velikoslovka

G. ritter. Vjerojatno su poimanje roditeljstva s vašeg stajališta i stajališta vaše bivše supruge raličiti. 100%. Premalo odvajanje vremana za dijete po vašemu ne mora značiti da je to jednako i za nju. Ona bi sigurno rekla, da smatra da provodi dovoljno vremena s djetetom. I kako tu sada napraviti oštru granicu?? Ne postoje stroge definicije o tome koliko je dovoljno vremana da roditelj provede s djetetom dnevno pa da bi to bilo dovoljno. Što bi to po vama bilo dovoljno ili nedovoljno? Ja dosta radim, na više radnih mjesta. i svaki svoj momenat slobodnog vremena provedem sa svojim djetetom i s djecom sadašnjeg muža, a on isto tako. Moj suprug ne misli da ja odvajam premalo vremana s za djecu, jer imam i tekuće obaveze, kućne poslove i ostalo, a ja stalno mislim da bih nešto trebala reducirati kako bih bila još više s njima. Djeca se ne bune da smo i on i ja premalo s njima, a i njih se ponekad ostavi kod bake i djeda. Tu nema strogo definirane granice. Drugo je vaša osobna želja da budete više sa svojim djetetom, jer vam nedostaje. Vi ste pristali da dijete ostane s majkom iz nekih razloga, vjerojatno pozitivnih. Razvod braka je kompleksna situacije, gdje se isprepliću osjećaji različitog tipa, pa još i osobni ego pojedinaca što rezultira prkosom bivših partnera, na štetu vlastite djece. Morate shvatiti da više ne možete određivati, niti utjecati na ničije ponašanje, moralno ili nemoralno ( pogotovo kod bivše supruge), na njezine odluke pa čak i da odluči odseliti u neko drugo mjesto, pa niti na način odgajanja djeteta s njene strane, kao niti ona na vaše. Vi možete utjecati na dijete na svoj način i odgajati ga na svoj način kad je s vama, a ona na svoj, ali najbolje bi bilo da se dogovorite, kad bi to bilo moguće, što je jako rijetko u praksi. I tako će vam se i sud postaviti i CZSR. Oni će reagirati jedino ako dijete ima uskraćenu zdravstvenu pomoć ( ako je na tom području zanemareno), ako je dijete zlostavljano od strane majke ili nekoga iz njezine blizine a ona to ne prijavi, ako je zapostavljeno u higijeni i neuhranjeno. Ali, za sve to morate imati još i dokaze, a to su liječnik, pedagog u školi ili teta u vrtiću ili psiholog u vrtiću, ako se druži sa sumnjivim osobama ili socijalnim problemima ( ne misli se tu na siromašne, već na neadekvatna ponašanja). To su dugotrajne procedure. Sve te dokaze morate prikupiti da biste nekoga proglasili neadekvatnim roditeljem. Vrlo teško, često sve to ne završi nikada i pretvori se u beskrajnu borbu vaših odvjetnika, a traje godinama. Pazite, sud neće majku proglasiti neadekvatnim roditeljem niti onda kada majka često mijenja partnere ( to se uzima kao njezin način života, ali ako dijete ima sve ostalo smatrat će se dobrim roditeljem - isto je to tako i za oca). Sudovi ne ulaze u privatni život pojedinca i zato je sve ograničeno samo na najbitnije stvari potrebne za djetetov život, sve gore navedeno, a to je opisano u obiteljskom zakonu. A to što vi želite, reći će vam želje su jedno a mogućnosti drugo. Napisat će da se ne slažete s majčinim odgojem, da su tu poremećeni roditeljski odnosi i moguće da još dobijete i nadzor pri susretima. Ovo nije moje mišljenje već iskustva iz prakse. Znam da nije pošteno, ali s obzirom da će to točno tako izgledati pred sudom, ishod će biti takav. Jer sud uzima u obzir samo i isključivo činjenice koje priložite kao dokaz, a sve ostalo što možete i reći da jeste, ona može isto tako reći da nije i da ste pod utjecajem vaše sadašnje djevojke. Tu morate biti jako oprezni. Ne bih htjela da ovo shvatite kao nekakav atak na vas sobno, jer ovo vam ovako izgleda u praksi,s time ćete se susresti. Na ovo možete računati, jer tu se više ne biraju niti riječi, niti sredstva da se postigne cilj, a majka će se sigurno boriti kao lavica za dijete, iz svojih razloga, bilo zbog uzdržavanja, bilo zbog ljubavi prema djetetu. Lijepo je imati podršku u životu i potpuno vas razumijem i drago mi je zbog vas. nadam se da će ta osoba biti dovoljno jaka da će se sa svim ovim znati nositi dosta dugo, jer svatko ima svoje granice, a rijetki su ti koji izdrže pritisak tuđih problema. Nadam se da se nitko naovom forumu ne osjeća prozvanim niti uvrijeđenim. Pozdrav i sretno!

Ne donosim sud po svojim iskustvima, samo sam vam htjela pokazati kako je to sve relativno ( toga ima u praksi koliko hoćete, razbuktali ego+ljubomora) : Vi mislite da ona može bolje, a ona misli da daje sve od sebe, da je s djetetom i onda kad vi ne možete. Ako ne možete do djeteta, a mislite da se majka neadekvatno brine za dijete, onda tražite skrbništvo nad djetetom i dokažite da majka troši djejetov novac za izlaske i vucaranja, da dijete nije adekvatno obučeno, da nema što jesti, da nema zdravstvenu njegu onda kad treba, tj. da mu je i to uskraćeno, da je prepušteno samo sebi.. itd. Sve to podkrijepite dokazima ( nadjite si i svjedoke ako treba) i pravo na sud ( sad je to po novom), naravno ako je prošlo više od 6 mjeseci od donošenja prvotne presude. To što vi mislite da ona može bolje, neće biti uzeto u obzir, o tome će sud, i sudac koji je prošao "tečej" psihologije, možda uz prisustvo psihologa ( daj bože dječjeg) nepristranog naravno i socijalnog radnika, odlučiti, da li ona može ili ne može bolje, da li daje sve od sebe, ili ju nije briga za dijete, da li je odgovorna ili nije, a isto tako i za vas. To je teška bitka, ali ako sve to tvrdite i 100% ste sigurni onda se isplati, pogotovo ako još i dijete izjavi da želi biti kod vas. To bi bila žrtva za dijete, dosta iscrpljujuća, ali ako to želite onda krenite. Ako je toliko loša majka, onda nemojte više čekati ni sekunde već krenite u akciju i borbu za svoje dijete. No budite spremni i na rizik da bi vam sadašnja veza mogla propasti zbog dugotrajne borbe za dijete u što morate uložiti jako puno vremena, energije i novc, pa za " svoj život" nećete imati dovoljno vremena, isto toliko vremena, energije i novca koliko mnoge majke troše za utjerivanje zaostalih uzdržavanja, koje brizni očevi ne plaćaju. Vidite zašto je uopće ne želim sudom tražiti uzdržavanje od bivšeg, jer ne želim više niti jednu minutu a niti kunu potrošiti na takvu osobu, radije svoje vrijeme posvetim svojoj novoj obitelji, a živim i radim za svoje dijete, a onaj koji to tako ne osjeća neka ne plaća uzdržavanje svom djetetu. Neka se pravi da ga nikad nije ni bilo. A dijete će odrasti, s uzdržavanjem ili bez njega. Da li će dijete kasnije tražiti uzdržavanje ili neće ( a može kad postane punoljetno, pa će se vidjeti koliiko je to, a onda neka sud određuje kako će se i nakoji način to naplatiti). Najbolje je da sve prepustite sudu, pa sad što bude. A da li netko može biti bolji ili ne to vi ne možete suditi, jer nema idealne osobe, tako i ona može reći da i vi možete biti bolji. Sve je to relativno.

ne tvrdim da takvih majki nema ( ili očeva naravno), ali ih je u manjem postotku. Susrećem se sa svačime u praksi, ali i ovo što vi tvrdite da moji izlasci nemju veze s time što ona radi, moj bivši suprug ih je doslovni isto tako opisao. Da se vucaram okolo i ne brinem se za dijete, sa čovjekom sumnjiva morala ( a isto je liječnik, kirurg i vrlo cijenjen), a zbog čega drugog već iz puke ljubomore. Ubrzo se oženio nakon što sam se ja udala za sadašnjeg supruga, za svoju sadašnju ženu, a ona mu ne da da dijete bude kod njih, a on to hladno prihvaća, pa sad recite do koga mu je stalo više, do djeteta ili do nje?? Da je njemu stalo on bi tu situaciju riješio bilo kako, da vidi svoje dijete, ali očigledno je nešto bitnije u životu od maloga ( a toga imate koliko hoćete kod takvih kombinacija). Da se razumijemo, meni ne smeta i ne govorim djetetu o njemu ništa, ali dijete to samo osjeća na neki način da ga otac ne zove, niti ima želju kontaktirati s njime. sad već više oca niti ne spominje i kad ga bilo što pitam, mali kaže, molim te ne spominji mi tu temu. meni je draže biti sa tobom i "drugim tatom" ( ovo je proizišlo samo iz toga jer je sadašnji suprug jako dobro prihvatio maloga i posvećuje mu dovoljno pažnje da se osjeća voljenim ). Ja nisam pristrana, samo sam htjela reći da je sve to relativno, da je nekome nešto strašno, a s druge strane nekome je to sasvim normalno. Teško je postaviti granice.

G. ritter Ne možete vi nešto znati ako nemate u to uvid. Primjedba : Majke vole noćni život! I očevi ga i te kako vole ( i više nego zamisliti možete, pogotovo ako ne žive s djetetom) i nemojte biti pristrani. Isto se ponašaju bračni partneri kad se rastanu, samo je pitanje koliko tko za to ima vremena . Netko ima više, a netko manje. No ako si netko priušti izlazak ili družaenje s novim partnerom to se odmah shvaća kao loša briga za dijete i trošenje djetetova novca ( ne opravdavam kad su u pitanju ljudi sumnjiva morala, alkoholičari i slični....), ali zaista ne vidim zašto se nekome spočitava ako izlazi ili ima potencijalnog novog partnera_ pa možda se troši novac i od tog drugog/druge partnera. ( ovo sam imala ja od svog bivšeg supruga, iako ne plaća uzdržavanje niti mu nova žena dozvoljava da dijete bude kod njega jer je hiperaktivno i ne spava po noći - da se razumijemo ja nisam tužila njega za naplaćanje, niti mu spriječavam kontakte. Ima kontakte 4 puta mjesečno, svaki vikend, a on to ne želi). Ja sam isto izlazila ( vikendom dok je dijete kod oca), kad sam mogla, a vodila sam i dijete sa sobom na takve izlaske, u pospodnevnim satima. Sad imam drugog supruga ( ima troje djece koje žive s nama) i očekujemo još dvoje. Imala sam strašne probleme sa bivšim suprugom, da se ne brinem za dijete, pogotovo kad je saznao da moj sadašnji suprug dolazi kod mene i malog u stan. To su bile strašne situacije da smo se odlučili preseliti u obližnje mjesto.Ne mogu shavtiti da se čovjek odluči rastati, i onda biti opterećen time da li bivši partner ima drugog/drugu i pri tome proljevati svoju "ljubomoru" zato što je onome dobro u životu. Bude tu svega, pa čak, ne daj bože da taj novi/nova partner zagrli djetetovu mamu /tatu, to su odmah "promiskuitetne radnje tipa tvrde pornografije." ne možete si ni zamisliti do kuda su ljudi spremni ići i koliko tjerati mak na konac. Još jednom tvrdim, nitko ne može znati što se točno dogadja ili se dogodilo, pa niti kuda ide novac koji uplaćijete za dijete ako u to nemate uvid, u račune potrošene za dijete. Za sve morate imati dokaze. Ako baka i djed pričuvaju dijete/djecu, zar to nije bolje nego da ga čuva netko na koga dijete nije naviklo ili da ostane samo kod kuće. Ponekad si stvarno ljudi dozvole svašta, pa čak i da upravljaju životom onoga drugog, a svojevoljno izidju iz bračne zajednice. Stvarno se trebate odlučiti prije nego se rastnete što želite i prihvatiti činjenicu da više ne možete doći na vrata svog bivšeg partnera s odlukama, samo s PRIJEDLOZIMA i to samo i isključivo vezanih za dijete, a ne za bivšeg partnera. On sad živi svoj život, Vi svoj, a djetetu se trebate prilagoditi oboje kako bi što lakše prošlo kroz teški period rastave. Jedno dijete mi je reklo " Osjećam kao da mi je netko ukrao tatau!" i gorko zaplakalo.

Koliko vidim Vi ste već na početku to sve lijepo smišljeno napravili, gospodine s početka, i prijavili minimalac, i još da nemate ništa na svojem imenu. Ma dajte molim Vas, a tko Vam je to savjetovao???Neki iskusni prijatel? Mislim da bi tu bilo dosta posla oko " ladjenja dviju usijanih glava". Pa Vi već tada niste htjeli pomoći u realnom omjeru. Dakle Vi ste to zapravo započeli, taj "začarani krug" kojeg sad imate. Zbog toga bivša supruga tjera svoj inat isto kako vi tjerate svoj. Na sporu za rastavu braka ste pristali da dijete živi s majkom ( niste naveli da li ste to izjavili osobno ili je sud to odredio zbog malodobnosti djeteta), a isto tako i na susrete s djetetom koje odredjuje zakon. Niste tražili ništa izvan toga, na raspravi pri rastavi braka: Prema tome smatra se da ste se s time tada složili jer Vam je odgovaralo. a bivša supruga se morala složiti sa iznosom uzdržavanja jer ste vi prikazali iskrivljanu sliku svog stanja na računu firme kako biste ostvarili bolji profit i ne plaćali porez kako ga plaćaju svi ostali porezni obveznici. Dakle Vi ste ista osoba kao i vaša bivša supruga, ništa bolja od nje, samo se ona nije oglasila na ovim stranicama. Ne znam zašto većina ima stav da taj novac daje bivšij supruzi, a ne djetetu?? da li zato što nemate uvid kuda je koji mjesec koja kuna otišla? Društvo moje, to su stvari na koje morate računati kad se odlučite na rastavu braka. TO SU POSLJEDICE RASTAVE BRAKA na koje ste trebali biti pripravni prije nego ste se odlučili na taj korak. Majke često ne znaju, dok se ne suoče, kako je teško i naporno biti samohrani roditelj, kako ta djeca moraju brže odrasti od svojih vršnjaka, jer mnoge obaveze moraju prihvatiti ranije od djece s oba roditelja. A isto tako i očevi, koj sa svojom djecom ne žive, moraju biti svjesni da oni nisu više dio te zajednice, da se oni moraju prilagoditi djetetovoj zajednici, a ne tražiti da se dijete prilagodi njima i njihovim potrebama ( tako je kod većine), a isto tako da nećeti moći upravljati novcem koji uplaćujete za uzdržavanje, a i to da vam bivša supruga umjesto djeteta može tražiti povećanje uzdržavanja, a i frekvancija susreta, kad se promijene uvjeti, na temelju kojih je donešena prvotna sudska presuda. na žalost to je zakon tako regulirao, za parove koji se razvode, samo nitko kad se odluči za rastavu nije prije toga proučio, obiteljski zakon, kazneni i ovršni zakon. A to bi trebali svi jako dobro proučiti prije svega i dobro još promisliti, pa onda donijeti odluku. Na sve ovo što se dogadja ste trebali biti spremni ranije, još prije nego ste se u to sve upetljali. S djeteom trebate živjeti da biste stvorili osjećaj u njemu da ste prisutni u njegovu životu. To je žrtva roditelja za dijete, a ne za Vas!!! Za nesnošljivu situaciju u braku krivi ste zajedno sa svojom bivšom suprugom jednako, i sad imate to što imate. Dajte se svi malo zamislite nad sobom samima, malo treba biti i samokritičan, a ne samo po onome tko ovdje nema priliku da izrekne svoj stav. Ponavljam i dalje da je GOSPODIN ISTI KAO I NJEGIVA BIVŠA SUPRUGA!!

U svojim početnim postovima sam već navodila da se vramanom, kad roditelj ne živi s djetetom, prisnost izgubi. Dodju momenti kad dijeteu "dosadi" stalno ići "simo tamo" i počne na određeni način iskazivati svoje nezadovoljstvo ili frustracije. Dijete, kako raste ima svoje potrebe, ne samo fiziološke već i socijalne, što znači da stvara svoj krug prijatelja s kojima želi intenzivno komunicirati.Obični su to njegovi vršnjaci koji s njime idu u školu ili žive u blizini. Ako se otac nalazi dalje od njegovog mjesta stanovanja, onda dijete gubi te relacije s prijateljima i osjeća se nezadovoljno. isfrustrirano. Roditelj s kojim ne živi obično nije prisutan u momentima bitnim djetetu, a to su svakidašnji momenti, tipa loše ocjene u školi, bolesti ili slično. To ne znači da je to zato što taj roditelj ne želi, već jednostavno fizički jr to neizvedivo, jer dijete u takvim momentima treba podršku ODMAH, a onda ju potraži kod roditelja koji je tu, uvijek prisutan. Na taj način dijete učvršćuje svoju vezu s roditeljem s kojim živi, ma kako loš on bio po mišljenju onog drugog ( koji s njima ne živi). Već sam to spominjala. da se dijeca povode za osjećajima, instinktivno, oni ne analiziraju situacije, kao odrasli i toga morate biti svjesni. A sad ako je otac spreman prkositi na taj način majci da neće plaćati uzdržavanje djetetu, zbog toga jer ne želi to riješiti drugačije, ili ne zna kako bi to riješio, to znači DA JE TAJ OTAC ISTI KAO MAJKA KOJA SPRIJEČAVA KONTAKTE ISTOG TOG OCA S DJETETOM. Dakle, te dvije osobe su u potpunosti jednake i obojima bi trebalo malo savjetovanja, kako izgraditi odnos s djetetom, a takodjer i medjusobnu suradnju u korist njihovog vlastitog djeteta. Stoga su svi moji komentari nepristrani, već samo se osvrćem na ono što vidim u praksi i s čim se susrećem, a vjerujte da sad ovdje imamo i gospodju da kaže koju riječ vjerojatno biste svi odbili sliku kakvu trebate. Za denu : Jeno dijete ili više njih, utječu na režije, čak mislim da jedno samo dijete troši u postotku više nego dvoje zajedno. Npr. grijete cijeli stan jednako za jedno dijete kao i za dvoje, plaćanje čuvanja djeteta je za jedno skuplje nego za dvoje zajedno itd..... Tako da mislim da niste u pravu. A znam i to da sudovi uzimaju i to u obzir kada odredjuju uzdržavanje.

Moj sadašnji suprug nema BPD!!!!

Gspodinu koji je postavio pitanje: Vi možete tražiti i češće vidjanje djeteta i smanjenje uzdržavanja. Sve se može u našoj "Lijepoj našoj" . Da li imate smanjeni prikaz plaće zato da ne biste plaćali uzdržavanje ili da ne plaćate porez na dobit od vaše firme?? ( to bi vas mogao pitati odvjetnik vaseg djeteta, jer ako je majka tražila povećano uzdržavanje, onda to ide u ime djeteta i to ćete vi platiti, te sudske pristojbe, bez obzira na ishod) Niste u poziciji kad možete postavljati ultimatume, da ako budem dijete viđao više, plaćat ću uzdržavanje više. Vi imate susrete koji su predvidjeni zakonom i ostvarujete ih, dakle zbog toga nećete imati osnovu tužiti vašu bivšu ( osim ako ne ostvarujete sudski određene susrete s djetetom). da biste promijenili taj dio sudske odluke morate ipak biti u dogovopru sa majkom djeteta, i ona se mora s time složiti, a sve u skladu s dobrobiti djeteta. Za zajedničku skrb trebate živjeti u istoj ulci gdje žive majka i dijete, kako dijete ne bi mijenjalo svoju okolinu prečesto. da li ste spremni na takav kompromis?? Preispitajte cijelu situaciju, jer OBOJE roditelja treba nmaximalno surađivati u takvim situacijama, inače će dijete biti izloženu stresu ( ako bude ponovo izloženo frustracijama obaju roditelja). Zbog toga što su ljudi različiti nisu našli dogovor u zajedničkom životu i rijetki uspiju pronaći zajednički jezik nako rastave braka, CZSR i sudovi se samo u izuzetnim prilikama odlučuju na to u roditelji onada imaju nadzor jedno vrijeme, oko godinu dana da se vidi da li to funkcionira. Za denu: Što se režija tiče, naravno da dijete pridonosi režijama i to sudovi uzimaju u obzir. Vi imate jedno dijete, ali drugi imaju više djece od jednog, što znači da imaju i veće režije od vas. Vidite ja imam jednog sina i sad imam drugog supruga koji ima troje djece iz svog prvog braka ( supruga mu je umrla), dakle troje djece više se i te kako osjete na režijama. Ja imam visoka primanja, pa je to u odnosu na moja primanja relativno malo ( nekome bi to bilo jako puno), ali sad imamo i dva primanja, pa je sve skupa, kad se zbroji puno manje nego kad je roditelj sam.

Rješavali vi vidjanje djeteta preko suda ili ne u svakom slučaju to ćete morati riješiti s njom. Dakle roditelji medjusobno. Rješavali vi uzdržavanje, preko suda ili ne, to će roditelji morati riješiti medjusobno. A za to vrijeme, vrijeme prolazi, vama, vašoj djeci i dijete je svo to vrijeme kažnjeno i ne znajući zašto i zbog čega. Mogu roditelji imati povrijedjeni ego i liječiti ga medjusobnim prkosom i smocalicama, inatima i slično, ali time im je dijete kažnjeno. Kad su dvije takve usijane glave to se ponekad nikad ne završi i bolje je u nekim stvarima, manje bitnima i poipustiti, pa naći bilo kakvo rješenje, umjesto iumati neizvjesnost i nikakvo rješenje. Pokazati razumnost baš i njie toliko loše koliko smatraju izvjesne osobe na ovom forumu, a to što tjeraju inate jedni drugima samo pokazuju da su jednaki kakrakterno. Već sam navodila u nekoliko navrata da se tako zatvara začarani krug koji netko mora prekinuti ako se ne želite vrtiti u krug i stalno biti na istom, a taj ego kod jednih i drugih zapravo i zatvori taj krug .

Vidjane djeteta Vi trebate riješiti s majkom, a ne zabog toga kazniti dijete i ne uzdržavati ga kao roditelj. Time što očevi ne plaćaju uzdržavanje takodjer manipuluraju djecom misleći da time kažnjavaju svoje bivše partnerice ( majke svoje djece), a zapravo kažnjavaju dijete. Ista je stvar i s time što majke uzurpiraju susrete s ocem, takodjer u zabludi, da time kažnjavaju oca koji ne plaća uzdržavanje, a zapravo kažnjavaju dijete. Niti jedni ni drugi ne postižu ništa osim što vrijeme prolazi i dijete odrasta koliko god vi to ne željeli vidjeti ili priznati, kažnjeno od oba rtoditelja. Ima roditelja koji rade u inozemstvu i svoju djecu vidjaju jednom ili dva puta godišnje pa im ne uskraćuju uzdržavanje, tako da stav " Čemu plaćati uzdržavanje kad ne vidjaš dijete ne stoji .To je samo glas povrijedjenog ega . Pozdrav!

Njezina nezaposlenost ne utječe na dobivanje statusa skrbništva nad malodobnim djetetom. S obzirom da dijete želi živjeti s vama, obratite se sudu ( to je sad po novom) i pokrenite postupak. tek kada sud bude tražio sve dokaze ili izdao nalog ga prikupljanje dokaza od institucija vidjet ćete što ćete od toga uspjeti. Nije nemoguće, ali je dosta komplicirano i teško. samo nemojte navoditi da vam je financijski problem vidjanje s djetetom, jer vam to baš neće pozdraviti niti CZSR ( koji će sigurno u sve biti uključen), a niti sud, niti psiholog. Stoga pokušajte ako želite, samo pretpostavite da će onda i majci biti financijski još teže vidjati dijete, pogotovo ako ne radi. I to će se uzeti u obzir. Pokušajte i sretno!

Pozdrav društvu s foruma! Već u nekoliko tema, dosta tema, sam upućivala da je suradnja bivših supružnika jako važna baš zbog dobrobiti njihove djece. No teško je ponekad održati dobar odnos ako sve ne funkcionira kako treba i oba roditelja su ogorčeni jedan na drugog. Postoje majke koje se preko djece osvećuju bivšim supruzima, doslovno im onemogućavajući susrete, ali u jednakom postotku postoje i očevi koji se poanšaju tako kao da s obitelji koju su napustili nemju ništa i oni koji ne žele imati ništa. Bez obzira koliko poneki ljudi pričali o ljubavi, a vjerujte mi ima ih jako puno,to ne pokazuju kroz vlastita djela u odnosu prema djetetu. Situacije su svaka za sebe slične, ali razlikuju se u nijansama koje su presudne u medjuljudskim odnosima kod rastavljenog braka. Na odnos dvoje ljudi utječe jako puno toga : osjećaji, materijalne mogućnosti, spremnost da se prihvati dijete i onda kad onaj s kime živi nešto mora hitno obaviti ili odraditi nešto, ili baš onda kad dijete želi. Ponekad je potrebniji plan susreta, pa i više od dogovorenog, ako je to sprazum dvaju roditelja. No jako puno njih se tig dogovora ne pridržava, a niti odredjenog sudskim rješenjem. Dogodi se da bi majka morala raditi noćnu smjenu i tvornici, a otac ne želi čuvati dijete kod sebe preko noći, jer ima druge planove, ili ne može opravdano doći. U prvoj situaciji, otac tuži majku da se adekvatno ne brine za dijete jer nije s djetetom u vrijeme posla, a ene plaća uzdržavanje, zbog čega majka ne može materijalno plaćati nekome čuvanje po noći, a možda djed i baka nisu u blizini. Ili otac ima svoje planove, ranije dogovorene, ne može uzeti dijete, majka se razočara i onda se osvećuje ocu . Opet slijedi tužba za nevidjanje djeteta, pri čemi majka izjavljuje " a zvala sam te da dodješ čuvati dijete, ali si odbio!" I tako se vse to vrti u krug, začarani krug, a vrijeme prolazi i dijete odraste, prisnost se izgubi s onim roditeljem s kojim ne živi, a prezire onoga s kojim odraste. Ovo su vam slike iz prakse, ne kažem da je to 100% slučajeva, ali ima i takvih, sve slično ali se razlikuju u nijansam koje su i te kako bitne za ishod situacije. Prema tome svi imaju svoju priču i viziju ali svog iskustva i lijepo ju je podijeliti s onima koji su u sličnoj situaciji, da eventualno ne ponove istu grešku, ali da li je tuđe iskustvo primjenjivo u svim slučajevima?? Ja mam dijete koje silno želi biti s ocem, ali mu se otac uopće ne javlja od kjada ima novu ženu. A ja sam ostavila svu imovinu, nisam ništa od njega tražila, niti uzdržavanje ne plaća za dijete, koje mu je odredio sud. Jedino sam htjela da je dijete s njime svaki vikend ili bar one vikenda kad želi, ali nova žena ne dopušta. I što sad?? Dijete se polako otudjuje od njega, ali ne smatram se osobno krivom. Pokušavam mu ( imam sina) to ublažiti koliko mogu tako da svo moguće vrijeme provedem kvalitetno sa svojim sinom.

Niste naveli da li je otac djetata isto kod svojih roditelja ili je i dalje s vama?

Na temalju sudskog rješenja, trebate podići ovrhu na primanja ili imavinu. nadjite si odvjetnika koji će vam to odraditi ili pitajte kod javnog bilježnika što vam je činiti. Pozdrav

Retardirana djeca mogu ići u školu s djecom koja nisu retardirana, naravno sve ovisi o stupnju retardacije. Nesposobnost za rad ili privremena nesposobnost za rad se utvrdjuje na temelju pregleda liječnika medicine rada i liječnika specijaliste, po potrebi. No ako je retardacija utvrđena ranije, još u dječjoj dobi, onda se to može samo potvrditi, jer retardacija je trajno oštećenje.

Upravo se završio sudski postupak u kojem sam uspio dobiti suvlasništvo u polovini automobila, ali automobil glasi na drugu osobu. Da li ja mogu nekeko upisati i sebe kao vlasnika, jer imam automobil u posjedu, i ako ne uspijem prevesti automobil na svoje ime, da li ću ga moći registrirati na temelju tog sudskog rješenja, ili ću morati imati dokumente vlasnika za registraciju.

kamo sreće da mu odvažu primjerenu kaznu, koliko vidim najmanje 1000 kn kazne+sudski troškovi+3 mjeseca oduzimanja vozačke+3 kaznena boda.

Slažem se s vama za učiniti USLUGU ako to sve skupa ide SPORAZUMNO, dakle bez tenzija, onda je to u redu ( takvih je jako malo), ali kad se nakon rastave braka pojave problemi na koje nitko nije računao, a to je da netko ne plaća uzdržavanje, da netko ne vidja svoje dijete, da se na bilo koji način nekome onemogući pristup djetetu, gomila neosnovanih optužbi i kaznenih prijava, onda to nije više samo njihov problem već problem policije, sudove, CZSR, psihologa, pedagoga, profesora ili učitelja i drugih segmenata društva. Bit svega je postići komunikaciju izmedju partnera, kako bi se te tenzije umanjle ili izbjegle, na radost i dobrobit djece. A na to stalno upozoravam, da je bitna komunikacija izmedju oca i majke djeteta. Stoga mislim da bi se terapije bile od koristi radi ponovnog uspostavljanja komunikacija izmedju partnera ( prije nego se na bilo što odluče-rasati se ili ipak pokušati), a onda bi svima bilo puno lakše proći kroz rastavu braka ( ako je to konačna odluka), i djeci i bivšim partnerima, vjerojatno bi nakon ostvarene komunikacije mogli konačno rastati se sporazumno ( u što sam sigurna), možda i s olakšanjem, a i kraće bi vremenski trajalo, što je opet bolje za djecu nego da promatraju roditelje kako se mrze čim se vide, jer se ne mogu dogovoriti oko podjele stečevine, visine uzdržavanja,kome će dijete, dana susreta djeteta s roditeljem s kojim ne živi, itd.............. Takve situacije dovode djecu u nezavidan položaj jer postaju "bojno polje" roditelja koji, u končnici, stalno djetetu govore jedan protiv drugog. Pa sad racite, u kakvoj je poziciji jedno takvo dijete, koje ništa ne razumije, pa u istoj kao dijete koje živi s roditeljima koji ni u braku ne komuniciraju kako treba, a to povlači različite psihosomatske simptome. Nadam se da ste razumjeli bit terapije, a to je postizanje komunikacije izmedju partnera koji se žele rastai, u konačnici, ili mogući ostanak u braku.

S obzirom da su nasttali promjenjeni uvjeti možete tražiti i promjenu sudske odluke u vezi vidjanja djeteta, no morate se obratiti Hrvatskom predstavništvu u Republici Sloveniji i naravno naći dovoljno strpljivog odvjetnika da se pozabavi ovako zakompliciranim slučajem. Što se skrbništva tiče, vrlo teško je moguće da ćete zbog toga što se djetetova majka, vaša bivša supruga ponovo vezala u brak, moći dobiti skrbništvo nad djetetom. žao mi je što vas moram razočarati.

Ovaj zadnji postić nije upućen vama nego nekome drugome iz replike. U lijevom gornjem uglu, u zaglavlju posta imate naziv teme na koju je upućena replika. Sa štovanjem.

Možda Vama zvuči fiktivno ali nije nemoguće. kao što rekoh imam jedan stalan posao i više honorarnih. A kako mi je psihijatrija i psihologija primarno, tj. radim kao liječnik, onda mogu imati takva primanja, jer lijhečnici spaecijaliste imaju dobra primanja, ako se ne varam. Ostalo radim iz zadovoljstva. Vrijeme koje provodim sa svojim djetetom provodim kvalitetno, jer dežurstva mi omogućavaju slobodne dane kad imam vremena za obavljanje poslova iz zadovoljstva ( sto ne zhtjeva punu satnicu), a to je uskladjeno sa djetetovom slobodnim aktivnostima i školom, tj. dok je dijete u školi ili na slobodnim aktivnostima, ja onda imam vremena odradjivati te poslove, jer si većini radno vrijeme mogu odrediti sama. Sve može funkcionirati ako se dobro organizira, a imam i podršku sadašnjeg supruga. A mislim da se on ne bi složio da sam emocionalno grozna osoba, a niti moji "pacijenti", dapače, djeca s kojima radim me jako vole. Iznenadili biste se. Ja sam samo rezultat upornosti i snalažljivosti, nisam nikakva fikcija. A dijete je kod oca, smatram, i više nego je zakonom propisano i to sam osobno zahtjevala, što znči više vidja svog oca od velikog broja djece ciji očevi će pristupiti u udrugu kada i ako se osnuje, a zamislite otac djetetu ne plaća uzdržavanje, i ne sudi se samnom zbog toga. Poštovanje, g. operation!

Da, vi ste tata-dva sina jel tako??

Meni u životu baš i nije dobro išlo kao što vi to mislite. Dolazim iz obitelji koja ja jako skromno živjela u prošlom sistemu, da ne kažem bila diskriminirana zbog svog porijekla. Ono što je meni dalo snagu je ono što su me moji roditelji naučili, a to je " Ono što imaš u glavi i u svom srcu nitko ti ne može uzeti." Studirala sam medicinu i psihologiju paralelno uz rad, a u Zagreb sam došla s kartom u jednom pravcu.Dakle sama sam se školovala da bi postala to što jesam, kad sam se zaposlila upisala sam specijalizaciju iz psihijatrije, a završila sam još i poslijediplomski studij pedsgogije i višu pravnu školu. I to sve naravno uz vlastiti rad i nemojte misliti da ja ne znam kako je to rastegnuti jedan obro na dva dana. Moj pošteni rad i takav stav da si ne dozvoljavam staviti putra na glavu mi je donio mogućnost više zaposlenja, pa i onih koje nitko ne bi radio. Stoga ja radim u bolnici na psihijatriji, u CZSR kao savjetnik, dječji psiholog pri bolnici, kao pedagog u školi. Na nekom poslovima sam vanjski suradnik, a radim i subotom, pa ako zbog toga imam prihod veći od prosječnog u RH, stvarno mi je žao onih koji se nisu toliko "Ubijali" u mladosti kao ja, već su izlazili u disco, isli u kino i kazalište i na drug amjesta da se opuste i razonode. ja njima nisam bila zavidna sto su oni to tada mogli, roditelji su im to mogli omogućiti, meni moji nisu mogli dati ni za prehranu. Sama sam se za sebe izborila, bez ičije pomoći, svojim radom i ničijim tudim i za to ne moram nikome reći hvala, osim sebi. Pošteno plaćam i porez da bidržava mogla izdvajati za socijalne slučajeve, a i aktivna sam u humanitarnim organizacijama, jedino ne u politici. Ne vidim uopće zašto bi u meni netko zavidio????

Idealnost na postoji.

Štivani g,operation, ovo što vam je nvedeno opdnosi se na današnje doba , a ne na stara vremena kad su moralne stvari bile bitne i djeca nisu bila prepuštena češće ulici kao danas. Činjenica je da je sve više adolescenata izoženo utjecju drogei splnih bolesti, a djeca koja nemju nadzora, vrlo često su takvi slučajevi, labilne osobe su sklonije tome. ne želim reći da su djeca rastavljenih roditelja lošije odgojena od drugih, jer društvo je to sve skupa nametnulo, ali su njihove šanse za upadanje u takve probleme veće. U slučajevima gdje je sin fizički jači od majke, a još je adolescent i misli da je najpametniji, jer u tom dobu oni zaista jesu takvi, majka sama ne može puno utjecati na njega, na žalost. Danas su djeca vrlo dobro upoznata sa svojim pravima, a adolescenti ih dosta nezrelo tumače i mnogi bahato sprovode, bez osvrta na svoje obaveze. Pogledajte sto se dogadjea u školama gdje je najočitiju kućni odgoj djeteta i moram primjetiti da su neka djeca čak "i dobra" s obzirom kakve roditelje imaju. S obzirom da radim, svaki dan s takovom djecom, da sam u kontaktu s njima, kao pedagog, i znam kako razmišljaju, a i u CZSR kao psiholog i bračni savjetnik, u psihijatrijskoj ustanovi i još na nekim mjestima ( jer imam više zanimanja), moram vam reći da imamo od 10 učenika 3 -4 su djeca rastavljenih roditelja, a 2 su od njih problem u školi, jer roditelji na dolaze na primanja, majka se od jednog nije pojavila u školi nikada i ne zna ni kako se zove razrednik njenog djeteta, a kod dugog pak nismo nikad vidjeli oca. Nadzor iz CZSR ne može naći roditelje kod kuće gotovo nikada, ni oca kod svoje kuće ni majku kod svoje kuće. Djevojčica je proljetos pokupila splni herpe, s dečko je uhvaćen u kradji, a da ne kažem da su loši djaci. Oboje imaju veliku šansu da završe udaljeni od roditelja. Opet ponavljam da to nije 100% slučaj kod djece rastavljanih roditelja, ali sve češći je to slučaj kod labilnih ososba koje su razocarane sa cijelim svijetom, koje nose traume iz djetinjstva, a u današnje doba im se nudi jako puno izazova raznih tipova . Čujte ja sam išla u školu kad se nije smjelo ne pozdraviti učitelja, nastavnika, profesora, a sad se njima pljuje u lice, uništava im se imovina, budu premlaćivani. Pa to sve dolazi iz kućnog odgoja, naravno. Ako se slažete samnom.