tbrez@

Prije 3 minuta, Matrix je napisao:

 

Iz opisanog je izvjesno da je nastupila prekluzija glede posjedovne zaštite ( čl. 21 st. 3.ZV) , slijedom čega osnov treba tražiti u zaštiti vlasništva ( čl. 161 i 162 ZV) 

Shvaćam da je nastupila prekluzija, još odavno dok nisam bio vlasnik spornih čestica. Ali na činjenično stanje me nitko nije upozorio, nego sam to sam shvatio nedavno. I zapravo mi je najsporniji dio zapuštenost nasipa, koje nije održavan, a kaznu za zapuštenost mogu prema svemu ovome očito mogu dobiti samo ja.

Pozdrav!

Naslijedio sam od pokojnog oca prije gotovo 5 godina neke čestice poljoprivrednog zemljišta. S obzirom na to da se radi o zemljištu koje je često poplavljivano, korišteno je kao livada. Živim i radim u Zg, a tek sam prije koji mjesec prošetao tim područjem koje se nalazi u drugoj županiji i primijetio određene promjene i krajobraz. Naime, lokalno je ribičko društvo proširilo granice svojih ribnjaka na štetu čestica koje su u mom posjedu. Nedavno sam išao provjeriti putem ARKOD-a kakvo je zapravo stanje i uvidio da su gotovo trećine ukupne kvadrature na 3 čestice pod vodom. U mom posjedovnom listu čestice su upisane u svojoj originalnoj kvadraturi i vlasnik sam 1/1. Ovakvo stanje nije svježe, nasipi nisu novi. Išao sam vidjeti što će mi reći u SRD. Tajnik društva, koji je jedini bio dostupan, bio je prilično neugodan i otresit. Rekao mi je da kasnim 12 godina (očito je to vrijeme kad je zemljište uzurpirano).

Dakle, imam li ikakva stvarna prava nad uzurpiranim zemljištem, obzirom da sam zemljište naslijedio u takvom stanju, a stvarno stanje saznao tek nedavno?

Sukladno Zakonu o vlasništvu, prema čl. 25 st.1, posjed koji je prešao na mene kao nasljednika, dužan sam štititi od samovlasnog smetanja treće osobe.

Čitam i pratim ovu temu, moram priznati, neke postove s gađanjem.
Pravni odgovor dala Vam je moderatorica u drugom postu teme.
Sve ostalo su mlaćenja prazne slame. Dječja prava zaštićena su među ostalim međunarodnom Konvencijom o pravima djeteta, i na temelju te konvencije implementirana u ostale podupiruće zakone.
Djeteta, a ne majke. Jer dijete, je ovdje najnezaštićenije i svi postupci i radnje trebaju ići u smjeru zaštite djeteta.
Prava i obaveze roditelja, oba roditelja, su jednaka po svim zakonima, osim ako to pravo nije uskraćeno, što pretpostavljam da ovdje nije slučaj, jer bi sud uskratio viđenje i boravak djeteta s tim roditeljem.
Dakle, pojmovi „pupčana vrpca“, „dojenje“ i slični tome su pljuska svim roditeljima koji nisu u mogućnosti biološki tako funkcionirati (očevi, posvojitelji, skrbnici) jer ih ta biološka funkcija ne kvalificira automatizmom kao dobre, prave ili kakve već i u bilo kojem smislu superiornije roditelje s određenim prvenstvom u roditeljstvu.
„Otrov razvoda“ je pojam i definicija koja je prisutna i u ovoj temi. Dvoje partnera koji zbog nekog prijepora (preljub, neslaganje oko zajedničkih interesa i sl.)  prekidaju svoju zajednicu i partnerstvo, povrijeđeni i uvrijeđeni nastavljaju međusobni sukob ne birajući sredstva a koristeći se manipulacijom nekih svojih prava, pri čemu  u pravilu stradavaju djeca, koja su u tome nezaštićena, nevoljna za zauzimanjem strana. Preko djece se pokušava napakostiti drugom roditelju. Djeca su tu kolateralne žrtve, a zbog rane dobi to na njih ostavlja nepopravljive posljedice.
Ljubav je ono što svako dijete treba i svaki roditelj mu je dužan dati. Dijete okruženo ljubavlju može nesmetano napredovati i rasti. Ostali uvjeti tu ne igraju važnu ulogu, jer će se zadovoljno i sretno dijete prilagoditi situaciji. Jer inače, po suprotnoj tvrdnji, svako dijete koje živi u posvojiteljskoj ili udomiteljskoj obitelji, o kojemu se brinu djedovi, bake, strine ili ujaci umjesto roditelja koji nisu prisutni jer nisu živi ili jer rade neki specifičan posao na drugoj strani planete ili van planete,  ne mogu biti sretna i imati sretno djetinjstvo i normalno odrastanje?
Djetetu treba ljubav, a ne sukob i rat.
Roditelji koji ne žive zajedno, ne žive zajedno zbog nekog prijepora koji ih je i razdvojio. Taj prijepor  i povrijeđenost, ne ulazeći u detalje i razloge ih tjera da najčešće gledaju svoje interese, a ne interes djeteta koji bi im kao roditeljima trebao biti prioritet i postaju sebični, gledajući samo svoj interes i na svaki mogući način napakostiti drugom roditelju, umjesto da se posvete roditeljskoj ulozi i djetetu.
Sudovi generalno donose u većini slučajeva rješenja u kojima će i roditelj koji ne živi s djetetom moći se posvetiti roditeljskoj ulozi i provesti kvalitetno vrijeme i druženje s djetetom.
To kvalitetno vrijeme je vrijeme kojeg će se dijete sjećati, iako to bilo pola sata provedeno u parku ili sat vremena u zoološkom vrtu i sl. iako će s tim roditeljem provesti cijeli dan. Naravno, to vrijedi i za drugog roditelja.
Najveći problem je alijenacija, odnosno otuđenje djeteta od roditelja. To je najveći propust roditelja i institucija, jer samo dijete ima pravo na oba roditelja, a u tom slučaju je dijete zakinuto za jednog roditelja, a odgovornost je na svima.
Uključene institucije, sudovi i CZSS će u skladu s nekim zakonskim ovlastima i mogućnostima donijeti neke odluke odnosno presude, neki put ispravne, neki put manje ispravne, negdje će uslijed pritiska ili manipulacije potpuno promašiti i podbaciti. Institucije će djelovati prema zakonima i nekim svojim šprancama. Ne smiju se na osobnoj razini uključiti u slučaj jer tada gube nepristranost.
Dakle, dijete u svim takvim slučajevi ostaje ipak prepušteno na ljubav ili sebičnost najbližih.
Stoga apeliram na sve da se roditeljima u takvim slučajevima savjetuje sebedarje prema djeci i stavljanje potreba djece ispred sebe samog, a ne na poticanje sukoba i netrpeljivost među roditeljima, a i ostalim članovima djetetove obitelji.
Interes djeteta mora biti ispred svih interesa!
Naravno, roditelji koji su u sukobu, ranjenog ega u takvim situacijama će teško razumno to procesuirati i prihvatiti, to je njihov obrambeni mehanizam i ne treba nikoga osuđivati zbog toga. Utjecanjem na njih pozitivnom energijom, razgovorom i protekom vremena u većini slučajeva će doći do tolerantnijeg odnosa naspram drugog roditelja, a samim time i kvalitetnije atmosfere u kojoj će dijete odrastati.
U slučajevima gdje to nije moguće, a i gdje se sumnja da su odluke drugog roditelja ili presude i odluke nadležnih institucija suprotne od dobrobiti djeteta, roditelj ili blizak član obitelji, dužan je reagirati i prijaviti nadležnim institucijama, koje su dužne prema važećim zakonima reagirati promptno.
Zaključno, naravno da je svaka situacija specifična sama za sebe, da je teško bilo kome u nekoj situaciji odvagnuti ispravno, naravno da svi griješimo. Ali ako se vodimo ljubavlju prema djetetu, bili mu mi roditelj, djed, baka, strina, to dijete treba ljubav. I zaslužuje ljubav. Ako se time vodimo i damo mu ljubav, ne možemo pogriješiti. I ako mu damo ljubav, makar samo mi, ta ljubav mu može biti presudna da se uspije razviti u normalnu osobu, koja će također moći dati ljubav i znati voljeti. Svojom  će ljubavlju nagraditi nas i samo po sebi to je uspjeh.
Dijete ne zanima sud ni sudske presude temeljene na satima ili danima u mjesecu. Djetetu su dovoljni trenuci provedeni u sreći i smijehu, bez straha. Bez obzira na dob.

Pokrečem ovu temu iz razloga što smatram da se tumačenje ovog zakona i praksa u velikoj mjeri razlikuju. Kroz ovaj post pokušati ću Vam prezentirati problematiku i svoje tumačenje. Molim Vas da se kod komentiranja držimo rodne neutralnosti.

U važećem Obiteljskom zakonu (nadalje OZ) propisano je u temeljnim načelima da muškarac i žena imaju međusobno jednaka prava i dužnosti u svim obiteljsko-pravnim odnosima, a posebno u odnosu na roditeljsku skrb. (čl.3 (1)).

Također, i čl.6. istog zakona propisuje da roditelji imaju ispred svih pravo, dužnost i dogovornost živjeti sa svojim djetetom i skrbiti se o djetetu…..

Ne ulazeći u sva prava djeteta sukladno konvencijama i podupirućim zakonima jer nisu u većoj mjeri bitni za ovu raspravu, bazirati ću se samo na čl.91.(1):

Roditeljsku skrb čine odgovornosti, dužnosti i prava roditelja, u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava te dobrobiti. Roditeljsku skrb roditelji su dužni ostvarivati u skladu s djetetovim razvojnim potrebama i mogućnostima,

te čl. 119.(1) važećeg OZ:

Dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi.

Nadalje isti zakon propisuje da :

Roditelji imaju pravo i dužnost ravnopravno, zajednički i sporazumno ostvarivati roditeljsku skrb. (čl.104.(1).

Prema ovim gore navedenim člancima mogu samo konstatirati da su roditelji u potpunosti izjednačeni u svojim pravima i dužnostima naspram svoje djece. Isto tako, ta prava i dužnosti odnose se na sve roditelje. Dakle, roditelje s pravima i dužnostima, a koji žive ili ne žive zajedno sa svojom djecom, odnosno roditelj koji ne živi sa svojim djetetom ni na koji način ne smije imati po zakonu manja prava od roditelja s kojim dijete živi.

Napomena: Roditelji koji su iz nekog razloga lišeni roditeljske skrbi pravnim aktom ne uključujem ovdje i nisu predmet ove rasprave.

To je bio uvod u samu problematiku.

Glavna problematika ove teme je uzdržavanje djeteta i ravnopravnost roditelja.

Naime, primijenjena sudska praksa postavljena je najčešće u presudama tako da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obavezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz  svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom, obavezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba u obliku novčanog uzdržavanja. Tako to propisuje i čl.310 (1) OZ.

Također, u trećem stavku istog članka, daje se mogućnost sporazuma i dogovora vezano uz novčano uzdržavanje za dijete, ako roditelji provode podjednako vremena s djetetom i podjednako skrbe o djetetu.

Pri tome je praksa suda da se zbog svakodnevne skrbi roditelju koji ne stanuje s djetetom smanji iznos za uzdržavanje.

Tu dolazimo do srži problema:

-       -  Ako su roditelji po svemu jednaki s istim pravima i dužnostima, zašto roditelj s kojim dijete živi (taj termin postaje samo teorijski, ali koji tom roditelju daje prednost jer dijete ne živi samo s njim, u praksi dijete provodi samo pola vremena s njim, a pola s drugim roditeljem) nije dužan također materijalno pridonositi za ono vrijeme kad dijete nije kod njega?

-   Ako su propisani minimalni iznosi sukladno dobi i potrebama djeteta, tko onda namiruje razliku, ako iznos za uzdržavanje bude smanjen zbog svakodnevne skrbi drugog roditelja??

-       - Roditelj s kojim dijete stanuje, za vrijeme boravka djeteta kod drugog roditelja ne ispunjava svoju obavezu kroz svakodnevnu skrb o djetetu jer dijete nije kod njega i nije u obavezi novčanog uzdržavanja. Na koji način onda pridonosi uzdržavanju djeteta, odnosno roditeljskoj skrbi, što mu je prema člancima iz uvoda, dužnost i obaveza?

, rozenaočale je napisao:

To NE piše u presudi. Ponavljam, po treći put, u presudi ne piše kada otac mora vratiti majci dijete. Piše kada on preuzima dijete, ali ne i kada ga vraća. Za vikend isto tako ne piše vrijeme kada vraća dijete, piše samo "poslije ručka" što može biti i u 12 sati i u 17 sati, ovisno o tome u koje vrijeme tko ruča. Ova se presuda na prvi pogled čini fer, ali nije, jer je otac dobio 3 vikenda, a majka samo 1. Da su dobili 2, 2, onda bismo mogli pričati o tome da je napisana fer.

Što piše u presudi ja ne vidim. Vidim samo isječak koji bi se trebao tumačiti. Također čitam u postu pokretačice teme da su se oba roditelja zalagali za ravnopravnu podjelu:

, Matea07 je napisao:

nema mi logike da dijete toliko bude kod njega ako je ravnopravno,ja u tome ne vidim ravnopravnost,

To mogu samo pretpostaviti, jer u tom isječku ne piše. Također mogu pretpostaviti da je ovakva presuda nastala zbog radnog vremena majke, što je sud odredio dogovorom stranaka a sigurno ne proizvoljno.

Moje tumačenje se temelji samo na tom isječku i pisanju pokretačice teme. Dakle ravnopravna podjela vremena na oba roditelja. I na tematici njezinog interesa - spornih dva dana u tjednu.

Teza oko 3:1 vikenda nije u ovoj temi područje interesa, niti je pokretačica igdje spominje niti se referira ijednom rijeći na nju. Da li je fer ili nije, ne možemo znati, niti je ovdje bitno. Možebitno je naznačen razlog ili želja u kojoj drugoj točci presude. Možda je sama pokretačica iz nekog svog razloga sama zahtijevala tako. Sve su to pretpostavke, bez cjelokupnog dokumenta. Mada ni sama presuda nije "Sveto Pismo".

Podložno je dogovorima i kompromisu obje strane. Ako kompromis izostane, rješava se dalje u ovom slučaju kroz savjetovanja/medijaciju ili pravnim putem.

A što je po njenom mišljenju "fer" (iz konteksta koji navodi) baš namjeravam pokrenuti svoju temu.

Poprilično sam uvjeren da je u ovom slučaju sudac/sutkinja išao u smjeru poštene i pravedne raspodjele, vodeći se pri tome željama i mogućnostima obje strane. U prijevodu, trebalo je ipak malo truda da se u presudi baš tako posloži, stoga je sve skupa ispalo malo nejasno, a naravno fali i ostali dio presude kako bi možda mogli složiti kompletnu sliku.
Neću sad skroz matematički to dokazivati, ali ako izračunate ukupno mjesečni zbroj sati i oduzmete boravak u vrtiću (8 sati svaki radni dan), dobivate ostatak od nekih 550+ sati, ovisno o mjesecu. Ako ocu uračunamo 2x16 sati (od 14:30 prvog dana do sutradan ujutro 5:30; 2xtjedno) + 3 vikenda (pet=9,5 + sub=24 + ned=14; uk 47,5), uk=142,5 sata, ispada ukupno nekih 170 sati, majci ostaje onda 180+ sati što smatram izrazito fer i poštenom odlukom, i smatram da se istim izračunom vjerojatno vodio/la sudac/sutkinja, jer se moramo složiti da ovakva presuda/odluka u vezi viđanja djece i nije baš uobičajena.

, rozenaočale je napisao:

Ni meni.

Prema osobnom iskustvu, meni je nažalost takvo postupanje/djelovanje centra skroz uobičajeno, u šablonima njihovog djelovanja - "sveta voda". Mogu shvatiti da su pod nekim "možebitnim pritiskom", jer uvijek jedna strana, pa čak i obje budu nezadovoljne. Ali...stvar je u tome...da im je dužnost da u svim slučajevima gledaju isključivo na dobrobit djeteta/djece...a to ne čine...nek mi oproste one djelatnice koje to ipak čine, jer ne isključujem tu mogućnost. Djeca se na žalost neće/ne mogu/ne znaju žaliti na postupanje CZSS

Prije 5 minuta, Borbena7 je napisao:

Ovo je i više nego neprimjereno. Sudovi su trenutno u RH u takvom stanju i to pod utjecajem više sile...

Vrši pritisak na pravosuđe, na sudski postupak koji je u tijeku i koji je zbog utjecaja više sile trenutno i pravodobno odgođen, a radi zaštite života i zdravlja drugih ljudi, službenika...

U prvom citatu nisam spominjao sudove, niti ikoga osobno, nego sve općenito u skladu sa situacijom.

U drugom citatu - opisanim postupcima ne vrši se pritisak na pravosuđe, nego na druge institucije. Ne pokreću se novi sudski postupci nego se koristi s pravima i u skladu s namjenom zbog koje su i osnovani.

No međutim, s obzirom na situaciju u kojoj je gospođa, koju sam osjetio više-manje na svojoj koži,  ne želim je još više zbunjivati, pa ću se iz ove rasprave povući u potpunosti, želeći joj sreću i uspjeh u borbi za svoja prava.

Vama @Borbena7 također!

lp

Prije 3 minuta, Borbena7 je napisao:

Trenutno je sve u blokadi, pa i ti drugi ˝smjerovi˝, tako da smatram da je dovoljno požurivati rad suda, a da je ostalo trenutno kontraproduktivno. S tim da ovo požurivanje suda treba biti jasno, ne samo jedna požurnica, već požurnica na požurnicu, pa ako treba i dopis predsjedniku suda.

Naravno, ali samo majka i dijete su u ovoj situaciji zakinuti jedno za drugo u svojim pravima i jedino oni u tome trpe. Ostali brinu svoje brige trenutno...

Hoću reći da ako majka sama ne poduzme neke korake, teško da bude netko drugi...Osim toga, što je tu kontraproduktivno? 

Nije li majka korisnica CZSS  i traži njihovu uslugu? 

Nema li pravo obratiti se Pravobraniteljici ako smatra da Pravobraniteljica u pravnoj stvari može pomoći? 

Na koji način kontraproduktivno? Da li će trpjeti neke sankcije zbog toga?

Prije 1 minutu, Borbena7 je napisao:

Ovdje za sada nema govora o propustu suda. Predmet je uzet u rad kao hitni i zakazano je ročište, međutim uslijed stanja koje je zadesilo državu, isto ročište je pravodobno odgođeno i to je uredu. Ali kako sada vidimo u kojem smjeru se razvija stanje u državi, te kako je očigledno da otac ni pod prijetnjom sudskog rješavanja spora ne uzmiče u svom postupanju, tako gospođa ima puno pravo požurnicom predlagati da se donese odluka o njenom prijedlogu za proglašenje privremene mjere, odnosno da sud ponovno i to žurno zakaže novo ročište ukoliko smatra da mu je to prijeko potrebno. 

Nisam ni tvrdio ni insinuirao  na propust suda. Sudovi su inače  tromi, a ova trenutna situacija ih usporava još više. Ali privremenu mjeru može donijeti promptno, budući da se ročište ne može održati zbog opravdanih razloga.

U ovakvim situacija treba reagirati u više smjerova, pogotovo ako sud ne pokrene nešto u neko kraće vrijeme, budući da se zakonski rokovi više ne mogu ispoštovati.

Iako su propisane mjere ograničenja za sve službe, to ne znači da su ukinute. Dakle, i ostale institucije bi trebalo uključiti. CZSS i pravobraniteljicu za djecu npr. U protivnom, ovo bi se moglo produžiti u nedogled, naročito zbog situacije i vrlo vjerojatno još većih restriktivnih mjera u narednim danima.

Pišite sudu požurnice obavezno s dostavnicom ako ste pokrenuli postupak. Ako se ogluše, imate dokaz da se obratite drugim institucijama. Postupci u ovakvim slučajevima su žurni, a bez obzira na ovu situaciju sve službe su morale organizirati dežurstva za hitne slučajeve.

Članak 105. Obiteljskog zakona

(1)              Jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti.

Takvi postupci su prema zakonu žurni, pa sve ovisi koliko ih još čeka ispred vas, na Vašem sudu.

Tražim odvjetnika za Obiteljsko pravo s područja Vž...

Relativno hitno...imam još 15 dana za pravnu reakciju.

Bump!

Tražim i dalje....

Prije 33 minuta, Grabarić Imbra je napisao:

Za taj drugi slučaj dijete je staro 15 godina.

Roditelji su formalno u braku ali udaljeni par stotina kilometara i faktično odvojeni preko 10 godina. Otac brine o djetetu i plaća mu učenički dom i troškove, a dijete je preko tjedna u učeničkom domu a vikendima kod majke. Otac bi htio samostalno obavljati roditeljsku skrb, ali sporazuma tu nije moguć. 

Dijete je dovoljno staro da na sudu može izjaviti s kim želi živjeti. A sud mora uzeti u obzir dobrobit djeteta. Samostalno obavljati roditeljsku skrb? Pa znaju se uvjeti kad je to moguće. Ako sporazum nije moguć, ide medijacija putem CZSS. Prema opisu otac plaća alimentaciju i ima pravo viđati dijete prema odluci suda. Pitanje je kako majka pridonosi uzdržavanju? 

Prije 57 minuta, ananikolic je napisao:

 Mama ako je primala olaksicu primala je za prvih osam mjeseci, zadnja 4 mjeseca nije primala olaksicu jer je dijete odjavljeno sa PK. 

Obračun se radi na godišnjoj razini i gleda se cijela godina. Nažalost. Ako se uzdržavani član odjavi 1.1. kako vi navodite i ne ostvari naznačeni limit, protekom godine, odnosno u idućoj se zatraži povrat uplačenog poreza na temelju uzdržavanog člana. 

Godišnji obračun/poseban postupak

Ako u tijeku poreznog razdoblja, npr. 2018., član uže obitelji i/ili dijete ostvari primitke u iznosu većem od 15.000,00 kn godišnje takva osoba ne može biti uzdržavana osoba za cijelo porezno razdoblje. Porezna uprava će i uzdržavatelja i uzdržavanu osobu uključiti u poseban postupak te će uzdržavatelj morati platiti razliku poreza, a uzdržavani član će dobiti povrat poreza ako je tokom godine ostvario oporezivi primitak.

Međutim, ako je dijete/uzdržavani član ostvario manje od 15.000,00 kn, tada uzdržavatelj može koristiti osobni odbitak za dijete/uzdržavanog člana kao i uzdržavani član za sebe osobno (uz uvjet da je ostvario oporezivi primitak).

Gleda se cijela godina. Dijete odmah po zapošljenju prestaje biti uzdržavani član i najbolje ga je odmah odjaviti ako je izgledno da u tekućoj (obračunskoj) godini prelazi propisani limit za uzdržavanog člana. Limit na godišnjoj razini je šesterostruki  iznos osnovice osnovnog osobnog odbitka na godišnjoj razini što za 2018. iznosi 15.000,00 kn godišnje.

Ako prijeđe taj limit, ne može biti uzdržavani član na godišnjoj razini. 

Dakle, mami su skinuli olakšicu za cijelu godinu...tih 5000 kn je onda po tome olakšica koja je korištena 1-9 mj. 2018.

Namjeravam se obratiti tom sudu budući da sam iscrpio sve pravne lijekove kod nas. Ima li tko željan dati kakav savjet, pogledati spis i uputiti se u predmet? Naravno, može i pp...

U vojsci sukladno vrijedećem pravilniku.

, drot13 je napisao:

Mora biti neka sankcija ako ima troškova (osuđujuća presuda)...

 

Od čl. 213. Prekršajnog zakona.

 

Ima...da sam kriv i da moram platiti troškove suda (200+300 kn).

Dakle sada jedino prema Ustavnom sudu mogu tražiti pravdu?

Divno naše pravosuđe...i pravda. Rješenje sam dobio danas, a kao pisano je u ožujku, jer bi s 01.04. otišlo u zastaru. Nema kazne osim troškova suda. Što je sud htio s tim? Da mi pošalju poruku? Ako sam kriv, zašto nisam dobio i propisanu kaznu? 

prije 11 sati , sivko je napisao:

Nikome.Postoje samo izvanredni pravni lijekovi za koje treba ispunit uvjete.

Može kakav link, da vidim o čemu se radi?

Pozdrav! 

Kome se žaliti nakon presude Visokog prekršajnog suda? 

Postupak je zavšio presudom protiv mene, bez kazne, sa troškovima od 500 kn, za događaj iz 4/2015...

Nisam kriv i ne slažem se sa presudom jer bi to bilo priznanje za nešto što nisam učinio.

Vjerujem da mora biti neka viša instanca kojoj se mogu obratiti, jer ne mislim stati dok ne maknem tu ljagu sa sebe.

Osobno zvanje bi trebalo biti u skladu sa završenom civilnom i policijskom školom, pa onda i specijalizacijama, tečajevima ali i godinama provedenim u određenom činu..ne možeš s temeljnog policajca skočiti odmah u neku zapovjednu strukturu..jer ti fali iskustvo i znanje..tako bi trebalo biti..ali nije..kaos svugdje..zato je i stanje takvo.

Ali veći je problem upravo to što nema nekakvog propisanog vremena (roka) u kojem policijski službenik treba izvršiti određenu radnju u skladu sa zakonskim okvirima. Tamo gdje ima, i gdje se postupa, je obično nepovoljno za građanina...dok s druge strane, tamo gdje je građanin oštećen na neki način, tu nema žurbe, čime ga se stavlja u još nepovoljniji položaj i zapravo ga se kažnjava.

Ne kažem da je to do samih službenika, oni se snalaze na svoje načine, i oni su samo ljudi podložni greškama, lijenosti i nesposobnosti kao i u svakoj branši. Problem je u zakonima i pravilima kojih se nitko ne drži i tretira ih svatko na svoj način..a upitno je i samo shvaćanje zakona, ustavnih prava građana...

Uglavnom, tema može u lock...jer konkretnog odgovora nema (niti ga može biti).

Na žalost, pravna država ne funkcionira i zapravo je svakome prepušteno tražiti načine snalaženja i plivanja u takvim situacijama. 

Ma znam i ja sve to, surađujem s njima često. Ali sve prelazi granice...zovem ja i danas..i naravno, kontradiktorne izjave...i konačno dobijem i voditelja očevida(naravno, čovjek stalno vani na očevidima) i kaže mi da je on sastavio i predao šefu (načelniku) na potpis. Dođem ja na PP, tražim svoje izvješće..kad nije potpisano..tražim prijem kod načelnika, kažu ne radi danas i sutra..tražim svakako prijem, kaže mi osoba na prijemu (policijski narednik) da će me primiti "policijska službenica" koja je nadređena voditelju očevida(samostalnom policijskom naredniku)???

Dočekala me ni više ni manje policijska narednica..ko je tu lud ne znam...priznaje da to predugo traje, da se imam pravo ljutiiti, bla-bla..i kaže- u srijedu će načelnik potpisati i bit će riješeno. Očito nitko nema pravo potpisa osim njega i sad se moram moliti Bogu da mu se do srijede nešto ne dogodi dok to ne potpiše...Najbolje da mu omogućim bodyguarda. Nakon godišnjeg voditelja očevida, bolovanja crtača i slobodnih dana načelnika, baš me zanima što je slijedeće...

Welcome to Apsurdistan!