hanja

ovdje koristim windows internet explorer, a doma mozillu firefox

imam jedno pitanje, doista informativno i u najboljoj namjeri, da me se krivo ne razumije. vi i vaš (pretpostavljam) budući suprug imate svatko po jedan brak iza sebe, imate djecu iz tih brakova, razveli ste se. a niste nikad išli po sudu, po centrima. e sad, za slučaj da se jednog dana i ja nedajbože budem morala razvoditi (ne vjerujem da hoću, ali nikad se ne zna), zanima me kako se netko može razvesti bez centra i bez suda, i to još ako supružnici koji se razvode imaju zajedničku djecu?

imam jedno tehničko pitanje, ne znam gdje drugdje da ga postavim. naime, kad sam na poslu, bez problema se ulogiravam na ovaj forum. međutim, od kuće se, sa svog privatnog kompjutora, nikako ne uspijevam ulogirati. nakon što upišem ime i šifru, javlja mi da je pokušaj neuspio. zašto? u čemu je problem? kako da ga riješim?

.

kako savršen cinizam. naravno, što bi drugo bili ljudi koji dio vremena, dok su i inače za kompjutorom, provedu na forumima, na temama koje i ne moraju biti visoko intelektualne prirode (dapače, za neku razbibrigu su i bolje ovakve laganije teme), nego pacijenti.

to je, nažalost, "normalno", ima nas svakakvih, pozitivaca i negativaca, iskrenih i prijetvornih, povjerljivih i nepovjerljivih ... a ovo što kažeš za sebe ipak ne iznenađuje, ima, hvala bogu, još ljudi na ovom svijetu, pa i među nama, koji su pozitivni, iskreni, otvoreni i dobronamjerni. a kako će te netko prihvatiti, hoće li u tvojim istupima vidjeti samo loše ili će se potruditi izvući i nešto pozitivno, ne ovisi samo o tebi nego i o njemu. možeš ti biti i najdobronamjerniji na svijetu, onaj koji u glavi vrti samo negativu, taj će iz svega izvlačiti loše. i obrnuto, pozitivna osoba i u drugima prepoznaje ono što je pozitivno. jednako tako, onaj tko sam stalno laže, taj će uvijek ići s pretpostavkom da svi lažu

kako sama kažeš, ne poznajemo se, prema tome malo više uvažavanja, kulture i pristojnosti u ophođenju ne bi škodilo. ja tebe nisam nijednom izvrijeđala. obiteljski zakon, članak 42, točka 2, govori kako bračni drug nema pravo pokrenuti tužbu za razvod braka za vrijeme trudnoće žene ili dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života. ne radi se o dvije godine, ali je postavljena neka dobna granica. nije izrijekom rečeno da se supružnici ne smiju ni pod kojim uvjetima razvoditi prije djetetove prve godine života, ali opet - spominje se neka dobna granica djeteta, nije to baš bezveze. ili su i to možda pisali idioti? pa bilo bi dobro da i autorima zakona održiš jedno predavanje. činjenica je da sam ja uspjela riješiti problem u kojim se ti neuspješno batrgaš, i to mi daje za pravo da kažem da o tome znam više od tebe. htjela sam pomoći, ali užas - usudila sam se reći da gospođa Savršenstvo može u nečem griješiti. da sam znala da nisi u stanju kulturno komunicirati, ne bih se javila. toliko od mene. over and out.

fikus ... ne ulazim u detalje kako se i zašto raspala vaša obitelj, konačno to je vaša privatna stvar. ipak, načelno, mislim da je to prerano s obzirom na djetetovu dob, čak i obiteljski zakon u tom smislu određuje neku životnu dobnu granicu djeteta, 2 godine starosti. no, ponavljam, to je vaša privatna stvar. nekog univerzalnog recepta nema, svako to uređuje prema konkretnoj situaciji u kojoj se sam nalazi. ono što je pritom bitno jest da se ne gubi kontinuitet odnosa s djetetom. tebi se to dogodilo, a to si i mogao očekivati, vjerojatno si sve dobro vagnuo kad si se razvodio.

ajme, kako slatko! ova djetinjasta opservacija me u trenu u mislima vratila otprilike u vrtičko doba. da upucavanje!

draga sharon ... prvo, kad si ovdje zatražila pomoć, nitko tko ti je odgovorio nije to učinio u zloj namjeri, nego da ti pokuša pomoći. tako i ja. prema tome, bilo bi u najmanju ruku pristojno od tebe da obuzdaš gorčinu i ne budeš zajedljiva kao što si u replikama prema meni. drugo, ne moraš ti meni ništa dokazivati. ja sam to sve već prošla, suprug i ja smo uspjeli pozitivno riješiti isti problem koji imaš i ti, prema tome znam o čemu se radi i znam što govorim. nije to kod nas bila stvar sreće i ništa nam nije palo s neba, nego smo na tome radili, dugo, oprezno, strpljivo. treće, kako sam ti već rekla, ponovit ću još jednom, bit je u odnosu roditelja i djece, najbitnije je da djeca vjeruju roditelju. da, taj odnos se gradi. i da, djeca trebaju shvaćati što se događa, dapače ona upijaju sve što se događa i grade prema svemu neki svoj stav. kad kažemo da djecu treba zaštititi, onda mislimo na stres, treba ih zaštititi od stresa. ne mislimo na priču (priča je ono što se događa, rastava, nova očeva obitelj), od toga ih nije dobro izolirati, u to ih se treba uvesti. ako ih se ne uvede kako treba, ako se izgubi njihovo povjerenje, e onda se u njihovim glavicama dolazi do stresa. izvor svih vaših problema je što mislite da je to glupost. imate dvije opcije, jedna je da i dalje podcjenjujete odnos s djecom pa zeznete stvari do kraja, druga je da malo razmislite o tome. your choice. ja bih se zamislila da me dijete tri mjeseca odbija vidjeti. to je već grda situacija, koja ne znači da je djetetu ispran mozak, nego da mi dijete ne vjeruje. četvrto, fikus i njegovo dvoipolgodišnje dijete kad si ga već spomenula ... kad se zbroje sve činjenice, ispada da fikus nikad nije ni realizirao svoju očinsku ulogu, on naprosto nikad nije bio prisutan u životu svog djeteta, izašao je iz obitelji prije nego se dijete rodilo ili odmah po rođenju. on je u poziciji da uopće dokazuje da je otac, što mu žena osprava. kako će onda imati ikakav odnos sa sinom? inače, naravno da dvoipolgodišnje dijete zna tko su mu mama i tata, pod pretpostavkom da su prisutni u njegovu životu.

o, dobila sam pjesmicu, koja čast hvala, hvala! :hvala:

ajde, ne budi tako sarkastična. ono što ti želim reći, i što sam ti već jednom napisala u jednoj od prethodnih poruka, jest da bi tvoj dragi trebao malo više poraditi na problemu. a umjesto toga od "bira" između tebe i djece, on više ne može, on je slab, dok bi ti trebala biti ta koja je jaka i koja se bori. ne znam ja kakav on ima odnos sa djecom, samo znam da se jedan kvalitetan odnos roditelja i djece gradi odmalena, a ne "zadnja tri mjeseca". a činjenica je da će vam biti onoliko lako, ili onoliko tešto s djecom koliko veza između njega i djece čvrsta ili slaba. možeš ti prevrnuti svijet, to je i dalje tako. a na tome ne možeš raditi ti, nego on, prema tome prodrmaj ga, nek se i on trgne. moj savjet, sasvim dobronamjeran

iz vlastitog iskustva mogu reći da sve ovisi o tom kakav je odnos djece i oca. ako oni imaju dobar i čvrst odnos, ako djeca imaju puno povjerenje u oca, onda nikakve manipulacije sa strane, pa čak ni majke, ne mogu narušiti odnos s ocem i očevom novom obitelji. ja sam mogla biti najbolja i najpozitivnija osoba na svijetu, to ne bi jamčilo da će me kći mog supruga ikad prihvatiti. prihvatila me od prvog trenutka, bez imalo dječje ljubomore, zato jer odmalena ima poseban odnos s ocem, odmalena vjeruje u ispravnost svih očevih odluka. pa ako je taj otac odabrao da sa mnom osnuje obitelj, onda ona prihvaća i tu obitelj kao njegov ispravan izbor, dapaće, i ona je njezin pridruženi član. majka joj je u početku radila strahovite pritiske, prijetila je svima nama, vrijeđala nas je žestoko, malena je nekoliko puta dobila i žestoke batine, ali ništa to nije utjecalo na nju. sa svojih 12 godina oštro se i zrelo suprotstavila majci, naravno uz zaštitu oca. pokazala je zapravo toliko zrelosti koliko je malo odraslih ima.

bile su neke feministice u naslovu. o perverzijama, kao što je seksanje sa životinjama i mrtvacima, apsolutno dijelim tvoje mišljenje. isto tako se zgražam na prostituciju, trgovanje ženama, porno industriju i sl. osobitim zlom smatram pedofiliju. no, to su devijacije kojima je zahvaćena i heteroseksualna populacija. dakle, i među heteroseksualcima i među homoseksualcima ima i perverznjaka i normalnih ljudi koji žive uredno. koje će tko biti orijentacije, to nije stvar odluke, ne dobiva se odgojem i ne može se inficirati. jedni druge ne mogu ugroziti samim svojim postojanjem. a kad se već spominje to kako su "oni" agresivni, kako "oni" ugrožavaju i ugnjetavaju, ja nikad nisam čula da je neki homoseksualni par premlatio dvoje heteroseksualaca, ali sam puno puta čula obrnuto, da su tobože zdravi i tobože ugroženi dečki premlatili homoseksualni par. isto tako nikad nisam vidjela dva homoseksualca da plaze jedan po drugom, ali često viđam heteroseksualne parove koji uopće ne biraju gdje će i do koje mjere plaziti i sliniti jedno po drugom i tko ih sve mora gledati. toliko o "agresivnosti"

to se i ja pitam a inače, što sve ti nećeš strpati u isti koš, i homoseksualce, i pedofile, i feministice ... po čemu si zaključio da bih ja bila feministica? nešto mi govori da nemaš blage veze što je što u cijeloj priči. nije da baš moraš znati, ali se onda malo skuliraj, ne glumi dušebrižnika koji je tobože zabrinut za budućnost svog djeteta. neće ti dijete postati homoseksualac samo zato jer je vidio dva stričeka kako se drže za ruke, to se ne postaje odlukom. ali bi uz nasilnog i agresivnog oca, koji kamenjem i mačem pravi red u susjedstvu, mogao postati nasilnik i agresivac. uostalom, ljubav (nadam se da imamo neku predodžbu o tome što je ljubav) nije društveno neprihvatljiva. nasilje jest društveno neprihvatljivo.

ne znam, možda netko ima konkretniji savjet. vidim da nisi dobio odgovor koji si očekivao jer i dalje ponavljaš isto pitanje. nije nekretnina, nisu krpice (koje sam btw. spomenula samo kao banalan primjer). možda ne bi bilo naodmet da kažeš nešto konkretnije, što JE, gdje se to nešto nalazi, jel to nešto ima neki dokument o vlasništvu ... dakle malo više podataka, pa možda onda i dobiješ konkretniji savjet

u pravu si, jadniče, ali nije stvar u tome tko je normalan ili nenormalan, nego tko uopće ima pravo držati drugima moralne prodike. ajmo pričati o moralu ovoga koji je napumpao ženu pa se razveo od nje, kad točno? dok je još bila trudna ili kad je švrčo imao par mjeseci? pa onda malo voli svoje dijete, pa ga malo privremeno napušta, pa ga opet malo voli, pa mu je onda važnija osveta i mač, pa ga opet malo voli ... ali ne daj bože da je švrči u genetskom kodu zapisano da je homić, onda i njega valjda treba zatuči? ajmo pričati o ispravnosti ovoga koji iz dna duše mrzi i želi satrti istu onu ženu s kojom je prije kojih 2-3 godine pravio dijete i osnivao obitelj. više od svih gay parada, želudac mi se okreče na ovo lažno moraliziranje i na patetično izvlačenje mača i urlanje o Sodomi i Gomori. nek dotični pomete pred svojim vratima, nek se brine za svoj moral i čistoću svoje duše, a druge nek pusti da žive i bore se za sebe. amen

draga hrvatica, jest da sad ispada da pojednostavljujem, ali krenula sam s pretpostavkom da se radi o nekretnini koja glasi na nju, ili da je barem njezina imovina kod nje, da je svatko pokupio svoje krpice. pa mogao je korisnik koji je postavio pitanje biti malo konkretniji i reći točno sve o čemu se radi, je li to npr. stan u kojem se ona trenutačno nalazi, ili je to npr. servis za kavu koji je ostavila kod njega. ja sam pretpostavila da je nešto bliže prvom primjeru. tek poslije mog odgovora je bio malo konkretniji

i ja vjerujem da se dobro uvijek vraća dobrim, u konačnici. ima jedna izreka koja kaže (otprilike) kad se jedna vrata zatvore, deset drugih će se otvoriti. prema tome, zatvori ta vrata i vidjet ćeš za koje je dobro bilo njihovo zatvaranje, što te čeka iza novih

prvo i osnovno, prestani prolijevati suze kako ti nju još voliš, i zašto ona ne voli tebe. ne voli te i kraj priče. želi otići? nek ide. ne želi pričati s tobom? nemoj ni ti s njom. nemoj se ponižavati i pokušavati je zadržati. ako je uzela djecu, nema ti pravo braniti da se s njima čuješ i vidiš. kasnije ćete kod centra odrediti sve detalje oko skrbništva, viđanja i ostalo. baš kao i sve obitelji koje su se prije vas raspale, kao i one koje će se tek raspasti.

ako znamo da smisao poslijediplomskoga studija te stjecanje znanstvenoga stupnja nije u primanju (učenje) nego u davanju (doprinos znanosti), kako netko može imati ambicije znanstveno napredovati u području u kojem nema temeljno obrazovanje? kako on može doprinostiti tom području? nek mi to netko pojasni, pls!

to što suprug nešto negira, nema nikakve veze. taj suprug ima pravo pokrenuti postupak za podjelu imovine, naravno platit će troškove, a na sudu će se pokazati što je čije. i kraj priče. ja se ne bih puno nervirala zbog toga. uostalom, prije nego pokrene postupak, taj će suprug morati angažirati odvjetnika, pa je moguće da mu odvjetnik u startu objasni da nema nikakvih izgleda dobiti išta od ženine predbračne imovine, pa u tom slučaju neće ni doći do suda.

pa na šta bi ličilo da mi "normalni" imamo prideove, šetamo se goli i nosimo transparente da smo mi eto "normalni" pa da nas "normalne" društvo stigmatizira, da nam se tate fikusi prijete da će nas izbaciti iz kuće jer smo takvi, da nam se ne dopušta da formalno uređujemo odnose sa svojim partnerima, da smo nepoželjniji susjedi od pijanaca i kriminalaca ... (nastavi niz) ... onda bismo i mi jednom godišnje prošetali zrinjevcem

a ja moram priznati da ne kužim ovo za posao ... koji je to normalan uredski posao na koji se odlazi kad djeca idu spavati i s kojeg se vraća ujutro kad se djeca bude?

ajme! ja sam ti u jednoj poruci savjetovala da pokreneš prijavu protiv sutkinje, sad bih najradije pregrizla jezik. mislila sam da su ti namjere pozitivne, sad vidim da si najblaže rečeno destruktivac. usto, mislila sam da je, kao kod svakog normalnog roditelja, tvoja ljubav prema vlastitom djetetu neuvjetovana i neupitna. a ti si u drugim temama na ovom forumu već sad nedvosmisleno rekao da bi svog švrčića (kako ga odmilja zoveš) u određenim okolnostima koje tebi osobno nisu po volji otjerao od kuće. nisi ga još ni dobio, a već si sad u stanju tako razmišljati. u početku sam ti držala fige, sad počinjem dvojiti ... treće, pada mi na pamet kako istina ima dvije strane. bilo bi zanimljivo čuti zašto se tvoja bivša žena toliko opire tvom priznavanju djeteta i sudjelovanju u njegovu odgoju. možda ima dobre razloge za to?