sparmajerica

Da li je otpusno pismo iz 2020 god. Vjerodostojan dokument s tim da sam se više puta u međuvremenu obratila obiteljskoj liječnici. Razlog ne odlaska psihijatru je invaliditet i financijska nemogućnost. Što točno moram napraviti?

Pred kraj prošle godine razgovarala sam sa svojom socijalnom radnicom. Naime i ovdje sam nešto to spominjala ali sada idemo dalje. Ukratko, gospođa je pomalo gruba i arogantna "tako je doživljavam". Obećala mi je da će od ministarstva zatražiti uvećanu jednokratnu naknadu. Zamolba je zaprimljena 06.01.2024.godine, napisana temeljem našeg razgovora, radilo se o elementarnoj nepogodi, voda sa krovišta probila je plafon. U međuvremenu prolaze svi rokovi. Strpljivo joj pišem privatnu napomenu, to niti ne brojim već ono što mi zakon dopušta. Pošteno i pravedno i samo tako, ne pristajem više da me bilo tko ponižava. Postupak moje socijalne radnice je krajnje ne samo protuzakonit, jer nigdje ne piše da je zatražila od ministarstva uvećana sredstva te da prijedlog navesti koji nije prihvaćen. Pomoć je žurna. Nema "toga što smo razgovarale" Zovem je u petak, ona meni da je zovem u ponedjeljak. Ja nazovem odgovorno po dogovoru. Ona traži da joj treći put pošaljem jedan te isti dokument. Da joj je stol pun papira, te da ima stranku! Tko sam ja????? --nakon tri tjedna od toga kada mi je kazala ja sam Zamolbu su protokolirali 06.01.2024 rješenje zaprimila 06.03.2024. godine , te imam još 10 dana da uopće osmislim što dalje. Dakle dobivam rješenje - nekorektno dogovoru, iznos koji mi je napisala praktički pripada se osobe koje primaju zajamčenu minimalnu naknadu., dobijam rješenje nakon 60 dana. Morali ona za ovo odgovarati, nanosi mi duboke duševne patnje. Umjesto država daje, "ona mi je dala" To više ne mogu slušati. Ovo sam izbacila u hipu živim sama pa da malo popričam i dobijem dobrih savjeta uvijek dođe.

Mislim da sam shvatila sve napisano. Ono što ne razumijem što da radim vještačena sam 12.12 2017.godine, no otada s obzirom na prethodni nalaz se pogoršao i to u fizičkom i psihičkom smislu. Bila sam završila na hitnoj ništa strašno, no bile su došle dvije psihijatrice koje su mi postavile diag. granični poremećaj. To imam napisano u otpusnom pismu. Dislocirana sam i teže pokretna ne odem psihijatru budući je to komplicirano. No u više navrata sam se obraćala svojoj obiteljskoj dugogodišnjoj liječnici. Što trebam napraviti da bi mi pravedno priznali 3. stupanj prava osoba sa invaliditetom ja sam 80% i ta dijagnoza znači bome veliku razliku.

Molim da li netko zna odgovor. Primam socijalnu pomoć, moja sestra meni želi dati punomoć za njezin tekući račun., iz osobnih razloga. Ne znam naime, da li bi u tom slučaju Zavod za socijalni rad mogao to znati odnosno bojim se da ne izgubim socijalnu pomoć? Imam još pitanja koje dokumente moram dostaviti banci u prisustvu sestre koja mi želi dati punomoć? Da li za to treba bilježnik? Da li moram kazati, odnosno pokazati rješenje Zavoda za socijalni rad u banci ? Da li se izdaju dvije kartice i dodjeljuju dvije mtoken aplikacije? Puno pitanja, trebam odgovore, hvala unaprijed!

Provjereno da e-iskaznica normalno postoji.

Javila sam se nekoliko puta u ambulantu u tom nekom stanju, neke su i upisane kod obiteljske liječnice. Strašno je, ali tako je zna moja doktorica, ostalo što ovdje ne želim pisati. Postoji punoooo gorih situacija, žao mi je svih. U suštini individualni problem kod svih je potpuno različit. Popila sam terapiju u 21;00 sat ustala sam se budući ne mogu zaspati, ne da mi psiha, bole me proširene vene za koje moram platiti lijek 30 € uz to što imam dopunsko osiguranje temeljem invaliditeta. Materijalna sredstva su početak i kraj svakog moga problema. Zahvaljujem se na razumijevanju i trudu da me razumijete.

To je bilo prije dvije godine, u početku je terapija djelovala dobro, no već dulje vremena budim se po noći i nikako ne mogu zaspati, te prisilne misli mi i dalje ne daju mira. Stalno se sa tim mislima mučim. Sve razumijem intelektualno, no međutim toliko sam psihički opsjednuta da mi je često u glavi kako osmisliti lak odlazak što znam da nije prihvatljivo, no tijek mojih misli i reakcije su i meni ne predvidive. Često "nekada puknem i zaista nemam kontrolu nad sobom" Ne mogu govoriti, gušim se u tjeskobi popraćenoj sa suzama. Često se satima molim, dobila sam i uputnice ali nisam išla zato što se bojim uči u autobus, prijevoz je jako teško naći, nemam dovoljno sredstava niti za goli život. Sve te poteškoće koje navodim prate ostali problemi. Kako starim sve mi se teže sa svim tim nositi.

Završila sam na hitno u bolnicu poradi upale žučnjaka, te sam stalno plakala i nisam mogla spavati na to je reagirala ravnateljica odjela i došle su dvije liječnice evo što piše, oni nalazi od prije neki nisu ni priznati sada ih ne mogu naći.

Da u pravu ste izmjena iskustava pomaže na ovaj ili onaj način. To ću vidjeti što dalje, radi se o tome da trebam napraviti pregled psihijatra, pa vidjeti što dalje, u svakom slučaju kako je sada to jednostavnije da se ne ide na vještačenje da su dovoljni nalazi. Znači ono što je utvrđeno ne treba ponovno raditi nalaze kao prije, već predati samo najnovije ako sam dobro shvatila.

Sada imam 72 godine, kada sam imala 30 pala sam sa velike visine i smrskala petnu kost, te nakon 3 operacije ostale su posljedice, koje su kako sam išla starija i oslanjala se više težinu na desnu stranu stradala kičma. Ne mogu stajati nego kratko, tako i hodati, ostala je i udubina i ukočen skočni zglob. No koliko razumijem to nije bitno, budući hodam, daj Bože da hodam dok živim, da mi ne bude još gore. Za iznos ne znam vidjeti ću još sa izabranom doktoricom, koja mi je kazala da su te dvije dijagnoze različitog karaktera. E sad koja je razlika nisam je baš razumjela. Ovaj drugi dio koji ste napisali jako je ohrabrujući u tom slučaju nalaze pošaljem poštom soc. radnici a ona proslijedi na vještačenje. Već sam mislim negdje napisala da se uzima u obzir dislociranost od grada, da li osoba živi sama, kolika su joj primanja bez obzira na određeni stupanj, nisam baš sigurna u to. Moj jedini je prihod ZMN-da, grad je 35 km dalje, živim sama, nemam nikakve imovine. Teško je to, da mi nije interneta davno bi prolupala totalno. Nemam mogućnosti izlaska, popričati, požaliti se, družiti. Ništa od navedenog, a kamoli da mi netko odreže nokte na nogama, sama to radim satima i u suzama. Iskreno i sada mi same teku niz lice.

Kad sve što pročitam i sumiram zaključujem da realno tu ne mogu ništa, pa ni sa novom dijagnozom. Te visoke razine jesu opravdane i voljela bih da mene koliko god da je teško više ni ne vještače. Tih 162 € je više 100%, tako da je protekle godine pojela inflacija, blago rečeno bolje tako nego i dalje 80 €. U svakom slučaju pomaže onima najtežim bolesnicima i neka, njima treba puno više od onog što će dobiti. Sada mi je jasna i rečenica bez obzira na invaliditet koji je kod mene 80%, no ipak unatoč nekada nesnosnim bolovima hodam, kada lakše, nekad ajme. Daj Bože da tako ostane. Život ionako u ovim godinama jako brzo prolazi.

Razumijem no međutim dislocirana sam nije svakome jednostavno ići na vještačenje, radi se o tome da bih ako je naravno moguće mogla dobiti savjet da li bi time nešto postigla. Ukoliko ne bi ne vidim razlog da bilo što tražim ukoliko mi to ne pripada. Skraćeno koji je stupanj dijagnoza F60.3 + F07.0 da li to netko zna? Hvala!

Dobila sam za potpunu inkontinenciju 3, psihičke bolesti 2 temeljem dijagnoze F07.0, u međuvremenu dobila sam dijagnozu F60.3, e sad da li ima smisla tražiti novo vještačenje ako bi dobila isto. Imam i dokazano slabiju pokretljivost lijevog skočnog zgloba koji me najviše muči, nekada ne mogu ni hodati, a ovako pod normalno isto imam velike probleme, napisali su mi deformirano stopalo slabija pokretljivost osobito dorzal, to mi nigdje nisu naveli.

Javljam se ponovno, danima razmišljam , vrtim, čitam, sudjelujem u razmjeni iskustava, no meni to sve se u glavi pobrkalo. Naime kod mene je po svemu do sada koliko vidim stoji kronične bolesti 3, te trajni poremećaj ličnosti poradi vaskularnih promjena mozga /atrofija/ 2. te se navodi više vrsta oštećenja i III stupanj funkcionalnih bolesti. Nakon toga sam dobila dijagnozu F60.3, granični poremećaj ličnosti - negdje sam pročitala da se uzima u obzir i slijedeće, dob osobe, visina primanja, da li osoba živi sama. Ušla sam u 8 desetljeće, živim sama i primam zajamčenu minimalnu naknadu. Primam trenutno tuđu pomoć i njegu 79.63 € isto sve već 6 godina što se tiče iznosa, pa u tih je 6 godina inflacija je to pojela baš do iznosa 162 € pa mi iz tih razloga baš nije neko povećanje. Isprika ako sam nešto pobrkala. Unaprijed hvala na svakom savijetu.

Da nažalost utvrđena mi je i rijetka vaskularna bolest piše ovako