senderos

Mislim da etažiranje kuće uopće nije rađeno. Glavni problem je sljedeći: moja pok.baka je tetki htjela ostaviti stan, i tu ništa nije sporno. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je napravljen tako da se spominje samo stan, jer zemljište je već prije podijeljeno usmenim dogovorom između braće, i to je bila i bakina volja da zemljište ostane sinovima kao šta je dogovoreno prije skoro trideset godina. No tetka se na temelju ugovora knjiži na polovicu čitave parcele, jer parcela nije bila etažirana, znači nismo imali č.zgr. i č.zem., već samo č.zem. na kojoj se nalazi kuća sa dva stana, garaža i toliko i toliko zemlje. I ona se uknjižava na pola svega. Moj stric je poludio kad je shvatio da se ona uknjižila i na zemlju i na garažu (njegovu), no tri godine nakon bakine smrti ona njemu prodaje pola čitave parcele i sad njemu ništa nije sporno, sve je to njegovo te ograničava nama naša prava (mom ocu i mom drugom stricu). Ja sam svjestan da je moj otac napravio veliki propust na ostavinskoj raspravi kada se to još moglo riješiti dogovorom. I sad sam doveden pred zid, kako mi se čini pravno su mi slabe šanse, iako mislim da sam moralno u pravu. Bio je dogovor gdje će biti čija garaža, a bakina volja je bila da tako ostane i nakon njene smrti,i to svi znaju, no to se nažalost nije provelo kako treba. Ja sam inače konzultirao dva odvjetnika, no nisu mi dali zadovoljavajući odgovor, njima se sve svede na "izbjegnite sud, previše zafrkancije za premalu vrijednost". No šta ako ne mogu izbjeći sud? Zato sam i postavio pitanja na ovom forumu, hvala svima koji su voljni pomoći!

KroničnaStranka, puno hvala na pomoći. Mislim da si u pravu i da neću moći pobijati rješenje o uknjižbi. Najvjerovatnije ću se pokušati dogovoriti sa stricem. Propuste u zaštiti svoje imovine nisam napravio ja, već moj otac koji je naivno vjerovao da će se poštovati dogovoreno i dana riječ, te čak ni na ostavinskoj raspravi iza smrti svoje majke, a moje bake nije ništa poduzeo da vlasništvo nad garažom prebaci na sebe. Ako dođe do spora, pokušat ću vlasništvo nad garažom dokazati temeljem prava gradnje na tuđem zemljištu, čini mi se da su mi tu najveći izgledi, iako ću morati platiti zemljište. Mislim da je tu bitno da dokažem da sam imao dozvolu za gradnju,a garaža je sagrađena još 1985.Iako ni tu nemam ništa na papiru, ali valjda ću uspjeti dokazati pomoću svjedoka, a mislim da je i sama činjenica da je garaža tu već 23 godine, a da se nitko nije pobunio, neki dokaz? No nikad se ne zna. Još jednom, hvala na pomoći!

Evo pokušat ću sve opisati: Vlasnici parcele bili su moja pokojna baka i moj stric, svaki za 1/2 idealnog dijela. Na parceli se nalazi kuća, garaža te zemljište. U kući se nalaze dva stana, jedan u prizemlju i jedan na katu. Moja pokojna baka ugovorom o doživotnom uzdržavanju mojoj tetki daje vlasništvo nad stanom u prizemlju, u kojem je baka živjela. To je ovako formulirano u ugovoru o doživotnom uzdržavanju: "ustupa 1/2 kuće na č.z. toj i toj, u naravi stan u prizemlju...". Napominjem da je volja bake bila da tetka dobije isključivo stan, a zemljište oko kuće je već prije podijeljeno usmenim dogovorom između braće (mog oca i mojih stričeva). No tetka se na temelju tog ugovora knjiži i na polovicu čitave parcele, znači i na stan u prizemlju i na zemljište. Vi ste opisali kako je do toga došlo, parcela nije bila etažirana, no meni je rečeno da se unatoč tome uknjižba nije mogla tako obaviti. 2002.godine moja tetka svoju polovicu prodaje mom stricu. U ugovoru o kupoprodaji je navedena sljedeća formulacija: najprije je dan opis čitave parcele, znači da se tu nalazi kuća, garaža i toliko i toliko zemlje, a zatim stavljeno da je prodavatelj vlasnik jedne polovine te parcele, REALNO STANA U PRIZEMLJU i da to prodaje. Ako je ona vlasnik 1/2 parcele, onda je vlasnik 1/2 svega, a ne samo stana, zar ne. No uglavnom to je prodano 2002. godine i meni sad stric stvara probleme i negira vlasništvo nad garažom, a već davno prije se dogovorio s mojim ocem oko svega. Rečeno mi je da teško mogu tražiti dosjelost nad garažom, jedino putem prava gradnje na tuđem zemljištu, ali tada moram platiti tržišnu vrijednost zemlje koja nije mala. Pa me zanima je li mogu kako pobiti to rješenje o uknjižbi, jer i javni bilježnik i odvjetnik su mi rekli da se uknjižba na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju nije mogla vršiti i na zemljište, već samo na stan. Napominjem da je moj stric koji mi stvara probleme znao za to, dakle mislim da on nije kupac u dobroj vjeri, jer je najprije on bio u sporu (ne sudskom) s tetkom zato šta se uknjižila i na zemljište (većim dijelom njegovo). Dakle kad je on oštećen tada njena uknjižba ne vrijedi, a sad kad je kupio od nje sve je u redu i meni pravi problem! Odvjetnika sam kontaktirao i potvrdio mi je da uknjižba nije mogla biti tako izvedena, ali mi nije znao odgovoriti šta mogu poduzeti i je li već zastara! Znam da je previše opširno, ali bio bih zahvalan na pomoći. U svakom slučaju hvala na dosadašnjim odgovorima!

Ali ja to rješenje o uknjižbi nisam dobio. Moja tetka se temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju uknjižila na stan i zemljište, iako joj je pripadao samo stan. I zatim je sve prodala stricu. Ja nisam dobio nikakvo rješenje o uknjižbi. Da sam ga dobio i vidio da se uknjižila i na zemlju, i da je stricu prodala i zemlju, reagirao bih.

Radi se o prvostupanjskom rješenju, u korist nekog drugog, a to rješenje bih želio pobijati. Dotična osoba se temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju i rješenja o nasljeđivanju uknjižila na stan u prizemlju kuće na određenoj č.z., te na polovicu zemljišta oko kuće. Meni je rečeno da se ta osoba nije smjela uknjižiti i na zemljište, već samo na stan. Šta ja mogu poduzeti da pobijem to rješenje o uknjižbi? Ne znam točan datum rješenja o uknjižbi, no ta osoba je 2002.godine bila uknjižena, to znam jer je te godine sve prodala trećoj osobi koja sad meni stvara probleme, konkretno negira mi vlasništvo dijela moje garaže koja se dijelom nalazi na toj parceli.

Rješenjem o uknjižbi na određenu nekretninu sam oštećen. Zanimalo bi me koliki je rok zastare za pokretanje tužbe protiv tog rješenja o uknjižbi?

U pravu ste, ja sam u posjedu, a ne u vlasništvu. No mene zanima sljedeće: moj otac, moj pokojni djed i moj stric (koji mi sad pravi probleme) su se dogovorili oko gradnje garaža. Dakle postojao je dogovor koji moj stric sad osporava. Ako sve dođe do suda, je li ja mogu izgubiti tu garažu? Ili je pak najgore šta može biti da platim zemljište na kojem se garaža nalazi? I je li ja mogu vlasništvo dokazivati na temelju usmenog dogovora od prije 23 godine?

Situacija oko naših međusobnih odnosa je dosta složena. Ja sam problem pokušao i pokušavam riješiti u četiri oka, nadam se da ću ipak uspjeti izbjeći sud. No trenutno je realno da do suda dođe pa me zanima šta napraviti. Ići preko dosjelosti ili preko prava gradnje? Vezano za dosjelost, garaža je u mom neprestanom vlasništvu 23 godine kao šta sam napisao, i to mi nije problem dokazati, imam mnoštvo svjedoka. No je li to dovoljno? MH, zašto ne bih mogao koristiti argument o međusobnom dogovoru, ako se pozovem na dosjelost?

Je li može netko dati neki konkretan i suvisao komentar na ono šta sam iznio u uvodnom postu? Floki, bio bih ti zahvalan na mišljenju.

Otkup spornog dijela zemljišta bi me koštao skoro deset tisuća eura, a taj novac trenutno nemam. Osim toga mislim da i nije u redu da sad plaćam to zemljište, a ima trideset godina da su se moj otac i moj stric te moj pokojni djed dogovorili gdje će biti čija garaža, uz moju garažu je i stričeva. Znači oni su se tada oko svega složili, greška je bila šta to nisu stavili na papir. Pa sad stric meni osporava moju garažu. Mene zanima šta napraviti ako to dođe do suda, a trenutno je to izgledno. Znači je li mogu ići utvrđivati vlasništvo nad svojom garažom preko prava gradnje na tuđem zemljištu, ili pak preko dosjelosti? Šta je bolje?

Molio bih za savjet u vezi jednog problema. Situacija je ovakva: uz moju kuću je sagrađena garaža. Ta garaža je dijelom na mojoj parceli (1/3 dijela), a dijelom na susjednoj parceli (2/3 dijela). Garaža je građena 1985. godine kada su vlasnici te susjedne parcele bili moj pokojni djed i moj stric, svaki za 1/2. Garaža je građena uz njihovu suglasnost i ja je koristim već 23 godine. Moj stric je sad vlasnik čitave susjedne parcele i osporava mi vlasništvo nad dijelom garaže koji je na njegovoj parceli, konkretno ograničava mi pristup garaži preko dijela zemljišta na kojem je on uknjižen, znači ne mogu ući u svoju garažu. Napominjem da je garaža građena bez građevinske dozvole, kuća uz koju je garaža ima građevinsku dozvolu, ali garaža nema. Površina garaže je 25 m2. Kakva su moja prava u vezi toga? S obzirom da sam ja gradio uz njihovu suglasnost i garažu koristim već 23 godine, je li sad to moja garaža? Je li mogu zatražiti prijenos vlasništva garaže na moje ime, naravno uključujući u to i nesmetan pristup garaži? Koliko mi to šta garaža nema dozvolu može zakomplicirati situaciju? Uistinu bih bio zahvalan za savjet i mišljenje!

Imam jedan problem vezano za zemljište, pa ako mi netko može pomoći savjetom bio bih zahvalan. Situacija je sljedeća: radi se o dvije susjedne parcele. Jedna parcela je u vlasništvu mog oca, a druga parcela je bila pola u vlasništvu mog pokojnog djeda, a pola mog strica. Znači parcele su jedna uz drugu, i moj otac je još prije dvadeset godina, za djedovog života, na toj drugoj parceli, dakle djedovoj i stričevoj, sagradio garažu. Imao je djedovu suglasnost za to, a suglasnost mu je dao i moj stric, odnosno brat mog oca, ili barem moj stric nikad nije rekao ništa protiv gradnje. I ta garaža je naša već dvadeset godina i mi je koristimo. Napominjem da nije izvršen prijenos vlasništva dijela parcele na kojem je bila garaža u korist mog oca, već je dogovor bio samo usmeni. Prije pet godina umire moj djed, i svoju polovicu parcele ostavlja mom sticu (očevu bratu). Moj otac na ostavinskoj raspravi se složio sa rješenjem o nasljeđivanju, dakle nije postavljao nikakve probleme, složio se da njegov brat, odnosno moj stric naslijedi djedovu polovicu i postane vlasnik čitave parcele. Vjerovao je da će stric poštivati usmeni dogovor vezano za garažu. E sad, nedavno je moj stic počeo tvrditi da je i garaža njegova, jer da je na njegovoj parceli. Dakle moj stric više ne poštuje taj usmeni dogovor. Moje pitanje je sljedeće: činjenica je da garaža jest na parceli koja je sad čitava u vlasništvu mog strica (napominjem da je garaža izgrađena "na divlje", bez dozvole). No s obzirom da je garažu izgradio moj otac još prije dvadeset i više godina, uz suglasnost mog pokojnog djeda i barem prešutnu suglasnost mog strica, a mi je nesmetano koristimo čitavo to vrijeme i oduvijek je držimo za svoju, i nikad do sada nam to nije osporeno, postoji li neki način da osporimo stričevo potraživanje na tu garažu? Dakle, ako bi se išlo na sudski postupak, i tražilo da se utvrdi naše vlasništvo nad dijelom stričeve parcele na kojem se nalazi garaža, kakve bi nam bile šanse? Mislim da mogu dovesti svjedoke, susjede i prijatelje koji će posvjedočiti da mi oduvijek koristimo tu garažu. Kakvo je vaše mišljenje o tome? Garaža je inače spojena s mojom kućom koja je u cijelosti na mojoj parceli, dakle garaža se nalazi na rubu te druge parcele. Nadam se da sam uspio objasniti situaciju i da mi netko može dati koristan savjet. Odvjetnik me odvraća od sudskog postupka, po njemu je to dugotrajan i neizvjestan postupak, tako da ne znam ni sam šta da napravim. Jednostavno mi je to više stvar principa zbog prekršenog dogovora. Unaprijed hvala!