Glib

Mi se osim načelnog dogovora nismo još makli sa mrtve točke. Supruga je sve bjesnija na mene, predpostavljam jer je teško naći stan.... Ali odnosi dijete. JAOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOOO!!!! I svugdje je opisana majčinska ljubav. Nigdje očinska. Psihijatar mi kaže, naći ćeš drugu. A JA SAMO ŽELIO DA MOJE DIJETE IMA OBITELJ I DA GA NOĆU MOGU TJEŠIT. Ne treba mi druga. (koji savjet?!) Kaže pomiri se sa time. Kako se pomiriti sa time da jedan roditelj automatizmom postaje skrbnik. Kad kažu da je to isto, što trogodišnji klinac ne bi spavao kod mene i budio se samnom. A ženica dolazila poodne i vraćala ga u 9. Sve to treba promijenit. Da barem svaki roditelj prođe procjenu pa ako će supruga bit skrbnik neka bude, ali treba biti procjene prije. Onda bi se na vrijeme pazilo što se radi u braku. Ovako treba na sud i blatiti jedno drugo, a onda kasnije treba biti u dobre zbog djeteta. To nije moguće nakon fajta na sudu. Barem ja tako mislim.

Fikus, jednako je važno što ti govori newbie za odlaske kao i tvoje ponašanje. Stvarno se smiri i uravnoteži, molim te. To je jako bitno i za tebe i za dijete. Ovaj put sam tebe stavio na prvo mjesto jer ako ti nisi svoj nećeš moći dati maksimum djetetu. Sa njima se UOPĆE nemoj svađat, a pogotovo ne u centru ili pred djetetom. Imaš pravne načine za to riješit. Sa ovime počni tako da njima govoriš samo ona i on bez pridjeva i uvreda i tako vježbaj. Stvarno će ti pomoći da budeš mirniji jer ti može izletjeti kad ne treba...

Dok u sebi nisam riješio, da je ljubav prema bivšoj samo moja projekcija nečega što je je iracionalno imao sam problema sam sa sobom i to se širilo na sve aspekte mog života. E sad još nisam "svoj jer nemožeš prestat voliti odmah" Mislim da imaš suprotne osjećaje, bilo bi dobro kad bi manje emocionane pozornosti usmjeravao na odnos ti- supruga. jer to te troši!!! Nirvana je kad je pogledaš i osjetiš blago žaljenje.

Opet te uhvatilo. Dijete i ništa drugo. Nikakvi razgovori sa ljubavnicima i sličnim. Ako ona misli zadžati dijete, onda će ona trebat pričati sa njim. Uz kamilicu smanji kofein!!!! Ako ti on prijeti, ti šuti, ako ti ona prijeti ti prjijavi po dole napisanome. I to je to. Ostalo je vrijeme... Ako je tako kako pričaš vrijeme radi za tebe...

izbaci štangu iz auta. neka te nalemaju to bi ti još najviše pomoglo!!! Još će te prozvat nasilnikom i možeš sve ugrozit!!!

Znam, dio kako ti je dva koraka si preda mnom. Baš o tome ti govorim da se ne hvataš za slamke i da ćeš se često osjećat bespomoćno. Možda je euforično bilo malo teška riječ al probaj shvatit dobronamjerno. Dobro je biti pripravan, ali i spreman da neće uvijek sve ić kad i kako želimo, kao što u ostalom i nije do sad. A o tim bed ovima i depresijama i govorim. Ok je kad si na netu da se olakšaš, ali da bi nekome mogao pružit sreću moraš je imat. Sin mi je mami nek dan rekao da sam star jer sam tužan. A naravno da jesam jer se razvodim i on će tek sad osjetit zašto. I sad pronalazim posljednji atom snage da ne budem užan kad sam blizu njega. Niti loše volje kad sam sa uskoro bišom. I ne tražiš puno!!! Zato sam ti samo htio skrenit pažnju i na ne pravni dio svega. Dobronamjerno.

Fikus, vidim da te newbie jako dobro savjetuje u praktičnim stavrima. Želio bih dodati da mi se čini da dosta euforično reagiraš i na dobre i na loše vijesti. Znam da ti je teško, pokušaj se molim te stabilizirati i uhvatiti malo veću konstantu u reakcijama i emocijama. Racionalnije ćeš moći u trenutku regirati i prema djetetu i prema supruzi pogotovo u centru gdje možda bude jako bitno. Ne daj se!!!

ja sam sličnu priču upravo doživio. Mislim da na uzroke i motive ne moraš gledati, jer su nebitni (osim droge i alkohola i nasilništva). Savjet će ti dati i stariji forumaši, a moj ti je iz moga kuta slijedeći: a) potraži odvjetnika sa pitanjima o razvodu, skrbništvu, bračnoj imovini i alimentaciji (ja nisam na vrijeme jer sam mislio spasiti brak B) pripremi se da će vjerovatno dobiti sve što želi milom ili silom ako ne želi skrbništvo dobro za tebe i dijete C) tvoje šanse će proizaći iz njenih grešaka ukoliko ih bude, a na žalost prije toga to će osjetiti dijete. Sve bi trebalo pismeno dokumentirati kod centra ako to bude stvarno nepodnošljivo. Pogledaj na forumu sve vezano za očeve, ima ih puno više loših nego dobrih i od toga na žalost polazi i sud ili sreću polazi i sud. U međuvremenu skupi snage, pregori sve, financijski se stabiliziraj, i posveti se maksimalno svom djetetu. Maksimalno!!! I na kraju iako ne znam situaciju ipak najčešće za razvod doprinose oba bračna partnera, svako na svoj način. Varijanta koja je trenutačno kod mene je sporazumni raskid braka, sa dogovornom alimentacijom i viđanjem djeteta i pokušati pomoći majci da bude što stabilnija za dijete,jer po savjetu odvjetnika šanse su mi ravne nuli da dobijem skrbništvo. Ne ide mi baš najbolje u svemu, ali iz dana u dan napedujem. Sa djetetom sam u jako dobrim odnosima još moram sa majkom izgraditi odnos povjerenja.... Za nas je ovo teži dio

Fikus, zanš kako ja to gledam. Uvijke možeš odustati. To je ujedno i najlakše rješenje. Sada je i teško jer je dijete malo i jako malo razumije. Kasnije ćeš moći pričati sa njim voditi ga na more, skijanje, neznam gdje već i imat ćete svojih trenutaka. Ako odustaneš to se teško kod djece da popraviti. Znam da ti nije lako. Nije kako vidim nikome na ovom forumu. Svima je savjet isti. Treba pronaći svoju stabilnost i svoju sreću negdje drugdje da bi mogao imati snage za svoju bitku. I vjerovatno jest sve protiv tebe. Ali nije bitno. Ne gledaj to tako. Ja sam na početku svega i možda dođem u tvoju fazu ali ću nastojati da ne dođem. Radi djeteta i sebe. Bit je da kad se probudiš ujutro i kad se briješ hoćeš li to raditi otvorenih očiju pa biti krvav ili zatvorenih očiju od stida. Od situacije i razmišljanja nećeš pobjeći.... Sorry ako je previše od mene.

Poštovani Zerjav, ipak je ispalo da je supruzi više stalo do same sebe, i manje do djeteta a pogotovo do braka. Nastojati je iskren izraz za započinjati proceduru i biti svjestan da je nisi doveo do kraja, odnosno da ne uspijeva svaki put jer je za to potrebno dvoje. Na žalost Vaše optimističke prognoze nisu se obistinile. Njoj nije više stalo do obitelji. Razmišljao sam i o bolovanju ali u ovoj situaciji kad ne priča sa mnom i "povraća" na mene i mrzi me jer nema mogućnosti napraviti nešto što je planirala i vidi da sam u mnogo čemu bio u pravu ne mogu to financijski priuštiti, a na poslu nikome neću štetu napraviti jer nisam kirurg. Sad sam već smršavio 20 kg i 15 kg sam lakši od kada me upoznala tako da to nije isto razlog. A pored majke koja me odgajala kako ste napisali, i moj tata je noćima bio pored mene, strepio i brinuo i slične stvari. I bio hladne glave kad bi bilo nešto ozbiljno i bio racionalan, a ne emotivan kad je trebalo nešto odrezat i dugoročno planirat. I bili su sjajan spoj i sjajna kombinacija do njegove smrti. I mene moj sin sluša kad treba ić u krevet i slično, i meni govori zašto je ljut, a ne supruzi i bakama. Nije više beba i ne treba mu hranjenje na sisu svakih pola sata. A ona tko god je izazi neslaganje sa njenim stavom više o tome ne priča. I DA, OVO NIJE PSIHIJATRIJA, ALI SE OVO NE MOŽE ČUTI NIGDJE NA SVIJETU. Žao mi samo što ste svi već ovdje iskusili teške stavari, ali ako će Vam biti lakše Vas troje četvero ste mi pomogli više od svih prijetelja i majki i kumova. Tko to nije doživio ne zna. Eto još malo ne pravne teme na ovom mjestu. Hvala i Vama osbno na pomoći, nije htjela niti pričati, a kamoli bračno savjetovaište, forumi i slično....

hvala, jer nakon svakog razgovora sa njom ona smisli način kako da se osjećam još veće g... A ona je kraljica. I svaka čast kako sve to uspiješ riješiti i imati vremena za djecu. Možda i ne vremena uvijek, ali energije.

Kada smo na tragu ovakvih rješenja, postoje i tvrtke koje se bave naplatom alimentacija. U pretraživču treba ubijeti alimentacija i pretraga hrvatskih stranica. Ne znam kako funkcioniraju ali postoje. Ima li itko ikustva sa time?

od bračne stečevine imamo samo kredite koji su utrošeni na uređenje stana koji je u mome vlasništvu od prije braka. Tako da mislim da bi bilo fer da ga ja nastavim i otplaćivat. Kredite za vraćanje dugova koji su nastali u međuvremenu i minus na računu i režije neplaćene na pada mi napamet tražit od nje da plati. Zajedničko auto koje ona ne može plaćati a želila bi ga imati morat ćemo prodati jer meni ne treba i nakon popravka i povrata kredita ostat će još za doplatiti oko 7-10000 kn. Samo da se završi. Interesantno je da je sada ona ta koja priča o novcu i kako će ga malo imati. Ponudio sam također da ponese sve šta joj se svidi, ne vjerujem da će nosit prozore. Ponudio sam 1500 Kn alimentaciju. A ona je rekla da je to čisti shit. Jer da ja sam imam više po osobi za živit nakon što ona plati podsatnarstvo. ZANIMA ME I vAŠE MIŠLJENJE ŠTO JE FER. Jer osim obaveze uvijek mogu dati više, a upoznat sam sa njenim navikama trošenja novca koje ona poriče.

Što je alimentacija? Da li ona pokriva samo troškove djeteta ili treba pokrivati i potrebe stanovanja majke? Pitam ovo kako bih kod donošenja odluke o sporazumno raskidu dogovorio sa suprugom fer alimentaciju. Jer sam ja situiran a ona nije. Ne zanči da ne bih poviše nekog dogovorenog iznosa plaćao po potrebi, samo se ne bih želo obavezati plaćati nešto što ne mogu ispuniti budući su svi dugovi i krediti iz zajedničkog života ostali na meni. Što bi bilo fer? Supruga ima nešto manja primanja od mene, ja oko 8-9 ona oko 7.7.5.

nemojte me krivo shvatit, danas smo definirali ja i upravo bivša da je gotovo. Pokušat ćemo sporazumno. Nadam se da će uspjeti. Ne podcjenjujem osobe koje su djeca rastavljenih već sam siguran da to na njima ostavlja traga. A mene nije strah raspitivanja već odgovora, i količine suradnje ako nam se ne slažu mišljenja oko budućnosti djeteta. I sad da li se to spominje i u sporazumnom raskidu braka?

BTW, jako mi je žao za toju situaciju, jest da roditelji moraju iti uključeni u odgoj djeteta, al kao što si i meni savjetovala, djeca ovise o tebi i možda ne bi bilo dobro uljevati im nade da će tata biti netko na koga će se moći osloniti. Možda ovo sa psihologom za mlađeg pa i za starijeg ne bi bila loša ideja, pa čak i za tebe. Jer ako se dogodi da dođu u situaciju da se više ne mogu nositi sa time onda će psigolog morati popravljati i pitanje je koliko će moći, ovako svi možete možda vidjeti jedan od načina kako se nositi sa time prije nego što šteta nastane. A i promisli da mu je stalo do djece (naravno ako može) pitao bi te treba li ti novaca i bez odluke o alimentaciji.

Fani, evo mene u drugom izdanju, moja majka je dječiji psiholog međutim, budući je jako emocionalno upletena u moj problem meni ne može pomoći. Dakle, kod dječijih psihologa je isto kao i kod odvjetnika, možeš naići na dobrog i lošeg. Princip rada za mlađu djecu (ne znam koliko godina ima) je slijedeći. Ambulanta barem njena više sliči igraonici u kojoj terapeut pronađe način da vidi kako na najblji način prići djetetu. Ne znam je li tako rade u centru. To je nekad crtanje likova od kojih je jedan roditelj, ne njegov nego npr. od tigrića, pa tigrićev tata, pa tigrićeva mama i sve tako. Pa što bi rekao tigrićevoj mami, a što tati, šta će sada oni raditi, s kime bi mali tigrić sad htio ići, i zašto. I sve to polako. Što su djeca starija to je teže sa njima raditi na ovakav način, jer shvaćaju da i u prenesenom zančenju otkrivaju sebe... Nekad je to crtanje, pa onda je pitanje kojom bojicom i kojom veličonom si nacrtao sebe na slici ili obitelj tigrića i zašto. (Tamnija bojica, više iskrižano i manji lik=lošija slika o sebi npr al. neka to stručnjak kaže) Nekad to uspije odmah, a nekad traje mjesecima dok se ne dobije neki odgovor djeteta.... Ovo je jedan od načina na koji radi dobar terapeut koji ima volje vidjeti što je na stvari. Potrebno je dosta mudrosti i strpljenja dok se ne zadobije povjerenje djeteta za suradnju.....

Ej ljudi, primijetio sam da supruga ima samo podršku prijateljica koje su djeca razvedenih roditelja. Ne mora ništa značit. I sama je dijete razvedenih roditelja x2. Al majka ju je uspjela jako dobro odgojit. Al kakva je rupa ostala unutra i što joj u stvari nedostaje. I njena majka mi je rekla da sam isti kakvog me i upoznala, samo što smo živjeli prije djeteta 2 godine gotovo bez obaveza. A onda je došlo dijete, financijski problemi pretjerano trošenje, nikada nije mogla pričati o sebi i na kraju ja sebe i ona mene za sve krivi. I njoj je dosta jer se to ne uklapa u sliku njenog idealnog braka. Međutim mi imamo trogodišnje dijete. I pustimo majku. Nije više bitno niti tko je kriv (vjerojatno je pola pola, niti je li to neki poremećaj. Znam da mi je jako teško, i da se ona veseli odlasku a nema gdje i znam da ni sada dok nije otišla ne štedi za odlazak, redovito izlazi, (99,9%) nema ljubavnika, što je još gore jer je motiv i rješenje samo u njoj. Racionalno bi bilo da štedi i kupi stroj za rublje, peglu, i takve gluposti, a razmišlja o automobilu i stvarima koje trenutačno samo njoj trebaju a ne i djetetu. I zato sam zabrinut jer se pokazuje obrazac ponašanja gdje smo unatoč nesuglasicama u posljednje vrijeme, bili u ravnoteži na dobrobit bebača. KONKRETNO: Ima li kakve razlike je li dijete mlađe od 3 godine ili ne. Nedostaje još jako malo vremena? Ima li pravo nakon što dobije starateljstvo supruga promijeniti mjesto boravka? Što ako izabere neprikladan stan npr. sa neprikladnom osobom, ne nužno ljubavnikom? Imam li pravo ići u vrtić na roditeljske sastanke? Mora li mi dostaviti adresu na kojoj živi i broj telefona? Imam li pravo nazvati dijete i poželiti laku noć?

a šta dijet e mora proći sve

kakva je procedura kod sporazumnog, a kakva kod onog drugog rzvoda

nisi nježan, ali si koristan, gdje si bio prije 5 godina!!!, A pravno je ovo treba promijeniti automatizam u kojem dijete ide bezuvjetno majci!!! NEka prvo netko ozbiljno sve razmotri pa neka onda ide majci ako je tako djetetu bolje!!! Knjigu već čitam i to je to od samog starta, na žalost.

Dragi moji forumaši, radi ona. Al mi se čini da sam ja kapetan koji tone sa svojom lađom. To sa prioritetima sam kazao na samom početku. Odlučno. I savršeno siguran i dobro plaćen posao u kojem sam se snalazio promijenio za savrešeno nesiguran u kojem se ne snalazim. Ali je radno vrijeme od 8-16. Međutim kako sam dobio bolje uvjete, jer su me tražili opet je ispalo da je trka za karijerom. Sve sam joj iz postova rekao milijun puta kao i ona meni da me ne voli i da neće živit sa mnom. Izgleda da uopće niti najmanje nije bitno što je meni stalo i to je moja poanta od samoga početka. Ona je rekla da bez djeteta ne ide, i sve je na njenoj strani i zakon i sve. I nitko ne pita kako je do toga došlo. TO JE BIT SVEGA!!! Vi sa iskustvom možda gorim od našega i sada hladnije glave razmišljete mudrije, dugoročnije. I ja sada kada gledam svoje društvo više savjeta mogu dati prijeteljima da više slušaju potrebe partnera, ali ovo kod mene je čini mi se gotovo. AMEN. Večeras, bez ustručavanja, se dogovorila za koncert u drugom gradu i državi krajem mjeseca, i nagovjestila prijateljici da će toga kasnije biti i više. Nudio sam različite varijante. A ono kako sam poćeo razmišljati o praćenju: jedan dan je rekla da ide sama šetati, i ja je htio spontano iznenaditi kako je uvijek tražila sa sokićem i čokoladom (milka russian koju voli tri trgovine obišao) i nađem je sa drugim muškarcem. Izlazi dva puta tjedno vani, skriva oba mobitela i račune, a moje stoji sve na stolu. I onda čovjek počne svašta umišljati. Onda je direktno pitam ima li ljubavnika i kaže da nema. Ima tu i moje krivnje kada su bili preveliki računi od mobitela jednom ali prije uzeo sam joj račun i pitao je može li neke od tih razgovora obaviti iz ureda i treba li toliko pričati. (ovo sam uradio nakon 4-5 većih računa) Ona je to protumačila kao kontrolu i koga sve zove.... A sve je bilo pred njom, sad kad gledam to su velike stvari, a opet sada su računi upola manji. Tada oko svih stvari nikad nisu bile svađe. Ona je svoje nezadovoljstvo kupila i nakupila i sada mi ga predala. Primjećujete da nisam napisao niti jednu stvar koju je ona lošu naprvila. To je zato što ne mislim da ih nema nego zato što mislim da su nebitne za brak i za ljubav. Kada smo imali razgovor o našoj budućnosti i karijeri, prije 9 mjeseci rekao sam da imamo tri stvari, ili ondašnja firma pa još upiranja, ili odmah mijenjanje pa prije toga moramo drastično srzat troškove ili kad dođe prilika da promijenim posao. Ona je samo zapamtila da to znači još tri godine ondašnje firme ispred familije. A mogli smo zajedno donijet odluku što želimo. Znači to je tvoj plan!!! Ne nije. Moj je plan bio da se dogovorimo. Jer dok smo zajedno u proteklih 6 godina ovo sad mi je 4 posao. Kad je ostala trudna bio sam napustio posao trgovačkog putnika i zaposlio se u firmi 4 km od kuće samo za 4x manji novac. I nismo imali para. Samo ona to nije htjela vidjet. (sve je ovo moje tumačenje). Zalud vam trud svirači....

Fani, pročitao sam još jednom tvoj post. Ako sto puta kaže da odlazi, i da ne može smislit život sa mnom. I tvrdi da je sigurna u to samo da sada nema sredstava za samostalni život. Što ja da napravim? Da li ja da zatražim razvod pa da jednom tata bude kriv za razlaz familije, ili da iz dana u dan čekam kad će doći trenutak kad će ona to moći napraviti. Ili možda da se nadam da ne misli tako. Odlazim na živce, ne znam... Što bih mogao vidjeti kao znak poboljšanja odnosa? Ona za sad ne poduzima ništa barem što ja znam. Znam da ne vjeruje da je volim, jer bih navodno sve ovo radio i prije... Mislim tko već priča na ovim stranicama da je stvarno gotov... I šta ako ode, ona ne vjeruje u moju brigu gdje će ići oboje. Da joj vidiš oči kad nije bila ovakva razočarana i nezadovoljna, i smješak... To čovjek nikad ne može zaboravit. I vidim da nije zadovoljna ni sa svojom odlukom. Al, da ne može spavat u istom prostoru u kojem i ja spavam???? Odakle toliki bijes. Priznajem i mene je pucalo da ima ljubavnika i da je pratim. ALI TO NISAM NAPRAVIO I NEĆU. Isto kao što sam razmišljao da se ubijem, ali ni TO NEĆU napraviti. Svašta čovjeku prođe kroz glavu i onda shvatiš da i u "porazu" moraš bit dostojanstven i da svak mora živjeti sa odlukma koje je donio. Zato ponovno pitam, ako sam ja pokazo da sam kriv za dio situacije jesam li pogriješio i ako to želim ispraviti, a za ukupni ispravak potrebno je dvoje? Napiši mi u čemu i na koji način misliš da moram bit odlučan i jak!!!

Znam, Fani, al teško je to tako. Puno je na kocki. Opet sam jučer pitao ima li šanse da stvarno pokuša. Ne nema. Rekao sam joj je li ona zna da mi odnosi dijete. Da, zna. Koliko god teško bilo, borit ću se do kraja, a i nakon toga. Strah me za dijete, jer ima samo tri godine i jako dobro pamti obitelj i cijeni sve obiteljske vrijednosti. Mi se odrasli možda nismo shvatili, ali smo trebali radi djeteta. Rekla mi je još, kad žena nešto odluči onda je to tako. Naravno kad možeš odvest dijete bez truda. Naravno. Odgovorila mi je. Tako da mislim da naš pilić postaje dijete razvedenih, ni kriv ni dužan. A nije bilo ni kocke ni kurvanja, ni prevare, ni nasilništva,. Samo nismo mogli kazat na vrijeme jedno drugome šta nam smeta. Jer sada možemo...

Otac ste bez obzira na sve, i mislim da i bez suda trebate plaćati uzdržavanje djeteta, bez obzira je li se to zove alimentacija. A savjet za ostalo, brzo put pod noge i što prije naći način da VAŠE dijete viđate i uspostavite kontakt sa njime. Inače niste ni zaslužili biti otac. Morate se boriti jer iako se ne slažete sa suprugom VAŠE dijete za to nije krivo!!!