hanja

koliko kod se trudim shvatiti ljude čiji mentalni sklop ne može u svojoj okolini prihvatiti ništa što je drugačije orijentacije od njihove (takvi su, kakvi su, nisu ni oni krivi), toliko ne mogu vjerovati ovom što sam upravo pročitala, da se u nečijoj glavi homoseksualni odnosi izjednačuju s pedofilijom te da se implicira moguća legalizacija pedofilije!?

držim i ja fige! a imam i jedno pitanje, koje mene zanima, a mislim da nije ni fikusu nezanimljivo, pa ću se ubaciti. naime, prema zakonu i praksi u nas, nakon što je dijete bilo dodijeljeno majci i živi s majkom nekoliko godina, koji bi razlozi bili dovoljni da otac pokrene zahtjev za promjenom skrbništva te koji bi to razlozi bili dovoljno jaki da on u konačnici dobije dijete?

varate se. budete li se vi i žena osvećivali jedno drugom, nemojte misliti da će vašem djetetu biti svejedno. izazovete li kakav veći oblik patnje kod djetetove majke, budite sigurni da će zbog toga patiti i vaše dijete, koje za svoju majku emotivno vezano. i nemojte biti sigurni da time nećete pokvariti svoj odnos s djetetom, koje bi vas zbog toga moglo osuđivati. prema tome, ako vam je i mrvicu stalo do djeteta, probajte sve sa suprugom riješiti sporazumno. kao roditelju, dijete bi vam ipak trebalo biti na prvom mjestu, daleko ispred povrijeđene taštine.

jesmo li onda mi imali samo imali sreće i slučajno naletjeli na centar koji je ok reagirao? bivša žena mojeg supruga je također, otkad je on sa mnom, pokušala zabraniti viđanja s dejetom, i to čak ne s njim, nego sa mnom! suprug je to odmah prijavio centru. pozvali su nas sve na razgovor (zapravo više odvojenih razgovora), te su joj vrlo oštro objasnili da nema nikakvo pravo zabranjivati ni ometati (primjerice učestalim pozivima, odvlaćenjem kući ranije itd.) djetetu viđanje s ocem i očevom novom obitelji, jer za to nema nikakve osnove. također su joj objasnili da dogovorena dinamika viđanja djeteta s ocem nije maksimaum, nego minimum viđanja djeteta s ocem, čega mislim da mnogi nisu svjesni! otad nemamo nikakvih problema, ni vikendima, ni preko tjedna, ni praznicima.

znam da bi centar morao reagirati, ovako ili onako. kako sam kažeš, ako se naleti na slučaj da ne poduzimaju ništa, e pa uvijek postoji način da ih se prisili da "mrdnu guzice". svatko za svoj posao koji radi ima neki rok do kad ga mora izvršiti, e pa imaju i oni. kako sam gore navela, ja bih zvala i tražila da mi konkretno kažu što su po prijavi o tome i tome podnesenoj tad i tad učinili. ako nisu ništa, pisala bih prijavu protiv osobe koja je zadužena za slušaj, tj. za obitelj. nije ni njima svejedno kad dobivaju prijave zbog nedjelovanja.

centar bi po prijavi morao reagirati, dakle ili razgovarati s drugim roditeljem i djecom, ili izaći na teren (kući, u školu ...), ovisno o čemu se radi. i centar bi o tome morao napraviti izvještaj. prema tome, ako je vaš dragi podnio konkretno prijavu centru zbog ometanja ili opstruiranja viđanja s djecom, onda nek nazove socijalnu radnicu koja ih vodi i nek pita što je konkretno dosad u vezi toga napravljeno. u praksi postoje razlike u tome kako pojedini centar reagira u takvim slučajevima, ali nijedan centar se ne smije oglušiti na prijavu i uopće ne reagirati. također, u razgovoru s roditeljima i (pogotovo) djecom, socijalni radnici i psiholozi u pravilu prepoznaju kad su djeca izmanipulirana.

vi ćete napraviti onako kako sami odlučite. međutim, ako odlučite osvećivati joj se preko leđa djeteta, onda budite svjesni da ste napravili najgoru stvar za svoje dijete.

možda nadležnom tužilaštvu? ma nisu ni oni više tako nedodirljivi, samo ih treba uzdrmati. dvije godine za rješenje o rastavi (ili koje već rješenje čekate), i to zbog nečije administrativne pogreške? što je previše, previše je.

poznata mi je ta situacija. moj suprug ima dijete iz prvog braka. kći je kod rastave dodijeljena majci, a skrb je zajednička. dijete je logično emotivno vezano uz majku, a na svim drugim razinama bolje se slaže s ocem, u oca ima više povjerenja, zna da se prije na njega može osloniti itd. i što se škole tiče, majka joj nema ni vremena, ni volje, ni znanja pomoći, tako da se i u tome oslanja na oca i na mene. nas se dvije također odlično slažemo. ono što hoću reći, nemojte se bojati da će vaše dijete ako živi s majkom ostati bez svega što mu vi pružate. na vašem mjestu ne bih išla tako drastično da tražim dijete, išla bih za sporazumom, nek dijete (bar za početak) bude kod majke, a vi tražite što više viđanja s njim. bude li ometanja i opstruiranja vašeg viđanja sa sinom, uvijek možete tražiti promjenu odluke o skrbništvu.

što se tiče podjele imovine, to će bolje objasniti netko tko je pravnik. ja bih samo htjela savjetovati da u cijeloj toj priči pazite na dijete. pazite da se ne dogodi da se u vašoj borbi za skrbništvo i u nastojanju da se osvetite ženi vaše dijete nađe traumatizirano i rastrgano između dvije strane. osobito ako je vaš sin bliži s majkom i ako bi mu odvajanje od majke bilo traumatičnije od odvajanja od vas, pustite nek ostane s majkom.

tek sam se nedavno registrirala na ovom forumu i nisam pratila priču od početka. koliko sam shvatila, cijela situacija je nastala zbog administrativne pogreške sutkinje, i traje već dvije godine. jesi pisao prijavu protiv nje? to je ono što bih ja napravila, podnijela bih prijavu protiv nje. pa nek ti i onda, nakon dvije godine cijele te zavrzlame zbog njezine pogreške, hladno kaže da ide na godišnji.

ne možda, nego svakako imate pravo na nužni dio, bez obzira na oporuku. jedino da vas je otac javno, objavom u narodnim novinama, razbaštinio, ne biste imali pravo na nikakvo nasljedstvo.

obećanje da neće piti ne znači baš ništa jer je vaš otac bolestan i ni uz najbolju volju ne može si sam pomoći. jasno mi je da ste vi, sestre i majka žrtve, ali ni optužbe kako je on dvoličan, ovakav i onakav, nikom ništa ne pomažu. ono što jedino pomaže u ovakvim situacijama jest liječenje. je li se vaš otac uopće pokušao liječiti od alkoholizma? jeste li ga vi kao obitelj uopće pokušali natjerati na liječenje?

moram priznati da mi neke stvari djeluju čudno. prvo, ne razumijem kako vašem dragom može stići ovrha zbog neplaćanja alimentacije, ako je on tu alimentaciju uredno plaćao. bivša može prijaviti neplaćanje, ali da bi došlo do ovrhe, to se mora dokazati, koliko ja znam. drugo, ne razumijem stav vašeg dragog, nakon prve prijetnje njegove bivše, on će birati između vas i djece!? nezrelo. ne djeluje mi kao osoba na koju se možete životno osloniti. treće, kažete da ste VI zvali udruge, psihologe, centar ... kome se ON obratio? trenutačnu situaciju ne možete rješavati vi, nego on, kao otac. on i biša su sigurno prilikom rastave kod centra odredili kome će pripasti skrbništvo te koja će biti dinamika viđanja djece s drugim roditeljem. bivša nema pravo braniti mu viđanje s djecom ako za to ne postoje dobri razlozi (npr. zlostavljanje djece). bivša nema pravo ni braniti viđanje djece s novom obitelji drugog roditelja ako za to ne postoje dobri razlozi, što treba dokazati prije nego se odredi zabrana (koju, btw, ne određuje ona, nego centar po njezinoj prijavi). ono što vaš dragi treba napraviti jest prijaviti centru ometanje viđanja s djecom. ako centar ne reagira, onda se treba obratiti sudu. nažalost kod nas institucije djeluju sporo, inertne su, ali treba biti uporan. pitanje je u vašem slučaju ima li vaš dragi strpljenja i upornosti da se bori.

možda mi je netko u brojnim kontaktima sa službenim osobama u banci mogao reći da će se poduzeti te i te mjere, konačno to je sve bilo u svega mjesec do mjesec i pol kašnjenja. no ne osporavam da je banka imala pravo uzeti trećinu mojih primanja, ne osporavam da je banka imala pravo skidati taj novac s mojeg računa. dakle nisam postavila pitanje o skidanju dijela primanja s mojeg tekućeg računa u drugoj banci, to mi je sad otprilike jasno, surovo je, ali legitimno. postavljam pitanje o potpunoj BLOKADI tog računa, na kojem ja ne mogu ni provjeriti stanje, a kamoli raspolagati nekim minimalnim sredstvima. zar se lišavanje minimalnih sredstava za život, a toga me banka BLOKADOM računa lišila, ne kosi sa zakonima?

To sa zapljenom jedne trećine plaće razumijem, dvije trećine mi ostaju. Ali, ponavljam, stavljena mi je blokada na tekući račun, pa ne mogu dići ni kune od svojih primanja, a to znači da nemam pristup ni minimalnim sredstvima za život. To je u skladu sa zakonom? Ni o tom nisam trebala unaprijed dobiti nikakvu obavijest ni opomenu? Imam još jedno pitanje. Dok postoji blokada na mom tekućem računu, što se događa s potraživanjima koja ima Zagrebačka banka (npr. troškovi kreditne kartice), može li ona skidati s mojeg tekućeg računa svoja potraživanja, ili je blokadom i to onemogućeno? Znat ću sve za koji dan, jer smo u međuvremenu platili zaostale rate, međutim deblokada još nije provedena, navodno će biti do kraja tjedna. Ipak, htjela što prije znati kakvo me stanje čeka na mom računu.

zar nije banka u kojoj imam kredit pokrenula zahtjev za ovrhu na plaću i zahtjev za blokadu mog tekućeg računa koji imam u drugoj banci? nisam dobila nikakvu opomenu ni obavijest o ovrsi i blokadi računa. za ovrhu sam saznala kad sam dobila listić od plaće, a za blokadu računa kad sam htjela provjeriti stanje na svom tekućem računu. brzojav koji sam dobila sadržavao je samo jednu rečenicu, da se hitno javim u banku u kojoj je podignut kredit, na taj i taj broj telefona. javila sam se, službena osoba zadužena za vođenje kredita rekla je da je vidjela da se mjesec i pol kasni s otplatom kredita i da je jednostavno htjela čuti o čemu se radi. ni riječi nije bio o ovrsi i blokadi računa. bilo je to treće naše javljanje u banku (prva dva puta javili smo se u poslovnicu gdje smo dizali kredit, ali komunikacija između te poslovnice i središnjice izgleda ne funkcionira). na stranu to što banka, u kojoj smo s koordinatorom za regiju dosad pregovarali o restrukturiranju (ili kako se to već kaže) kredita u turistički, koji je pokazivao velik interes da ostanemo klijenti te banke i ubuduće, nije pokazala toliko fleksibilnosti da tolerira mjesec i pol dana kašnjenja u otplati kredita. na stranu i to što razgovor s koordinatorom za regiju te razgovor i dogovor sa službenom osobom koja je zadužena za vođenje kredita ne znače NIŠTA. banka ima pravo da se tako ponaša, a mi znamo da je to bilo prvi i zadnji put da surađujemo s njom. ja sam pitala nešto drugo. prvo, ima li banka pravo pokrenuti zahtjev za ovrhu i zahtjev za blokadu mog tekućeg računa, a da me o tom nije obavijestila, niti mi uputila ijednu opomenu? i drugo, smije li me banka pritom lišiti i najosnovnijih sredstava za život (tekući račun koji je blokiran jedini je izvor svih mojih primanja)?

Imam pitanje u vezi mjera koje je poduzela banka u kojoj imamo hipotekarni kredit. Kredit smo prošle godine podigli suprug i ja. Budući da sam ja zaposlena, a suprug je obrtnik početnik, ja sam dužnik, a suprug je sudužnik u kreditu. Kreditna sredstva uložili smo u dogradnju kuće i opremanje apartmana za iznajmljivanje. Na kraju ulaganja, zbog neisplaćenog povrata PDV-a (ušli smo u sustav PDV-a u turizmu), našli smo se u financijskim problemima te u nemogućnosti da platimo zadnje dvije rate (za svibanj i lipanj). Krajem svibnja javili smo se osobno u poslovnicu u kojoj smo podigli kredit, najavili i obrazložili problem, objasnili da je to trenutačna i kratkotrajna situacija te iznjeli kako ćemo tijekom ljetnih mjeseci (srpanj i kolovoz) izvačenjem novca od turizma vratiti zaostali dug s pripadajućim kamatama te se vratiti u normalan tempo otplaćivanja kredita. U usmenom smo razgovoru naišli na razumijevanje djelatnika, koji su nas uvjerili da banka u tako kratkom roku ne poseže za nikakvim mjerama te kako će nam jedini problem biti gomilanje duga koji ćemo morati u kratkom roku podmiriti. Sugerirali su nam da ipak o tom predamo pismenu zamolbu, koju će oni proslijediti u središnjicu banke u Zagrebu. Potom smo poslali pismenu zamoblu banci za privremenu i kratkotrajnu odgodu otplate kredita, u kojoj smo ponosvno obrazložili problem te napomenuli kako ćemo tijekom ljetnih mjeseci biti u stanju vratiti zaostale dugove i čekali odgovor. U lipnju smo dobili brzojav da se hitno javimo u središnjicu banke u Zagrebu. Naša matična poslovnica izgleda nije odmah proslijedila naš zahtjev. U razgovoru sa djelatnicom banke, koja je zadužena za vođenje našeg kredita, po treći smo put obrazložili o čemu se radi i ponovili kako ćemo i u kojem roku biti spremni vratiti zaostale dugove. Ponovno smo naišli na razumijevanje i dogovorili se sa djelatnicom koja će biti dinamika otplaćivanja (prvi dio duga do 23.07. i drugi dio duga do 1.08.). Pitali sam o eventualnim sankcijama u međuvremenu, rečeno nam je i tom prilikom da, ako dug bude otplaćen u dogovorenom roku, neće biti nikakvih mjera od strane banke. Nekoliko dana nakon tog dogovora, obaviještena sam na poslu da je stigao zahtjev za pljenidbu trećine moje plaće. Po četvrti put javili smo se u banku, razgovarali smo s djelatnicom koja je zadužena za vođenje našeg kredita. Kad smo je podsjetili na prijašnji dogovor, rekla nam je da ovrha na plaću ide automatizmom te kako banka neće poduzimati nikakve druge mjere ako dug platimo u dogovorenom roku (23.07.-1.08.). Nekoliko dana nakon tog razgovora, slučajnom provjerom u Zagrebačkoj banci, gdje imam otvoren tekući račun, saznala sam da je na moj račun stavljena sudska blokada. Zanima me smije li banka (ova ili bilo koja druga) izvršiti ovrhu na plaću i staviti sudsku blokadu na moj privatni račun u drugoj banci bez prethodne opomene i najave tih mjera, dapače nakon usmenih uvjeravanja kako banka u tako kratkom roku neće ništa poduzimati, te unatoč usmeno postignutom dogovoru o kratkotrajnoj prolongaciji plaćanja, dok na pismenu zamolbu nije stigao nikakav odgovor. Zanima me također smije li me banka lišiti i najosnovnijih sredstava za život, potpunom blokadom računa na kojem su mi sva primanja.