anaid

Moram još nešto dodati. Da, ovakvi primjerci kod mene uvijek izazivaju veliko ogorčenje. Naravno da nisu svi očevi koji ne žive s djecom gadovi koji ne brinu, dapače, znam mnoge koji itekako dobro skrbe, nastojeći nadoknaditi, kao što kaže Fikus, ono što je djeci uskraćeno odvojenim životom. Takvima svaka čast, no o takvima ne čitamo na ovom forumu. Ovdje čitamo o onima koji to ne čine i čije su onda žene u nevolji i ovdje traže pomoći. No najgora je vrsta ona koja ovdje traži alibi, opravdanje i podršku zbog toga što NE MOŽE plaćati alimentaciju. Ma nemoj, molim te! Vrlo su rijetki oni koji iz opravdanih razloga to ne mogu, to bi bilo teški invalidi ili bolesni koji nemaju nikakve imovine. Oni možda zaista ne mogu, no pitanje je onda zašto su uopće imali djecu. Svi drugi moraju naći načina da djecu koju su donijeli na svijet othrane i pruže im ono osnovno dok ta djeca stasaju u ljude koji se mogu sami uzdržavati. Što to znaći - ne mogu? Ako ima dvije zdrave ruke, onda može i mora! Kao što može i mora svaka žena koja sama živi s djecom. A što se tiće nekretnine, imala sam i ja prijatelja koji je "prodavao" kuću vrijednu 50.000 eura za dvjesto tisuća eura, pa se okolo žalio da ne može prodati. Ako se stavi realna cijena, svaka se nekretnina može prodati. Nemam razumijevanja za odrasle koji nemaju razumijevanja za djecu!

Pardon, što je ZLO u mišljenju da on kao otac mora naći načina da svojoj djeci pruži osnovno ?!?!?! Tim više što ima nekretninu! A tvoj savjet je baš, ono, super. Smanji alimentaciju. Zaboravio si reći - smanji i djeci želudac. Ma daj, molim te!

I, da, zaboravih još nešto. Jesi li možda mislio da bi i djeca trebala prositi kako bi preživjela?!?

Svaka se nekretnina može prodati, samo ako se hoće. Ako ne možeš plaćati alimentaciju, neka te sud ovrši i proda nekretninu na dražbi, pa će se od toga djeca naplatiti. A ti se zaposli kako bi mogao izvršavati svoju obavezu prema djeci.

Čitam ovdje da, prema članku 114 Obiteljskog zakona, moj bivši muž bi mogao izgubiti skrbništvo, jer s djecom, koja su povjerena meni, ne održava nikakve kontakte već godinama. Jel to točno? Kako i gdje da pokrenem taj izvanparnični postupak? I da li, ako izgubi skrbništvo, prestaje i njegova obveza uzdržavanja? Koju, doduše, također ne ispunjava uopće.

Giova, nemam direktan odgovor na tvoje pitanje. Mislim da bi o medicinskom aspektu propusta koji je (i ako je) učinjen trebala porazgovarati prvo s nekim poznatim doktorom, onako neslužbeno. Pa ako ti on kaže da si trebala primiti terapiju koju nisi primila, onda bi ih svakako trebala tužit. To možda možeš saznati i na nekom medicinskom forumu, ima ih dosta, prije nego na ovom pravnom. No, razlog zbog kojeg sam se javila je taj što sam ja tužila Petrovu bolnicu prije 13 (!!!!!) godina, jer mi je tijekom poroda učinjeno niz propusta i nemara zbog kojih mi je zaostao dio posteljice, dobila sam sepsu ...užas! I ja sam se žalila da me boli, da se nešto neobično događa... i meni su svi odgovarali: "da je to normalno". Gorko sam se nasmijala kad sam tu rečenicu pročitala u tvom postu. "To vam je normalno" im je valjda službena bolnička parola! Ovaj moj spor traje toliko dugo jer se liječnici (vještaci) nažalost kod nas pokrivaju i ne žele svjedočiti protiv struke. I iako je vidljivo iz aviona da je greška njihova, oni to ne žele i ne žele prevaliti preko usta. A suci mogu i moraju uvažavati jedino mišljenje vještaka. Sve ovo nikako ne kažem zato što bih te željela odgovoriti od tužbe (dapače, mislim da što će se više pacijenata žaliti, to ima više šanse da se počnu malo ljudskije ponašati prema nama),nego da te pripremim da to može trajati jako jako dugo, što pak podrazumijeva troškove, živce, vrijeme ... Nažalost. No, ako je zaista učinjen propust, mislim da bi ih trebala tužiti.

... ali u ugovoru JESU spomenuta "sva novčana sredstva na tekućem računu br................... koja ostanu nakon smrti primateljice uzdržavanja". Dakle, to je ušlo u ugovor, uz grob. Samo što ta sredstva nisu bila tamo u trenutku smrti, nego su sjela naknadno. Je li vaš odgovor, s ovako preciznijim podacima isti - tj. da nemam pravo podignuti taj novac? Ovo pitam baš zato što NIKAKO ne želim napraviti ništa što ne bi smjela i na što nemam pravo, no ako ipak imam, ne bi to htjela propustiti. Tim više što sam gospođu zaista uzdržavala.

Notarica, puno hvala, sad mi je to sve jasno. No imam u vezi istog predmeta još jednu nedoumicu; Tim spomenutim ugovorom o doživotnom, osim groba, ostavljena su mi i sredstva na tekućem računu koja se zateknu nakon smrti. Kad je gospođa umrla, na računu nije bilo skoro ništa. No, onda se dogodilo slijedeće: tri dana nakon njene smrti joj je sjela penzija za protekli mjesec, a ovih je dana sjela i 4. rata povrata duga umirovljenicima. Ja već otprije imam punomoć po tom računu, jer sam joj podizala penziju....I sad, smijem li ja sad taj novac dignuti? Da mogu, to znam, imam punomoć. No, smijem li? Naime, novac je sjeo nakon njezine smrti. Ili da to vratim državi, mirovinskom, kome? Lijepo molim još za taj odgovor, raspitivala sam se malo okolo, nitko nije imao sličan slučaj.

Hvala na odogovoru, budite ljubazni pa mi onda još kažite par detalja, jer me ovaj odgovor dosta zbunio. Kao prvo, pokojnica od rodbine ima samo i isključivo jednog polubrata. O kojem ne znam ništa osim prezimena i da nije imao kontakte s pokojnicom zadnjih deset godina. Ja nisam nikakva srodnica, stjecajem okolnosti sam se o njoj brinula zadinjih nekoliko godina. Od imovine nije imala ništa osim groba na Miroševcu i on je u tom ugovoru o doživotnom ostavljem meni. I sad ... Kao prvo, kojem jb da se javim? Drugo, kako ja sad ostvarujem pravo iz tog ugovor ako ne na ostavinskoj raspravi? I treće, da li je polubrat po ocu nasljednik? A što ako je ona sve što ima (dakle, taj grob) ostavila meni? Što je onda predmet rasprave? Lijepo molim za odgovor.

Umrla osoba mi je ostavila malu imovinu ugovorom o doživotnom uzdržavanju, drugih nasljednika nema. Umrla je krajem prošlog mjeseca. Moram li ja pokretati ostavinski postupak ili to ide po službenoj dužnosti? Hoće li mene obavijestiti o tome? Ako ide po službenoj dužnosti, u kojem roku?

Ne znam spada li ovo pitanje ovamo ... Molim one koji znaju, ili koji imaju iskustvo, kakav je administrativni postupak nakon smrti osobe. Osoba koja mi nije rod (i nema rođaka), a kojoj sam bila skrbnik je umrla i pokopana je. Što trebam dalje obaviti u administrativnom smislu i kojim redom? Da li prvo otići u matični ured? Koji? Tamo gdje je umrla, gdje je bila prijavljena ili gdje je rođena? Dalje, koje sve institucije (mirovinsko...) treba obavijestiti o smrti i kako, pismeno, usmeno? I u kojem roku? I je li to moja obaveza ili to možda šalje matični ured? Pogotovo mi je važno postoji li neki rok u kojem se to treba obaviti? Puno pitanja, znam, ali zaista nemam iskustva, pa molim da mi netko pomogne. Ili da mi savjetuje u koji da zakon ili neki web sama pogledam. Hvala unaprijed.

Moja odvjetnica je sastavila i danas predala sudu prijedlog za privremenu pljenidbu bankovnih računa bivšeg muža za petogodišnje neplaćanje alimentacije za dvoje djece. Nakon toga će ići ovršni prijedlog, ja mislim. Nije do sada platio ni kune, a koliko sam čula, love na računima ima. Držite mi fige, javim vam kako će se stvar razvijati. Ako uspijem, možda će moje iskustvo biti nekom ohrabrenje da pokuša isto, jer, koliko znam, mnogi odustaju jer misle da nema šanse.

Aha, oprosti, sad kad sam još jednom pročitala, sad mi se čini da sam krivo shvatila. Kad kažeš da nemaš na što tražiti ovrhu, misliš da nema imovine, a ne da ti nemaš na osnovu čega tražiti. Gle, u to nemožeš biti sigurna. Mislim da je na ovrhovoditelju da ispita gdje ga može ovršiti. Ili se varam? Meni su doduše rekli da je bolje ako znam u kojoj banci ima račun i gdje ima nekretninu. Bolje sigurno je, ali ako ne znaš ima li i gdje nešto, ne znači da je nemoguće ovršiti ga.

Ček, ček... Kako nemaš na osnovu čega tražiti ovrhu? Ako kažeš da ti je "dodijeljena alimentacija", to je vjerojatno na temelju rješenja o rastavi braka, zar ne? A na osnovu toga možeš tražiti ovrhu. Zašto si uopće išla na sud tužbom, kad si mogla odmah tražiti ovrhu? Rješjenje o rastavi braka bi trebalo biti ovršno!

Tereza, nije mi jasno nešto, a kako me tema izuzetno zanima, daj mi nešto pojasni. Ako si imala punomoćno rješenje o alimentaciji, zašto si išla na sud tužbom utjerivati njegov dug, a ne odmah ovrhom? Ovrha ide brže, bar tako kažu! Ja sam upravo u takvom postupku, pa su me zdeprali ovi podaci o tome koliko je to kod tebe trajalo!

Ako umirovljenik premine krajem mjeseca, pa ga rodbina ne stigne do 1. odjaviti iz mirovinskog (jer procedura traje oko dva tjedna), a 1. mu sjedne mirovina na račun, što je onda s tom mirovinom? Hoće li se taj iznos morati vratiti ili se može podignuti?

Hvala na trudu, da, imaš pravo. No sve skupa je to jako složeno i ako bi išli tim putem, sam izračun bi trajao ... A što je još problematičnije, ako idemo tražiti novi izračun, to onda znači da pokrećem novu tužbu, tj. da ne koristsim pravomoćno rješenje koje imam. Zato je odvjetnik u nedoumici. Kužiš, presuda postoji, ali se ne praktično ne može provesti, jer su se okolnosti promijenile. A meni se bogme ne ide na novu tužbu, jer to em traje, em je kompliciranije .... A i imam u ruci pravomoćnu presudu! Ne može odvjetnik tražiti ovrhu bez točne cifre, tako mi je barem rekao. Ako pokrećem ovrhu, onda treba dati jasnu cifru koju mogu obrazložiti. A ja ne mogu ni jednu cifru točno obrazložiti jer unutar svih tih godina za koje tražim, njegovi su se prihodi mijenjali valjda 10 puta. Znam da sve skupa zvuči malo zbrkano, ali i je zbrkano.

Evo malog pojašnjenja mog slučaja, pa ako netko može pomoći pametnim savjetom, bila bi zahvalna: Da, imam pravomoćno rješenje o visini alimentacije, ali u presudi nije određen iznos, već 20% od plaće. Ali, TADAŠNJE plaće. U međuvremenu je moj bivši izgubio taj posao, pa neko vrijeme nije radio, pa je radio za manju plaću, pa opet nije, pa je radio 4 sata, pa honorarno, pa opet nije, ali ima nekretnine koje je prodavao... Sve u svemu primanja su mu bila toliko promijenjiva da nam sad ništa ne koristi ono rješenje o 20% plaće. I sad je pitanje kako izračunati ukupan dug za alimentaciju, kako bi se išlo s nekom konkretnom cifrom u ovršnom prijedlogu. Kužite koja je to gabula?

Ne bi vjerovali, ali ja IMAM odvjetnika, koji radi na tom mom predmetu već nekoliko mjeseci i ako se pitate zašto onda i sama istražujem i pitam ovdje po forumu, onda ću vam reći da je to zato jer je moj odvjetnik u nedoumici oko tih stvari , pa je pitao neke prijatelje suce, pa su i oni rekli da stvari nisu baš sve stvari jako definirane zakonom .... Što me poprilično iznenadilo. Pa uzmimo recimo to pitanje zastare alimentacije! Na ovom forumu je bilo već par dosta ozbiljnih rasprava oko toga, uključivali su se i moderatori, koji su pretpostavljam pravnici, pa neki kažu ovo što ti Fikus govoriš - da zastara ne teće dok traje obeza, a onda to drugi demantiraju, pa kažu da to spada pod ZOO, da su to povremena plaćanja, pa da je zastara 3 godine. Ispada da je puno toga stvar osobne procjene onog tko odlučuje. I tko sad tu zna nešto točno reći? Ni moj pravnik ne zna. Pa da onda dam prijedlog ovrhe s krivo izračunatim dugom, pa me još onda neki sudac odbije! Ja sam mislila da je pravo ipak malo egzaktnija struka!

Ma nije uplaćivan nikakav iznos, godinama! sad i budem tražila ovrhu, pa pitam mogu li za sve te godine neplaćanja tražiti kamate.

Hvala Canis, a kamate? Da li da u izračun alimentacijskog duga stavim i zatezne kamate? Koliko, 18 % godišnje? Ili?

E, da, i još nešto. Ako se traži ovrha zbog neplaćanja alimentacije, ima li smisla tražiti zatezne kamate (jer se radi o dosta godina unatrag), ili to neće proći?

Ima li tko saznanja o tome u kojim se omjerima obično dijeli obaveza uzdržavanja djeteta procijenjena od ministarstva? Npr. onih 1700 kn za školsko dijete - koliko treba plaćati roditelj s koijm dijete ne živi, a koliko manje onaj s kojem živi, pa mu je uračunat doprinos u skrbi ...?

sa stranice www.sabor.hr 38. KONAČNI PRIJEDLOG ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA OBITELJSKOG ZAKONA, drugo čitanje, P. Z. br. 709 Rasprava je zaključena 27. rujna 2007. Zakon je donesen na 27. sjednici 3. listopada 2007. (jednoglasno, 97 glasova "za").

Aha, ok! Puno, puno hvala!!!