MOBBING - zlostavljanje na radnom mjestu

[anonimno]

Može li mi neko dati neku smjernicu gdje da potražim kako strana zakonodovstva reguliraju MOBBING.

 

Naš zakon priznaje samo diskriminaciju po nekoliko osnova, a NE PRIZNAJE diskriminaciju NI PO KOJOJ DRUGOJ OSNOVI KOJA TU NIJE NAVEDENA :

na temelju rase, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, bračnoga stanja, porodičnih obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, rođenja, društvenog položaja, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu te tjelesnih ili duševnih poteškoća.

 

Tako, ako ti rade gadosti da bi te natjerali da odeš s posla ZBOG npr. TVOG RIJETKOG VJERSKOG OPREDJELJENJA - onda će te ZAKON zaštititi, no ako ti to rade stoga što NISI NJIHOV i NEMAŠ NIKOGA DA TI ŠTITI LEĐA - onda je to tvoj problem, ZAKON TAKVE NE ŠTITI. A takvih je najviše! Nemaju razloga da baš tebe zlostavljaju i tjeraju da daš otkaz, no to rade zato jer MOGU !!!

 

Koji glupi zakon!

 

Pitam se kako će itko dokazati po kojoj osnovi ga zlostavljaju?

 

Zašto su tu uopće stavili ikakva ograničenja, zašto ne sankcionirati SVAKO zlostavljanje ?

 

[anonimno]

KOME se obratiti, KOME reći da trebaju zakrpati tu rupu u zakonu?

[anonimno]

Kako dokazati koji je NJIHOV MOTIV za zlostavljanje (diskriminaciju) ?

 

Zašto oštećena strana mora ići dokazivati koji je MOTIV (osnova) njegovog zlostavljača?

[anonimno]

To što su u zakonu nabrojane osnove po kojima se nekog može diskriminirati, time je zapravo ograničen pojam što je diskriminacija, jer sve što u zakonu NIJE nabrojano sudac NE SMIJE tretirati kao diskriminaciju!?

 

Je li to točno?

 

U zakonu NE PIŠE da je tert dokazivanja na onome tko je optužen za diskriminaciju. Znači li to da žrtva diskriminacije (mobbinga) mora dokazivati po kojoj osnovi je diskriminirana?

 

Kako da dokažem da sam diskriminirana po osnovi dobi jer sam prešla 40-tu i imam najmanju plaću, drugi na istom radnom mjestu imaju i preko 3.000 veću plaću od mene, a tek su stigli, imaju čak manje od 1 godine staža! Svi smo VSS. Ja čak radim poslove radnog mjesta koje je dva, čak tri stupnja više od onog za koji imam ugovor, i obećavano mi je da će mi porasti plaća po obavljenom poslu, no to se ni nakon 4 godine nije dogodilo. No mene i to samo mene se "gleda pod povećalom", i ponašanje (dužina pauza, dolasci itd) i izvedba posla (meni traže dlaku u jajetu a drugima toleriraju brdo). Čak su mi se u kadrovskoj rugali zašto to trpim, što ne odem, na što se drugi nadovezao "otišla bi da može, ko bi je u ovim godinama primio".

 

Što mi savjetujete?

 

[anonimno]

Ako se netko poziva na bilo koju vrstu zlostavljanja bilo bi dobro da za to ima ili da predloži barem nekakve dokaze.

Što se tiče visine plaće, vidite ugovor o radu.

Što se tiče ostalog, čemu gledati druge, ukoliko obavljate svoj posao u skladu s vašim ugovorom o radu ne bi trebali biti zabrinuti. Teško da ćete pred sudom moći upotrijebiti argument da drugi mogu duže ostati na pauzi a ja kao ne mogu ili ja na vrijeme dolazim na posao a drugi ne.

[anonimno]

Pa i radi se o tome što u ugovoru o radu piše da radim na radnom mjestu koje je za tri platna razreda niže od radnog mjesta koje prema opisu poslova obavljam.

 

Postoji klasifikacija s opisom radnih mjesta, i poslovi koje ja obavljam odgovaraju opisu radnog mjesta koje je tri platna razreda iznad platnog razreda radnog mjesta koje mi piše u ugovoru!

 

Ugovor o radu sam morala potpisati jer su to izveli tako da su mi dali otkaz prethodnog ugovora zbog reorganizacije i ponudu novog s novim nazivom radnog mjesta, koji u tom trenutku nije odgovarao opisu poslova koje sam radila i tada i sada. Ja sam uložila prigovor na taj novi ugovor, no nisu ga uvažili, ostali su pri svome. Dakle, prisilili su me da potpišem novi ugovor koji su mi ponudili inače bi stupio na snagu otkaz.

 

Ne žele priznati, iako je očito da to što radim ulazi u opis poslova tog bolje plaćenog radnog mjesta.

Prisiljena sam da radim što mi daju, i prisiljena sam trpiti da za to dobivam znatno manju plaću od kolega koji rade isti takav posao !!!

 

Zar to nije mobbing?

Što je onda?

 

[anonimno]

Sve je to Hdz

[anonimno]

Poštovani/a

svi na svojim radnim mjestima iskusili smo probleme MOBINGA (kod nas to nije regulirano), bilo da je to šikaniranje od strane neposrednog rukovoditelja ili radnih kolega. Svakodnevno radim s osobom koja je moj neposredni rukovoditelj ( znanje=0, radne navike=0, organizacija posla=0, osjećaj za druge odnosno podređene=0, odgovornost =0) i nikome ništa. Preporuka: prije odlaska na posao - tableta za živce i tableta protiv glavobolje, pa dok izdržite. Jadno, zar ne?

 

[anonimno]

Da, jadno.

No problem je lošem u zakonu. I onima koji su plaćeni da brinu o zakonima, koji ih predlažu, izglasavaju i ukidaju.

 

Imamo zakon koji prisiljava poslodavca da onima koji imaju maniju (da ne velim OPSESIJU odnosno BOLEST) pušenja, da im mora osigurati mjesto gdje mogu upražnjavati tu svoju maniju. Između redova, to znači da poslodavac mora radnicima s maijom pušenja dati NEDEFINIRANO vrijeme da upražnjavaju svoju maniju dok drugi koji nemaju tu maniju moraju raditi za to vrijeme. Zakon strogo određuje da pauza traje 30 minuta. A vrijeme za pušenje zakonodavac nije htio odrediti. Kao što nikad nije ušlo u zakon ni u jedan kolektivni da, npr, radnik koji radi cijelo radno vrijeme na kompjuteru, da ima na svaki sat po 5 minuta pauze. Da odmori oči i razgiba se, izravna leđa koja su, dok piše na kompjuteru, u neprirodno zgrčenom položaju zbog čega neki s vremenom zarade bolesti kičmenog stupa. Stradaju i oči za više dioptrija.

 

Ali ne, zakonodavac za tako nešto neće smisliti novi zakon, ali za raznorazne opačine kao pušenje, homoseksualni brakovi i drugo, e to hoće! Jer te MANIJE manjine za zakonodavca JESU a ovo drugo što mori većinu NISU ljudska prava!

 

Sad čekam rafal od "dušebrižnika" koji su puni razumijevanja za manijakalne potrebe manjine, a za osnovna ljudska prava koja su većini uskraćena -NE MARE. Izvolite, gospodo!

[anonimno]

Pa zar manjina ne sjedi u Saboru? Oni su svoja prava ostvarili ili će ih ostvariti. A vi ostali (čitaj:glupani, razmišljajte o homoseksualnim manjinama, o nacionalnim manjinama i inim manjinama. Tako ćete se baviti glupostima, dok se oni bave samim sobom. Magla, magla svuda oko nas...

[anonimno]

je napisao:

problem je u ošem zakonu. I onima koji su plaćeni da brinu o zakonima, koji ih predlažu, izglasavaju i ukidaju.

 

manjine za zakonodavca JESU a ovo drugo što mori većinu NISU ljudska prava!

!

Pa svi znaju da je Sabor kuhinja za zakone!

 

 

[anonimno]

Nije nepoznanica u zapadnim zemljama da se ciljano zapošljavaju mobberi - zlostavljači ostalih.

Oni imaju odredjen cilj. Nije teško zamisliti koji im je zadatak i kako funkcioniraju.

U firmi gdje je višak ljudstva, imenuje se poremećeni mobber i oni dodju do cilja.

Isto tako, dobar je onaj naslov sex na radnom mjestu. I to je jedna vrst mobbinga. Ipak, kada bi se čovjek zainatio raskrinkao bi to. Medjutim, to već ulazi u domenu privatnih agenata i podmuklih igara. Prisluškivači, skrivene kamere i slično. Medjutim, to zahtjijeva vrijeme i novac. I posljedice nisu isključene. Medjutim, svako mora naći svoj modus operandi da tom stane na kraj.