djemi

Vlasnik(?!) nacionaliziranog zemljišta je 1993.g, dakle prije zakona o povratu, dobio lokacijsku dozvolu i našao građevinskog poduzetnika za gradnju kuće po propisanim uvjetima. Građevinski poduzetnik je unaprijed i tijekom gradnje prodavao nedovršene stanove i radi tržišnih uvjeta neke veće pretvorio u manje. Kuća je izvana točno onakva kako je određeno lokacijskom i građevinskom dozvolom. Pitam: da li je investitor samo osoba na koju je izdana građevna dozvola ili su suinvestitori i ljudi koji su uložili novac u nepostojeći ili objekt u izgradnji?

Imao isti problem i na MUP-u u Zagrebu su prihvatili moju obavijest da su se stanari odselili. Kad se odbjegli stanari budu negdje htjeli prijaviti ( u Hrvatskoj) dočekat će ih navodno prekršajni postupak jer nisu bili točno prijavljeni !!??

Prodaja konfisciranog stana iz 1993.g pravomoćno poništena 2004. Stan je 2010.g pravomoćno vraćen bivšoj vlasnici (kojoj je konfisciran). U međuvremenu je ugovorima o doživotnom uzdržavanju i poklanjanjem promjenio dva vlasnika. Sad je u tijeku knjiženje svih tih radnji koje razvlašteni stanar osporava. Hoće li osoba kojoj je pravomoćno vraćen stan biti obveznik poreza na suvišnu nekretninu jer u njemu naravno ne živi? Pitam zato što je Grad Zagreb mirno plaćao pričuvu u razdoblju 2004 - 2010. iako nije bio uknjižen kao vlasnik a razvlašteni stanar se nalazio na popisu ljudi koji koriste gradske stanove bez valjane pravne osnove!!??

Danas se sjetih starog prijatelja koji se pred 40 godina odselio u Venezuelu i potražih ga po imenu i prezimenu na internetu. Na moje čuđenje pojave se linkovi na nekoliko presuda izrečenih od 2007. do 2011.g u kojima se spominje njegovo ime. Kad će presude i ostala dokumentacija vezana na naše sudske postupke biti na internetu? Odobravate li to ili ne?

Zar mi zaista nitko ne može odgovoriti na postavljeno pitanje?!

Odnosi li se zakon o nezastarjevanju kriminala u pretvorbi i na kriminalne prodaje stanova koji se nisu smjeli prodavati? Tko će nadoknaditi štetu bivšim vlasnicima koji su umjesto god 2000. kad su dobili neotkupljene stanove, onaj kriminalno otkupljen stan dobili rješenjem tek 2010. a u gruntovnici niti do danas? Ima li osnova za traženje odštete i od koga?

Hoće li se taj zakon o kriminalu u pretvorbi odnositi i na nepravilnosti u povratu imovine? Pozdrav i hvala!

Uopće vas ne razumijem kako možete postaviti takvo pitanje! Pričuva je u načelu vaš novac što ga zajedno sa suvlasnicima štedite za eventualne popravke i nedvojbene zajedničke troškove poput osiguranja, deratizacije i sl. Pričuva se ne plaća, ona se sakuplja i ostaje i dalje jednim dijelom vaš novac. Ako raskinete ugovor s upraviteljem, pričuvu stavite u džep!

Netko je bespravno koristio tuđi stan petnaestak godina i za to vrijeme nedvojbeno potrošio nešto novaca u održavanje i popravke. Sad mora napustiti stan pa traži odštetu za uloženo. Račune o potrošenim sredstvima nema. Pitam da li se pod "uloženim sredstvima" u stan razlikuju ona koja doprinose povećanju vrijednosti stana od onih koja služe smanjenju vrijednosti stana? Konkretno, netko više voli puno malih soba a netko manje velikih soba. Netko voli kadu a netko tuš-kabinu. Nekome je odvojeni WC puno vrijedniji od onog unutar kupaonice i sl. Adaptacija nesumljivo košta ali ne mora voditi povećanju vrijednosti stana. Smatra li zakonodavac da novi vlasnik mora starom nadoknaditi sva uložena sredstva ili samo onaj dio kojim je povećana vrijednost stana? Mora li stari vlasnik novom nadoknaditi štetu ako je umanjio vrijednost stana?

Bivši vlasnik konfisciranog stana poništava ugovor o kupoprodaji stana iz 1993.g rješenjem koje 2004.g postaje pravomoćno. Iste godine bivši vlasnik dobije prvostepeno rješenje da mu se stan vraća ali ga osobe u stanu osporavaju sve do odluke Upravnog suda u proljeća 2010 g. Sad je i to rješenje o povratu pravomoćno pa osobe koje se od 2004. nalaze na internetu na "popisu osoba koje koriste gradski stan bez valjanog pravnog osnova" traže povrat ulaganja kao uvjet za iseljenje. Odvjetnik misli da su zakasnili sa zahtjevom jer je od gubitka vlasništva 2004. do danas 2010.g prošlo više od 5 godina. Ima li odvjetnik pravo?

Danas sam saznao u GSKG-u u Zagrebu kako oni misle da je za davanje stambene kuće na upravljanje ovlaštenom upravitelju važan broj suvlasnika kuće a ne broj stanova u toj kući. Jedan ili dva suvlasnika mogu imati neboder i sami njime upravljati a trojica isti neboder moraju dati nekom ovlaštenom poduzeću na upravljanje. Nisam se raspitivao vrijedi li to i za obiteljske kuće te koja je točno razlika između stambene i obiteljske kuće!? Ima li to mišljenje osnova u zakonu i kojem?

Imao sam donekle sličan slučaj. Stan se ispraznio, suvlasnički omjeri takvi da 2/3 suvlasnika suglasno da stan žele prodati a suvlasnik 1/3 bio je jedini stambeno nezbrinut i dobio pravo stanovanja do prodaje. Sudsku prodaju odugovlačio idućih 17 godina! Mislim da mu udovica još uvjek tamo živi jer je osoba koja je na dražbi kupila stan još nije iselila!

Budući da se nitko ne želi uključiti u ovu diskusiju moram sam izvijestiti o novostima. O pitanju prava na odštetu obavijestio sam GSKG i Državni arhiv u Zagrebu i od ovog drugog konačno saznao da su oni samo zaprimali ispunjene formulare kojima su osobe zainteresirane za kupnju konfisciranih stanova zatražile dokumentaciju i ako je na zahtjevu pisalo nešto glupo poput "molim dokumentaciju o nacionalizaciji iz 1950.g" onda takvoj osobi nije odgovoreno napismeno ništa, već samo usmeno da dokumentacije nema, jer je nije niti moglo biti kad je nacionalizacija bila tek 1956., premda je kod njih postojala dokumentacija od prije 1956.g kad su se odvijale konfiskacije, sekvestracije i sl. GSKG se zadovoljilo s istinitim pismenim potvrdama raznih arhiva koji uistinu nisu imali dokumentaciju i prodalo stanove, ignorirajući činjenicu da se vjerovatno većina dokumentacije o svim konfisciranim kućama i stanovima nalazi u Državnom arhivu, Opatička 29, koji uopće po defaultu ne izdaje potvrde da neke dokumentacije nema, nego samo ako je ima onda izda fotokopiju dokumenta! Molim sve kojima su poznati primjeri prodaje konfiscirane imovine do sredine 1993. da mi se jave!

OK! A što kad mi dođe popisivač stanovništva i ztraži da se izjasnim?

Kad vam baš sve moram nacrtati, onda da počnem: karakteristika nečijih predaka po majci je A a po ocu B: Kako će se dotični izjasniti na popisu stanovništva, A ili B? Obama je genetski mogao ispasti bijeliji, da li bi onda on po vama imao pravo proglasiti se Bijelcem?

Javljam se u ovu rubriku makar mi je sasvim jasno da uopće ne namjeravam diskutirati o državljanstvu. Želim razgovarati o nacionalnosti ili narodnosti! To se kad nas još uvjek pita i registrira, barem na popisu stanovništva, zar ne? E pa, prvo pitanje, može li se izabrati nacionalnost po volji? U nacionalno mješanim brakovima djeca mogu biti očeve ili majčine nacionalnost ili nešto treće? Imaju li slobodu izbora? Čuo sam za staro pravilo iz doba Vojne Krajine u Lici da su sinovi dobivali "po defaultu" nacionalnost (tj vjeru) po ocu a kćeri po majci, iako mi primjeri iz vlastite obitelji iz godina 1880-1910. govore da baš i nije bilo tako. Živimo u doba sve većih sloboda i pretpostavljam da se svi slažemo da ako smo slobodni ćak i u izboru seksualnog opredjeljenja možemo biti slobodni i u izboru nacionalnosti. OK! Samo statistika pokazuje da je broj promjena opredjeljenja proporcionalan broju naoružanih ljudi (1941-45, 1990- ) Prihvatimo li tu činjenicu imamo li pravo prepustiti tako lako slobodu izbora svakom pojedincu? Na kraju, pitam se da li je B. Obama slobodno izabrao da bude Crnac? Da li je mogao izabrati da bude Bijelac? Što mislite?

Sav sretan javljam se da objavim kako je konačno Upravni sud rješio stvar i stan je vraćen bivšem vlasniku. To ponovno aktualizira pitanje na koje nisam na ovom forumu dobio nikakav odgovor, tko će vlasniku platiti štetu? Da nije bilo prodaje koju su omogućili nekompetentni ili nečasni službenici Državnog Arhiva ili GSKG u Zagrebu vlasnik bi već deset godina, otkako su mu vraćeni ostali stanovi, za taj prazan stan dobivao minimalno 500 Eu mjesečno. Molim mišljenja! Samo hrabro!

Hvala na odgovoru! Žao mi je što niste razumjeli da nemam ništa protiv da plaćam određen paušalni iznos koji se može zvati paušalni iznos za korištenje priključka i sve je u redu. Kao što Elektra naplaćuje "instaliranu snagu" trošili vi struju ili ne. No, ako ja na mojem računu pročitam izmišljenu potrošnju od nekoliko m3 vode onda vjerujem da s tim iznosom sudjelujem u realno ostvarenoj potrošnji mojih susjeda i zaključujem da ja pomažem njima a ne gradu u kojem imama stan za odmor. Na tu izmišljenu potrošnju se onda nadovezuje proporcionalno i naknada za korištenje vode, naknada za zaštitu voda i odvodnja otpadnih voda. Odvoz komunalnog otpada se plaća za jednog člana bio on tamo ili ne i još pored toga naknada za održavanje sustava. Naknadu za održavanje sustava ću bez pogovora platiti ali neke izmišljene "duhove" u stanu kojeg ne koristim ne priznajem! Lokalne zajednice ili zakonodavac bi trebali to promijeniti!

Ovo vjerujem da muči mnoge vlasnike vikendica! U nekim mjestima se komunalne usluge, poput vode i odvoza smeća naplaćuju i kad vlasnici ne borave u tim objektima po nekom izmišljenom ključu, najlakše se zaračuna kao da je tamo bila jedna osoba i onda se voda koju su potrošili domaći ili smeće koje su proizveli podjeli i na one kojih nema. Nemam ništa protiv toga da plaćam nešto lokalnoj zajednici za održavanje infrastrukture, vodovoda i smetlara, i onda kad me nema ali nikako ne mogu prihvatiti da ono što plaćam ide na subvencioniranje potrošnje susjeda. Koji je u tome društveni interes? Ima li još takvih slučajeva i koje su mogućnosti da se to spriječi?

Ako nekog ova tema još zanima, javljam da će po telefonskoj informaciji g. Horvata navodno u ponedjeljak 7.12. ovaj slučaj biti na Odvjetničkoj komori u Zagrebu. Ja sam molio Komoru da zauzme stav smije li nakon kompjuterizacije Katastra i Gruntovnice sa svime što to obuhvaća uopće doći do krivih knjiženja i ako dođe tko je kriv. Usporedio sam slučaj s pacijentom koji dođe zubaru i žali se da ga boli zub broj 3. Ako mu zubar izvadi zub broj 3 bez ispitivanja odnosno Roentgen snimke a taj zub je zdrav a susjedni je upaljen, zubar će biti nedvojbeno kriv. Moje pitanje Komori bilo je:"Vrijedi li to i za odvjetnike?" U slučaju da sam u pravu tražiti ću naravno i povrat troškova.

Hvala na odgovoru! Po saznanju mojeg odvjetnika, nakon razgovora sa sucem, da sam ja tražio bilo koji realan iznos sudac bi presudio samo 15 kn/m2. Da se žalim, plaćao bi odvjetnika i troškove i na kraju jednog dana opet dobio 15 kn/m2. Ja želim ovdje obznaniti da ako sud nekog tjera da posluje s gubitkom onda on nebi trebao plaćati porez! Da smo mi razumna država Poreska uprava bi ustala protiv ovakvih presuda.

Pred par mjeseci sam pokrenuo temu: tko prvi na zebri - njegova zebra. Pogledajte odgovore. Sad citam u svicarskim novinama da je oslobodjen vozac slepera kojemu je na zebri podletila 6 - godisnja djevojcica pod prikolicu i pritom poginula jer je on bio prvi na zebri i nije kriv sto je dijete prebrzo vozilo i nije stalo.

Nema odgovora pa mi barem recite da li je moje pitanje: a. pretesko b. preglupo Hvala.

Kad već sve znate..... Otkrio sam da zaštićeni najmoprimac u mojem stanu ima već skoro dvije godine prazan drugi odgovarajući stan u našem gradu. Moj odvjetnik nakon savjetovanja sa sucem predložio mi je da sudski tražim najamninu jednaku onoj po kojoj naš grad iznajmljuje svoje stanove onima koje neka komisija izabere, tj po 15 kn/m2. U istoj kući ja iznajmljujem svoj drugi stan za 57 kn/m2. Na taj ugovor mi Poreska uprava priznaje 30% odbitka za amortizaciju a porez plaćam samo na ostatak. Prema tome sud me sili da iznajmljujem nešto svoje po cijeni koja je niža od amortizacije koju mi priznaje Poreska uprava. Trebam li platiti porez na tu najamninu i zašto? Ako neki obrtnik ostvari ukupni prihod manji od amortizacije on je u gubitku i ne plaća porez!