Mato1

Ja bih samo nadodao još jedan savjet, koji nije baš toliko pravne prirode, a to je da rastava podrazumjeva da se "rastavite" znači razdvojite, ako ste se već odlučili razvesti. Drugim riječima, da ne dođete u situaciju da se "papirnato" razvedete, a još uvijek živite u istoj kući i istom stanu, onda kao da se niste ni razveli... ako ćete nastaviti živjeti zajedno, onda je kao da se i niste rastavili. To vam je slično kao da se ne vjenčate, a živite zajedno, znači "niste" u braku, a zapravo jeste (izvanbračna zajednica). A kad se stvarno rastanete (razdvojite) onda nekako brže i lakše čovjeku dođe u svijet da je gotovo i ostalo koliko-toliko lakše ide.

Nisam ulazio u to što je tko ulagao, jer ne znam, to vi najbolje znate. Nadalje, ovo je samo "školski" primjer, da vam pojasnim o čemu se radi i da on/oni imaju na to pravo teoretski... drugim riječima da je bolje da se ne upuštate u parnice, jer je nećete dobiti, a ako se upustite u pravilu ćete svi "izgubiti". Oko naknade za korištenje imovine, po meni to teoretski možete tražiti iako ne vjerujem da će to "proći", a na kraju će to završiti opet sudskom diobom imovine (koja već postoji) i vjerojatno se neće značajno promijeniti omjeri. Dakle, poslije svega ćete vjerojatno opet biti na "početku", samo svi siromašniji za sudske i odvjetničke troškove. "Idealno" je riješenje da se sve proda i razdjelite novac u tim nekim svojim dijelovima koji će manje više biti 1/3, ali pretpostavljam da to nije razumno riješenje i da se ostali s tim neće složiti. Situacija je svakako nezavidna, ali svakako preporučam "smirivanje strasti" i neko jednostavno zdravorazumsko riješenje, bez tjeranja "maka na konac" i inata. Što bi to konkretno značilo, ne bih u to ulazio, ali se postavlja i pitanje nekih dobrih obiteljskih odnosa i šta vi i u budućnosti želite od svoje 1/3? Da li želite prodavati ili imati kao "vikendicu" i za godišnji odmor, kao i vašim potrebama prostora tamo? Nadalje ako vas nema tamo, uvijek je dobro da vam netko pazi i održava nekretninu itd. Tako da možda je bolje pustiti ljudima kojima tamo žive "5 kvadrata" više i zadržati sebi jedan stan za vikend i godišnji i dobre obiteljske odnose. Naravno to je samo moje mišljenje, naravno imate pravo se suditi do "besvjesti", ali mislim da to nije riješenje. Sretno!

Pa mislim da samim tim što ti je majka hrvatska državljanka, Hrvatica, to sve trebalo biti uvaženo bez obzira što izvadku piše ---, bitno da ne piše nešto treće, jednostavno u zamolbi napišeš to obrazloženje, kao nama ovdje, da jednostavno nisu upisali iz nepoznatog razloga, da se oduvijek izjašnjava kao Hrvatica, da su joj roditelji, tebi baka i djed Hrvati, hrvatski državljani (navedeš njihova imena, podatke) i to će netko uzeti u obzir. Malo sam čitao o toj opciji, znači ona nema "zakonske uvijete", već je svako riješenje na osnovu diskrecijske ocijene pojedinačnog slučaja. (znači u ministarstvu vjerojatno neka komisija prouči svaki predmet posebno i procijeni, da li si iskren, Hrvat i tvoju namjeru ili "muljaš", mislim da je to bitnije, nego sad baš silom taj izvadak prepravljati. I savjet extra: Potrudi se pisati čistim hrvatskim jezikom, radi boljeg dojma, bez "lica"..i sl.

Eto, pomalo stvari postaju jasnije... Njihova je logika (u djelu oko ulaganja) u stvari donekle točna i ne ide vama u prilog. Pokušati ću jednostavno banalizirati situaciju i karikirati da bude jasnije. Kuća je za života vašeg oca vrijedila 90t, i nakon njegove smrti se to na 3 dijela, što znači, svako je dobio 1/3 ili 30t. No, međutim, u međuvremeni su oni renovirali pola kuće, krovište (svašta nešto) i potrošili 30t i sada kuća vrijedi 120t. Drugim riječima, ako se uvaži njihovo ulaganje u kuću (a trebalo bi, naravno neke realne cifre) onda pri novoj diobi, vi i majka bi trebale ostati na 30t vrijednosti, a oni bi trebali imati 60t vrijednosti kući, znači prvotnih 30t (setrinih i još 30t uloženih, radi kojih je porasla vrijednost kuće, jer su oni uložili, a vi i majka niste dali ni lipe. Mislim da je to ta priča otprilike. Tako da potraživanje tih prava ne bi bilo maltretiranje i iznuda, nego legitimno traženje svojih ulaganja, naravno ako ne prijeti nožem, ne tuče i sl.

Sretno! nedajte se lešinarima!

piše: "Otac me upravo obavijestio,da cu drugi tjedan ja postati vlasnik njegovog dijela,te cu imati SVOJ papor o suvlasnistvu,dakle hvala na savjetu jos jednom ;)" -ok, nije još, ali evo u proceduri je, a može poslužiti i sam ugovor o darovanju kao dokaz suvlasništva. Naravno da je mogući interni naputak, ali baš zato predlažem razgovor/prigovor na višu instancu u samome MUP-u, valjda će netko biti dovoljno razuman i shvatiti da za ovakvo inzistiranje na potpisu svih suvlasnika baš i ne postoji čvrsta zakonska odredba.

Nisam baš siguran da se ne možete pozivati na zastaru kako je rekla odvjetnica. Ako je to na drugostupanjskom sudu, pitanje kada je uopće pokrenuta parnica?(i da li je) Trebali bi vam dati broj predmeta i na kojem sudu se to vodi, pa može se provjeriti... Mislim da love u mutnom. Nadalje, ako vi niste stranka u postupku, zašto bi se vi uopće nagađali s njima? Vjerujte, da oni imaju sve čisto i zakonsku mogućnost naplate, oni ne bi vama nudili "oprost" (nagodbu) od 42000kn. Mislim da je to app fora. (aap=ako prođe, prođe). U svakom slučaju (po meni) dok ne dobijete neki ozbiljniji pisani dokument suda i sl. ne prihvaćajte ništa. Ono, banke i odvj. društva koja se bave naplatom/ovrhama, ne opraštaju ni lipe nikome, a kamoli 42000kn! Tako da...i još usmena ponuda... Dok ne dođe sudski poziv ili nešto pismeno, ali sa konkretnijim podacima...mirno spavajte. A i ako dođe ta neka ponuda od tog odvj. društva dobro proučiti... vjerojatno je to sve u zastari

Državaljanstvo se stječe: 1. podrijetlom,(ius sanguinis). 2. rođenjem na teritoriju RH,(ius soli) tzv. pravo tla 3. prirođenjem, 4. prema međ. ugovorima. Dakle, ako ti je majka rođena u Makarskoj i još Hrvatica, onda ona ima pravo bez problema dobiti hrvatsko državljanstvo (ako ga nema), a na osnovu njezinog državljanstva, ti imaš pravo dobiti državljanstov po ovoj točki 1. znači podrijetlom, tzv. pravo krvi . Mislim da je to jednostavnije i logičnije od ovoga traženja da se je ona negdje izjasnila kao Hrvatica ili nije... Nadalje da i ideš po osnovu pripadnosti hrvatskom narodu, opet će ti to biti odličan argument i dokaz, dakle majka ti je Hrvatica i hrvatska državljanka. A ona će u domovnicu kada dobije državljanstvo, logično napisati da je Hrvatica

Ovdje fali informacija, od kada je taj kredit? Kada je zadnji put/rata plaćena? Koliko je ostalo duga? relativna zastara je 3 god, a apsolutna 5 god. U svakom slučaju trebate pokušati uložiti prigovor zastare, jer ako ne uložite prigovor zastare, znači da priznajete dug i može se tumačiti da onda se na računa zastara. Također, bitno je za napomenuti da sud ne pazi po službenoj dužnosti na zastaru, nego je vi morate uložiti prigovor zastare i to najbolje pismenim putem. Za grobno mjesto nisam siguran, ali ne znam po kojoj osnovi ono ne bi ulazilo u ostavinsku masu.

Vi citirate "...mora pribaviti suglasnost stanodavca..." i to je potpuno jasno, ali ovdje se ne radi o tome, čovjek koliko shvaćam postao i vlasnik, tj. suvlasnik! Znači teoretski, ja sam suvlasnik 1/2 kuće sa setrom, recimo ona u prizemlju, ja na katu, ali smo posvađani... i sad ja recimo, ne mogu sebe ili svoje dijete prijaviti u svojoj kući gdje živimo, jer sestra neda potpis, jer je suvlasnik, tj. vlasnik drugog dijela kuće?! To mi nema nikakve logike i nisam siguran da je to potkrijepljeno zakonskim članicima, koliko je meni poznato nije. Zato sam i napisao gospodinu da ih pita na osnovu kojeg članka i zakona to traže i da se dalje žali na njihovo postupanje nadležnima.

Pitajte ih po kojem zakonu/drugom propisu je određeno da moraju svi suvlasnici dati potpis? Nadalje, osobno sam podstanar i na Mup-u su mi rekli da najmodavac mora sa mnom osobno doći potpisati da sam kod njega ili da napravimo ugovor o najmu stana koji ovjerimo kod javnog bilježnika i na osnovu njega mogu prijaviti prebivalište, što sam i učinio. Tako da, možda je to opcija? Druga, opcija je da se žalite njihovim nadležnima oko problema koji vam stvaraju, a imate uredne papire da ste suvlasnik. Dakle, zatražiti razgovor sa načelnikom postaje ili direktno u Ministarstvo slati prigovor na postupanje njihovih službenika.

Morate malo bolje pojasniti vašu situaciju da vam se može pokušati preciznije odgovoriti. Prvo, vi ne određujete iznos alimentacije, nego je određuje sud. A ako ste se, ili ćete se sporazumno dogovoriti vaša bivša supruga i vi o iznosu, onda je to neki minimum koji morate zadovoljiti da bi to bilo pravno valjano (ne možete npr. dogovoriti 100kn/mj, čak da i ona na to pristane). Naravno takav sporazum preporučujem obavezno da ovjerite potpise kod javnog bilježnika. No, ukoliko ona ne bude zadovoljna s tim iznosom, vjerojatno će vas tužiti i potraživati više, a onda će biti zadnja od suda i to će vjerojatno biti oko 20% vaše plaće.

Naravno, ako je to "baš tako", onda ste potpuno u pravu! No to je prije svega osobni doživljaj. Osim toga pokretač posta u prvom postu se prije svega "zanima" za prijavljivanje sogora, a ne za rijesavanje ukupnog problema. Meni je to svojevrstan indikator, ok moguće je i da grijesim. Osim toga ne navodi se što to on nudi na potpisivanje? Mislim da bi to bilo korisnije za raspravu i rjesenje situacije, da vidimo njegove zahtjeve i njihovu osnovanost. Također, druga sestra se "ne buni" nego ova koja tu ne živi... Hoću reći da tu fali informacija i da je ovdje samo jedna strana medalje prikazana. Ne treba žuriti sa konkretnim zaključkom.

Gosp. Hasko, u potpunosti se slažem s vama! Također, tvrdim da je prijavljivanje uvijek zadnja opcija. A također bi trebalo znati što se želi postići tim prijavljivanjem?! A ne prijavljivati "reda radi", a često puta i iz čiste malicioznosti, kao i sa nerealnim očekivanjima od strane službi.

Slažem se uglavnom s G-man-om, iako ne vjerujem da bi baš prošlo ovo sa zahtjevom za naknadu 5g najamnine, ali je svakako dobar argument za pregovore, da tu živi 20g bez najamnine. S druge strane čovjek je uložio i želi se nekako zaštiti, a kroz godine života u istoj kući vjerujem da je i pomagao oko kućansta i majci u korist... Moguća je i pohlepa za cijelu kuću, ali ne vidim kako bi je dobio, osim da se vi odreknete svog dijela. Možda ih plaši to 1/3, pa bi možda najbolje bilo da etažirate (kako je rekao G-man) ili čak i bez etažiranja da se podijelite, 1/2 njima, 1/2 vama, uz napomenu kome koji stan to u naravi pripada, a majku upišete kao doživotnog uživatelja posjeda. Ovo oko refundiranja troškova u pravilu nema smisla, a pogotovo ako bi stan bio njihov, uložili su u svoje i tu je kraj priče. Sretno!

Zašto jednostavno vam ne izvrše uplate na vaš redovni tekući račun i u svrhu plaćanja stave "povrat alimentacije"? Ili izgleda vi imate neke ovrhe pa želite to iskoristi da ne ode na dugove? Ako je tako, mogu vam one dati gotovinu, a vi im jednostavno na neki papir potpišete da ste primili određeni iznos, a na kraju ako treba ovjerite 1 papir kod j. bilježnika da je dugovanje u potpunosti namireno. Pretpostavljam da ipak postoji toliko povjerenje i poštenja između oca i kćeri, jer jedino vi njih možete tužiti da nisu ispunile činidbu, što pretpostavljam da neće učiniti, a pogotovo ne ako one to vama isplate.

U vrlo ste nezavidnoj situaciji, i vama nitko više ne vjeruje! Pa da i imate najbolju namjeru vratiti novac, ne znam kako ćete to uspijeti? S tim da ste nezaposleni, imate veliki kredit i kockate, a i s takvom biografijom, teško ćete naći drugi posao...(osim da prodate nešto veliko, nekretnina i sl. ako imate). Možete tražiti da se za iznos zadnje plaće umanjio vaš dug i obećati da ćete sve vratiti...i možda prođete s minimalnom kaznom zatvora, a lako moguće i s uvjetnom. Možda da dobrovoljno sami odete u neki centar za liječenje ovisnosti i redovno ga pohađate, to će ići u vašu korist da se želite promijeniti i dalje normalno pošteno živjeti. Sretno!

Pa naravno da možete, i onda poslije vaše smrti, ona postaje vlasnik 1/3 tj. suvlasnik kuće sa druga 2 suvlasnika. E sad, kako će ona realizirati to svoje nasljedstvo, kako će reagirati druga 2 suvlasnika itd. ali to su neka druga pitanja

Pa onda pokušajte telefonski kontaktirati tog javnog bilježnika. https://gov.hr/moja-uprava/obitelj-i-zivot/smrt-i-nasljedjivanje/ostavinski-postupak/172

Ako ta daljnja rodbina zna za oporuku i da su oni oporučni nasljednici, vjerojatno bi vam to rekli ili ne bi spominjali da ćete vi biti pozvani na ostavinsku(pretpostavka). Prije ostavinske vi trebate prvo od suda dobiti poziv za ostavinsku raspravu, a na pozivu između ostalog će pisati datum, vrijeme i mjesto održavanja ostavinske rasprave kao i potpis suca koji je zadužio predmet. Kada dobijete poziv, savjetujem da pokušate telefonski kontaktirati suca zaduženog za taj predmet i s njim usmeno porazgovarati i obrazložiti mu da ste daleko, bez financijskih sredstava i ostalo. U svakom slučaju vi se uvijek možete odreći nasljedstva. Pretostavljam (možda griješim) da ne postoji oporuka, pa se onda primjenjuje zakonsko nasljeđivanje. Ako niste u prvom zakonskom slijedu nasljednika, vjerojatno nećete biti ni pozvani ili vas eventualno ima više, pa će se dijeliti na vas više. Ne mogu garantirati koliko će vam sudac dati podataka, ali svakako vrijedi pokušati.

Evo, kad tražite "barem mišljenje" pokušati ću vam to dati. Gledajte, dijete nije "dug od 1000kn" i sud je rekao da se mora platiti, milom ili silom. Roditelji koji žive zajedno ili su u relativno dobroj komunikaciji s djecom te dobi zna biti dosta problema (pubertet, mladost, itd.) Gledajte, možete se vi obratiti i Centu i sudu i odvjetniku itd. ALI, opet je pitanje što očekujete i što će oni napraviti?(ili samo želite dokazati da ste u pravu i zanemareni? Uglavnom, da Centar i sud i naloži da se "dijete" od 17,5god na silu viđa..na šta bi to ličilo.. (evo me jer sam morao doći, i došao sam, i doviđenaj..) Savjetujem "ljudski", humaniji pristup u sva 3 vaša pitanja. Dakle razgovori, kontakti, pokušati dogovoriti dragovoljno viđanje, možda potražiti pomoć i posredovanje baki, djedova, tetki, ujaka i sl. Da sumiram, možete se obraćati službama i institucijama, ali bih savjetovao da je to zadnja, ali ono baš zadnja opcija. Nadam se da sam barem malo pomogao. Sretno!

Mislim da bi to svakako mogao, jer žene kada tuže za alimentaciju, ne tuže one, nego te tuži dijete, a one u njegovo ime kao njegov zakonski zastupnik. Dakle, kada dijete postane punoljetno, on postaje poslovno sposoban i ne treba mu više majka kao zak. zastupnik. Mislim da čak sud i centar ne trebaju učestvovati u ovome. Koji račun? -mislim da je to do banke, koji on može otvoriti...mislim da je svejedno. Jedino znam da za prestanak plaćanja alimentacije trebaš (riješenje ili presudu) suda. Naravno, mislim da ni to čak nije obavezno, "ako ste u dobrim odnosima", odnosno neće te tužiti i potraživati novce...jer sud se time neće baviti sam od sebe po službenoj dužnosti

Stvarno ne znam, a ne želim pisati nešto bezveze napamet. Ali s obzirom da se danas nekretnine dosta teško prodaju, a znam da kad banke prodaje zbog dugova i sl. da su to "najbolje" nekretnine za kupiti, znači idu dosta ispod realne cijene, uglavnom lešinari koriste takve situacije itd. tako da se bojim da niste baš previše zaštićeni.. a koliko jeste ili niste, ne znam.

Pa nisam siguran to za bračnu stečevinu, ali u svakom slučaju pozitivne presude za vas (koja bi morala biti) na presudu teče zastara od 10g. Što znači bilo gdje u tih 10g. da se zaposli zbog tog duga/ovrhe će mu fina sa plaće skidati 1/3 dok se ne namiri dug. A nije valjda da u 10g. neće nigdje i ništa raditi?

Situacija je u osnovi jednostavna. Naravno za vas i nije baš, ali ako sam dobro shvatio, vi i sestra ste jedini nasljednici, u tom slučaju znači da svatko dobiva 1/2 imovine. E sad pošto se vjerojatno radi o jednoj nekretnini, ne znate kako je podijeliti. Pa ako se vi ne znate sami dogovoriti, sud će je prodati i podijeliti novce na pola. Naravno moguće su razne druge varicije, da se jednostavno upišete kao vlasnici 1/2 i ništa dalje ne dirate ili da jedno uzme imanje, a polovicu isplati drugome (što vjerojatno nemate sredstava za to) ili da zajednički koristite imanje i sl. U svakom slučaju bih vam savjetovao da "zaobiđete" javne sudske dražbe i sl. jer ćete u tim slučajevima postići najmanju cijenu. Uvijek je bolja varijanta da se bilo kako dogovorite, pa u krajnjem slučaju da sami date imanje na prodaju i čekate "najboljeg" kupca... Sretno!