velikoslovka

Još nešto, potrebe djetea su odredjene na temelju prosječne plaće u Republici Hrvatskoj, od oko 4500 kn/mj, ali zbog toga u zakonu stoji da se u obzir moraju uzeti i primanja roditelja od kojih se uzdržavanje odredjuje. Što zanči da se za djetet roditelja koji više zaradjuje od državnog prosjeka može uzimati i veći iznos. To je gospodine višegodišnja praksa u suodvima i zakonima, a vaša statistika stiji, ali zakoni to sve ne mogu pokrivati, jer sve nijanse se ne mogu obuhvatiti, a ono sto stoji, a ovisi sve o sudskoj presudi jeste da se dva mjeseca u godini mogu rastegnuti na 12 mjeseci sto je čest slučaj, osim ako nije drugačije na sudu dogovoreno, naravno, izmedju roditelja. Prema ako vi smatrate da trebate naći manje plaćen posao, za manju plaću, slobodni budite i potražite si ga, kako biste imali manji iznos, ali računajte da će i vama u tom slučaju manje ostati. Kod odredjivanja prosjeka za potrebe djeteta, dakle prije svih ovih poskupljenja, uzimale su se prosječne stvari potrebne za funkcioniranje i za život djetata u današnjem dobu. ( Niti extremno skupe niti one najjeftinije, a gledalo se da se djetetu nista ne uskrati).pa sad ako vi mislite da vašem djejtu pola od toga ne treba, to je vaša stvar.Ponavljam RADI SE O POTREBAMA DJETETA TEMELJENE NA PROSJEČNOJ PLAĆI U RH, a mislim da će nova ministrica izbaciti novu cifru uskoro temeljenu na novim poskupoljenjima i prosječnoj plaći u RH koja je veća od one prethodne. To nije moja osobna volja, to je tako regulirano zakonom, a to barem poznajem dovoljno da iza svojih riječi mogu stajati, stoga ne vidim razlog da me se proziva kao jedinku, a osobno radim svoj posao, dapače vrlo uspješno. Roditelji koji imaju viša primanja od ostalih, a osobno sam jedan od njih, nisu krivi onima koji od njih imaju manja primanja. Ja sam se za taj posao izborila sama, uz dužno poštovanje svima koji rade. Poštovanje.

Poštovanje g. Novak iz udruge u osnivanju TATE. Podržavam osnivanje Vaše udruge i drago mi je što ste se meni obratili u Vašem postu. No, medjutim došlo je vjerojatno do zablude, a to se često dešava kad se neke stvari tumače kako kome paše. Savjet: Oko odnosa uzdržavanja izmedju roditelja za malodobno dijete, pročitajte si OBITELJSKI ZAKON, posebno čl.233 toga zakona pa ćete vidjeti kako to u zakonu stoji jer sa ovim vašim istupom koji ste ovdje napisali, bit ćete ismijani da niste detaljno proučili zakon, a tražite prava i promjene zakona koji u potpunosti niste pročitali. dakle reći će vam da uopće ne znate što pričate. Takvi su Vam političari. To si možete pogledati i na ovim stranicama, gdje imate pročišćeni tekst ( odite si na propise i dokumente i pročitajte) tog zakona koji je , na vašu žalost još važeći, i sve se presude još uvijek donose na temalju tog zakona, a ako postoji prijedlog novog zakona, onda to još nije izglasano u Saboru RH i općeprihvaćeno nije. Prema tome, štovani gospodine, budite pažljiviji u svojim istupima da ta Vaša udruga ne bi imala od Vas više štete nego koristi. Poštovanje!

Točno. Vidite ja uspijem u 75% svojih slučajeva ipak nagovoriti partnere da pokušaju, pa ako baš ne ide, onda barem shvate koliko je medjusobna suradnja važna za njihovu djecu. No opet naglašavam, roditelj koji s djetetomne živi treba maximalno da se prilagodi majci i djetetu jer su oni sad zajednica u koju otac ne pripada i ne kazem da otac ne treba sudjelovati u odlukama, ali opet upozoravam da roditelj koji s djetetom ne živi ne može doći onome drugom sa gotovim zahtjevima ili nekim planom za dijete. Moguće je doći sa idejom, pa se sdrugim roditeljem dogovoriti oko neke aktivnosti vezane za dijete. Često je to velika greška i nastoji se nametnuti svoja volja, pod "maskom" brige za dijete, a to je samo pokušaj da se izmanipulira bivšim partnerom ili da se dobije osjećaj kontrole nad njegovim životom ili liječenje vlastitog ega u smislu " ipak se i dalje tu mene sluša", što je pogrešno i izaziva kontrareakciju bivšeg partnera. Još jednom ponavljam, roditelj koji s djetetom ne živi, ne dvojim u njegovu bezuvjetnu ljubav, mora isto tako prihvatiti da on više ne živi s djetetom kako što je dijete to moralo prihvatiti. I koliko je to bolno roditelju, vjerujte djetetu je to tisuću puta bolnije jer se našlo u središtu nečega što ne razumije i ne zna si to na nijedan logičan način objasniti, jar kako rekoh ne zna si to rasčlaniti, analizirati kao sto to čine odrasli. I opet tvrdim da biste odgajali dijete morate biti prisutni u djetetovu životu 24 sata na dan, dakle u svakom njihovom segmentu. Posebno, ako se radi o muškom djetetu s kojim će majk ajako teško izići na kraj kad udje u pubertet i s takvim traumama, iz djetinjstva, počne misliti da je najpametnije, a k tome još ima iskrivljenu sliku o vrijednostima. Jako često takvi adolescenti upadaju u različite socijalne probleme, zdravstvene probleme ( a znate koliko je danas opasnosti koko nas, od spolnih bolesti, droga i sl.), pa i do kriminala. I onda se dogodi to da kad se roditelji pozovu u CZSR( a često i u policijsku stanicu prije toga) radi devijantnih ponašanja njihove djece/djeteta na rzgovor, onda su spremni krivnju prebaciti jadan na drugoga, a nikako da shvate da su zajedno sa svojim promašajima u životu prouzročili sve to i uprpastili svoje vlastito dijete, a zabog čega? ZBOG EGA ili već nekekve osobne zadovoljštine. U nekoliko navrata sam morala dati i stručno mišljenje da se dijete mora oduzeti roditelju i smjestiti ga u skrbničku obitelj ili čak u dom za delikvenciju. To je strašno, ali kad dijete nema stegu i podržavanje obaju roditelja u odgoju, a to je jako čest slučaj zbog nemogućnosti ili ignoriranja prilagodbe i pritiska na dijete s nekakavim rasporedima, kao u poslovnom dnevniku, nije mi čudno da to dijete "pukne" ili ode stramputicom iz koje se ponekad jako teško izvuče. I znate što? Tek nakon takve tragedije roditelji svejedno shvate da su oboje potrebni biti prisutni u djetetovu životu, kad je već skoro pa i kasno, i počnu ponovo živjeti zajedno. A to su mogli napraviti odmah, zar ne, samo nije ih imao tko natjerati. Rastava braka nije samo obiteljski trenutni problem, to je višegodišnji ( mislim vremenski koliko traje samo za jedan slučaj) problem i nije pojedinačni problem, već sveukupni problem sruštva koje će rješavati socijalno pitanje obitelji za koju se izdvaja uzdržavanje, pa takvi razni psihološki problemi čije liječenje plaćaju porezni obveznici, dakle sveukupni problem društva, a bez stabilnih obitelji u društvu, nema stabilnost njihovih gradjana koji nisu u stanju dati svoj maksimalni doprinos razvoju tog društva. na žalost, ali i za to moram reći to je tako.

Mislim da prestanak ljubavi treba biti dobar povod za razgovor izmedju partnera o mogućim daljnjim solucijama života, a ne ponižavanje partnera s kojim živite i drugog roditelja svoje djece s nekom drugom osobom. Zar ta osoba nije zaslužila otvorene karte i iskrenost ma kava ona bila, a ne završni ponižavajući udarac??????!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Ja smatram da je poštenije prvo se rastati pa si onda potražiti nekoga drugog, "srodnu dušu", a ne sjediti na dvije stolice. Činjenica da dosta veliki broj osoba, muških i ženskih, upravo voli sjediti na dvije stolice,ne zbog prestanka ljubavi, vec zbog dodatnog adrenalina koji takav čin uzrokuje, ponekad je to samo nedostatak strasti. Jako puno ljudi se nikad ne rastane, a vara svog partnera nekoliko godina i onda se "smiri", ber tako preljubnici tumače to svoje ponašanje. Zapravo ponekad kriza u braku, koja čak ne mora biti povod razvodu, prouzrokuje preljub. no sve ispadne dobro ako to partner ne otkrije, ali ako se to otkrije, nastaju jako veliki problemi, depresije prevarenog partnera,nepovjerenje, nerzumjevanje stanja koje to prouzroči u partneru. Ponekad se dogodi da je ta bol toliko jaka da se netko od njih nadje na sedativima ili završe na psihijatrijskom lječenju. kako da ta osoba više uopće funkcionira, kad se takve boli jako teško oporavljaju. I onda se pitamo zašto on ne plaća alimentaciju, zašto on nevidje dijete, zašto majka stalno treži povišenje uzdržavanja, zašto se vrijedjaju budući patneri, zašto ovo, zašto ono???? pa ljudi moji sami ste si to priuštili i sad očekujete da ćete trošiti novac poreznih obveznika da vam se sredi život, a ne bi išpli na psihoterapije, jer ste vi najpametniji, a s druge strane se svi prave ludi i ne slušaju nikoga i nije im do nikoga stalo osim do sebe samih. Preljub nikako ne bi smio biti prisutan u braku. Zbog nedostatka ljubavi, treba završiti s tom stranicom života i tek onda započeti novi. Često se dogodi da osobe koje su preljubnici ostave sebi malo prostora da vide gdje će im biti bolje, kod "eventualnog novog" partnera ( što u pravilu 99% ne bude i ne ostanu s tom ososbom) ili je ipak bolje sačuvati stari život. To su nesigurne osobe u sebe, vrlo često i sexualni iskompleksirane. Imala sam takvih pacijenata, gdje su bili preljubnici, pa kad su od partnera isto doživjeli i bili napušteni, onda su bili u teškoj depresiji, na odjelu za psihijatriju jer nisu mogli prihvatiti da su i oni žrtve takvih udaraca. Ponekad mi dolaze i 6 mj. na terapije dok ne izidju iz te depresije i još su dovoljno agresivni da se žele osvetiti bivšem partneru jer ih je ostavio ( i molim vas kako je mogao/la daon/ona mene napusti) i ne mogu podnijeti da je baš njihov bivši partner zadovoljan s nekim drugim. takve osobe misle da su Bogom dane i sebi dozvole svašta, ali partneru to isto ne mogu oprostiti. Pomoć se traži, na žalost kad je prekasno, ali molim vas lijepo psihoterapija bračnog savjetovališta nije vezana uz psihijatriju. Psihijatrija liječi duševne bolesnike, a psihoterapija pomaže samo da se bolje sagledaju problemi i iznadju rješenja koja bi bila prihvatljiva objema stranama. I naravno da se može jedino sprovoditi uz pristanak obju partnera. Prisilna terapija. Pa ne znam baš da li bih to nazvala prisilnom ako bi se sve to vezalo za dobrobit zajedničke djece. To bi trebalo biti zakonski regulirano kao obavezno, pa sad kad se već rastaju i uglavnom stvaraju sveopći problem sebi, društvu, svojoj djeci i na kraju poreznim obveznicima, onda neka barem to moraju odraditi kao treba vis a vis svojih pogrešnih odluka. Toliko bar duguju društvu i svojoj djeci.

Situacija je puno kompleksnija nego što mislite. Kao što rekoh, tamo gdje postoji dobra volja, nije problem pokušati spasiti. Ali treba početi izpočetka, a to je odkud tolika mržnja izmedju roditelja?? U Hrvatskoj se rastavi 30% svih brakova, a pod izlikom NESLAGANJA KARAKTERA, a iza toga se zapravo krije preljub kao osnovni uzrok. To je na žalost današnja slika hrvatskih obitelji. Ne tvrdim da dvoje ljudi koji se na vole trebaju "pod moraš" ostati u braku iz bilo kojeg razloga, ali preljub je vrlo ozbiljna stvar, jer varanjem partnra ništa se drugo ne dobije osim da se ponizi drugi roditelj svog djeteta, uništi se povjerenje koje se stiče godinama, a sve to se kasnije kroz povredjenost onog drugog i egoizam prvog dovodi do poslijerazvodnih problema, a to su neplaćanje alimentacije " kako ne bi mozda majka ili otac to trosili tna sebe", pa spriječavanje susreta " kako bi se onj drugi pogodio i njbolniju točku, ako se već nikako ne može, pa onda ako se roditelj s kojim dijete živi veže u bračnu ili vanbračnu zajednicu, pišu se prigovori o tome kako dijete gleda nekakve dodire, a to zapravo ne bude nista sto ne rade i roditelji koji žive u braku zajedno sa svojom djecom. No to su, na žalost takve stvari, kojim se dijete koristi kao bojno polje izmedju dvaju roditelja za liječenje svog ega i zadovoljštine za nanesene boli u bračnoj zajednici. Ono na čega bih vam skrenula pažnju jeste da ne možete od djeteta tražiti da razmišlja kao vi, jer oni ne razmišljanju racionalno, već srcem. Što znači da djecu možete nazvati malim ljudima samo iz aspekta biologije, ali njihova psiha nije sposobna toliko analizirati, kao psiha odraslih. Roditelji koji se ipak odluče ostati u braku zbog djece si nadju zadovoljstvo u djecei, DAKLE PRISUTNI SU U SVAKOM SEGMENTU NJIHOVA ŽIVOTA, tako da su prisutni kad je djete i u usponu i u padu, kad je sretno, kad je nesretno, kad su skupa i u bolesti, kad bdijete nad svojim djetetom, kad mu dajete ljubav kad ONO TO TRAŽI, a ne kad je na nekome red. To je na žalost stvarnost rastavljenog braka. To je ono na što nitko ne misli kad se rastaje, osim na sebe i samo sebe. Kada bi to roditelji prihvatili da rastava braka nosi, tj otišli u savjetovalište da im se objasni i UKAŽE KOJI SE SVE PROBLEMI OTVARAJU PRILIKOM RASTAVE BRAKA I POSLIJE NJE , onda ne bi bilo toliko rastava braka. To potvrdjuje i činjenica da se dosta brakova sklapa izmedju bivših partnera jer nisu sprem,ni nositi se stim problemima, nako 5-6 godina samačkog života. U 30 % slučajeva koji kod mene dodju da se rastave, kad im objasnim što ih sve čeka , i nuih i njihovu djecu, ipak se odluče pokušati, a ukazani problemi ih navedu da malo drugačije razmišljaju i o sebi i svojoj djeci. Moje je mišljenje da se bračni partneri moraju uputiti u bračno savjetovalištei prisiliti ih na terapiju barm 3-4 mjeseca, a ne samo na posredovanje u CZSR.

Djeca razvedanih roditelja, ma kakav njihov odnos bio, loš ili dobar, UVIJEK IMAJU PROBLEMA zato sto njihovi roditelji ne žive zajedno. nemojte mi pričati o djeci razvedenih roditelja, jer ja radim s takvom djecom svaki dan po nekoliko sati. Djeca koja ulaze u pubertet imaju izuzetno puno problema, iako su im roditelji izuzetno u dobroj suradnji. Sto biste rekli djetetu kad bi vas pitalo: " Zasto me toliko boli ta njihova ljubav?, Zasto svi moji vršnjaci idu na zajedničke izlete sa svojim roditeljima, a moji se roditelji ne druže s nijednima od njih??" i jos mnogo pitanja i dilema tih malih stvorenja koji su tako divni u svom odrastanju, koji se nalaze pred vratima sazrijevanja, a uopće još nisu našli sebe. Takve osobe su uglavnom jako razočarane životom ,jako dugo, poneke cijeli život, što možete vidjeti u prethodnim postovima, a i u ranijim sličnim temama, bilo je postova sa rečenicama " Pozdrav mrtvim roditeljima" koje su pisali ljudi razvedenih roditelja upućeni njihovim živim roditeljima. Od djeteta rastavljanih roditelja koje ne glada relacije muškarac-žena u obitelji, tj koje u dobrom dijelu slučajeva nastavi živjeti samo s jednim roditeljem, nikada ne shvati tu relaciju i u kasnijem životu se na zna postaviti u takvu relaciju, a i nesigurna su u sebe, vrlo često labilne. Roditelji koji se rastanu na odredjeni način učine nad svojim djetetom jedan "vid nasilja" oduzevši im djetinjstvo, radost kroz duzi period ( jer oni to tesko prihvaćaju i njihov oporavak je znatno duzi nego kod odraslih), normalno funkcioniranje, da ne kazem da moraju ranije odrasti i uglavnom su razočarani u cijeli svijet, bez obzira roditelji jako dobro suradjivali ili ne. Ono sto djecja pamet registrira jeste da nema jednog roditelja kad god želi, da ne živi životom kao njihovi vršnjaci i imaju puno veća odgovornosti, jer dok jedan odradjuje jedne obavezu nema tko drugi preuzeti drugu. tako sve ostaje na jednom roditelju, a onda dijete mora nesto preuzeti i na sebe, barem ono sto je u njgovoj domeni, sto rezultira frustracijama, jer dijete ima manje vremena za svoje interese. Pogotovo u današnjem društvu kad je borba za sto veći materijalni status velika, što je samohraoim roditelju puno teže kad je sam. U tu skupinu ne ubrajam sebe, jer ja financijski mogu uzdržavati više obitelji, pa moje dijete stvarno ima sve iako otac ne plaća uzdržavanje. Ali da sam na dnu poput mnogih takvih roditelja, mislim da ne bih puno odstupala od svojih prava. No činjenica jeste da ako želite odgajati svoje dijete, onda morate biti prisutni svaki dan u njegovom životu 24 sata na dan, svaki dan, što zanči da ste odlukom na rastavu braka veci dio obaveza prepustili onom drugom. za zajenički odgoj djeteta, zajedničkog djeteta, supružnici koji to zaista žele neće se rastati već uložiti dodatni napor da se pronadju uzroci nesuglasica i riješe problemi kako bi brak opstao. Mozda se neceta složiti samnom,ali to je tako.

Na zalost, s pravne strane brak je smo jedna vrsta ugovora koji se moze raskinuti kad god vi to hoćete. Sud ovdje ne uzima niciju sudbinu u ruke i ne kroji pravdu po osjećajima njihovih sudionika. Sto mislite koliko bi zakona bilo potrebno da bi se svalka sudbina sa odredjenim nijansama uzela u obzir? Stoga supruznici i njihova djeca su za sud i ostale institucije samo brojevi predmeta koji nastoje odraditi i dobiti na njemu kakve takve bodove. O SUDBINI SVOJE DJECE TREBAJU RODITELJI RAZMIŠLJATI ONOGA MOMENTA KADA IH ODLUČE IMATI I ONOGA MOMENTA KADA SE ODLUČE RAZIĆI ZBOG NEKAKVOG RAZLOGA. Roditelji trebaju biti dovoljno odgovorni i dovoljno spremni žrtvovati se za svoju djecu/ dijete. Zaljubljanost brzo prolazi, a ono sto ostaje izmedju parnera je postovanje, tolerancija, zajednička ljubav prema djeci i spremnost na toleranciju i vjernost, dakako. Ako samo jedan od ovih faktora nije potpun onda vise braka kao ugovora ne postoji, osim mozda na papiru. Ja nisam imala sreću da imam sve to, pa sam odlučila raskinuti taj ugovor, sto ne znači da u novom braku ne funkcioniram kako treba, dapače. No moj sadašnji partner točno zna, da se u odnos dijete-ja-bivši suprug ne može miješati i on je to prihvatio kao takavo. Ako sami roditelji ne razmiašljaju o sudbini svoje djece, onda zašto očekujete da bi to trebao raditi netko drugi. Ponavljam, bavim se takvim problemima, i mogu vam reći da do sada nisam imala slučaj gdje je samo jedan od roditelja kriv zbog novonastale situacije, u odnosu na zajedničku djecu. Obično je uvijek jedno potaknuto drugim i kad se sve to zatvori u začarani krug, nema onda izlaza. Postaje sve gore i gore. Tu su obično dvije strane, svaka sa svojim taštinom i uz dužno posštovanje, moram svima reći koji su u stanju okrivljavati jednog od roditelja za novonastalu situaciju, jer su bliski s onim drugim, da vjherojatno ne znaju cijelu istinu ili cijelu prošlost svojih partnera. Vjerujte da uvijek postopji barem jedna sitnica koju vem je presutjela osoba s kojom zivite i vjerujte uopce nije sitnica. ne zelim reci da je slagala, ali presutjela sigurno jeste. To se u praksi svakodnevno dogadja, da se na kraju zbog takvih " sitnica" raspadne i drugi brak. Ono sto bih svima osobama veznim u brak ili u neku vezu s rastavljenim osobama gdje postoje djeca, da se bas u to sve ne petljaju sa svojim prigovorima, osobito vezanim za financije, jer time samo vrše pritisak na svoje partnere i postoji mogućnost da i vas takva osoba napusti, jer bi se mogla naci izmedju dvije vatre. Pod pritiskom sadašnjeg i bivšeg partnera.

A eto vidite, ja stalno upućujem na suradnju. jer radim taj posao vec duze vrijeme i to poprilično uspješno. Ne mogu se složiti s terminom" razvodi kao normalnija stvar" jer to nisu normalne stvari medju ljudima koji iz ljubavi radjaju djecu koja kasnije pate emocionalno i u nekim slučajevima postanu društveni problem. U našem društvu se razvodi šire poput gripe, dakle više se na njih i ne gleda kao na grijeh, ali problem je u tome što u svemu tome ima jako puno emocija na koje pravni sustav ne obraća pažnju. ljudi nikako da shvate da su za pravni sustav samo brojevi u nizu koje suci odradjuju kao dnevnu šihtu. I sama sam rastavljena i ponovo udana. Moj bivši muž ne plaća uzdržavabnje za dijete, a ima omogućene susrete sva 4 vikenda od petka navečer u 18.00 do nedjelje u 18.00. Sama sam inzistirala na tome, jer je dijete hiperaktivno i ne spava po noći kako treba. Preko tjedna se ne vidjaju jer ja sad živim u drugom gradu. Bivsi suprug ima primanja 8000 kn/mj, a moja primanja su 3-4 puta veća. dakle 2000 kn koliko je trbao plaćati ne plaća i ja ne trazim nista od njega iako je to i njegovo dijete i trebao bi se brinuti za njega. Jos je dobio stan i auto koje smo zajednički stekli u braku i zadržao moje prezime. Prema tome nemojte pricati o taštinama pojedinih žena jer ja isto imam razloga za taštinu isto kao i neki muškarci koji ju zdušno provode. Moj bivši muž misli da mu je dijete namjerno dano preko vikenda kako bi mu bili upropašteni vikendi s potencijalnim partnericama. E sad tko bi tu bio pametan. Ako ja brinem za sve ostalo, i ne spavam preko tjedna i tio moj sadašnji partner prihvaća, onda to očekujem i od njega. Fer play.Ali nije tako, jer on ima taštinu i ne samo on vec i mnogi drugi. Da sam samo malo taštija, kao što nisam, mogla bih ga lijepo strpati u zatvor zbog neplaćanja alimentacije i zbogom karijera i sve ostalo ( da ne kažem da sam mu ja pomogla pronaći posao koji i sada radi jer sam utjecajna i vrlo cijenjena u sredini u kojoj sam zivjela ,a i u ovoj novoj). No nisam. Osobno sam davala mišljenja da dijete ostane živjeti s ocem u nekim slučajevima, ali sve to ovisi od suda i suca koji to može i ne mora prihvatiti. No prošli mjesec je jedan otac dobio skrbništvo nad dvoje djece i majci je odredjena alimentacija 30% plaće, po mojem mišljenju. I sto sad kažete????? U svojoj praksi postižem kompromise izmedju roditelja pa i u extremnim slučajevima kad dolazi i do fizičkog obračuna izmedju bivših supružnika., a sve za dobrobit djece. I uspijem, pa se sad ponekad znamo naći naterapijama te djece, da ne bi morali pisati postove poput ovog prethodnog, jer to ostavlja psihološke tragove na osoabi i u kasnijoj dobi, i jos se dobro nasmijemo prijašnjim situacijama. A neki se parovi i pomire i nastav zivjeti zajedno na radost svoje djece. Razvodi definitivno nisu normalna stvar.

Da li ste tog vaseg, uvazenog oca, uopce ikada susreli i pitali zasto za vas nije pitao kad ste bili dijete????? Nemojte pljuvati po samohranim roditeljima na temelju ovih postova, jer u praksi ipak ima dobrih primjera gdje oba roditelja dobro suradjuju. Prema tome, ovdje se uglavnom javljaju ljudi s problemima, a rijetko cete cuti nekoga tko ima dobru suradnju, na zalost oni nemju potrebu ovdje sudjelovati. I nije točno da ne pristaju na nikakve nagodbe. Jedna lasta ne čini proljeće, prema tome ne moze se generalizirati sve u isti koš. Isto tako ima očeva koji, kao i vaš, uopće ne brinu za svoju djecu, ne pitaju niti materijalno pomažu drugom roditelju. Često se na puno toga kompromisom dogovorenog ne pridržavaju, a kasnije kad se to pokuša ishoditi traje jako dugo, godinama, dijete već i odraste. Stoga je najbolje imati točno sve definirano, od visine uzdržavanja do u tančine dogovorenih susreta s djecom , i to sve u pravomoćnom sudskom rjesenju kojeg su potpisali oba roditelja.

Baš mi je drago da je netko primjetio da su troškovi života porasli, sto znači da 1600 kn/mj nije dostatno za sve potrebe života školskog djeteta. Ja to vec duze vrijeme govorim, ali, ali..... Onaj tko daje njemu je puno, a tko dobiva malo mu je. Teško je tu naći ravnotežu.

2400 kn za dvoje djece nije previše, ako se radi o školskoj djeci. Pa prosječni izračun po djetetu i prije ranijih poskupljenja je bio 1600 kn, sto znači da vas suprug po djetetu izdvaja 1200, sto je manje od prosjeka, tj, prema mogućnostima realno, što znači da je 1600 kn/mj podijeljeno na oba roditelja po zakonu, da onaj koji s djecom ne zivi izdvaja više materijalno. Uopće mi nije jasno kako onda u tome svemu ispada da majka trazi za svoje uzdrzavanje po toj vašoj tvrdnji. Osim toga, niste u poziciji da osudjujete bilo koga da li je dobar roditelj ili nije. Njene sadašnje moguće veze nisu vaša briga ( pa i suprug je u novoj vezi s vama). Slaganje s djecom : Drago mi mje čuti da je to tako, samo morate napraviti razliku izmedju toga da se vi s djecom vidjate povremeno sto se ne moze poistovjetiti sa svakodnevnim životom s djecom. Za odgoj djeteta roditelj mora biti pristan u njegovom zivotu stalno, ne povremeno. U svakom slučaju pohvalno je što se otac brine za djecu iako ne zivi više s njima. Gdjo. GIGLI, nitko nije savršen i nigdje ne stoji da i vi nesto ne činite što bi vam netko mogao zamjeriti i okarakterizirati taj vas postupak kao loš.

Stovani g. marko888, Mozda je moguce tjekom sudskog spora izboriti se, ali u vrlo rijetkim slucajevima i s jako puno dokaza koji to potvrdjuju. Morate priznati da je vjerojatnost za dobiti takav spor jako malena, uz duzno postovanje prema vasoj praksi. A isto tako, kao sto rekoh, taj se mjesec dana ili vise moze zbrojiti kroz 12 mjeseci u godini, pa je to jako tesko dokazati . Opet tvrdim da je i to stvar dogovora, a moram priznati da jos nisam imala priliku vidjeti sudsko rjesenje ili presudu na uzdrzavanje za dijete na 11mjeseci godišnje.

Za svu pairologiju morate platiti kojekave taxe i jos puno toga. Za popcetak ce biti jako tesko, no postoji solucija da u sudskoj tuzbi za rastavu braka navedeta da trazite oslobodjenje od sudskih troskova, sto se moze ishoditi s vasim materijalnim statusom, koji naravno mozete dokazati. Ono sto se dogadje u zivotu vase supruge, sada, vjerojatno vas jako boli, ali trenutno niste u poziciji mijesati se u njezin privatni zivot niti ce vas to sud pitati, jer za sud u CZSR vi ste taj koji ste napustili bracnu zajednicu, tj otisli iz zajednickog stana. tako ce to vjerojatno prikazati i druga strana. Podjela bracne stecevine vam ne ide u paketu s rastavom, skrbnistavom i uzdrzavanjem za dijete ( to cete morati pridonositi bez obzira sto ne radite). Podjela bracne stecevine je zaseban sudski spor, koji se vodi nakon rastave braka, ako to ranije ne dogovorite, sto je velika rijetkost, a placa se prema vrijednosti sudskog spora.

S obzirom da u zakonu nije navedeno koliko mjeseci godišnje( a vec kad govorimo o godini onda znamo da godina ima 12 mjeseci) treba izdvajati, vec se uzdrzavanje odnosi na uzdrzavanje djeteta dok ne završi školovanje, bar je tako za sad,vi morate placati uzdrzavanje svih 12 mjeseci godišnje, tj, svih 12, mjeseci godišnje kroz sve potrebne godine da se dijete uzdržava ( do punoljetnosti ili dok ne zavrsi školu) i još nakon završetka školovanja jednu godinu, ako se u medjuvremenu ne zaopsli. Mjesec dana godišnje moze se zbrojiti i kroz cijelu godinu ili svega nekoliko mjeseci. Npr. 7 dana preko zimskih praznika, 20 dana preko ljeta, ili 15+15 dana ili vec nekako ovisno o sudskom rjesenju. A sve ove kombinacije, ne moraju sadržavati puni mjesec dana, pa onda vi svakako morate namiriti tu svoju MJESEČNU obavezu. Sto znaci da ako u zakonu nije nista definirano, onda se nemate na cega niti pozvati, kako biste si uzdrzavanje zadrzali taj mjesec ili dva.

Tu necete moci nista napraviti jer niste zakoniti otac tom djetetu, a niste ga niti posvojili. Lijepo je sto imate toliku savjest, moram priznati vecu nego neki zakoniti ocevi, ali majka je djetetu zakoniti skrbnik i vi tu nista ne mozete. Jedini nacin da, povremeno vidite to dijete ako vam je stalo do njega, jeste da ostanete u dobrim odnosima s njegovom majkom, ako je to moguce, pa da ih posjetite ponekad.

da bi CZSR izisao na mora dobiti poziv od pedagoga skole da nesto nije u redu s djecom, isto tako i od lijecnika. Tek onda ce se i roditelji pozvati, oboje , na razgovor skupa s djecom u CZSR. tada ce se napraviti izvjesce, a isto tako otac ima pravo traziti nadzor djelatnika CZSR , koji treba biti najmanje 4 puta mjesecno. to znaci da bi djelatnik CZSR obilazio roditelja kojem su djeca povjerena na skrb. Pokusajte utjecati na institucije i ustanove, jer CZSR ne moze izici bez alarmiranja jedne od njih. Lijepi pozdrav.

Stovana Helga! Vjerujem da ste zabrinuti, ali to su prilike s kojima cete se morati pomiriti, jer to sve sto nosi zivot s ozenjenim muskarcem koji ima djecu. To sto otac vidja djecu svaki vikend je jako pohvalno, jer u Hrvatskoj ima jako puno oceva koji svoju dejcu ne vide i po nekoliko mjeseci i nalaze se u vjecnoj borbi za ostvarenjem svog prava ili da sa svojom djecom budu i vise nego sto im je zakonom odredjeno. Sto se tice alimentacije, to je zakonom tako odredjeno, da se placa 12 mjeseci i onda kad su djecxa kod oca, osim ako majka ima obzira prema ocu ( a cesce nema nego sto ima). Jedno pitanje Vama : Da li biste vi zeljeli preuzeti brigu o toj djeci ? Pa neka otac trazi skrbnistvo nad tom djecom. A djeca neka posjecuju majku. Ako je majka toliko losa koliko tvrdite, nece biti problema da joj se uskrati skrbnistvo. Ne znam sto o tome misli otac? A svi ovi problemi koje navodite, o slobodnim vikendaima, pa povedite i djecu na vikend sa vama. Moglo bi biti opustajuce i zanimljivo i tako provesti vikend. Vi morate priohvatiti da se on mora brinuti za svoju djecu . Ne smatrate li da je bolje da su djeca onda s vama nego da znate da se o njima nitko ne brine i da jos ne znate gdje su i sto su. Moje dijete isto provodi svaki vikenda kod svog oca, a jos je i hiper aktivno i ne spava po noci, a suprug niti ne placa uzdrzavanje. Kako je moj suprug prihvatio to dijete kao takvo, tako i ja ocekujem od njegovih potencijalnih partnerica da to isto prihvate. Mislim sve sto se djeteta tice, od ne spavanja po noci do svega sto treba. Vi norte prihvatiti to kao cinjenicu i da je takav zivot zapravo zivot s rastavljenim muskarcem koji ima miralnu i financijsku obavezu prema svojoj djeci, jer i ta djeca predstavljaju muskarca kojeg volite. orate se nauciti s time nositi ili cete i vi postai bivsa djevojka ili supruga budete li jos i vi vrsili pritisak na njega, a vec je pod pritiskom bivse supruge. Lijepi pozdrav i sretno!

Nemate nikakvih prpreka preseliti se u drugo mjesto stnovanja, osobito ako ce vam to radno mjesto omoguciti kvalitetniju meterijalnu skrb za dijete. Kako se radi o drugom mjestu unutar hrvatske, pripast cete tamosnjem CZSR, a bivsi suprug ce moci posjecivati dijete prma dogovorenim terminima ili prema terminima odredjenim novim uvjetima. Ako mozete postici sporazumni razvod braka, vjerojatno cete se uspjeti i oko toga dogovoriti. Ja sam osobno napravila isti potez i vjerujte nisam pozalila. Izvazite i odlucite tako da budete u povoljnijem polozaju i vi i dijete. Sretno !

Sto tocno pod time smatrate ???? Briga za dijete je zajednicka. Svaki roditelj ima moralnu i materijalnu obavezu brinuti se za svoje dijete. Jedino mi nije jasno jedno, a to je ako VI sprijecavate da vas bivsi suprug vidja vasu zajednicku djecu zato sto su djeca bila izlozena jednij vrsti "nasilja" ( ovo je zato sto ne znam o cemu se radi tocno), a sustavno zelite da i sadasnji partner na vidja svoje dijete, da li vi hocete zastititi njegovo dijete od njega? I da li svjesno, ponovo svoju djecu izlazete jednij vrsti "nasilja" jer taj covjek sigurno nece razviti ocinske osjecaje prema vasoj djeci. Moze ih jedino prihvatiti takve kakve jesu za ljubav vama, ali sto kad dodje od bivse supruge isfrustriran, a djeca bas i ne budu imala razumjevanja za njegovo trenutno stanje??? A to sto on financijski pomaze svom djetetu, radit ce i dalje bez obzira vidio on dijete ili ne. Morat ce, jedino ako ne bude dao otkaz, a sto cete onda vi i vasa djeca ? Imati jos i njega isfrustriranog i trpiti njegove faze nezadovoljstva koje se mogu takodjer, jos jace odraziti na psihicko stanje vase djece? Jako dobro razmislite sto cete uciniti, jer to je sve jako kompleksno, kad su razlicite relacije osjecaja u pitanju. Mozda supruga dopusta da dolazi i bude koliko hoce kod nje jer se jos nada da ce se ipak vratiti k njima, ona vjerojatno nije jos rascistila sa sobom i osjecajima prema njemu, a vjerojatno nije ni on.Jer da jeste on bi vec do sada podnio zahtjev za rastavu braka kako bi s vama krenuo u zivot i gradio svoj zivot "na bolje". Tako razmisljaju ljudi koji nemaju osjecaja prema bivsem zivotu i zele to rascistiti i krenuti dalje, sto nije slucaj kod doticnog gospodina, a vase nastojanje da ga odvojite od djeteta moglo bi mu pomoci u odluci da se vrati njima i podize svoje dijete, a ne vasu djecu s drugim muskarcem. Nije sve tako jednostavno, jer jedan nepromisljen potez moze izazvati kobne posljedice zbog kojih cete se kasnije dugo kajati, a necete moci nista promijeniti. Pozdrav.

Stovana gdjo. Elora , da li ste sigurni da ste iz pravih razloga s tim gospodinom i sto vi imate novcem koji taj gospodin daje SVOM DJETETU? Ne razumiojem zasto biste vi njemu sprijecabali da vidja svoje dijete? Sto vi imate s tim? Pa niste vi to dijete s niim rodili vec njegova, jos uvijek zakonita supruga. Dakle, on ima obaveze prema tom djetetu. Osim toga, vi ste svjesno usli u vezu s covjekom koji ima vec veliko dijete i znali ste da on ima obavezu za to dijete, a sada kad mu razarate bracnu zajednicu, hocete djetetu oduzetei oca? Ako volite tog covjeka, onda trebate voliti i sve sto njega oredstavlja, njegovo dijete, obavezu prema tom djetetu, njegove frustracije vezane za prosli brak, pa cak i ljutnju i nervozu. Ako imate prave osjecaje to morate prihvatiti kao takvo jer to ce vas stalno pratiti u zajednici s njime i s tim se morate nauciti znati nositi. Ne bih vam prepotucila takvu vezu jer ne znate da li ce se jednog dana ipak odluciti vratiti suprugi, bez obzira koliko to apsurdno zvucalo, ali je moguce ili jednostavno otoci kod druge kad ga izlozite vlastitom pritisku da VI ne zelite da on VIDI SVOJE DIJETE. Za bogfoot: Ja samo iznosim sto zakon kaze. Moj bivsi muz vidja svoje dijete vise nego ce to ikada uspjeti ikojem muskarcu na ovim stranicama, jer sam ja to mudro izvela, a njegove gospodicne koje se bune kao gdja ili gdjica elora, se s time moraju pomiriti. Tim vise sto ja imam hiperaktivno dijete koje jos i nocu ne spava. Pa ako ja mogu nocu ne spavati i to moj sadasnji suprug prihvaca bez pogovora, onda ocekujem da to tako prihvate i njegove potencijalne partnerice preko vikenda. Ja sam nocu s fjetetom preko tjedna, a on preko vikenda ( svaki vikend) i kad dijeete izrazi zelju da se s njim druzi, ja ga pozovem da dodje po njega. Prema tome g. bogfoot, ovo sto pise u postu ispred vaseg zapravo ja ono sto kaze zakon i tako se trebaju SVI ponasati i ocevi i majke bez razlike, sve sto pise u sudskom rjesenju, a ako se roditelji jos nesto dogovore u vezi vidjanja djeteta, da to bude i cesce nego pise u sudskom rjesenju, to je iskljucivo stvar njihova dogovora, no svojevoljno ne moze nitko ulaziti u stan bivseg supruga ili odvesti djecu negdje a da ovaj drugi ne zna nista o tome, to se moze tumaciti kao otmica i prijeti zabrana kontakata, pa cak i zatvorska kazna.

Nema pravo vidjati djecu izvan sudske odluke i bez vaseg dopustenja. Pogotovo ne moze odvoditi djecu u vrijeme kad nije njegov termin za susrete u nepoznatom smjeru. Osim toga imate pravo zabraniti mu da dolazi u vas stan kad vas nema. Za sve takve postupke obavjestite policiju i CZSR. Pretpostavljam da ne placa uzdrzavanje, jer ne radi, pa sugerirajte mu da si potrazi posao, ne samo zato vec zbog sebe. Imate puno pravo da mu to ne dopustite, ako to ne zelite da se nastavi dalje.

Da to upravo to znaci. zasto nekome oduzimati pravo koje niti ne koristi. Ako majka ne zeli tuziti zbog neplacanja uzdrzavanja, onda ne mora, no ona nema pravo odreci se necega sto pripada djetetu. Dijete to moze naplatiti i kad bude punoljetno, zajedno s kamatama. Oduzimanje roditeljskih prava nije ni malo jednostavno niti kratkotrajno. Ono sto bih vam preporucila jeste da se javljate jednom mjesecno u CZSR i pisete prijave o njegovom zanemarivanju djeteta, s time da majka ima pravo traziti uzdrzavanje, pogotovo ako znate da otac djeteta ima stalan posao. To je djetetovo pravo, ali morat cete to pokustai ostvariti preko suda. Bez brige, on nema sanse da vam oduzme dijete, pogotovo ako ne pokazuje nikakav interes za dijete.

Molim moderatore da ovu temu zakljucaju ili skinu s dnevnog reda. Stvarno opterecuje ovaj forum s nepotrebnim stvarima.

Sve to od 1 do 3 mozete imati iako svojevoljno ne vidjete dijete. Pod 4. druga veza bi vam isto propala jer ju ne biste zasnovali na istini iz svoje proslosti. Dakle krivi smjer, jer sve to ispliva kad tad, a isto tako nigdje ne stoji da vas vas sin ne bi svojevoljno potrazio kad odraste i dosao vam na vrata kod nove obitelji i lijepo vam pred njima postavio pitanje zasto ste se odrekli njega kao sina? Ne zanosite se i nemojte misliti da je tako jednostavno izbrisati nekoga iz svog zivota. Pa nije dijete predmet kojeg se moze odloziti u podrum ili tavan kad mislis da ti ne treba i da tamo zauvijek ostane. Dajte se saberite!

recite VI meni zasto toliko inzistirate na tom odricanju od djeteta? Sto Vi i Vase dijete time dobivate?