probaj

Nisam to napisao. Napisao sam "Ako kosi livadu , ne znači da je u posjedu, pogotovo ne u samostalnom posjedu." Imam ogromnu livadu iza kuće u okolici Zagreba, 5000 m2. Susjed ju kosi i pobere travu za kuniće. Ostalo vrijeme tamo moja djeca sa drugim klincima igraju nogomet, roštiljamo, itd. Je li susjed u nesamostalnom posjedu te livade ako ju kosi? Očito nije. Nesamostalan posjed znači da posjednik priznaje vlasnika, i posjed koristi uz njegovu privolu ili npr. ugovor o najmu. Stanar u unajmljenom stanu je nesamostalni posjednik. Bitna je razlika u odnosu na samostalnog posjednika. To je sve u redu što se tiče samostalnosti u posjedovanju. Uostalom i nesamostalni posjednik je posjednik, međutim i bez obzira na to u ovoj temi uopćene vidim relevantnost takvog posjeda, već jedino, kako ste i u onom drugom postu spomenili poštenje (ja sam stalno koristio stari izraz savjesnost) posjeda. Dakle dosjedati može samo onaj tko je u poštenom posjedu: ne samo da nije znao da stvar nije njegova, već da s obzirom na okolnosti to nije ni mogao. Ovo ponavljam ko papagaj jer znam i niz sudaca koji to nažalost ne znaju.

Baš lijepo da je obnovljena ova zanimljiva tema, ali, molim vas da li to izvlačite iz kakva propisa ili samo iz svog, treba vam priznati, tzv. mišljenja autoriteta. Bez obzira na to ipak bi trebali "vladavinu prava".

Sve pet, međutim u ovomu ne vidim ikakav problem. Za dosjelost je minimalno nužan barem pošten (u prijašnjem zakonu se zvao savjestan) posjed. Dakle ne običan posjed (ma bio on samostalan ili ne, posredan ili neposredan....), već posjed određene kvalitete nužne za dosjedanje. Posjednik takve kvalitete ne zna da stvar nije njegova, niti je mogao znati da stvar nije njegova. Pa kako vi zamišljate da bilo tko uspije s takvim zahtjevom u pogledu javnog parkirnog mjesta. To nisam nigdje ni spominjao niti mi je to ikada palo na pamet.

Oprostite ne znamo se osobno, ali sada mi je jasno da u onom postu niste imali uvredljivih namjera. Naime vi ste uvjereni da primjerice onaj tko kosi livadu nije u posjedu. U ovom konkretnom slučaju spominjete samostalni posjed, ali kakva bi bila razlika ako bi bio primjerice u nesamostalnom ne navodite. Očito u razlikovanju vlasništva i posjeda imate neka meni strana poimanja, ali ih ne mogu dokučiti.

Nevjerojatno, čovjek u pitanju tvrdi da se parkirno mjesto u vlasničkim knjigama vodi na treću osobu. Iz ostalog dijela je vidljivo da je ta treća osoba jedan od od više vlasnika zgarde. Dakle, valjda fizička osoba (pojedinac), a ne valjda grad koji je vlasnik javnih parkirališta i još me vrijeđa! Uostalom pa kakve ima veze da je i grad vlasnik ili čak država. I na njih se odnosi ZVDSP (doduše s dužim rokovima dosjelosti). Doista, nevjerojatno, a samo sam ukratko jednostavnijim riječima ponovio ono što su milijunima puta iznijeli naši (pa i neki inozemni) najbolji stručnjaci građanskog prava Gavella, Žuvela, Vedriš, Klarić, Savigny, Ihering... Naravno da se svaka lokalna samouprva brine o svojim parkirnim mjestima (da se ne brine ne bi ni bila parkirna mjesta koje masno plaćamo) pa kako zamišljate da takav vlasnik izgubi vlasništvo jer mu je netko kao savjesni posjednik dosjeo

Osuđivanost za delikt prometne nesreće ne može biti zapreka za prijam u državnu službu, a posebno ne za zapošljavanje u državnoj tvrtki (firmi).

Mislim da je ovo vrlo zanimljivo i potpuno podržavam ovaj citat jer je vrlo dobra indicija koja ukazuje na korumptivnost. Štoviše, mislim da Zakon o državnim službenicima izričito ne samo da zabranjuje službenicima izvršavanje nezakonitih naloga pa čak i onih koji su suprotni etičkom kodeksu, već ih čini odgovrnim i za samo nereagiranje na takve naloge. Uz opasku da etičke kodekse imaju i neke druge državne službe, a ne samo Drž. inspektorat. Međutim, iz iznijetih činjenica ne može se s nekom sigurnošću zaključivati o stvarnoj diskriminaciji ili kakvoj korumptivnosti(primjerice možda je samo riječ o prioritetnom postupanju u kojem rukovodstvo smatra da na neprioritetna ne bi trebalo trošiti resurse...). Ne vidim razloga da Sapro ne iznese više činjenica!

Najjednostavnije rečeno posjed se stječe običnim vidljivim zauzećem, korištenjem, držanjem i sl. kakve stvari za sebe. On je, kako to i naš Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određuje samo faktična (stvarna) vlast nad stvarima i ne postoji knjižni (tzv. tabularni) posjed. On redovito pripada "savjesnom" vlasniku koji se brine o svojoj imovini(može je i posredno posjedovati-dade drugom (neposrednom) posjedniku u zakup,najam,posudbu...). Takav vlasnik najbolje može zaštititi svoju imovinu (posjed), ako reagira u roku od mjesec dana od samog saznanja o smetanju, ali najduže godinu dana od samog čina smetanja i to običnom samopomoću ili tzv. posjedovnom tužbom. Međutim, ukoliko mu ti rokovi izmaknu onda tzv. vlasničkom tužbom, koja nikada ne zastarijeva. Istjekom ta dva roka "posjednik" kojega vlasnik ne odvraća od posezanja postaje tzv. mirni posjednik".(Doduše, u ovoj drugoj tužbi je relativno čest slučaj da zbog njegove nebrige eventualni savjesni posjednik već stekne uvjete da pak on dosjelošću stekne vlasništvo-rokovi za dosjelost su različiti najkraći za kvalificiran posjed pokretnina, a najduži za nekvalifician posjed nekretnina). 2-3 godine u vašem slučaju su prekratke.

Ako je podnio tužbu samo zbog služnosti, onda ste sigurni da nema šanse da u eventualnoj vlasničkoj tužbi uspije jer je već dakle nedvojbeno da vas smatra vlasnikom. Pravo nešto tražiti ima gotovo svatko i zbog toga ni u kom slučaju nije na mjestu vaša upitnička konstatacija na kraju. Međutim, to ne znači da mu to što traži doista i pripada.

Zar ne i za samo sudjelovanje u tučnjavi u kojoj je netko (teško) ozlijeđen?

Ne samo da Zakon "nikako ne reagira", već Obiteljski zakon maloljetnicima do 16 godina zabranjuje samo tzv. samostalan noćni izlazak (iza 23 sata), a samo za djecu predškolske dobi obvezuje roditelje (skrbnike) za stalni nadzor. Ovi su očito već učenici.

Naravno.

I sami ste naveli da je bolesna. Psihičke bolesti znaju biti i gore od fizičkih pa stalno treba o svemu i dalje biti u kontaktu s CSS. Vjerujem da vam nije lako, ali prije pravnih rješenja mislim da joj uvijek i prvenstveno trebate pomoći, jer zbog svog stanja ona očito treba pomoć. Vašu ponajprije.

U tom je sušina. Država koju svi mi plaćamo ima i vremena i novca da svojim građanima (ops i strancima) osigura njihova prava i slobode. Samo nam sama birokracija mora još dobiti strpljenje i kada joj se građanin obrati mora mu pružiti zasluženi "servis", a ne ga "otpiliti". U staroj Austro-ugarskoj to je u tadašnjim uvjetima i te kako štimalo.

Svaka čast Jazz, vrlo lijepo ste ste to argumentirali. Kad bi barem imali više vremena (ili možda volje) da tako razložno izlažete češće, rekao bih, ne samo da imate oštroumnost, već i lijepi kvantum znanja. Uz to stavimo se u kožu našeg oštećenog, koji se očito našao u situaciji da ga je "birokracija (barem policijska) otpilila", a čovjek kako tvrdi ima saznanja koja upućuju da prevarant to radi relativno često(mislim da je spomenuo da zna za 10-tak slučajeva). Uostalom vjerojatno smo svi čuli za one male prevarantiće koji koriste APP (ako prođe, prođe), a koji varaju pojedinačno ne za malu, već za doista beznačajnu svotu (nekoliko desetaka ili čak samo nekoliko kuna), ali ne samo često, već i obrtimice na stotine pa i tisuće puta... Vrlo lijepo u jednom dijelu i sami zaključujete da je bitna namjera počinitelja, njegova želja ili bolje rečeno njegova volja (stupanj svijesti ili krivnje). E upravo sam uvjeren da je ovaj prevarant postupao, a vjerojatno i dalje postupa svjestan da mu "birokracija" ne može stati na kraj, a nadam se da će te se svi složiti da ipak može i mora.

Ne razumijem, barem ne u potpunosti, ovaj Vaš kratki komentar pa Vas molim da barem iznesete Vaš dopunski komentar ili još bolje da pobliže objasnite ove odredbe KZ-ea(posebno st.2 u oba članka), jer sam doista sada i ja, ne totalno, ali barem malo "zbunjen": Produljeno kazneno djelo (čl. 61): (1) Odredbe ovoga Zakona o stjecaju kaznenih djela neće se primijeniti kad počinitelj počini produljeno kazneno djelo. (2) Produljeno kazneno djelo je počinjeno kad je počinitelj s namjerom počinio više istih ili istovrsnih kaznenih djela koja s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu. (3) Kad se radi o produljenom kaznenom djelu istog zakonskog opisa, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to kazneno djelo. Ako se radi o istovrsnim kaznenim djelima, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za najteže od tih djela. Prijevara (čl. 224) (1) Tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. (2) Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko ostvari sustav s reklamnom, akviziterskom ili drugom djelatnošću radi pridobivanja sudionika, ili profesinalno širi sustav pri kojem se od uloženih sredstava očekuje dobitak i pri kojem se sudionicima obećava imovinska korist pod uvjetom da oni ili druge osobe pod jednakim uvjetima pridobiju druge sudionike, pri čemu je dobit imovinske koristi povezana ili potpuno ili djelomično od poštivanja igre drugih sudionika. (3) Tko stvori sustav ili već stvoreni sustav uporabi za ostvarenje protupravne imovinske koristi koja po visini nije unaprijed određena, ako u odnosu na pojedine počinitelje nije ostvareno kazneno djelo prijevare, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do tri godine. (4) Ako je počinjenjem kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzročenja takve štete, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina. (5) Ako je počinjenjem kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka pribavljena mala imovinska korist ili je prouzročena mala imovinska šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzročenja takve štete, počinitelj će se kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci. (6) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini samo s ciljem da drugoga ošteti, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. (7) Za pokušaj kaznenog djela iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka počinitelj će se kazniti. (8) Kazneni postupak za kazneno djelo iz stavka 5. i 6. ovoga članka pokreće se privatnom tužbom. Uz to, ukoliko oštećenik DO podnese kaznenu prijavu, koju ono odbaci (osobno sam uvjeren da utemeljena (osnovana)sumnja postoji), oštečeni u tom slučaju kao supsidijarni tužitelj ima puno bolju poziciju od običnog privatnog tužitelja. Istina, to nije samo moje razmišljanje,već i nekih drugih. Međutim, doista možda i u ovom dijelu "pišem svašta i totalno zbunjujem ljude", no nemojte da Vam bude teško da moja razmišljanja argumentirano pobijete. Iskreno i kad se uključujem sa svojim komentarima u prvom redu pokušavam obogatiti svoja znanja. Uostalom samo budala misli da sve zna. Lijepi pozdrav, uz svesrdnu nadu da će mo još više obogatiti naše spoznaje.

Članak 63 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima: (1) Ako se pri podnošenju kaznene prijave ili provođenjem izvida utvrdi da se radi o kaznenom djelu koje se progoni po privatnoj tužbi ili se utvrdi da događaj nema obilježja kaznenog djela, policija je dužna o tome izvijestiti podnositelja. Na zahtjev osobe ovlaštene na podnošenje privatne tužbe, policijski službenik je dužan poduzeti radnje za utvrđivanje vjerojatnog počinitelja koje ta osoba ne može sama poduzeti. (2) Ako policijski službenik zaprimi pisanu ili usmenu prijavu o kaznenom djelu za koje se progoni na temelju privatne tužbe, a počinitelj je poznat, dužan je o tome obavijestiti osobu koja je ovlaštena podići privatnu tužbu, osim ako ta osoba nije sama podnijela prijavu. (3) Policijski službenik nije dužan poduzeti radnje iz stavka 1. ovog članka, kad postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo protiv časti i ugleda. Policijski službenik koji se zatekao na mjestu počinjenja kaznenog djela protiv časti i ugleda, na zahtjev oštećenika provjerit će identitet počinitelja i priopćiti osobne podatke oštećeniku. Uz to, ukoliko dođete i do drugih počinitelja zajednički se obratite policiji ili još bolje neposredno Općinskom državnom odvjetništvu s činjenicama koje upućuju na to da je prevarant počinio jedno tzv. produljeno kazneno djelo prevare. U tom slučaju se iznosi za koje ste prevareni zbrajaju (a i više je osoba prevareno), pa bi se njegovo djelo onda progonilo po službenoj dužnosti. Bravo i samo naprijed, prevarantima treba stati na put dok se ne "razmašu".

...a onda, štoviše vrlo argumentirano dokazuje da st.1 članka 243 Prekršajnog zakona ne treba (barem ne uvijek)primjenjivati. Ta odredba glasi: "Kada tijelo koje je izdalo prekršajni nalog primi prigovor protiv prekršajnog naloga bez odgode će ga zajedno sa spisom predmeta dostaviti prekršajnom sudu nadležnom prema mjestu počinjenja prekršaja." Ta odredba je vrlo jasna i našeg Vuhusa zanima kada je njen adresat(u ovom slučaju MUP)iznimno ne treba (ili ne mora) primjeniti. Vi opetovano, koristeći se razumskom i vrlo logičkom argumentacijom negirate obvezu koja proizlazi iz vrlo jasne odredbe čl. 243 PZ. Međutim, ponavljam, njega zanima gdje je propisana ta iznimka. Ja je u PZ ne vidim.

A što tek kažete na ovo: RJEŠENJE O UTVRĐIVANJU CIJENA POSEBNIH TROŠKOVA NASTALIH RADOM MINISTARSTVA UNUTARNJIH POSLOVA Članak 12. Cijena usluge izdvajanja i davanja podataka iz službenih evidencija Ministarstva iznosi: – jedan slog 0,10 kn. Pa zar i sami s time ne argumentirate tezu o prekompliciranosti naših procedura u koje svakako spadaju i odredbe o troškovima. Doista mi nije jasno kako će određivati slog(krležijanski ili pučkoškolski). No u ovoj temi prema vladavini prava doista se moraju primjeniti relevantne odredbe o postupanju s OPN, pa se pitam zašto zakodavac nije ostavio prostora donositelju OPN da ga i sam može staviti izvan snage. Takve mogućnosti postoje u drugim vrstama postupaka, a i u prekršajnom je postojala dok je stari Zakon o prekršajima omogućavao podnostelju zahtjeva za pokretanje postupka da stvar riješi u tzv. skraćenom postupku. Tvrdim da je s ovakvim uređenjem donošenja prek. naloga (posebno s obveznim) postupanje izkomplicirao do apsurda.

Stari Rimljani će se vrtjeti u grobovoma, ali ne samo zbog "vladavine prava" već i zbog naših nebuloznih procedura. Iz neba se vidjelo na samom početku da je Prekršajni zakon do iznemoglosti izkopliciran, a o tome već i vrabci pjevaju.

To ne bi bilo ništa čudno s obzirom na naše "vrle" nomotehničare i "logičare". Zanimljiva tema, pri čemu valja naglasiti da se već po samom Zakonu o radu pod noćnim radom smatra rad od 22 do 06 (dakle upravo 8 sati, a u poljoprivredi i nešto kraće). E sad bih volio znati kako (i u režimu rada po 12 sati) noćni rad može trajati duže od 8 sati?

Pri takvom stanju stvari naravno. Samo mi nije jasno što vrli prometni stručnjaci misle jer tu pod hitno moraju nešto učiniti. Raskrižje mi izgleda prekomplicirano da bi se na njemu još primjenivalo i pravilo desne strane. Doduše možda su prometni tijekovi koji idu u koliziju vrlo rijetki iako sumnjam. No da se vratimo na temu, vozač X vozila je, bez obzira na eventualne prekršaje vozača Y vozila, bio dužan propustiti Y vozilo. Štoviše, zamislimo da je prvo vozilo u koloni jednostavno blokiralo (zaribalo) i sl. Zar bi svi trebali čekati da se ono odšlepa? Čak bi se pri ovakvom stanju stvari moglo postaviti pitanje da li je vozač Y vozila počinio kakav prekršaj jer je zapravo postupao u krajnjoj nuždi, iako je svakako zbog potrebe "slaloma" morao voziti pod bitno povećanom pažnjom i opreznošću kako bi eventualno izbjegao moguću koliziju. Napominjem da novi Prekršajni zakon po uzoru na Kazneni potpuno slično apsolvira krivnju, a i sve razloge za isključenje protupravnosti (krajnja nužda, zabluda...) Naime, vozač X vozila je vjerojatno "ugledao kolonu koja ga propušta", a Y vozilo je s obzirom na prometnu traku "vidio u skretanju lijevo". Naravno sve je ovo hipotetski, ali vrlo životno i stvar do nevjerojatne mjere komplicira. Brižni policajci i suci u ovakvim situacijama.

Od koga i na koji način ste dobili odvjetnika? Da li se u to uključio Centar za socijalnu skrb. Oni u svom sastavu imaju pravnike, moraju vam pomoći. Kod njih obvezno. Samo naprijed i hrabro. Već vidim da će te biti uporni, a to je jedino bitno. Uostalom i na ovom forumu ima puno dobrih i stručnih ljudi koji će vam pomoći.

U ovim vašim tvrdnjama puno toga mi je nejasno: Ovo ne razumijem, zar je doista i vozilima u koloni (koji zadržavaju smjer kretanja) bilo zeleno svjetlo ili je ponavljam vozač koji je činio "slalom" imao zeleno svjetlo samo za skretanje u lijevo? Nadalje, smatram da su teze o tzv. "jačim/slabijim prekršajima" (pri kojima je mjerilo visina zapriječene kazne) kao razlozi o isključivim uzrocima nesreća pa da lakši prekršaji u tom slučaju ne mogu biti uzroci nesreće, potpuno promašene. Pa zar nam dokaz o tome nisu dovoljne promjene ZSPC u posljednjim desetljećima kada su se kazne i njihov omjer mijenjale ko košulje (one ovise samo o političkoj volji). Dakle o uzročno-posljedičnoj vezi ni u kom slučaju ne smije utjecati politička volja, već samo i jedino činjenični supstrat, odnosno dinamika odvijanja određenog događaja/zbivanja. Pravno gledajući uzrok nesreće valja tražiti uvijek u ljudskoj radnji na taj način da zamišljamo slijed događaja pri činjenici da je pojedina radnja izostala. Dakle, kod uzroka određenih posljedica nam može poslužiti samo logika u promišljanju uzročno-posljedične veze. Priznajem to nije baš lako ni jednostavno, međutim težina zaprijčene kazne ni u kom slučaju ne može biti jedini kriterij za ocjenu uzroka. Ponavljam, pravilo desne strane (uključuje i zadržavanje smjera kretanja) primjenjuje se samo kod cesta iste važnosti, a ukoliko su i vozila u koloni imali zeleno svjetlo, onda je pravo čudo kako na ovom raskrižju nema puno više ovakvih nesreća.