djemi

U kući imam dva stana. Jedan stan na IV. katu bez lifta iznajmljujem za 57 kn/m2 a u drugom u prizemlju mi živi zaštićena najmoprimka koja je stekla vlastiti odgovarajući useljiv stan i ne želi se iseliti. Moj odvjetnik nakon konzultacije sa sucem predložio mi je da tražim najamninu od 15 kn/m2 jer Grad Zagreb toliko traži za svoje prazne stanove i sudac toliko određuje skoro automatski i u privatnim parnicama. Stanarka je odmah po prijemu moje tužbe počela plaćati 15 kn/m2. Moram li na taj iznos plaćati porez i zašto? Ja smatram da ne moram jer Poreska uprava priznaje svakom iznajmljivaču 30% najamnine kao amortizaciju i oporezuje samo ostalih 70% po stopi od 15%. Mene je sud oštetio svojom praksom da sili privatne iznajmljivače da iznajmljuju svoje stanove po istoj cijeni kao i Grad Zagreb koji ispunjava političke i socijalne funkcije i na taj način ja za taj stan dobivam ukupno manje nego što bi iznosila amortizacija koju bi mi Poreska uprava priznala da sam iznajmio taj bolji stan u prizemlju za istu cijenu 57 kn/m2 kao i onaj na IV. katu. Imam li pravo? Zašto se Poreska uprava ne pojavi na sudu i obori sve takve presude?

U mojoj ulici je s jedne strane zabranjeno zaustavljanje i parkiranje već desetak godina. Tu zabranu policija nikad nije provodila. Sada ćemo dobiti parkirnu zonu pa se bojim da se "Turci" ne dosjete. Ako mi dignu auto mogu li se opravdavati da je ta zabrana zaustavljanja zastarila?

Hvala na odgovoru! Žao mi je što ste pristali plaćati porez na zaštićenu najamninu. Pogledajte moju ranije objavljenu računicu. Ako se niste bavili vođenjem neke firme onda ću pojasniti: čovjek kupi auto i počne legalno taksirati. Auto će mu trajati 5 godina i mora ga u tom vremenu amortizirati, znači od auta koji košta 200.000 kn svake godine mu se priznaje trošak 40.000 kn. Ako je njegov ukupni prihod u godini 40.000 kn on neće trebati platiti porez jer nije ništa zaradio. Amortizacija ne ovisi o ukupnom prihodu nego o uloženim sredstvima. Naši stanovi vrijede neku sumu koja je proporcionalna najamnini i ako mi sud ili zakonodavac odrede da najmnina bude "zašićena" ili "slobodna" to je njihova greška i ja sam u tom slučaju na nuli kao i onaj pretpostavljeni taksist i nikako nebi trebao platiti porez!

Poslušao savjet odvjetnika i tužbom zatražio ono što po mišljenju suca mogu dobiti u razumnom roku, tj najamninu 15 kn/m2. Stanarka je najamninu odmah platila, bez potpisivanja ikakvog ugovora. Sad me muči pitanje moram li platiti na to porez? Porez je davanje zajednici od nečeg što meni donosi nekakvu korist. Ja sam tu oštećen i nemam nikakve koristi jer da sam uspio potpisati ugovor sa slobodno ugovorenom najamninom 2700 kn poreska uprava bi mi priznala 30% na ime amortizacije i to bi iznosilo 810 kn, približno onoliko koliko sam ja sad dobio po sistemu 15 kn/m2 ( ili bi dobio po mišljenju suca i praksi zagrebačkog suda po završetku parnice).

Dakle danas sam saznao od zagrebačkog imovinsko-pravnog da se ta "slobodna" najamnina koju su oni odredili 1999g u visini 15 km/m2 odnosi na slobodne gradske stanove koje oni iznajmljuju onima kojima hoće i u tim stanovima nema nikakvih starih zaštićenih najmoprimaca.

Zamislite, navodno je samo Grad Zagreb kao jedinica lokalne samouprave donio odluku o visini "slobodno" ugovorene najamnine a drugi gradovi nisu. Sad istražujem preko Porezne uprave kolika je visina prijavljenih najamnina u mojem susjedstvu da pokušam izračunati kolika je ona prosječna. Jesmo li svi jednaki pred zakonom ako samo zagrepčani imaju od gradske uprave nametnutu "slobodno ugovorenu" najamninu a ostali građani Hrvatske ne? Ima li osnova za pokretanje postupka za zaštitu zakonitosti?

Ponovo hvala na odgovoru! Zaista bi cijenio obrazloženje nekog suca ili zakonodavca zašto je to tako, odnosno zašto se ne može iseliti stanara koji je zaštićeni najmoprimac u stanu koji prelazi njegove potrebe pa plaća i dodatno povećanje zaštićene najamnine od 20% a svoj vlastiti odgovarajući dvosobni stan u centru Zagreba u 30 godina novijoj zgradi drži praznim!

Moja odvjetnica me je stavila pred dilemu: ići u postupak koji će trajati kao i onaj gore spomenuti bar 11 godina i uključivati sporenje oko procjene sudskog vještaka kolika bi trebala biti "slobodna" najamnina ili ići bržim putem i zatražiti spomenutu prosječnu najamninu koja iznosi 15 kn po m2 i u posebnom postupku zatražiti to s kamatama od datuma kad je stanarka postala vlasnicom useljivog stana. O uspjehu postupka za iseljenje ne želi niti razmišljati.

Gotovo! Danas sam u Šarengradskoj u MUP-ovoj ambulanti zatražio samo pregled vida i za 150 kn dobio potvrdu o umnoj i tjelesnoj sposobnosti za upravljanje motornim vozilom.

Evo što se danas desilo: Otiđoh šefu onih na šalteru da ga upozorim na nelogičnosti o kojima sam gore pisao i dobih odgovor:"Ima puno nelogičnosti u propisima i nije moje da o njima mislim već da ih primjenjujem!" Zatražih ime višeg šefa i otiđoh da pitam što je tu za učiniti. Tu sam saznao da se kod mene radi samo o nošenju naočala pa sam dobio uputu da MUP-ova ambulanta u Šarengradskoj 200 kn jeftinije rješava problem jer je spremna samo ispitati moj vid a ne traži 370 kn za sve ono što se traži u općem ovjerenju o sposobnosti upravljanja motornim vozilom. Usput sam saznao nešto što mi se čini važnije: Ako tjekom vozačkog staža vaš vid oslabi i počnete nositi naočale dužni ste to prijaviti MUP-u da vam to upiše u dozvolu i onda ćete biti u mojem položaju pa ćete sa 65 godina morati na kompletni pregled (ukoliko ja sad ne uspijem nešto napraviti).

Hvala petpetica, no ako iz dokumenta na kojeg ste me uputili izvadim upute za produljenje dozvole: Produženje valjanosti vozačke dozvole Zahtjev se podnosi na propisanom obrascu – obrazac br. 2 u policijskoj upravi, odnosno postaji prema mjestu prebivališta. Uz zahtjev se prilaže: liječničko uvjerenje – ne starije od šest mjeseci 35,00 kn u državnim biljezima osobna iskaznica Ukoliko na vozačkoj dozvoli nema mjesta za upis novog datuma valjanosti, izdaje se nova vozačka dozvola -ispada da svi moraju na lječnički pregled što se u Zagrebu očito ne primjenjuje jer kako sam naveo moja žena koja vozi s naočalama od pedesetih godina nema tu obavezu upisanu u dozvoli pa nema niti problema s produljenjem.

Dozvolite mi da vam skrenem pažnju na jednu očitu nelogičnost u postupku produljenja važnosti vozačkih dozvola osoba starijih od 65 godina. Moja supruga i ja smo u toj kategoriji i službenica u Heinzelovoj ulici je odbila produljiti moju dozvolu jer mi u njoj piše da sam dužan nositi naočale a mojoj ženi je bila spremna to smjesta učiniti. Upućen sam u neku od ordinacija medicine rada a ne okulistike i tamo sam danas čuo da trebam obaviti kompletan liječnički pregled kod liječnika opće prakse, psihijatra i na kraju kod medicine rada. To bi me ukupno koštalo 370 kn. Mislim da službenica MUP-a kao i liječnici krivo tumače Pravilnik o izdavanju vozačkih dozvola. U čl 12 piše: Prilikom produženja važenja vozačke dozvole koja je bila izdana s rokom važenja predloženim u uvjerenju o duševnoj i tjelesnoj sposobnosti za upravljanje vozilima, prilaže se liječničko uvjerenje koje ne smije biti starije od šest mjeseci. Moja dozvola nije izdana s rokom važenja nego samo s napomenom da pri vožnji moram nositi naočale i mislim da se na mene i druge u istoj situaciji ne smije primijenjivati čl 12. U čl 7 spominju se osobe kojima su potrebne naočale ali se ne spominje rok važenja niti ponovno vremenski ograničeno uvjerenje o duševnoj i tjelesnoj sposobnosti: Članak 7. Osobi s tjelesnim nedostacima koji, prema uvjerenju o duševnoj i tjelesnoj sposobnosti za upravljanju vozilima, ne predstavljaju zapreku za upravljanje vozilima, ali ih znatno otežavaju, izdaje se vozačka dozvola u kojoj se u prostor za upis napomene upisuje da vrijedi samo pod uvjetom da vozač za vrijeme upravljanja vozilom koristi pomagalo određeno u uvjerenju o duševnoj i tjelesnoj sposobnosti za upravljanje vozilima (naočale, Nemojte dozvoliti da vas pljačkaju!

Hvala na odgovorima! Ja u istoj kući iznajmljujem jedan drugi stan i pristajem da se najamnina spomenutoj stanarki odredi prema postojećem najmoprimcu čiji sam ugovor uredno prijavio i plaćam porez.

Otkrio sam da je zaštićena najmoprimka u mojem stanu naslijedila pred dvije godine odgovarajući useljiv stan u istom gradu. Imam li pravo osim da je tjeram van i da joj naplatim ekonomsku stanarinu za to vrijeme?

Stambena kuća je legalno izgrađena prije 2.svj. rata. Oko nje je uglavnom bilo neizgrađeno zemljište. Kad je ljeti pao pljusak - nikome ništa. Iza 1990. sve je okolo izgrađeno, dvorišta popločena i sva voda ide u kanale. Kad je pljusak kanalizacija ne može progutati svu vodu i u podrumu poplava. Tko je kriv? Ima li mjesta za tužbu protiv Grada Zg jer je dozvolio okolo izgradnju a na kanalizaciju zaboravio?

Kako će 3 nasljednika seoskog imanja raspršenog na desetak katastarskih čestica od kojih je na jednoj stara kuća fizički raspodijeliti to imanje? Koji je redosljed koraka? Hvala!

Hvala na odgovorima. Mogu li zaključiti: vozilo na zebri - svi odrasli i zdravi pješaci - odbijte od zebre!? Da ili ne? Šetate li kad po Zagrebu oko Britanskog trga?

Recite starom vozaču (ispit 1963) da li je to istina!? Ako stanem autom ispred zebre i polako se šuljam gledajući da mi netko ne juri po glavnoj ulici, bahati pješaci će mi uletiti nakon mene na zebru i lupati po haubi i protestirati što im smetam jer zebra je njihova! Čujem da nisu u pravu i da vrijedi ovo što sam napisao u naslovu. Da ili ne?

Hvala na odgovorima! Da pojasnim: stan je u suterenu i voda nije nanijela nikom susjedu nikakvu štetu i ustvari zbog toga nitko nije ni reagirao mjesecima. Problem je po meni u tome što vlasnik (Grad zagreb) drži stan praznim i ne nadzire ga. Trošak popravka puknute cijevi nije sporan. Sporan je trošak vode koji se za tri mjeseca utrostručio od normalnog za tu kuću. Pomnožen s brojem stanara iznosi velik novac. Mogu li stanari tužiti Grad za prolivenu vodu?

Vlasnik jednog stana u većoj stambenoj zgradi (Grad Zagreb)duže vrijeme drži stan praznim i u tom stanu je pukla vodovodna cijev i istekla je ogromna količina vode. Popravak puknute cijevi naravno ide na račun pričuve odnosno osiguranja. Imaju li ostali suvlasnici kuće pravo tražiti naknadu za isteklu vodu koju su morali platiti a koja se potrošila zbog nebrige vlasnika praznog stana, tj zbog njegove odsutnosti od više od tri mjeseca?

God 1991-1993. mogli ste unatoč zabrani prodaje kupiti konfiscirani stan ako ste pribavili potvrdu nadležnog arhiva da o oduzimanju stana ili kuće ne postoji dokumentacija. Tu potvrdu su građani mogli dobiti ako su podnijeli zahtjev za dokumentacijom o "nacionalizaciji" iz godine 1945 - 1955., znači prije donošenja zakona o "nacionalizaciji". Arhiv je automatski bez uvida u građu odgovarao svima da takve dokumentacije nema jer je nije niti mogli biti kad je "nacionalizacija" bila tek 1956. Kao da ste tražili hrvatsku domovnicu iz 1980.g. i nepostojanjem iste dokazali da niste Hrvat. S potvrdom da dokumentacije nema kupili ste stan premda je dokumentacija o konfiskaciji, sekvestraciji i sl. itekako postojala. Bivši vlasnici ponekad uspiju takve kupoprodaje poništiti pa pitam, koga sad mogu tužiti za štetu koja im je prouzročena? Arhive, koji tvrde da su rekli istinu, dokumentacije o "nacionalizaciji" iz na pr 1950. nema niti je moglo biti, komunalna poduzeća poput GSKP u Zagrebu koje je prodavalo stanove i nije pazilo da priložena potvrda znači glupost, gradsku upravu koja je ovlastila komunalno poduzeće da prodaje stanove, Ministarstvo financija koje je pobralo tu uplaćenu lovu za oružje ili nekog trećeg?

U prvom postu naveo sam dužnosti kupca i kasnije napisao da njegovog odvjetnika nisam nikad vidio. Brojevi čestica nisu sporni, ni katastarski ni gruntovni. Stan je određen s tri broja u Gruntovnici koji se vide i na internetu: broj stana, površina i kat. Bit problema je u tome da je klijent došao odvjetniku s kupoprodajnim ugovorom iz 1996.g za roh-bau stan i platio mu na napravi aneks s oznakama etažiranog stana kako bi se uknjižio. Dobio je aneks s pogrešnim oznakama. Želim da dobro plaćeni odvjetnici budu svjesni da moraju stvarati dokumente koji su stručni i točni a ne samo stručni. Navijači idu na utakmicu s uvjerenjem da će je dobiti a ja sam dobio poruku da ću je izgubiti prije nego što je započela, odnosno prije nego sam rekao da je aneks star samo nekoliko mjeseci. U svakom slučaju zahvalan sam na stručnim komentarima.

Budući da svatko ima samo jednu poresku karticu i to tamo gdje živi logično je i jedino moguće da tamo i plaća porez. Kompenzacije poreza mislim da nema nego svatko tko unajmljuje stan ima pravo na 12.000 kn umanjenja poreske osnovice na godišnji prihod.

Hvala na odgovoru a iz žurbe da mi javite da je nažalost nastupila zastara osjećam da nažalost navijate za odvjetnika. Mislim da zastara nije nastupila jer je aneks s pogrešnim podacima potpisan tek proljetos! Da li je odvjetnik ipak kriv?

U kupoprodajnom ugovoru iz 1996.g stoji da:"ovlašćujem kupca da bez pitanja ili odobrenja može ishoditi uknjižbu prava vlasništva" i "troškove prijenosa prava vlasništva u zemljišnim knjigama snosi kupac". Podaci o stanu nakon etažiranja kuće nalaze se već nekoliko godina na internetskoj stranici Gruntovnice s tri podatka, broj stana, kvadratura i kat. Ja i kupac smo dobro znali koji stan je prodan jer se kupac u njemu nalazi već 12 godina. Kupčevog odvjetnika nikad nisam upoznao. Načelno pitam moraju li odvjetnici obaviti posao stručno i točno ili samo stručno?