Mato1

Moguće da je u ime vaše kompanije povrijeđen Zakon o zaštiti osobnih podatak http://www.zakon.hr/z/220/Zakon-o-za%C5%A1titi-osobnih-podataka , iako nisam siguran. U svakom slučaju, mislim da vam je ta osoba više uputila "praznu" prijetnju, da ozbiljno shvatite da s tuđim podacima ne može tako bezveze manipulirati i da to ne radite više, jer to nije bezazleno i podliježe određenoj odgovornosti. Kao što i osobno bih savjetovao da se poštuje tuđe podatke i ne zlorabi iste, ma kako bezazleno se činilo.

Trebali biste malo konkretnije napisati o čemu se radi, o kakvom "sporazumu", o kakvim proizvodima itd.? "Lažiranje potpisa" mislim da bi svakako moglo ići pod čl. 278. KZ krivotvorenje isprave Ažurirano Ovdje nedostaje podataka, tj. koji je motiv za naručivanje proizvoda s tuđim podacima? Da li se radi o kakvim lijekovima ili nekim drugim proizvodima čiji je promet i prodaja posebno reguliran?

Svaka čast na odgovoru, korektno, civilizirano, bez ega! -osim toga svi mi dobro znamo da često 2 suda kod istovjetnog slučaja imaju različita tumačenja istog članaka zakona, a da ne pričamo o tumačenju odvjetnika tužitelja i tuženika, gotovo uvijek drugačije tumačenje. Pravo je, ipak vrlo "rastezljivo", a nikako striktno i egzaktno! Moj +

Dragi forumaši! Ako netko ima iskustvo ili zna nešto konkretnije, zanima me u grubo postupak razvoda hrvatske državljanke i "stranca" (državljanin BiH), tj. glavne razlike u postupku na uobičajeni razvod braka između dvoje hrvatskih državljana. Naime, situacije je u stvari prilično "jednostavna", hrv. državljanka već živi u R. Hrvatskoj kod majke, sa njihovim zajedničkim mlt. djetetom koje je rođeno u RH, otac gotovo sigurno neće tražiti skrbništvo, jer ionako ga "nikad" nema, "ozbiljne" zajedničke imovine nema... na alimentaciju se baš ni ne računa jer je nezaposlen, ovo, ono, nego da se jednostavno formalno obavi razvod. Hvala!

Prije svega ne shvaćam vašeg oca, kako je mogao dopustiti da budete izbačeni iz kuće, a on se recimo ne slaže s tim?! Pa nije to mala stvar? Očito da je majka od početka radi sve u smjeru da vi ne dobijete ništa, jer ako je kuća bračna stečevina, zašto ne glasi i na oca? Pretpostavljam da je ona njemu (vašem polubratu) potpisala doživotno uzdržavanje, što znači da on postaje vlasnik svega njenog nakon njene smrti, a za uzvrat je treba do smrti uzdržavati, brinuti se o njoj itd. To je naplatni pravni posao reguliran Zakonom o obveznim odnosima čl. 579.-585. Drugim riječima, taj ugovor je poslije vrlo teško pobiti. Možda je riješenje da otac traži svoju polovicu kuće na koju ima pravo, jer je zajednička bračna stečevina i svoju polovicu ostavi vama, da li oporukom, isto ugovorom o doživotnom uzdržavanju i sl. Ili da otac traži osporavanje tog ugovora o uzdržavanju, jer je i on vlasnik polovice kuće. U ovom slučaju mislim da je bitan faktor vaš otac. Ovo je samo moje mišljenje i tumačenje, svakako bih savjetovao ozbiljan razgovor s ocem, kao i sa profesionalcem, odvjetnikom.

čl. 99. st. 3. Jedan roditelj samostalno zastupa dijete u onim područjima roditeljske skrbi u kojima je drugi roditelj prema odredbama ovoga Zakona ili na temelju odluke suda ograničen. Dakle piše ograničen, ne isključen! Ne bi se složio sa vašim tumačenjem, poštujem Vaše mišljenje, ali se ne slažem s njim, pogotovo jer sam i sam u istoj situaciji, te smatram, a i iz nekih praktičnih životnih situacija sam vidio da jesam zakonski zastupnik svome djetetu, ali svakako u tom svom pravu imam ograničenja. Lijep pozdrav!

Spitfire, copy pastali ste članke i svakako ste u pravu, vjerojatno (gotovo sigurno) bi se tražilo mišljenje, suglasnost drugog zakonskog skrbnika, oko upisa nekretnine. U slučaju da majka odbije dati suglasnost, gospodin može tražiti od suda da odluči u tom slučaju. Kao što sam i naveo (a vi dodatno precizirali) gospodin jest zakoski zastupnik svome djetetu, ali za neke "bitnije" odluke treba i suglasnost drugog zak. zastupnika, u ovom slučaju majke, kao što i u slučaju da gospođa sama provodi "neko zastupanje" djeteta, kojem se otac protivi, on može od službi i suda zahtjevati suprotno.

Pa ako tamo stvarno živite, onda morate osporavati tu njihovu terensku provjeru i na nju uložiti prigovor, također eventualno tražiti razgovor sa načelnikom upravnih poslova ili postaje, napomenuti da i susjedi mogu potvrditi da tu živite...i sve tako dok ne dobijete prijavu na adresu i vašu o.i.

A gdje inače živite? Gdje ste bili prijavljeni na staroj O.I.? Ovo je u zadnje vrijeme postao dosta čest problem koliko vidim.

Dapače, komentirajte Željac047...recite šta sam pogrešno napisao? volio bih čuti?pa možemo komentirati i obrazložiti.. ako mi ukažete na neku grešku, mogu vam samo zahvaliti. Naravno, uvijek je kod ovakvih stvari i dio odgovora osobnog viđenja i mišljenja

Kako ne znate zašto izvođač nije uložio prigovor, već investitor? Pa pojednostavit ću, izvođača nije briga, ide dalje za svojim poslom, a investitoru se kuća urušava, pa je naravno više zainteresiran! Jednostavno. Nisam siguran za sankciju za ne odgovaranje na prigovor, ali znam da su recimo sva državna tijela dužna odgovoriti na prigovor, ali svakako bi savjetovao da odgovorite na prigovor, jer se to jednostavno smatra dobrom poslovnom praksom i nekakvim civiliziranim i odgovornim poslovanjem jednog ozbiljnog poduzeća.

Ako još niste naslijedili, odnosno prihvatili nasljedstvo imate također pravo se odreći nasljetstva, što bi možda bilo bolje i jednostavnije, s obzirom da ionako nećete ništa naslijediti (zbog duga)

Ako ste odgovorili izvođaču na prigovor, ne vidim zašto ne bi ste odgovorili i investitoru. Ako nisu zadovoljni vašim odgovorom, to onda "miriše" na tužbu, a onda će najvjerojatnije sud naložiti nekakvo vještačenje na osnovu kojeg će donijeti presudu. Ako je materijal vaš, a upitna je kvaliteta materijala, ne vidim kako ne biste bili odgovorni? -osim naravno da nije do materijala, nego nestručne ugradnje materijala, ali to će trebati dokazati.

Gosp. "griblja" s obzirom na situaciju da vi jednostavno kupite stan na svoje ime i odmah napravite oporuku, naravno sa svjedocima i ovjerenu kod javnog bilježnika u kojoj svoj stan ostavljate vašem dijetetu? Mislim da je to dosta dobro riješenje, osim ako nemate još druge djece ili suprugu, pa bi onda oni mogli eventualno tražiti svoj zakonski nužni dio, u tom slučaju je možda ipak bolje da odmah stan kupite na sina. (ali zbog situacije, ga više onda ne možete prodati, dignuti hipoteku i sl.-bez suglasnosti majke djeteta)

Dakle, čl.99.st.2. OZ kaže da se smatra daje jedan roditelj dao svoj pristanak drugom da može zastupati dijete bez njegove izričite suglasnosti, osim...znači nigdje ne piše da drugi roditelj izgubio svoje pravo da je zakonski skrbnik svog dijeteta... S druge strane ne vidim zašto bi se drugi zak. zas. tj. roditelj (majka) bunila da otac svojemu dijetetu kupi stan, a isto tako zašto bi to u slučaju sukoba roditelja sud zabranio? Ono što je logično je da kada eventualno bi otac kupio stan dijetetu da nakon toga niti jedan roditelj (a pogotovo majka, jer ona nije kupila stan) taj isti prodaje ili opterećuje... Ono što gospodin ne bi mogao napraviti, je da recimo sad na svoju volju seli dijete u Njemačku i sl. a zašto svom dijetetu ne bi mogao kupiti stan, stvarno ne vidim niti jedan valjani razlog? (naravno da se podrazumijeva da će kao njegov zakonski zastupnik do njegove punoljetnosti preuzeti i sve obaveze u vezi toga stana, poput plaćanja poreza, režija, održavanja i sl.

Spitfire nisam baš potpuno siguran u vaš navod. Doduše, kod dosta tih stvari se traži potpis oba roditelja (npr. izdavanje osobne mlt. dijetetu i sl.) Roditelj s kojim živi dijete je skrbnik, ali to ne znači da drugi nije zakonski zastupnik. Eventualno mislim da roditelj kojem je dodjeljena skrb može ove neke stvari obaviti bez potpisa onog drugog... Osobno sam u situaciji da bivša ima skrbništvo, ja plaćam alimentaciju... ali moje pravo kao zakonskog zastupnika nije nestalo. Evo npr. išao sam u školi ga "zastupati" kod nekih problema, samostalno ga vodio preko državne granice (u Bih) znači van EU itd.. Ja kao roditelj nisam prestao biti zakonski zastupnik, eventualno se može desiti "sukob 2 zak. zastupnika", ali tu onda nastupa Centar ili sud za odluku.

Nikakve, sama riječ kaže "zakonski zastupnik" znači po samom zakonu, a ne po punomoći, kao što se npr. daje odvjetniku. Roditelj je zakonski zastupnik svojeg maloljetnog dijeteta. Kraj priče.

Gotovo sam siguran da može.

A da odmah kupite na sinovo ime kao njegov zakonksi zastupnik i upišete si doživotno uživanje? Povlastice prve nekretnine ionako ukidaju...

Ovaj "glavni" posao neka ide redvno (ugovor o radu), a za ovaj drugi (ne znam o čemu se radi) možda da ide na ugovor o djelu, pa na kraju godine prijavite dodatne prihode porenoj i platite porez, ovisno koliko ste zaradili. (stvarno ne znam koje bi cifre bile u pitanju)

Te stvari baš nisu jasno definirane zakonom, a u gradovima kod zgrada je to čest problem. Predlažem jednostavno riješenje koje se u stvari već uveliko primjenju u takvim slučajevima. Postavite 2 stupića, lanac i lokot, ako je parkirno mjesto vaše, jer podizanje tužbe za ometanje posjeda što je netko parkirao na 2 sata ili 1 dan, jednostavno nema smisla i nije opravdano troškovima postupka i učinjenom "štetom".

Definitivno angažirajte odvjetnika, kao prvo osporavajte oporuku, kada osporite oporuku, onda vrijedi intestatno (zakonsko) naslijeđivanje. Druga bitna stvar, je da tražite da kuća na moru, koja glasi na njezino ime se proglasi bračnom stečevinom (nisam siguran kako se ta tužba zove) i kao takva da uđe u ostavinsku masu. Što se tiče vaše kćeri, njegove unuke, ona u stvari nema pravo na ništa, ona je u drugom naslijednom redu, te da vi umrete, onda ona stupa na "vaše" mjesto.

Zašto vam samo "papir" čini toliku razliku? Osobno sam prošao kroz razvod i odselio sam se godina dana prije, nego je uopće pokrenuta sudska rastava (na kraju s njenim odvjetnikom dogovoren sporazumni) jer je nisam mogao "gledati" više i želio svoj mir. Ne želim ulaziti u vaše privatne probleme, karaktere itd., ali između ostalog i ovo napuštanje razgovora kod soc. radnice je znakovito da on u stvari ne želi razvod i želi ga izgleda izbjeći, ali ne zna kako, pa je "najsigurnije" da vam je blizu (jer onda se ništa nije promijenilo). Moje mišljenje ili totalni razlaz ili pokušati pregrmiti vaše "teške" karaktere...

Ako nastavite zajedno živjeti, što vam znači "papir" da ste razvedeni(jer de facto niste)? Humano je što ne želite "izbaciti" vašeg muža, ali ako nastavljate živjeti zajedno, onda možda za vas nije razvod, nego možda bračno savjetovalište ili sl.??

Naravno, da su odvojeni procesi, to nisam ni spominjao, a ako sam dobro shvatio, kuća ni nije bračna stečevina. Samo sam rekao da bi se trebali fizički razdvojiti, kao moje privatno mišljenje i napomenio da to nije direktan pravni savjet.