što bi se onda pozivao, obzirom da zakonski on nema NIŠTA?? Što mi on može? Zvati policiju i sjesti pokraj i plakati, jer policija nije nadležna za neriješene imovinsko-pravne odnose? Želite li reći da on ni ne mora imati ništa i da bez ikakvog papira on mene može "za**bavati" koliko i kako mu se sviđa? Koliko ja znam i koliko sam čuo od nekih pravnika - to nije ni izbliza takva situacija! Mene za njegovu firmu i njegove potrebe baš briga dokle god on ide preko MOJEG PRIVATNOG, a ne preko javnog puta... ako SUD odredi da ga puštam i da on ima pravo, ja ću to poštivati, ali nemam obvezu ni po kojem zakonu - barem ja to tako vidim! - dati mu uživanje na koje on nema nikakovo pisano, legalno, zakonsko pokriće! BTW, kada spominjete bivše vlasnike koji su mu to "dozvolili", pa gdje je problem da mi da na uvid taj "dogovor", tu "dozvolu", koju onda "provuče" kod suda i ona je za mene slovo zakona? Sud će mu to priznati! Ja mu to neću osporavati! Pa kako onda natjerati ga da se ponaša u skladu sa zakonom? Ili biti - tipično za Hrvatsku da se nešto uopće pomakne sa mjesta - bezobrazan i dovesti ga u šah-poziciju da se on konačno trgne i počne poštovati zakon? Ako u ovoj (glupoj) zemlji nešto postoji kao zakon i zakonska obveza - koju on nimalo ne izvršava i ne poštuje! - temeljem čega on ne mora izvršavati svoju obvezu ozakonjenja svojih prava (jer je to zakonom propisano)?? On je pametan, a drugi koji imaju sudska rješenja i upisane služnosti u katastar su - budale? Skupa sa mnom?

Ne znam zašto bi to uopće bila parnica, jer nitko ništa ne spori? Ja samo želim da on pokrene normalan postupak kojim bi sud njemu priznao pravo prolaska preko tuđega, tj. služnost prolaza na tuđoj nekretnini. Ta "tužba" je jedini i normalan postupak kojim se to može postići, pa ne znam što bi taj postupak mene uopće koštao i zbog čega? Čak i da me nešto sitno košta (moje pokretanje parsto kuna), računam da bi mi se to isplatilo. Jer sve je bolje od sadašnje anarhije bez zakonskog pokrića gdje se on i njegovi gosti (jer on ima i obrt zbog kojeg je po mojem dvorištu prometno, zaprašeno i za sigurnost moje obitelji i životinja posve nesigurno!) ponašaju kako im se sviđa, ne poštujući privatnost i ometajući me bukom, prašinom i svojom nekulturom (bacaju čikove itd), potrebom njega - a ne mene! - da je moja kapija otvorena (jer on ne želi otvarati kapiju kada treba prolaziti, njemu se to neda) - sve te stvari su meni stvaran i težak teret za svakodnevni život. Onda ili neka ne prolazi, ili neka to plati! Druga je stvar da ja njega idem prisiliti da to napravi na način da JA podignem tužbu sa ciljem da stupim u posjed moje nekretnine i neograničeno uživanje. Tada on mora odgovoriti protuutužbom, koju bih ja izgubio - jer mu je ne bi ni osporavao. Moj cilj je da postoji zakonito i napismeno - naravno, o njegovom trošku jer je njegova potreba da koristi tuđe, nije moja! - da on uživa i koristiu tuđu nekretninu za svoje potrebe, a tada bih tražio naknadu za to korištenje jer je to njegovo korištenje spojeno sa puno mojih odricanja da bi on to mogao.

Ne znam, mislim da nema sa druge strane (iako nikada nije dovezao drva kroz moje dvorište ili mu netko došao isprazniti jamu, znači da nekako može, a ja sam tu 5 godina). Ili isto tako ide kroz dvorište drugog susjeda, no izlaz na javni put nema ni kroz moje dvorište, jer prolaskom korz moje dvorište dolazi na dvorište treće osobe, tek onda na javni put. I ja moram proći kroz tuđe dvorište do javnog puta (tri su imanja jedno za drugim, na prvom, kroz koje prolazim i ja koji sam u sredini i treći susjed koji mi je problem, ne stanuje nitko na prvom imanju do javnog puta, tako da ne smetamo ničiju privatnost).

Pozdravljam, kroz moje dvorište ide put prema susjedu, koji za tu služnost prolaza, iako zakonski to mora riješiti odavno, nema sudsku odluku o služnosti, niti je ista zavedena u katastar i gruntovnicu. na kraju dvorišta gdje počinje njegova parcela su njegova dvorišna vrata (kapija), koju on ne želi zatvarati jer se naviknuo da je uvijek otvorena i radi osobne komocije i lijenosti ne želi zatvarati tu kapiju. Ja imam tri psića, koji su pod nadzorom, no kao i svaki psić, neki ponekad pobjegne k njemu i ravno u štalu ili po dvorištu gdje poganja kokoši, onda susjed jako "šizi". Ne napravi pas štetu, no susjed odmah ide u prozivke zbog psa, maltenme mi hoće držati bukciuce, što mi je blago rečeno "dojadilo" (da ne velim nešto grublje), a ja mu velim da si zatvori kapiju i nema problema, no to se njemu "neda". Zbg toga ja ne mogu puštati pse po svojem dvorištu da se istrče, jer trpim da ne odu k njemu, a on svoje ne želi zatvoriti jer se inati i smatra da je njegova komocija najvažnija na svijetu, tvdri da ima "pravo" držati vrata svojeg dvorišta otvorena koliko hoće. Ja nisam "bolesnik" kao on, no njegove kokoši nerijetko dođu na moje dvorište, tamo seru i unerede, i ja ne velim ništa jer nisam osoba od sukoba, dok je susjedova sestra već zvala i policiju zbog mojeg psa i platio sam, iako nepravedno i bez uvažavanja zakonskih činjenica, po presudi 575 kuna kazne. Ja ne zovem policiju zbog njegovih kokoši, iako bih valjda mogao, imam pravo valjda da na mojem dvorištu ne skupljam govna tuđih kokoši, njegove životinje uznemire moje i onda psi lude i laju pola sata, dok ne vide kokoši na svojem dvorištu - nije ih za čuti! To uznemiravanje pasa je problem i zbog glasnog laveža, i zato jer me psi razbude ako spavam ujutro nakon noćne smjene, pa nemam mira. Zanima me - da li ja njemu mogu zapriječiti da prolazi uopće po mojem dvorištu jer on nema sudsko rješenje o služnosti prolaza (iako taj put koristi već jako dugo, a i ja mu ne bih osporavao tužbu, no moram ga prisiliti da riješi neke zakonske obveze, neka ide drugim putem u dućan?)? Želim ga prisliti da riješi svoje zakonske obveze i riješi sudski služnost prolaza! Da li ja zbog kokoši i njegova ometanja, te nezatvaranja vrata dvorišta (kapije) - što za posljedicu ima narušavanje i moje komocije i uživanja u mojem posjedu - mogu zvati policiju da podnese prekršajnu prijavu po službenoj dužnosti? Ima li kakav zakonski članak koji bi ga obvezao na držanje zatvorenog dvorišta, držanje te kapije zatvorenom da njegove životinje ne idu k meni i moje k njemu (ovo drugo je jako rijetko, ovo prvo je svaki dan!)??? Hvala puno na svakom savjetu!

Baš tako, samo što on nije nikakva škola, NSS poljoprivrednik koji zna sve na ovom svijetu, ima 600 kuna mirovine i da mu sin i kćer ne vode domaćinstvo, propao bi, ništa ga ne služi, ali jezik nadoknađuje za sve...... no kako dobro velite, sa takvim likovima je teško, oni razumiju kao i nekada samo silu milicije ili "kotarskog suda", stoga svjestan toga niti nemam namjeru gubiti živce, vrijeme i novac na jalove rasprave sa čovjekom koji evidentno nema pojma o ničemu, ali "sve zna" (di sam ja bil kad je on...)...

Ja susjedu ne bih, realno gledano, nikada uskratio pravo prolaza, sve dok ne bih imao pravomoćnu sudsku presudu da mogu ući u kompletan posjed svoje nekretnine, što bi značilo da su se oglušili na tužbu i da ih - da li zbog gluposti, škrtosti ili neznanja - to niti "ne zanima", valjda bi smatrali da im njihovo nepisano "pravo" ne može nitko uzeti... Da susjed podnese protutužbu da priznanje prava služnosti prolaza (što je, u biti, i moj cilj), ja mu je ne bih osporavao, svjestan principa dosjelosti, a svjestan sam i da bi na temelju te pravomoćne presude u njegovu "korist" imao puno zakonsko pravo traženja da se ta služnost plaća. Iako mi je jasno da bi sjesti na dvorište uz kavu i dogovoriti se u opuštenoj atmosferi o svem,u bilo svakako njabolja, najbrža i najjeftinija opcija (nisam incidentan tip, takvo inatljivo, provocirajuće, podlo i podmuklo ponašanje mi je veliko opterećenje), jasno je da seljački mentalitet starosjedioca koji je tu "milijun" godina i zato mu nitko ništa "ne može i nije mu ravan" njemu usmjeruju ponašanje i debelo ga udaljavaju od realiteta zakonskog tumačenja. Njegov "najjači" "argument" je što sam ja "dotepenec", a vlasničke odnose smatra nečim "lako ćemo" tipa, osobito dok on smatra da je situacija pod "njegovom" kontrolom. Inače riječ je o liku od 80-ak godina, koji ima veću parcelu na kojoj su dvije kuće (u desnoj živi sa suprugom i kćerkom od 50-ak godina, neudata), lijeva je od sina (cca 54 godine, neoženjen), vlasnik je svega na toj parceli jer mu ne pada na pamet dati djeci ijednu ciglu dok je on živ (selski mentalitet, što se može...). Tako da od razumnih ljudi u njegovoj kući (sin) ne treba očekivati puno, kolikogod on i ja bili u dobrim odnosima i on u potpunosti sve razumije (da ovisi o njemu, dogovor bi stvarno i bio u roku deset minuta uz kavu). No i on sam veli da su njemu ruke vezane, jer on u toj prili nije nikakav pravni faktor, obzirom nije vlasnik ničega.

1. Znači, susjed kojem je moja nekretnina poslužna, tj. koji koristi put preko moje nekretnine... ON treba pokrenuti tužbu. Skočio bih na tužbu zato jer susjed to ne želi rješavati, svjestan da je to za njega spojeno sa puno troškova koje se njemu baš i neda plaćati, stoga to nije pomišljao riješiti desetljećima do sada, a i sada bi htio da sve bude "kao nekad" (čitaj: nekakvi usmeni dogovori po principu "ne zna se tko pije tko plaća", a ja nisam njegov brat), tj. da on i dalje može raditi što hoće (nekada je ova nekretnina bila od njegova brata, tada je on mogao raditi što je htio, no vremena, situacija i zakoni i obaveze su se promijenili, i normalna je želja da se ima crno na bijelo prava i obaveze, da ne bi bilo "nismo znali", jer je sve spojeno i sa dosta bezobrazluka i samovolje kod susjeda... Da se on ponaša korektno, ne bih vjerojatno niti ja ništa rekao, no jedan službeni papir bi ipak imao težinu koja bi mu rekla kako istina nije ono što si on umišlja, već je ono što zakon i sud kažu...). Kako on ne želi pokrenuti tužbu, razmišljam da je ja pokrenem sa ciljem stupanja u posjed i potpuno raspolaganje cjelokupnog imanja, na što bi on morao odgovoriti protutužbom (koju mu ja ne bih osporavao). Da ne reagira na moju tužbu, mogao bi izgubiti sve od služnosti prolaza (što znači da bih mu zagradio dvorište da kroz njega više ne može prolaziti), pa neka ide u dućan preko tuđih njiva i kanala, no on bi morao reagirati (čak bih mu to i ja rekao i savjetovao), a to i je moj cilj - da ga se konačno privede pravorijeku zakona i suda. Pa kada neče pokrenuti on, budem ja - no to je za njega skuplja varijanta, ali on to ne želi shvatiti... 2. Ne bi me smetalo da se služnost i plaćanje iste dogovore usmeno i pismeno, ovjerenim ugovorom kod JB, no nekako znam da on to ne želi (inat + želja da ne plaća nešto što koristi desetljećima i smatra nekako "svojim", besplatnim i da sada odjednom plaća??...)... Upravo zato i tražim instancu koja bi definirala stvar, instancu koju on shvaća (i koja u njegovoj tvrdoj glavi ima nekakvu težinu), i instancu čije rješenje bi isključilo njegove filozofije i "filisterstvo", samovoljno tumačenje svega i svačega (naravno, uvijek je onako kako njemu paše u njegovim tumačenjima). 3. I mislio sam. Puno, puno hvala na savjetima!

Glede služnosti prolaza, koja po turopoljskim selima nisu nikakva rijetkost, imam jednu situaciju: tri parcele, nazovimo ih A, B i C, idu jedna iza druge. A je prva do javnog puta, onda je B i na kraju je C. Kroz sva ta dvorišta do one zadnje parcele C ide put, koji nije nigdje ucrtan, ne postoji sudsko rješenje o služnosti puta, postoji jedino pravni princip dosjelosti korištenja (izvršavanjem dugim nizom godina) za parcele B i C (kojeg nitko ni ne želi osporavati), jer je situacija takova već debelo preko 25-30 godina. Između parcela A i B, kao i između B i C, postoje kapije, koje se maltene nikada i ne zatvaraju. No sada je, uslijed pasa koji žive sa vlasnicima na parceli B, došlo do manjih nesporazuma koje parcela C (ona koja prolazi i kroz dvorište B i kroz dvorišta A da bi došla do javnog puta) osporava. Zanima me nekoliko stvari: 1. Obzirom je princip služnosti prolaza nešto što određuje sud svojim rješenjem (služnost se osniva sudskom odlukom), i kojeg nitko ne bi ni želio osporavati ni sa parcele A ni sa parcele B, korisnike B parcele (jer A tu ni ne živi, niti ga to brine) zanima kako doći do sudskog rješenja za parcelu C da može koristiti i dalje služnost puta kroz dvorište B? Tko taj postupak pred sudom (i kojim?) mora pokrenuti – da li onaj tko je tu “žrtva” i tko trpi služnost puta, ili onaj kome je u interesu imati služnost puta – znači C? Na koji način se to pokreće? 2. Kada bi sud dosudio služnost parcele (sa čime bi se svi složili, nitko nema alternativni put do javne ceste), kako bi izgledao taj “ugovor” na temelju sudske presude, pri čemu mislim prvenstveno – obzirom se služnost “ugovara” – da se ta služnost i plaća, tj. da parcela C plaća određeni iznos (koliki bi on mogao biti??) parceli B preko čijeg dvorišta prolazi, obzirom B trpi zbog te služnosti prolaza (nema slobodu svoje pse imati slobodne u zatvorenom dvorištu, parcela C ima i privat obrt koji uzrokuje da dosta vozila krstari prolazom kroz dvorište B…)? Odricanja u smislu privatnosti, korištenja svojeg dvorišta, buke, manjka slobodnog kretanja itd su znatna za parcelu B. 3. Da li to pravo u postupku mora voditi baš vlasnik kuće, ili to može i npr. podstanar koji živi u toj kući godinama (po ovlasti vlasnika)??