all_or_nothing

ma u pravu ste. potpuno. no počelo je. vi ste na redu. evo vam najava što vas čeka: http://www.net.hr/novac/page/2009/10/19/0086006.html

čitam i baš si nešto mislim kako je slijedeći potez politike linearno smanjivanje braniteljskih mirovina na minimalne razine i drastično smanjivanje proračunskih davanja za razne udruge i udrugice proizašle iz domovinskog rata... i naći će veliku podršku u javnosti za to. čak i u velikoj većini branitelja koji ne ostvariše ništa osim časti. zapravo ni čast jer ionako smo već danas paraziti, palikuće, zločinci i što sve ne... sutra ćemo biti i po zatvorima... no... nije sve tako crno. jedna stara kineska kaže : dao bog da živiš u zanimljivo doba! ovo je nevjerojatno zanimljivo vrijeme puno preokreta i skrivenih zavjera, izdaja i herojstva... na žalost, guštaš jedino ako promatraš sa strane, što više ne ide...

nitko me nije slušao... e neka nam! tako nam i treba.

@KOSKE ne razumijem kako ti može biti dobar zakon koji uskraćuje prava branitelja? ili on tebe ne kači pa... ovaj zakon ne radi reviziju neopravdano stečenih prava niti je napisan tako da pošteno ocijeni nečije sudjelovanje u DR. on samo USKRAĆUJE (no to i je jacina politika, uzmi i uzmi a podršku traži od onih koji se tome smiju i misle da neće doći na red te da je svaki novi invalid dom. rata prijetnja "njegovoj" mirovini). osim toga, neki su branitelji sada teško oštećeni i bit će zla.

jedini način je spriječiti donošenje (ili zahtjevati promjenu) zakona u saboru. to bi bilo moguće da živimo u demokraciji i da zastupnici glasuju po savjesti a ne diktatu. no, možda i glasuju po savjesti jer javnost se, upornim ponavljanjem parola i neistina u medijima, okrenula protiv nas smatrajući da smo svi paraziti i ako nas maknu da će sutra svima biti bolje i teći med i mlijeko... udruge i ministarstvo , koji bi to trebali spriječiti, šute i to je ravno izdaji. uspavali su ih obećanjima o stečenim pravima za hrvi koja se navodno ne mogu mijenjati (aha...kao ni povlastice za uvoz automobila koje su isto bile stečena prava) postoji i takva grupa koja do sad ništa nije tražila a od sada prava može tražiti od uprave vodovoda. njima će biti nanešena teška nepravda i bit će zla. i sam sam u sličnoj situaciji oko prava. 1600+ dana SJP i liječenje od 2000. i čeka me parsto kuna invalidske mirovine. a koliko čitam, svi sporovi na upravnom sudu oko prigovora na datume prijave za hrvi nakon kraja 2005. padaju u vodu ovim novim zakonom. prije nego je i jedno riješenje napisano.

šutimo, drhtimo i povlačimo se u svoje male pećine zadovoljni s onim što imamo. nije nas briga za one koji nemaju a bili su nam rame uz rame. nije nas ništa naučio slučaj iz salonita i primjer kako se bori za svoja prava. ova vlada razumije samo zakon jačeg i silu. ako danas ne obranimo prava iz današnjeg zakona (ili u novi ne unesemo pošteno vrednovanje uloge svakog pojedinca u domovinskom ratu) sutra nas očekuje daljnje kresanje. ne zovem na ulicu nego na legitiman pritisak prema saborskim zastupnicima koje poznajete. zovite ih i zovite predsjednike udruga i ministra branitelja da brane branitelje a ne da budu instrument kojim će vlast sakriti izdaju vlastitog naroda. ako ovo prođe u ovom obliku i na ovakav način organizirat ću javno vraćanje svih medalja, spomenice, zahvalnica i statusa koje sam dobio. također ću javno zatražiti da me se briše iz registra branitelja i tako pomognem državnom proračunu. ne želim više biti dežurni krivac. ovakav će zakon biti teška i nepopravljiva greška.

da... gotovo je. tko je jamio jamio je. tko nije jamit će ga (jamit = zakopat u mom kraju). ne mogu vjerovati. zar smo svi slijepi i ne vidimo kako će ovo sve završiti? grizem se u grudima već danima i tješim pun je mjesec pa sam od njega u k_rcu ali ne. jednostavno sam ovo već vidio u svojim najgorim noćnim morama. u medijima i masama stvorila se atmosfera linča i nezadovoljstvo puka privatizacijama i ostalim pljačkama sustavno se i vješto (od strane lukavih prljavih političara i stvarnih centara moći) kanaliziraju prema navodnim (manjim dijelom i stvarnim) generatorima minusa državnog proračuna a skreću sa stvarnih problema i krivaca (sudstvo, pljačke, privatizacije, korupcija, menadžerski ugovori...). prvo su napali i ugušili studente... brodogradnju... pa seljake... sad su na redu i branitelji. konstantno se skuplja kritična masa istomišljenika iz redova onih koji ne pripadaju dotičnim skupinama (a svi su za kresanja prava, ali ne svojih) i tako se guši grupa po grupa sa sve većom silom onih koji su u ovoj recesijskoj krizi (koja je u nas potpuno umjetna jer nismo izvozno orjentirano tržište i nemamo stvarnih gubitaka od recesije već jedino od korupcije i pljačke) nešto već izgubili i utjehu traže u tome da izgube i drugi (samo nek susjedu crkne krava...). i završit će branitelji obespravljeni na minimalnim mirovinama jer zavadili su ih, podijelili u gomile beznačajnih udruga na sisi državnog proračuna (i to će se promijeniti, sisa će biti sve manja) sa stavom "samo da mene ne diraju" (što i neće dok ne dođu na red). niti jedna vijest ovih dana ne dolazi da će se objaviti registar da sami napravimo reda niti da će se razgraničiti stvarni branitelji sa prve crte i pozadinci i kuhari. niti jedna informacija ne ide putem pravde i poštenja (nekad je i sam osjećaj zahvalnosti prema našoj žrtvi učinkovitiji od normabela) prema stvarnim žrtvama ovog rata već samo i jedino prema rezanju... uskraćivanju... oduzimanju prokletim ptsp-ovcima koji su svi redom lažnjaci i paraziti države. a nisu svi. bože pomozi im. usrala se po nama jadranka sa izjavama i unijela nemir jer svatko zna da će prije ili kasnije doći na red za rezanje a svi ovi za koje vas danas nije briga (oni koji još ništa nisu ostvarili) i zbog kojih nećete izaći na ulicu niti iz solidarnosti niti iz svjesnosti da se s njihovim pravima brane i vaša danas su bez sna i budućnosti. da, ja sam jedan od njih sa tragikomičnom sudbinom zbog koje se smijem i plačem u isto vrijeme. i nije ovo borba za moja prava. već znam i svjestan sam da ništa neću dobiti. tko me j_be. trebao sam se razboljeti ranije. jedino vas molim da pokušate biti manje gnjide dok prolazite pored mene i spustite glavu jer pripizdit ću vam takvu šamarčinu da će vam se i unucima obrazi crvenjeti. zašto? zato jer ste pičke.

imam. tužno mi je sve to. čitam o tisućama kuna otpremnina, hrpama dionica, hrvi statusima i postotcima, žalbama za mirovine od 5-6 tisuća kuna, spomenicama i medaljama za kuhanje... onda odem na povjerenstvo i tretiraju me kao smeće koje treba spaliti... kažem im da 5 godina nisam bio u gradu (živim u šumi, jedino tamo imam kakav-takav mir) a oni se smiju i kažu kako bi i oni to htjeli i da mi nije ništa... da napravim neko sranje pa će me uzeti za ozbiljno... i plačem kako je rat nekom bio brat. a nekom maćeha. eto to mi je. ali to je sad samo moj problem...

ne znam zašto tipkam ovaj post. inventura ili što? ošamućen od svježih loših vijesti o fondu, dijagnoza(ma), ponovnih prijetnji otkazom ako opet dođem neobrijan ili još jedne ovrhe javne bilježnice sjedim u tišini i čitam vas... i tonem… pizdim… pa se vraćam. da postoji kladionica koja bi stavila koeficijent koliko će ljudi riješenog statusa u ovom tekstu prepoznati još jednog “izazivača” i “neprijatelja” ja bih to sigurno uzeo kao zicer. no ja ništa ne tražim. ne želim (no lažem, tko ne bi želio?) vojnu mirovinu niti status invalida. želio bih poštivanje okoline. jesam li dovoljno inteligentan da shvatim da ovdje ne pripadam i poštivanje tu neću dobiti? poštivanje? ne ono tapšanje po ramenu i plaćanje cuga kao poslije bljeska ili oluje već ono što osjetiš bez da ti se kaže. čime da ga zaslužim? ratnim putom? rođen 71. sa 14 doznao da nisam jugoslaven već hrvat. sa 18 sa dinamom imao već poveći broj gostovanja. 91.-e u ožujku morao u jna... branimir naš glavaš kao sekretar potpisao mi poziv i nakon razgovora s njim balavom klincu u desetak riječi objasnio je kako sam potrebniji “tamo” nego ovdje. je... klinjo sa “zadatkom”. moš mislit... na obuci na slunju ja u smb uniformi na haubicama 105 mm a “mupovci” stotinjak metara dalje sa kalašnjikovima i puškaraju se ćorcima... dovikujemo se... suze u očima... njihov svaki dan 8 bodova...ja neprijatelj... hahaha... zaglavio u sloveniji... ni mrtav se ne bih predao slovencima i preko žice bježim tek u kolovozu 91. doma mi ne daju oružje i uniformu... premlad sam... izgledam ko pičkica... 50 kila. po savjetu gospodina iz ureda skrivam se od vojne policije JNA??? njegov je dan u uredu isto 8 bodova? dosta više o bodovima što sam lakom toliko? stari napravio kuburu od fićinog volana i s njom na dravu... svaku noć... narodna zaštita... ja bih više stara plače... suze do koljena. 8 puta do 92. tražio oružje i raspored... upišu me i pošalju neka čekam doma ili kupim pušku. za božić konačno pronađem postrojbu koja me primi... prva linija odmah druga noć... papovka i 50 metaka koju svaku smjenu straže razdužim... i neki bosanac sa mnom kojem ništa ne vjerujem... u siječnju tek, petog siječnja, potpišem neke papire da “doslužujem” vojni rok... u rovu... ispred tenja... tako ispada da nisam dragovoljac. hahaha... ali barem su me primili. đizus tražio sam štelu da idem na prvu liniju?! 2 mjeseca na obuci “za čin” u pauzama između dva terena... na dodjeli činova “premlad” i zaobiđen... dobio kalašnjikov, pet okvira i pohvalnicu “za izvanredne napore i postignute uspjehe u obrani rh”... wow... desetak mjeseci kasnije, nakon drugog povratka iz bosne, slušajući starije iz postrojbe koji su već slutili što se sprema sa pljačkama, jer prodavalo se oružje bosancima zajedno sa kamionima a prikazivalo kao utrošeno a i brojno stanje postrojbe bilo je daleko veće nego stvarno pa nam je bilo dosta odrađivanja tuđeg posla ( pitam se tko je dizao i trošio pare od plaća nepostojećih vojnika...a i imaju li i ti više bodova od mene, hehehe), dobrovoljno se skidam... vratiti sam morao i čarape... ma duga priča... već očvrsnuo od svega viđenog početkom 93. shvaćam da nije gotovo jer još nema komada ni frendova ni posla po gradu a i granate malo-malo prozvižde... gdje mi ode mladost? tko gdje ja u specijalnu... od proljeća u pričuvi sjp... odmah na velebit... pa opet... pa opet... uvijek na terenu uvijek daleko od vatre... dijele se revolveri dijele se medalje meni ništa... mali ništa ne traži... a i najbolje mi je bilo na isturenom stražarskom...tamo me nitko nije zajebavao. 94. kaže teta doktorica na liječničkom u šarengradskoj da nisam sposoban za specijalca. 95. isto. bljesak... oluja... čišćenja... prevlaka... ma sve... 96. treći put kaže teta doktorica da se ne mogu aktivirati jer nisam sposoban... 98. četvrti put. pričuvni možeš biti ali značku ti ne damo. imaš dioptriju 0.5 minus. to je previše... a i psiho test ti malo nejasan... koji sam ja mulac kad iz prve nisam razumio... ali vjerojatno su bili u pravu. mora da sam lud kad sam pristao na, recimo, čišćenje terena u blizini gračaca sa prodorom kroz označeno minsko polje u dubini od nekih 1500 metara. kad se gazi u korak... eh... prelud za specijalca. hahaha i danas mi je teško zagaziti nogom dalje od asfalta a da ne protrnem. u međuvremenu desetak puta demobiliziran pa mobiliziran... tako da sa 1500 i kusur dana ratišta skupih tek 16 udjela u fondu. a boli kad znam da je teta u kancelariji dobila ful udio i dvostruki radni staž... ista teta koja danas “nema ovih dana vremena da mi napiše ratni put”. uredbom ministra demobiliziran 31.12.1998. zanimljivo, sa posljednjeg terena sa prevlake sam se vratio tek 03.01. 1999. kad sam već bio civil. biro za zapošljavanje... 18 mjeseci... a u policiju srbi iz okupiranog područja...hehehehe konačno posao... krvav...fizički rad... kod privatnika... 10-12 sati dnevno... 4 sata u autu svaki dan... plaća dobra i uredna... IQ 140 šef ispravan ali... završio faks dok sam ja ratovao... ostali u firmi isto... nema mogućnosti napredovanja... zadnja rupa na svirali... ni sekunde na bolovanju... nitko me ne može jebat koliko ja mogu izdržat... tek sa 35 nalazim nekog s kim mogu biti... vjerojatno zato jer nema nikakve veze sa ratom. ni ne kuži... i nakon svega tek sad sam pukao... debelo prekasno za liječenje a pogotovo za priznavanje statusa. nisam shvatio da ignoriranjem bolesti samo pogoršavam situaciju i akumuliram otrov... “ja se mogu sam izliječiti” bio mi je moto sve ove godine. “nije mi ništa” govorio sam si dok sam lupao na prozor susjedu koji punom snagom piči narodnjake u 1 poslije ponoći... pih... tada su mi rekli da sam agresivan. tko?ja? ne pričajte gluposti... ne pričajte gluposti... ja nemam PTSP. ne ustajem noću na stražu, ne oblačim uniformu i ne vežem ženu za radijator. to što se trzam i buncam ni ne smeta mi jer ionako se ujutro ne sjećam ničega. ne vraćaju mi se slike iz rata jer većine se stvari ni ne sjećam... samo ponekad... dok draga pokupi deku i tužno ode u drugu sobu... ma nije meni ništa! ali odselio sam u šumu, daleko od svijeta. u gradu sam bio dvaput u četiri godine. izbjegavam ratne drugove. i oni mene. a civili na mene gledaju kao na... nešto. jedini mir imam u ženi i našim malim životinjama koje imamo. i pecanju. a nije da nisam ništa dobio... imam F 43.1 CHR i anksiozno depresivni poremećaj. i sy psychosomaticum. dobio sam i bolovanje. ali postajem gladan. a kad sam gladan zvijer se u meni budi... i grize. a ja sam umoran od borbe s njom. umoran... eto... napisao sam. i nije mi ništa lakše. i sve ovo me danas puca jer nemam status dragovoljca? a jesam puno tražio.

zakon glasi: "Dragovoljac Domovinskog rata je hrvatski branitelj koji je sudjelovao u obrani suvereniteta R Hrvatske najmanje 100 dana, u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992., odnosno koji je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske najmanje 30 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992., ako nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnoga roka (npr. žene, malodobne osobe, odnosno osobe nesposobne za vojnu službu, odnosno osobe koje nisu imale vojni raspored). Status dragovoljca Domovinskog rata utvrđuje Ministarstvo obrane, odnosno Ministarstvo unutarnjih poslova na temelju svojih evidencija, odnosno, nakon provedenog upravnog postupka i o tome izdaje potvrdu." e sad pogledajte situaciju: u JNA morao otići sredinom ožujka 1991. pobjegao 09.08.91. i odmah se uključio u naoružane odrede civilne zaštite gdje sam bio do 24.12.91. što znači manje od 5 mjeseci i po toj osnovi nisam dragovoljac. u HV konačno pristupio 05.01.92. i po toj osnovi isto nula bodova (a i nije mi baš jasno kad sam ja to dosluživao vojni rok i spadam li ja pod one koji su imali "obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili neregulirane obveze služenja vojnog roka ???). od ožujka 93. do 99. bio u spec. pol. i nisam dragovoljac? trebao sam ostati u JNA.

ovo je sigurno stotinu puta pitano ali molio bih odgovor: dana 29.10.2007. dobijam od javnog bilježnika PRIJEDLOG ZA OVRHU i RJEŠENJE O OVRSI na temelju vjerodostojne isprave (izvadak iz poslovnih knjiga). da, odnosi se na dug elektromodulu za neplaćenu parking kartu. jedino što me zanima (svi ste već siti kukanja i proklinjanja koncesionara pa neću i ja) je je li nastupila zastara jer: dvije su kazne iz veljače 2003. godine jedna iz 2004. jedna od 06.09.2005. napominjem da sam prijedlog za ovrhu i rješenje o istoj dobio danas. napisao bih prigovor i zanima me je li dovoljno da samo napišem da je nastupila zastara? inače automobil nisam vozio i parkirao ja ali to me još nitko nije pitao...