Davno sam bila, ima tome vec godina.
Javila sam se na svih 27 objavljenih mjesta jer su mi rekli da prodje i po 4-5 mj prije nego sto te pozovu na razgovor, a nisam bila sigurna gdje ce se meni zivjeti kroz nekih pola godine ( avanturist u dusi )
Tako je i bilo, razgovore sam imala krajem 11. i pocetkom 12. mjeseca.
Do odluke o mjestu je proslo jos 4 mjeseca, tako da sam odgovore dobila u 3. mjesecu sljedece godine.
Sam razgovor ovisi od predsjednika suda.
U nekima sam ponavljala zivotopis skoro pa doslovno, negdje me se pitalo o mojim afinitetima ( iako sam i njih navela u životopisu), ali sve u svemu, nije bilo strasno.
Zamorila me samo losa organizacija razgovora na nekim sudovima, naime, pozvali su nas sve u isto vrijeme. Nije bas ugodno kad vidis jos 20-30 pretendenata na mjesto za koje se zarko nadas da ce biti tvoje
Na kraju sam dobila mjesto na sudu, sretna i presretna i odradila svoje vjezbenistvo.
Prekrasno iskustvo na jednom malom sudu koji je medju najazurnijima u HR i s malim brojem ukidnih odluka na podrucju Zupanijskog suda koji se svake godine smjenjuje izmedju jos dva kao prvi po kvaliteti u HR.
Ne gubite nadu, ocjene jesu presudne, ali vecina se vjezbenika interesira za rad na velikim sudovima, a na manjim ostane mjesta i za nas s prosjecnim ocjenama.
I polozimo pravosudni, i jos nas pohvale, jer smo u 2 godine imali mentora koji za nas ima vremena i prosli sve odjele suda i naucili sto znaci raditi na sudu.
Sretno svim mladim kolegama, ne pognite nikad glavu