felixx

Na prvu, odgovor je NE, i to je i vama jasno. Međutim, postoje situacije kada je neka čestica već dugo u naravi cesta, vodotok ili neka druga namjena, taj dio je u pravilu nekad u nekom postupku oduzet, ali nije provedeno u zemljišnim knjigama. Dakle, ako želite kvalitetan odgovor, pokušajte opisati detaljno o čemu se radi.

Da malo karikiram... Prije više od 150 godina, američki SCOTUS (ekvivalent našeg Ustavnog) je tada branio 'imovinska' prava - robovlasnika... Temeljne vrednote nekog društva se (kroz dulje vremensko razdoblje) neminvno mjenjaju. Ograničavanje bilo kojeg referendumskog pitanja nije stoga samo (matematički, kako ću objasniti) besmisleno, nego može biti i potencijalno vrlo opasno za samu demokraciju. Matematika ovih zadnjih izbora nam kaže da su dvije najveće izborne liste ostvarile ukupno 107 zastupnika. To je 71% od svih zastupnika u Saboru, a pritom su dobili zajedno manje od 900000 glasova - manje od jedne četvrtine ukupnog broja birača. Dakle, komotna dvotrećinska većina u Saboru ostvarena je glasovima manje od jedne četvrtine upisanih birača. Ta dvotrećinska većina praktično može sve - izmjeniti Ustav, ukinuti Ustavni sud, uvesti totalitarni komunistički ili fašistički režim... uvesti izvanredno stanje, ukidati građanska prava građanima... Naravno da to sve ne bi prošlo bez reakcije međunarodne zajedice, od blagih kritika za beznačajne izmjene do totalne izolacije ili čak određene međunarodne intervencije po povelji UN u slučaju provođenja nekakvog genocida.... Malo ulazim u apstrakciju, ali čisto kao mogućnost... E sad... Zašto je po mom mišljenju izuzetn štetno ograničavati i mogućnost raspisivanja referenduma i ograničavati bilo koje referendumsko pitanje? Zato jer se tako stišavaju ekstremističke tendencije. Danas se sve više od strane političkih elita 'u paketu' sa brojnim potezima koje narod prihvaća često guraju i mjere s kojima se većina građana ne slaže. Referendum je odličan osigurač da se takve tendencije spriječe. Da se s jedne strane spriječi političke elite da nameću što građani baš ne žele, a s druge strane da se u društvu potakne dijalog o takvim kontroverznim pitanjima. Evo, da baš uzmemo pitanje prijepora oko prava na abortus u USA, jer je baš dobar primjer. Nedavno je savezna država Virginija, (i neke prije nje) izglasala pravo na abortus 'do porođaja', dakle praktično do kraja trudnoće. Na to je (ne pretjerano bistri) guverner te savezne države još dao kontroverzno 'pojašnjenje' da bi se i kad se dijete rodi moglo dozvoliti da majka - odluči o pobačaju! Dakle, pitanje nije samo apsolutno "Pro Choice" ili "Pro Life" nego ima tu puno toga između. Mnoge savezne države dozvoljavaju pobačaj i do 5. ili 6. mjeseca trudnoće. Istraživanja pokazuju da mnogi građani nemaju isključivi stav za ili protiv. Gotovo dvije trećine, dakle čak i mnogi konzervativniji birači, sada podržavaju do neke mjere pravo na pobačaj u prvim mjesecima trudnoće. Opet, velika većina, čak i preko 75% svih birača , protivi se pravu na pobačaj "do rođenja". Ako se u takvim pitanjima u kojima postoji prijepor onemogući svaka rasprava i zauzme neki ekstremni stav koji velika većina građana ne podupire, po mom mišljenju zabrana referenduma i javne rasprave nije najsretnije rješenje. Građani koji su nezadovoljni mogli bi u populističkom zanosu a revoltirani ignorancijom političke elite na slijedećim izborima izglasati parlament sa dvotrećinskom većinom zastupnika koji podržavaju njihove stavove. Takva većina onda neće nužno stati na tom jednom pitanju, nego bi mogla pustiti da klatno društvenih promjena zamahne jako u drugom smjeru.

Kod nas je nažalost pravo na referendum građanima u praksi gotovo pa oduzeto, a novim izmjenama nastoji se čak dokinuti i bilo kakva mogućnost da bilo tko osim dvije najveće političke grupacije uopće može pokrenuti referendum. Tako referendum od osnovnog instrumenta izravne demokracije zapravo postaje smokvin list vladajućim elitama, da ga kao alibi izvuku kada odgovornost za velike odluke žele prividno gurnuti na leđa građanima. Da se mogu poslije pravdati 'pa narod je tako odlučio'. Odluka da se makne "50% od ukupnog biračkog tijela" je zapravo razumna u vremenima kada polovina birača redovito apstinira na svim izborima. Štoviše, takva odluka bi potpuno ugasila mogućnost da bilo koji referendum uspije. Naime, logična je pretpostavka da se referendum nastoji ishoditi za neko pitanje koje je uistinu prijeporno, a ne za neku temu o kojoj se 90% građana slaže. Stoga bi bilo koja opcija koja je protivnik referendumskog pitanja samo pozvala svoje birače da apstiniraju, i uz ionako veliku opću apstinenciju niti jedan referendum ne bi uspio. Tako ne bi uspio čak ni referendum u kojem bi i do 80% politički aktivnih građana podržalo referendumsku inicijativu. A to onda više nije izravna demokracija. Da i ne spominjemo upravo sramotne manipulacije sa poništavanjem desetina tisuća 'nevažećih' potpisa na posve proizvoljan, neuvjerljiv način. Bilo tko je mgao iz tih skoro 50000 poništenih potpisa izvući slučajnim izborom dvije stotine imena i OIBa, kontaktirati te ljude i provjeriti jesu li ili nisu potpisali. Nadalje, samovoljno odbijanje pojedinih čelnika lokalne uprave da ne žele dodjeliti lokaciju na javnom mjestu za ostvarivanje - Ustavom zajamčenog prava građana ??? Nadalje... Tvrdnja da bi 'tek jedan jedini glas' bio dovoljan za uspjeh referenduma je isto zapravo samo poštapalica protivnika referenduma. Jer ako se mora skupiti čak 10% , ili 375000 potpisa u dva tjedna... a recimo jedna Poljska koja ima desetak puta više stanovništva za referendum traži 200000 potpisa u mjesec dana... I na to dodamo ministra Lovru koji po volji poništi potpisa koliko treba...

Samo suvlasnici odlučuju. Stanari/najmoprimci ne. Međuvlasnički ugovor nije isto što i dogovor suvlasnika o određivanju Upravitelja i predstavnika suvlasnika. Međuvlasnički ugovor bi trebali potpisati svi suvlasnici, ovaj drugi da bi bio obvezujući moraju potpisati suvlasnici koji imaju većinu (preko 50% suvlasničkog udjela. Ne stanari, ne najmoprimci. Suvlasnici. Jesste li vi potpisali taj ugovor? Je li ga potpisala većina suvlasnika?

Nitko vas ne prisiljava sada da se raziđete. Ostanite zajedno ako to oboje želite, i vidite možete li izgladiti nesuglasice . Ako bude funkcioniralo možete opet sklopiti brak, a i ne morate.

Računica vam je ova... Ako vrijednost zemljišta na lokaciji tih čestica iznosi više od 102 eura /m2 , zaračunata naknada je u srazmjeru sa vrijednošću ostavine. Pa vi vidite.

Ok. Možda sam upotrijebio malo 'prejaku' riječ. Ali ipak, zašto ste odmah pretpostavila da dijete uopće ne poznaje oca, ni njegov dom?

Tekst objavljen na nekom portalu nije autorsko djelo, a neka rečenica može biti izvađena bilo kojeg teksta ili može biti originalna umotvorina pošiljatelja. Teško bi bilo dokazati bilo što. A privatne poruke su - privatne.

Ne vidim da bi imali takvih problema. Ja ih nikada nisam imao. Kupac koji ima novac jednostavno želi nekretninu kupiti i isplatiti. Na vama je da procjenite je li kupac ozbiljan - to morate vidjeti već u dogovorima. Ako kupac počne muljati da eto ne može prebaciti novac ili slične cake, odgodit ćete potpis ugovora. Morate se čvrsto postaviti po tom pitanju - nema nikakvih odgoda, obročnih isplata. Ako želi odmah ugovor, ide procedura koju sam opisao ili nikako. Drugi je slučaj da kupac kupuje kreditom banke, pa ulazite u postupak ishođenja kredita sa upisom hipoteke. U tom slučaju obavezno ide kapara 10%, ja nisam htio uopće pregovarati sa kupcem koji odmah ne bi pristao na takav uvjet.

Sud se u odlukama vodi interesom djeteta, a ne majke. Sudska praksa je naklonjema prosudbi da je dijete do mjeseci, pa i do godinu dana od rođenja više vezano uz majku. Izvan toga, djetetu trebaju i majka i otac. Sud je uvažio činjenicu da je dijete odraslo u kući očevh roditelja , a majka je zapravo svojom odlukom da želi prekinuti bračnu zajednicu bez dogovora s ocem udaljila dijete iz poznate sredine. Čini se da niti otac, ali niti majka nisu bili spremni za izazove i obveze koje donose brak i dijete. Otac se ne posvećuje dovoljno djetetu. Ali čini se da ni majka nije baš postupila odgovorno u pogledu interesa djeteta. Neki bi rekli da je 'otela dijete'. To je s jedne strane preteška optužba za roditelja, ali opet je istina da je dijete potpuno uskratila drugom roditelju i preselila iz okružja u kojem je dijete odraslo. Ni to baš nije odgovorno ponašanje od strane majke. Čini se da oba roditelja moraju poraditi na sebi, i čini se da je ovaj tretman koji sada pohode ide u tom smjeru. U kontekstu objašnjenja okolnosti, posve je neumjesna opaska tipa " je li dijete prošlo prilagodbu". Dijete je doživjelo traumu kada je maknuto iz poznate sredine, ne vidim kako povremeni boravak u kući gdje je živjelo uz poznata lica oca, bake i djeda može zahtjevati 'prilagodbu' .

Zašto vam je to problematično? Sastavite ugovor bez tabularne izjave, i u tekstu ugovora navedite da će kupac dobiti tabularku kada sredstva sjednu na vaš račun. Poželjno je da i vi i kupac imate (otvorite ako nemate) račun u istoj banci, tako se transfer novca obavi trenutno. Potpišete ugovor kod JB, odete u banku, kupac vam uplati na vaš račun, odete do JB i ovjerite tabularku, kupac tada ide odmah na gruntovnicu predati prijedlog . U ugovoru možete sve detaljno definirati. Primjerice , da prodavatelj ostaje u posjedu nekretnine 60 dana od dana kada je nekretnina u potpunosti isplaćena. Dogovorite da se tada napravi primopredaja, da će se zajednički očitati brojila, da će prodavatelj predočiti kupcu sve plaćene račune komunalija, a obvezuje se da će eventualne zaostale dugove podmiriti, itd. Definirajte i što od namještaja i opreme ostaje u nekretnini, da ne bude kasnijih nesporazuma.

Kako ste došli do tog montera? Samostalno, ili vam je prepručen od strane salona? Ako je preporučen od strane salona , nemojte dozvoliti sa oni samo tako 'peru ruke'. I njima u salonu i monteru najavite da ćete krađu prijaviti policiji, a napomenite i da bi cijeli slučaj mogao završiti i u medijima. Neka trgovac izvrši dodatni pritisak na tog montera (ako ga je preporučio) , jer trgovac se više boji negativnog publicteta. Kako monter pravda tu nevoljkost da vrati otuđene elemente? Da pojasnimo - tu se ne radi o nekim restlovima materijala koji su se pojavili kao višak pri montaži, nego baš o djelovima namještaja koji su recimo navedeni u računu koji vam je ispostavio trgovac?

Ne slažem se s ovakvim tumačenjem. Praksa je da se 'drugom' roditelju (i zašto bi to baš morao uvijek biti otac) dodjeli 'svaki drugi vikend i dva puta tedno po x vremena'. Stoga ja ovo tumačim da otac dva puta jedno dijete podigne u vrtiću i odvede slijedeći dan u vrtić. Dakle, da dijete svai puta provede kod oca cca 16 sati. Plus vikendi. I stvarno ne vidim zšto se majka oko toga toliko buni ako dva dana u tjednu radi popodnevnu smjenu a dva dana noćnu. Ovakva presuda zapravo ide majci izrazio na ruku, zbog njenog varijabilno radnog vremena - samo ako se s ocem djeteta može dogovoriti da si oni raspored upotpunjuju.

U oglasniku se ujesen ii u rano proljeće za te novce (ili i manje) prodaju odlično uščuvani rabljeni bicikli. Tko je stavio tu procjenu za zarđali dio?

Jako važno pitanje/podatak: Je li djed imovinu darovao, ili je napravio sa sinovima ugovor o dosmrtnom uzdržavanju? Ako je napravljen ugovor o uzdržavanju, onda od tužbi nema ništa i stvar je gotova. Ali ako je djed imovinu darovao, onda si zapravo u boljoj situaciji za tužbu nego da se vodi normalna ostavinska rasprava iza djeda. Da imovina i dalje glasi na djeda u trenutku njegove smrti, onda bi baka mogla tražiti izdvajanje djela imovine iz ostavinske mase (do polovine, ovisno o vremenu i načinu stjecanja) na ime bračne stečevine. Nadalje, ujaci bi tražili da se njihove kuće tretiraju kao gradnja na tuđem zemljištu, sukladno Zakonu o vlasništvu čl. 153., pa bi samo vrijednost zemljišta bila uljučena uostavinsku masu. Ti imaš pravo potraživati nužni dio, koji je pola od onoga što bi inače naslijedila preko majke. Ako je sve bilo na djeda, onda bi u slučaju da nije bilo darovanja ti naslijedila 1/4 ostavinske mase. Ali bi iz te ostavinske mase moglo biti isključeno 1/2 sve imovine kao bračna stečevina bake, a ujaci bi tražili izdvajanje svojih kuća. Tako b zapravo to bila jedna jako komplicirana situacija u kojoj bi trebalo prvo ustanoviti koja je vrijednost pola djedove kuće i vrijednost zemljišta. Spor koji bi mogao trajati desetljećima. A ti bi na kraju možda dobila samo troškove suđenja veće od malo nasijeđene imovine. Međutim. Ako je djed darovao tu imovinu (ponavjam - darovao, a ne napravio ugovor o uzdržavanju!), onda su i baka i ujaci prihvaćanjem dara zapravo priznali da je sva ta imovina bila vlasništvo djeda. Tu se oni zapravo stavljaju u situaciju da ne mogu potraživati svoja ulaganja ili bračnu stečevinu. Ti imaš čistu situaciju, i u tužbi potražuješ nužni dio. 1/8 svekolike imovine. Ali prvo treba vidjeti je li bio darovni ugovor ili ugovor o uzdržavanju. Ako je novac na računima bio na djeda, a baka i ujak su podigli taj novac nakon smrti djeda, počinili su kazneno djelo. A čak i ako su ga podigli netom prije smrti, taj novac se djeli na nasljednike ako nije bio obuhvaćen darom ili ugovorom o uzdržavanju.