anaid

Draga Sharon, Riskirajući da me se shvati i proglasi nedobronamjernom, što NIKAKO nisam, skrenula bi ti pažnju na jednu stvar koja mi se nameće dok čitam ovu raspravu, u kojoj sam i sama s postom ili dva sudjelovala na samom početku. Vidim da, otkako me nije bilo, bilo je tu i povišenih tonova, vidim da si stvarno iscrpljena i u stresu zbog svega …. Ja bih te podsjetila da malo više misliš na sebe. U cijeloj ovoj priči, ja ne vidim više tebe. Sve se vrti oko problema koji je, kad se malkec odmakneš, iskreno govoreći ipak u biti i ustvari problem tvog dragog. On je osoba koju voliš i s kojom planiraš budućnost, ali u biti, problem je između njega, njegove djece i njegove bivše žene. A ti si se sva dala na rješavanje toga, sve si emocije, energiju, nade, vrijeme … u to uložila. Naravno, taj odnos tvog dragog i njegove djece utječe i na vas, pa je logično da ti je tako stalo da se on uredi i da bude dobar, ali ne mogu si pomoći a da u tvojoj, svakako plemenitoj namjeri, ne vidim onu tipičnu našu žensku sklonost i nesretnu potrebu da sagorimo na rješavanju svih problema svih ljudi oko sebe. Kad nekog volimo, mislimo da moramo uzeti sve terete ovog svijeta kako bi održale tu vezu i čovjeku kog volimo učinile život lakšim. A ne bi li se on malo više, u ime ljubavi, trebao truditi da tebe poštedi čitavog tog cirkusa i učini tebi život ljepšim? Moraš li nositi baš toliko tereta? Ne bi li u tom segmentu vašeg zajedništva ipak ON trebalo biti in charge? Uspješan vikend je veselje, ali to su NJEGOVA djeca! I NJEGOV odnos s tom djecom! Teoretski (što se nadam da neće biti), ponavljam TEORETSKI, može biti da one tebe nikad neće prihvatiti. I kaj? Neće biti kraj svijeta! To ne znači da se vas dvoje morate rastati. Pokušaj graditi svoj odnos s njim nezavisno o njegovom odnosu s djecom. Kužiš? A njegov odnos s djecom gledaj kao jedan od njegovih segmenata života. Sada, kako to opisuješ izgleda kao da vaša sreća ovisi samo o tome jeste li imali uspješan ili neuspješan vikend i je li ONA napravila kakvu pi.... ili nije. Koliko ti je u svemu tome ostalo vremena da se baviš sobom i svojim osjećajima? Koliko se sjećam, ti imaš sina. Što je s njim? Njega ne spominješ. Kako sve ovo utječe na tvoj odnos s tvojim sinom? Koliko vremena i strpljenja uopće više imaš za njega, ovako obuzeta i uznemirena problemom, koji, ponavljam (ma kako god to grubo zvučalo) nije tvoj, nego problem tvog partnera. Još jednom te molim, nemoj ovo shvaćati kako kritiku, mudrovanje ili „sjedanje na ionako bolnu ranu“. Napisala sam ovo zato jer sam i sama prije nekog vremena bila u situaciji da sam se sva dala na rješavanje problema koji nije bio primarno moj. Situacija je bila unekoliko drugačija nego ova tvoja, ali poanta je bila ista – sva sam se totalno potrošila nastojeći srediti i spasiti nešto što su trebali zapravo drugi. Zaista sam se iscrpila do granice autodestrukcije. Moram reći, u nekoj mjeri je to bilo na štetu moje vlastite djece, sad, s odmakom, to jasno vidim. Trebala sam pustiti i tražiti da to srede oni koji su to i mogli. I da mi je bar netko rekao, hej, stani malo, odmakni se, budi od pomoći, budi utjeha i potpora, budi inspiracija …, ali čuvaj i brini se malo i o sebi …. Bila bih zahvalna da mi je netko tako pokazao stvari. Zato sam ovo napisala. Uh, ja ne znam ukratko, potjerat će me s foruma. Pozdrav!

Fakat, možda je čovjek s početka teme zapravo - dijete - kojeg interesira do kad može primati alimentaciju ... ili nešto slično. A svi odmah na njega drvlje i kamene... :thumbsdown:

Imate li kakve račune od adaptacijskih radova ili nabave materijala, uređaja ... Ako imate, onda mislim da ipak ima nade da vam lova nije propala. Tražite od svekra da vam to vrati, a ako vas istjera, onda ga, ja mislim, možete i tužiti. A možda ga ohladi i samo spominjanje tih računa. A ako i nemate te račune, a da malo blefirate, kažte da imate i da ćete tražti natrag uloženo ...? :roll:

Postoji li bilo kakav legalan način da saznam u kojim sve bankama moj bivši muž ima račun? Ja sam ona koja se sprema tražiti naplatu duga za alimentaciju, ako se sjećate, a da bi dala zahtjev za ovrhu, trebala bih znati što mu se može ovršiti. Budući da nema plaće, ali ima kuću (s tim sam se snašla) i pretpostavljam, barem dva podeblja računa u banci, trebala bi navesti barem u kojoj. Ima li tko kakvih iskustava s tim?

Da, centar bi to radio u nekoj savršenoj, idealnoj državi .... U našoj centri (možda postoje iznimke) rade suhoparno samo ono što baš moraju. I ja sam imala neke iluzije da oni vode brigu o psihološkim finesama, mentalnom stanju djece, da, da.. .... ZABORAVI!!! Nego mi je druga stvar pala na pamet. Mislim da tvoj dragi ne bi smio previdjeti činjenicu da ona zapravo nastoji zadržati kontrolu nad njim ovakvim svojim ponašanjem, odnosno, uništit mu mogućnost života s nekim, veze, sreće... To nju mući, a ne ti, osobno. I tvoj dragi bi trebao znati da ako joj sad popusti, ona će vidjeti da joj funkcionira metoda i znat će da mu to može uvijek raditi, kad god pokuša ostvariti neku vezu, s bilo kojom ženom. To je njezina bolesna potreba da i dalje upravlja muškarcem od kojeg se rastala je problem, i ako joj se ne izbije iz glave da to može, radit će i dalje. Nek razmisli tvoj dragi hoće li joj poslati poruku da mu to može raditi. Ili će joj staviti granicu do kud mu se, bez obzira na to što imaju zajedničku djecu, može petljati u život. A što se tiče dječice ... naravno da zbog njene manipulacije ne žele vidjeti oca. Ali isto tako kao što ih se lako može izmanipulirti, dječja je psiha fleksibilna i može mijenjati stav. Ako ih dobijete na dugi vikend i povedete na neko lijepo mjesto, razgovarate s njima malo i puno ih, puno grlite, sigurno možete popraviti nastalu štetu.

Ovdje vidim dva glavna problema. Prvi je ovaj ajmo reći formalno-pravni, s njim je lakše, Hanja je dobro sve napisala. Pa ne može se bivša baš tako ponašati, postoji tu neko rješenje, određeni odnosi s djecom nakon rastave, neki zakoni, neke institucije ..., bez obzira na inertnost. Ona mu NE MOŽE braniti viđanje djece. Može pokušati, može mu zagorčiti to viđanje,.... ali ako on djecu uzme, npr. na pola školskih praznika (vjerojatno je tako u rješenju), onda imate vremena djevojčicama pokazati kakva ste zajednica. I iako su male, to će sigurno utjecati na njihovo mišljenje o vama. Dalje... ako ga je lažno tužila za neplaćanje, onda može ona lako nadrapati, jer je to sigurno neko kažnjivo djelo. Recite joj da ćete je prijaviti da je lagala sudu! E, sad ... ovo drugo... To je puno osjetljivije. Bez puno filozofiranja, ja mislim da je najmudrije pustiti ga. Mada znam kako vam je to teško i kako izgarate od želje da očuvate vezu. Ja vjerujem da hoćete, ali morate biti mudri i pažljvi sada. I njemu je teško, to je sigurno, ne može se snaći u kaosu emocija... ako ćete ga sada dodatno pritiskati na razgovor (a znam tu potrebu, i ja sam žena), iako razumijem vašu sasvim opravdanu potrebu da ga UVJERAVATE u sve što ste učinili, sve što bi on trebao, gotovo je sigurno da ćete se samo udaljiti. Ako sam nešto naučila u svojih 43 godine, onda je to da se prisilom u odnosima, a pogotovo m-ž ne može ali baš ništa postiči. Muškarci pogotovo na pritisak uvijek i UVIJEK reagiraju loše. U ovom osjetljivom trenutku ja mislim da bi bilo mudrije da ga pustite. Kažite mu da ga volite, ali da razumijete njegove dvojbe i da mu dajete svu slobodu ovog svijeta neka sam odlući što dalje. I da ste tu još neko vrijeme za njega ako nađe načina da uredi tu složenu situaciju. I onda se tiho povucite. On je taj koji to mora srediti, dajte mu prostora i vremena. I, najvažnije, dajte da osjeti kako je to kad vas nema. Da mu nedostajete! Ne mogu garantirati, ali gotovo sam sigurna da će ga to, ako će ga išta, vratiti natrag. Pritisak sigurno, sigurno neće. Držim fige, javite kako se stvar razvija. Samo hrabro i MUDRO!

Možda sam već dosadna, ali ima toliko toga nejasnoga da moram pitati. Gledala sam malo druge forume o alimentaciji, pa saznala npr. da se alimentacija može računati i od dana kad se par rastavio, tj. kad je jedan počeo živjeti sam s djecom, a drugi drugdje, bez obzira što je od tada do samog rješenja o rastavi prošlo, npr. godina dana. Kaj je to točno? To ovdje nitko ne spominje. Ja sam, npr. pobjegla od kuće s djecom, tek nakon tri godine se situacija uspjela toliko ajmo reći primiriti da sam se usudila naći se s njim na sudu. Dakle, on ne da ne plaća 10 godina, nego 13 godina. I zašto, ZAŠTO svuda piše - dug za alimentaciju ... naplati ovo, naplati ono.... - kad nas s TV tupe da nema duga, da ne ide retroaktivno, nego samo od dana podnošenja tužbe. Aaaaaaa, poludjet ću! Jel ima neki pravnik koji čita ove naše probleme, pa da nam zna reći točno?!?!?!

Juicy, puno ti hvala na trudu, stvarno, ali ti i ja nikako da se razumijemo što mene mući. Ovo što pišeš, to ja znam i upravo to me i zbunjuje! Svi koji su se rastali a imaju djecu, u rješenju im piše iznos ili postotak alimentacije. Znači, svi IMAJU pravomoćno rješenje, i to bi značilo da mogu naplatiti dug za neplaćenu alimentaciju od tog datuma, a ipak se ovih dana po medijima provlaći formulacija: .... po novom zakonu će se moći tražiti od dana nastanka obveze, a NE KAO DO SADA, OD DANA TUŽBE. Kužiš? Dakle, sada se bez obzira na pravomoćno rješenje (koje imaju svi koji su okončali postupak rastave), ne može tražiti naplata duga od dana rastave, ili od kad se počelo ne-plaćati. Jer, na koga bi se inače odnosila ta formulacija? Pa tako vjerojatno ni ja neću moći naplatiti tih deset godina, zar ne? Mislim, naravno da bih ja voljela da nisam u pravu, ali čini mi se da nažalost jesam. Kužiš?

Tip je lokao i bio nasilan. Jest da sam si ga sama odabrala, ali nitko nije dužan trajno trpjeti zbog svojih krivih odabira. Dvoje prekrasne djece nastalo je iz te veze i oni žive i imaju na to pravo. Ja im dajem sve što mogu, red je da i onaj drugi daje to isto, bez obzira što izabrao biti ####ing pijanac, a ne otac. I to je to. Sori, ali tvoj filozofsko-moralistički traktat ovdje nije prigodan.

Još nešto... Koliko ja znam, kod onih koji su bili u braku i rastali su se nema posebne "tužbe za utvrđivanje alimentacije", nego je ona utvrđena kod same rastave. Postoji samo tužba zbog neplaćanja određene alimentacije. Dakle, ono obrazloženje iz tvog posta nažalost ne bi stajalo. U svakom slučaju, hvala na trudu. No, moslim da stvari ne idu baš meni u prilog.

...Taj dio u gornjem članku odnosit će se na one roditelje koji će tek podnosti tužbu za određivanje alimentacije ili one koji su rastavljeni ali do sada još nisu iz nekog razloga podnijeti tužbu za određivanje alimentacije nego će to tek učiniti, pa će im se priznati retroaktivno a ne od dana podnošenja tužbe.... Ali upravo to i je moj slučaj! Ja jesam rastavljena i nisam podnjela tužbu do sada. I po tome ne mogu tražiti retroaktivno, dok ne stupi novi zakon na snagu. Jer, svi koji su rastavljeni imaju odredbu o plaćanju alimentacije u rješenju o rastavi braka, to bi značilo da mogu naplatiti i retroaktivno. A ne mogu, kaže zakon!

Nisam još uvijek sigurna da se ne može naplatiti unatrag! Puno je ljudi tu pisalo da može. Pa što nitko pouzdano ne zna da nas savjetuje?

Juicy, tenks. Jel znaš možda nešto više o tijeku saborske procedure? Iz ovih vijesti što stižu jučer iz Sabora, nije jasno što još prethodi donošenju tog novog zakona. Naime, ovo je samo prijedlog kojeg su jednoglasno podržali svi klubovi zastupnika, no koliko ja znam, svaki zakon, tj. izmjene zakona prolaze barem jedno čitanje, ako ne i dva. A ovo je predzadnja sjedinica, pa onda izbori, pa dok se konstituira novi saziv ... pa to će proći mjeseci! Ili to možda ide brže? Ne znam, ali iz ovih formulacija : Novi zakon će .... Prema novom zakonu će.... A KAD ĆE TAJ DIVAN ZAKON STUPITI NA SNAGU?!??!

Hvala na odgovorima, ali ipak sam zbunjena.Evo, kaže Juicy da imam pravo tražiti unatrag (da, imam naravno, pravomoćnu presudu o visini uzdržavanja), ali i u ovom članku na linku, a i jučer na TV, rekoše da se po sadašnjem zakonu NE može tražiti od datuma nastanka obaveze, nego od datuma podnošenja zahtjeva. Bilo bi logično, naravno, ako je nešto pravomoćno, da dug počinje teći, ali kad zakon i svi kažu da to sad nije moguće, onda izgleda da nije A da sam trebala, trebala sam, znam i sama. No, rekoh, bojala sam ga se.

Kako mi nitko još nije odgovorio na pitanje mogu li tražiti ovrhu zbog duga, tj. neplaćene alimentacije unatrag ohoho godina, od dana presude o rastavi, ili samo od dana podnošenja zatjeva, upustila sam se u istraživanje na netu i otkrila da se upravo na ovom zasjedanju Sabora nešto o tom govorilo i da se izmjenama predviđa: ".... mogućnost naplate alimentacije od dana nastanka obaveze, a ne od dana tužbe, kako je to do sada bilo.... " Pa jel to točno? Znači, ništa unatrag? Ali, negdje sam na forumu pročitala jedan savjet otprilike: ... izračunaj koliko je dug, pribroji kamate i traži ovrhu ... I što je sad točno?! Dajte, pliz! Kako ja mogu tražiti ovrhu nećega zbog duga, koji takoreći još i ne postoji, ako kse računa tek od toga dana kad podnosim tužbu. Mislim, to je paradoks, nije?

TU SAM NEŠTO SPRTLJALA U PROŠLOM POSTU, EVO ISPRAVKE: No, budući da su odvjetnici skupi onima koji ne dobivaju alimentaciju (i ja sam jedna od tih!), svakako vrijedi iskoristiti tu mogućnost dodjele besplatnog odvjetnika. Međutim, koliko ja znam, oni se dodijeljuju samo za rješavanje pitanja alimentacije ...

Ma gle, radi se o tome da tebi, po mom mišljenju, definitivno treba odvjetnik da te savjetuje u ovim teškim i dosta složenim pitanjima. No, budući da su odvjetnici skupi onima koji ne dobivaju alimentaciju (i ja sam jedna od tih!) Međutim, koliko ja znam, oni se dodijeljuju samo za rješavanje pitanja alimentacije, zato sam ti rekla da prvo tražiš samo za to. A kad budeš oči u oči s tim odvjetnikom, onda mu reci: Gledajte, ja osim što ne primam alimentaciju, imam još i ove probleme:. 1., 2. 3. ............. Onda će ti on reći što može on u okviru te besplatne pomoći, a što ne. Kužiš? Jer ako u molbi napišeš što sve trebaš, možda te odbiju i kažu da za to ne dodjeljuju besplatnu pomoć. I ne moraš osobno u Zgb, pa pošalji poštom hitno i preporučeno! A u vezi drugog pitanja - nadozor viđenja - ja sam o tome razgovarala s pravnicom u svom Centru za soc. skrb. Gdje god da si sad prijavljena, ima neki centar, odi tamo, razgovaraj s pravnikom/pravnicom, oni će te uputiti što da napraviš. U pitanja alimentacije se ne žele upuštati, ali za ovo bi ti morali reći neki savjet. Da, postoji mogućnost da se viđenje nadzire ako imaš razlog, opasno ili riskantno ponašanje, alkoholizam ...

Pozdrav! Molim tko zna: Za alimentaciju koja nije plaćana od rastave, dakle 10 godina, ništa, ni kune, sad kad tražim da se plati, da li po važećem zakonu mogu samo od dana kad to tražim ili od dana nastanka obveze, dakle rastave? Ako me netko misli pitati što sam do sad čekala, ima pravo, ali odmah da kažem da sam bila sretna samo da je agresivac što dalje i da nemam s njim kontakta. Sad kad čujem da se okolo razbacuje s lovom, a da mi nemamo za more, e, sad ću pobijediti strah od susreta i tražiti ono što djeci pripada.

Ja ću ti odogoriti ono što sigurno znam: postupak dodjeljivanja besplatnog odvjetnika kod komore, jer sam to upravo prošla prošli mjesec. Dakle, napišeš kratak dopis Hevatskoj odvjetničkoj komori, Koturaška 53, Zagreb, u kojem obrazložiš da trebaš pravnu pomoć u vezi ostvarivanja prava na alimentaciju, a koju ne dobivaš, ili dobivaš rijetko... Dopisu priložiš (vašno!) kopiju svoje domovnice i domovnice i rodnog lista kćerke i pošalješ. E, sad, dok su meni odobrili besplatnog odvjetnika trajalo je stvarno kratko - 2 tjedna, ali budući su sad dopusti, moglo bi i malo dulje. U svakom slučaju, pošalju ti doma rješenje s imenom dodjeljenog odvjetnika i njegovim brojem. To isto dobije i taj odvjetni, nazoveš ga i dogovoriš sastanak. Ja mislim da ti je najbolje početi s alimentacijom, a kad dobiješ odvjetnika, onda ga na prvom sastanku sve lijepo pitaš u vezi ovih drugih problema, on će ti najbolje reći koliko je to postupaka i sl. I sretno, držim vam palčeve!

Puno ste mi pomogli, hvala vam na savjetima i dobrim željama!

Rekla mi je pravnica u u SZSR da tražim ovrhu imovine bivšem mužu zbog neplaćanja alimentacije. On ne radi, ali ima nekretnine. Kaže ona nek sama izvadim gruntovni izvadak kojim ću dokazati da ima kuću ... Pokušala sam na internetskoj stranici katastra i gruntovnice, ali tamo ne mogu dobiti izvadak na temelju imena, nego me traži broj čestice. A otkud da ja to znam? I da li uopće ja trebam to sama, ili bi to trebao sud kad ga tužim. I gdje da ga tužim? Puno pitanja... Ustvari, zanima me čitav postupak pokretanja tužbe (ili što već) zbog neplaćanja alimentacije. Tenks

Ok, hvala svima!

Zašto se stalno u slučaju alimentacije spominju isključivo samohrani roditelji? Ako se majka preuda (što znači da više nije samohrana, zar ne), gube li time djeca pravo na alimentaciju od biološkog oca?!?

Moje mišljenje je slijedeće: otac je svojim ponašanjem zaslužio kaznu. To što ju je zaslužila i majka, a psihičko je zlostavljanje malo teže dokazati i više se tolerira, ništa ne umanjuje njegovu krivnju i on treba za to biti kažnjen. Taj boravak u zatvoru će ga sasvim sigurno malo rashladiti i pokazati mu da ne može baš nesmetano i nekažnjeno udarati šakama i uništavati živote svojih bližnjih. Pa će, kad izađe i dođe mu opet da u alkoholnom ludilu digne ruku na nekog, ipak malo razmisliti ide mu li se opet u zatvor ili ne. Znam da nije laka spoznaja da je vlastiti otac i to na vlastitu prijavu u zatvoru, no pomislite na budućnost i godine koje dolaze. On će i u zatvoru morat proć rehabilitaciju. Ja se barem nadam. A što se tiće majke, nastavi li i ona s mentalnim nasiljem, i nju treba prijaviti. Za početak joj reći da je planirate prijaviti i neka ne likuje. Možda je moj stav malo žestok, ali i sama imam iskustva s agresivnim alkoholičarem koji je zamalo moj život i dokrajčio, ne samo uništio. A tu je i dvoje djece koju sam dužna od toga zaštititi. Nažalost, ja sam muža izabrala sama, a djeca oca, kao ni vi, nisu. Njegova kazna zatvora je daleko manja od kazne koju trpite vi.

Djeca su nakon rastave povjerena meni, sada imaju 12 i 14 godina. Odmalena imaju vrlo slab odnos s ocem, još i kad smo živjeli zajedno nisu bili bliski (jer ga nikad nije bilo doma) a otkako smo rastavljeni, već 10 godina, ne javlja se, ne viđa se s njima, ne plaća alimentaciju.... Osim dva ili tri jadna pokušaja viđenja, nakon čega se opet godinama ne bi javljao ... Jednom se pijan pojavio pred školom u koju idu moja djeca, oni su pobjegli doma da ih ne sramoti. Alkoholičar je, sad već i s kroničnim poremećajima ponašanja. Čudno izgleda i još čudnije se ponaša. No, nedavno je nazvao s agresivnim zahtjevom da vidi djecu, da se s nijma druži, da dođu k njemu ... (on živi u drugom gradu). Djeca ne žele ni čuti da bi se vidjeli s njim. Ljuti su na njega, a i boje ga se, jer su ga vidjeli u strašnim izdanjima. Vrlo su zreli i taj je stav isključivo njihov, ne moj, ja pokušavam čak i ublažiti situaciju. Što kaže zakon? Može li on zahtjevati da se druži s djecom, čak i ako to oni ne žele? U rješenju piše, znate već, svaki drugi vikend i sl. No, djeca me mole da ih ne dam i da mu kažem da ga ne žele vidjeti. Smijem li ja to? Kome se mogu obratiti da ih zaštitim? Što napraviti?