kaktus

Ili se ubiti sa borbom sa ovim sustavom i bivšom koja bi me uništila, ili se posvetiti svojoj djeci i biti miran i spokojan! Sve je drugo Sizifov posao, a učinak ravno nuli! Jedno dijete sam definitivno izgubio, ali dobio sam kćer, mjesto menađera sa velikom plačom i funkcijom i velikom odgovornošću za svoj posao. Nešto čovjek dobije, ali nešto i izgubi, u stvari veliki Schoppenhauer kaže:"čovjek je uvjek na gubitku"! Ja se s time potpuno slažem. Ali svi smo tu puno toga i dobili, kada malo bolje promislim hladne glave bez emocija. Dijete koje je nekada bilo moje, vjerojatno je dobilo novog očuha - (zvanično-nadam se), koji vjerujem i nadam se dobro s njime postupa, bivša dobila novog muža (nadam se), ja novu obitelj i novu prinovu (kćer od tri mjeseca), novi dobro plačeni posao i odlično radno mjesto menađera! Super luksuzni auto i svog vozača i gomilu toga! Dakle svi smo dobili i tako treba razmišljati!

Možda bi trebalo napisati knjigu od 40 000 stranica vašeg teksta. Jedna stranica, jedna ljudska sudbina jedne obitelji! Toliko je naime obitelji u Hrvatskoj, prema mojem zadnjem podatku prije osam mjeseci, koji uopće ne primaju alimentaciju za svoje dijete/djecu (ili u postocima 80% očeva za dijete uopće ne uplačuje alimentaciju). Možda bi se trebali osvrnuti na razloge, zašto je to tako? Možda bi trebali provesti analizu u vašim člancima o uzrocima i postupcima institucija sistema prema očevima koji bi htjeli viđati svoju djecu/dijete, a ne mogu, ili su izloženi neviđenim poniženjima bivših supruga i institucija koje bi trebale raditi u interesu djece. Pa kada se sve to sagleda I NIJE TAKAV UŽAS, kada se otac potpuno povuče, zaljubi u drugu osobu i osnuje svoju drugu obitelj i zauvjek ode iz djetetovog života i to u dobi kada ga i ne pozna, pa je to mala tragedija. Malo sam iznenađen vašim prijetečim stavom, čini mi se potpuno feminističke orjentacije (moram priznati da mi se gače tresu) i vašem sudu, a da se niste udostojili uvidjeti potpuno sve činjenice koje su prethodile mojoj odluci o napuštanju djeteta. Očuh djeteta može itekako uspješno zamjeniti oca u ovoj dobi djeteta, a otac ipak, kao ja, sa svoje troje djece može se uspješno posvetiti njima, bez stresova i uništavanja svog živčanog sustava. Vjerujem da je Država Hrvatska dovoljno bogata zemlja, da može odvojiti dio novčanih sredstava za dijete koje je nekada bilo moje! Mene neka ostavi na miru da uživam u svojoj djeci i da im pružim sve ono što nisam mogao pružiti djetetu koje je nekada bilo moje. Inače nikoga ne želim "rastrgati zubima", ta me faza odavno prošla i nikada više neće doći! Nekada sam bio ogorčen, ali sada sam ipak sretan pored svoje troje djece koje me vole i žele!

Pa i nije neka velika tragedija! Dijete se dade veoma dobro prilagoditi novoj familiji kod te dobi uzrasta! Ja sam dobio prije dva mjeseca kćer i menađerski posao u Kanadi sa visokom plačom! Sada sam sretan otac troje djece. Jedno dijete sam definitivno izgubio, ali sam puno toga dobio, a najvažnije sačuvao svoje živce!

Nisam više voljan se boriti sa vetrenjačama, sa sinom koji me ne poznaje i odbija, a pogotovo sa ex koju bi rastrgao sa svojim zubima! Bolje je ovako! Pametan je on momčić i prilagoditi će se novoj familiji i ocu za kojeg vjerujem da ga voli! Ja za šest sati letim za Quebec i vjerujem da ću opet doći za godinu dana! A presuda i tužba - Ha Ha Ha, neka putuje golubom pismonošom! Ja imam svoje švrčiće i jedva čekam da ih vidim i da čujem jesu li naučili što francuskog! I na upit o ocu (što duboko sumnjam) morat će se vratiti svom očuhu. Ne želim ga blizu mojoj obitelji!

Bio sam u kancelu i vidio da se protiv mene vodi krivični postupak zbog neplačanja alimentacije. Također stoji tužba za zanemarivanja djeteta! S obzirom da nisam više ovdje u Hr. i da me više ne zanimaju ročišta niti Sud, baš me zanima kako će me pozvati na Sud! Dijete ima očuha koji se brine za njega, a ja se mogu brinuti za svoje dvoje dijece! Jučer su upisali u Kanadi najskuplji vrtić 2000 Cad dolara mjesečno, a ja sutra letim u Kanadu na posao-konačno! Nisam zainteresiran za dijete koje me ne poznaje!

Zbog iznimno lošeg odnosa sa bivšom i nemogućnošću da viđam svoje dijete, definitivno sam napustio svoje dijete kada je ono imalo 19 mjeseci! Moja djeca iz drugog braka nalaze se u Kanadi gdje i ja radim kao projektant plinskih i naftnih postrojenja! Sada sam opet u Zagrebu nakratko pa me zanima kako da doznam što je Sud presudio i da li više mogu doći u kontakt sa već 3.5 godišnjim sinom? Alimentaciju sa prekinuo plačati dva mjeseca nakon što mi je totalno onemogućeno da viđam sina i orjentirao sam se na odgoj i uzdržavanje svoje dvoje dijece u drugom braku! Na ročišta više ne izlazim-nema svrhe niti ovaj Sud niti presuda!

Plačanje alimentacije, duboko ovisi o susretima roditelja sa djetetom sa kojim dijete ne živi! Revolt roditelja koji plača uredno alimentaciju za dijete koje ne smije vidjeti i koji mu postaje apsolutni stranac je veliki i neplačanje je potpuno razumljivo! Pa to dijete će biti nahuškano protiv oca i biti neprijateljski orijentirano prema njemu, jer ga otac NE SMIJE VIDJETI ili susreti sa djetetom ovise o dobroj volji majke, a da nema zakonskih mehanizama da se to pravo djeteta ipak realizira! Usput, dobio sam sudski poziv (HA, HA, HA) od Općinskog suda za termin u 5. mjesecu, nakon 6 (ŠEST) mjeseci pauze i 18 mjeseci dugog sudskog spora! Ma prije bih bio sklon vjerovanju da će mi doletjeti kakva NLO letjelica u moje dvorište i da će izmigoljiti kakav mali zeleni, nego što sam se nadao sudskom pozivu na ročište brako-razvodne parnice! Normalno da bi svaka budala otišla na to ročište, nakon toliko dugo vremena i potpisala bilo kakvu presudu! Uostalom ja i moja sadašnja žena dobili smo kanadsku vizu i sa mojih dvoje djece napuštamo Hrvatsku! Moj bivši sin je pametan momčić i snaći će se on sa drugim "ocem", a presuda neka ode u CZSS!

Ovakvu situaciju sam ja dosta elegantno riješio! Jednostavno sam ukinuo alimentaciju i cijelu svoju plaču zadužio na AMEX-u kreditom! Otvorio na djete njegov tekući račun i čekam ko će prvi zakucati na vrata! Život nije lak, a Vi držite kesu u ruci! Ja, doduše, imam još dvoje dijece sa drugom ženom, pa nemam nekog velikog senzibiliteta prema bivšem sinu iz prvog braka kojega ne smijem vidjeti! Nemate drugog izbora! Klin se klinom izbija!

A što je sa majkama koje onemogučavaju (opstruiraju) susrete djeteta sa ocem??? Ima li tu kakvih izmjena u OZ-u?? Ne kužim, zakaj bi se plačala alimentacija za dijete koje ne smiješ vidjeti i koje ti vremenom postaje apsolutni stranac, zbog samovolje majke? Dakle, sve ovisi o apsolutnoj volji majke, pa ako ona kaže "NE DAM TI DIJETE", to je Sveto pismo za naše pravosuđe! Ma to je sve šuplje. Mene neće niko strpati u zatvor, jer ja imam još dvoje djece, a kompletna moja imovina je na sadašnje ženino ime! Vjerujem, da ćemo uskoro odseliti na Zapad, kada sve rasprodamo u Hr! ------------------------ - Predsjednik George Bush, odobrio dvije milijarde dolara pomoći Latinskoj Americi! - Chavez organizirao antiameričke demonstracije u Paragvaju povodom posjeta Busha toj zemlji! - I Kinezi hoće ići na Mjesec! - The world is mine!

Meni nije jasno, kako očevi koji redovno izvršavaju svoju obavezu prema djetetu, ovise o hirovima bivših i dovode očeve svoje dijece u krajnje ponižavajući položaj, ili im se ne dozvoljava pristup djetetu, a da su praktički potpuno bespomočni u našem OZ? U toj situaciji sam i ja bio dok nisam primjenio čisti kapitalistički sistem: "Zašto više plačati uzdržavanje za dijete koje mi postaje stranac i koje ne mogu više viđati? Moj bivši sin će dobivati od centra novčanu pomoć, a ja ću sa svoja dva sina do pravomoćnosti presude, vjerujem naći načina da odem iz Hrvatske! Presuda me više ne interesira, niti je želim potpisati!

Ja svoje dijete nisam vidio godinu dana! Zadnji puta kada sam ga vidio imao je 19 mjeseci i to 30 minuta u CZSS-u! Osječao sam se kao kriminalac i nasilnik u tom ambjentu, a ljudi koji su nas promatrali u tom okruženju su nas promatrali neprijateljski, pogotovo mene koji sam dolazio u CZSS da viđam svoje dijete! Zabrana viđenja dijeteta od strane bivše i potpuna indiferetnost CZSS-a dovelo je do takve situacije! Moje dvoje djece od moje sadašnje žene (drugo dijete se čeka) je ipak ublažilo i potpuno isključilo bilo kakav osječaj za mojim definitivno izgubljenim sinom iz prvog braka! Još Sud nije donio ni termin ročišta, a pogotovo presudu i sve to traje skoro 18 mjeseci! Ma dosta je toga! Ma i da imam sudsko rješenje, koliko vidim na portalu, malo bi mi to koristilo! Bolje je ovako! Moje dvoje dijece ne smije doći u kontakt sa mojim bivšim sinom, niti u bilo kakav kontakt sa bivšom (Bože sačuvaj)

Stvarno mi nije jasno, što da radi otac kada ne može uopće doći do svog djeteta? Kako da realizira kontakt sa svojim djetetom? Za moje dijete je već kasno, ali za moje dvoje djece (prvo, a drugo je na putu od moje sadašnje žene), baš sam sretan! To je moja logična reakcija oca, koji ne može doći do svog djeteta!

S obzirom da imate sudsko riješenje i da ste s tim riješenjem potpuno nemoćni da realizirate svoje ili djetetovo pravo na susrete, morate biti moderni Aleksandar Makedonski koji će mačem presječi Gordijev čvor! Moje mišljenje da sa Vašom bivšom suprugom morate ozbiljno razgovarati o tome problemu i predočiti joj posljedice koje mogu proisteći opstrukcijom vašeg prava da viđate svoje dijete! Koje sve reperkusije mogu biti ukoliko se i dalje nastave ovakvo njeno ponašanje! Ukoliko se ona i dalje ogluši o eventualnom dogovoru koji se odnosi na Vaše pravo, i ako se nastave ovakve opstrukcije, moja Vam je preporuka: otići i posvetiti se svom životu i novoj obitelji! Zašto se psihički uništavati, ići nekim trulim kompromisima, udovoljavati njenim ucjenama da ostvarite svoje temeljno, civilizacijsko, ljudsko i očinsko pravo da viđate svoje dijete! Nažalost od institucija sistema ništa ne možete ostvariti, već samo dodatne troškove, uzrujavanja, maltretiranja preko odvjetnika koje jedva čekaju da vas ogule, a da pri tome ne ostvarite baš ništa! Sreća moja da je moj bivši sin imao 19 mjeseci kada sam od njega u potpunosti digao ruke, nakon 6 mjeseci maltretiranja preko CZSS-a upravo zbog opstrukcije i zabrane moje bivše da se viđam sa svojim djeteom! Dijete me više ne poznaje, niti vjerujem da zna da sam mu ja otac i to je sretna okolnost jer on nikada neće doći na moja vrata. Ja očekujem od svoje današnje žene drugo dijete i moram priznati da je divno, kada dijete raširi ručice i poljubi svoga tatu i bude sretno uz svoga oca, što je sa mojim bivšim sinom bilo nemoguće, jer se mali u potpunosti otuđio od mene! Sada više ne plačam niti alimentaciju za njega i potpuno sam se posvetio svojoj obitelji koji će biti bogatije za još jedno dijete! On će vjerujem biti sretan uz novog "oca" i ja mu želim sreću, ali dalje od mojih vrata i moje obitelji!

Možda ću biti "moderiran" od gospodarice foruma i topika i kojem ste toliko superiorni, ali barem sam se izguštirao u ovom topiku! Ja govorim o izvršnim organima provedbe zakona i o instrumentima koji provode ove zakone, konkretno obiteljskog zakona! Zašto ne dajete savjete ljudima, na koji način će relizirati svoje pravo koje je ZAKONOM određeno i ko će taj zakon provesti u život! Ma svi vi pravnici živite u svojim paragrafima i periskopom promatrate pučinu na kojem se odvijaju dramatične životne situacije. Nikada ne bih htio biti pravnik, niti bih svom (drugom) sinu dozvolio da studira pravo!

S obzirom da sam imao gotovo istu situaciju sa viđenjem djeteta i zabranama viđenja (onda 11 mjesečne bebe) od strane bivše supruge, evo javljam Vam se u nadi da nećete morati napustiti svoje dijete kao ja! Preko svog odvjetnika na Sudu sam tražio privremeno riješenje Općinskog Suda u procesu rastave braka, zbog toga jer su mi bili apsolutno onemogućeni susreti sa svojom bebom od strane bivše supruge! To privremeno riješenje je prihvačeno na Sudu i to sam dobio 2 x tjedno po jedan sat za susrete oca sa djetetom u CZSS-u! To se na koncu preinačilo u 1 sat tjedno, jer CZSS nije imao uvjeta da održi susrete dva puta tjedno! Izložen užasnim poniženjima od strane Centra (to maltretiranje je trajalo cca. 3.5 mjeseci) i bivše koja je na sve moguće načine opstruirala da uopće dođem u kontakt sa djetetom, prije devet mjeseci sam digao ruke od svog bivšeg sina i evo me sada u drugoj obitelji sa prekrasnim sinčićem sa kojim sam toliko sretan i ponosan! Ne bih želio da imate takav trnovit put da ostvarite svoje osnovno pravo da viđate svoje dijete, ali patnje Vas očekuju i to velike! Sud još nije niti raspisao novo ročište sudskog procesa koji traje već 14 mjeseci (sporna alimentacija i viđenje djeteta). Prije sedam mjeseci sam u potpunosti prekinuo bilo kakvo plačanje doprinosa za dijete i potpuno se posvetio svom drugom djetetu i više ne razmišljam o svom bivšem sinu! Više me ne interesira, niti SUD, niti presuda, niti ću je ikada potpisati, ako do nje dođe u ovom stoljeću! To je ukratko moja priča koja se odnosi na funkcioniranje PRIVREMENOG RJEŠENJA OPĆINSKOG SUDA u pogledu viđenja Vašeg djeteta!

Za ovako malo dijete, praznici i godišnji odmori, gdje bi dijete došlo kod Vas nisu niti mogli biti određeni! Morate zatražiti mišljenje Centra, te od Suda Zahtjev za proširenjem novih prava da Vaše dijete može doći kod Vas na praznike ili na Vaš godišnji odmor, kada dijete možete odvesti na ljetovanje/zimovanje! Dijete je sada jako vezano za mamu i bilo kakvo odvajanje od mame u ovoj njegovoj dobi predstavlja šok za dijete i vjerujem da ni noćenje kod oca bez majke u ovoj dobi djeteta nije preporučljivo! Ali to je individualno zapaženje pojedinog suca ili djelatnice Centra od koje se traži stručno mišljenje! Pozdrav Bodljiko!

Moram priznati da sam se dobro zabavio kada sam pročitao apel gđe Ane, koja ovim putem apelira na nekakvo lobiranje ili na osnivanje udruge za ostvarivanje osnovnih građanskih prava! Odmah potom ovog apela, nazvao sam svoju odvjetnicu koja je vodila moj predmet rastave sa pitanjem: "KADA ĆE SUTKINJA RASPISATI PONOVO RASPRAVU I IZREĆI KONAČNO PRESUDU NAKON 14 MJESECI (MARATONSKOG PROCESA ) RAZVODA BRAKA U KOJEM JE SPORNO SAMO ALIMENTACIJA I SUSRETI SA 26-MJESEČNIM DJETETOM?? Nevjerojatan odgovor koji sam dobio je bio ovakav: NEZNAM, MOŽDA SUTKINJA ŽELI DA VI ODUSTANETE OD DJETETA! Treba poštovati udrugu za zaštitu životinja, biljaka, ali osnivati udrugu za zaštitu djeteta ili za ostvarivanje svojih osnovnih prava koji proističu još od kamenog doba, ma to je smješno! Možda bi trebalo koju udrugu osnovati za gradnju javnih WC-a po gradskim središtima, ili udrugu za...! Nisam siguran, pored ovakvog pravosuđa, hoćemo li imati vladavinu prava, ili oružja u skoroj budućnosti! Ali ima tu nečeg i dobrog! Niko i nikakve obaveze nema ni prema kome, ja sam ipak za anarhiju!

Svesrdno sam se ponadao i razveselio, kada je moj bivši sin dobio pravog "očuha" i kako je krenulo, mislio sam da će biti najsretnije dijete na svijetu! Nova auto-sjedalica, hrpa igračaka, itd. Ali kako čujem iz pouzdanih izvora, ovaj sadašnji joj je četvrti "tulipan" sa kojim ona živi zajedno sa mojim bivšim sinom! Ja sam se srećom riješio bijede i evo sada me zove MOJ švrčić da mu promjenim pelene! Uživam u njemu! Pozdrav Bodljić!

Gledajte moju situaciju! Ja sam otac koji je zbog samovolje bivše, devet (9) mjeseci nije vidio svoje dijete, koje sada ima 27 mjeseci. Doduše, ja sam prestao uplačivati bilo kakav doprinos za dijete (alimentaciju) prije sedam mjeseci, a Sud (ha, ha, ha!) nije donio još nikakvo Riješenje (neznam da li da "RIJEŠENJE" pišem velikim ili malim slovima), niti je sazvao novo ročište! Možda je moj sin negdje izgubljen u spisima ili ga je ova Država jednostavno zaboravila! Ma, to je divno! Lijepo je živjeti u ovoj Državi! Ja prvi glasam za nju i za takvo sudstvo! Sada imam drugo dijete (izvanbračno), ali da li je to uopće bitno? Bitno je da me ono voli i da mu nisam stranac! Ako dođe do sudske presude (ha, ha, ha) u ovom stoljeću, možda ću to i doživiti ili ćemo prije hodati sa devama po Zagrebu i postati beduini, zbog globalnog zatopljenja i klimatskih promjena, tada ću se slatko nasmijati i vikati Sic transit gloria mundi! ZATO OČEVI KOJI NE MOGU DOĆI DO SVOJEG DJETETA: Nemojte se seksati sa kondomima, jer ionako začeto dijete nije vaša obaveza i ne plačajte alimentaciju poput onih 90% Hrvata koji su bili prije pametniji od mene! Pozdrav Bodljiko! P.S. Biće da i ja imam BPD!

Podržavam tu udrugu, mada je za moga sina od 27 mjeseci prekasno! Vjerojatno više nikada neće saznati ko mu je pravi otac i to je dokaz da mu baš otac i nije potreban, što me tješi! Možda će ta udruga pomoći djeci kojima prijeti raspad obitelji da ne izgube jednog od roditelja i za tu udrugu se treba boriti! Osam mjeseci potpune izolacije djeteta od oca je puno pa prekasno za dijete koje me je sigurno zaboravilo!

Nije da širim defetizam, ali malo se tu može što uraditi! Gotovo imam potpuno identičan slučaj kao i Vaš, samo što imam malo dijete od 25 mjeseci! Sada je prošlo skoro sedam mjeseci kako ga uopće nisam vidio, niti čuo, a Sud još nije donio konačnu presudu, niti je zakazao novo ročište! Ja sam sretan jer moja sadašnja žena za koji mjesec treba roditi, a moje prvo dijete će biti, nadam se, sretno uz novog čovjeka sa kojom bivša živi, jer mu tata ionako više nije potreban! I u Vašem slučaju, bivša ima sasvim sigurno novog čovjeka sa kojim živi i vjerojatno je njena intencija da vaše dijete odgaja taj čovjek, jer ste Vi, prema njoj, nekompetentni da odgajate svoje dijete! To nažalost, trebate prihvatiti i okrenuti se novom životu!

U cijeloj ovoj priči stvarno čovjek dolazi do genijalne konstatacije da u ovom društvu (Državi) možete raditi što god vas je volja i da nitko nikom ne odgovara za svoje postupke! Bar što se tiče Obiteljskog Zakona! Jeziva ironija i floskula ovog Zakona je "Dijete ima pravo na oba roditelja"! Zašto pisati takve Zakone i zašto takve Zakone naglašavati, kada su takvi Zakoni neprovedivi? U jednoj emisiji o alimentaciji na televiziji, mogao se čuti jedan poražavajući podatak da 16000 familija u Hrvatskoj ne dobiva za svoje dijete alimentaciju, ili su te alimentacije neredovite! U mojem slučaju borba za moje dijete je urodilo samo novim poniženjima, ulascima u beznađa i u labirinte pravnog, birokratiziranog i neučinkovitog sustava i izvršnih mehanizama vlasti koje su potpuno bespomočne u rješavanju bilo kakvih socijalnih problema, pogotovo problema koje proističu iz Obiteljskog Zakona! Kako se onda treba postaviti prema cijelom ovom problemu čovjeka koji je u ovom slučaju u potpunosti ovisan o pravnom mehanizmu Države, da bi ostvario svoj minimum prava, u ovom slučaju prava koje se temelji iz Obiteljskog Zakona, a to je da "DIJETE MORA IMATI OBA RODITELJA"-mislim da je članak 88 Obiteljskog Zakona! Ma koje li smijurije, ironije i bezobrazluka! Centri za socijalnu skrb predstavljaju instituciju koja čini mi se imaju najmanje ingerencije u provedbi takvog Zakona. I pored svh tih glomaznih i birokratiziranih institucija koje se zaklinju u elementarna socijalna prava djeteta, morao sam dići ruke od svog djeteta i reći: "dosta mi je tog poniženja, dosta tog emotivnog i duševnog stresa i udaraca koji će samo oslabiti moju psihu i sposobnost realnog i logičnog rasuđivanja, te psihičke konstantne napetosti u očekivanju daljnjih iznenađenja koje su šokirajuće za organizam oca koji je samo želio biti uz svoje dijete!" Dosta mi je biti Don Qihot koji se konstantno mora boriti protiv vetrenjača pravnog sustava i izvršne vlasti - ma dosta mi je svega! Želim novi život, radovati se novoj obitelji i biti konačno "zdrav čovjek", a da bih to postao, potrebno je sve prekrižiti iz prošlosti i zauvjek otići i prepustiti svoje dijete njegovoj sudbini! Sve je to sudbinsko pitanje i teško da bilo tko može okrenuti djetetov životni put koji je određen njegovom sudbinom! Ako se tako shvati situacija, onda je sve lakše podnijeti, a to je vjerujte najmanje bolno za dijete koje ionako nema više svoga tatu! Pozdrav bodljiko!

Neznam kakve odgovore bih mu dao? Najbolje je u tom slučaju napustiti radno mjesto, državu, grad i početi novi život sa svojom familijom! Jedina veza između mene i moga djeteta je alimentacija. Doći u kontakt sa mojim djetetom, značilo bi doći u kontakt sa bivšom, a to se mora izbjeći pod svaku cjenu i nadati se da će mu taj novi čovjek sa kojim ona živi, pružiti ono što mu ja nisam imao prilike dati! Bar se nadam!

Mislim da je to gosp. Ritter uzaludan trud i gubljenje živaca uzalud! Kolike sam ja muke prošao da vidim svoje dijete dvogodišnjeg sina i šta sam sve doživljavao, te na koncu da me je moje dijete počelo gledati kao stranca! Nikoga ne zanima što bivša ima drugu osobu (neobrazovanu i potpuno istetoviranu) koja može šetati moje dijete i čuvati ga samog, dok ja svoje dijete moram gledati u CZSS-u jedan sat tjedno, (i to jako rijetko), jer ni to mi ne bi bilo omogučeno da to sam nisam pokrenuo na sudu! Na kraju je to bilo toliko ponižavajuće da sam konačno digao od svega ruke i čekam bebu sa drugom, a svoje dijete više uopće ne viđam! Sada je prošlo pet mjeseci kako uopće neznam što je sa mojim djetetom, a i nije me sada previše niti briga! Imat ću novu obitelj i biti ću sretan sa svojim djetetom koje će se roditi! Sud još nije gotov, niti je presuda donesena, ali to više nema svrhe jer me dijete više ne poznaje! Samo želim da me ne potraži, jer ne bih se želio nikada susresti sa bivšom koja mi je konstantno branila susrete! Neznam kakve bi bile reakcije da me mali vidi sa bebom od druge žene! Pozdrav,