probaj

A što bi drugo značilo. Naravno da je riječ o "službenim ispravama" jer ih izdaju tijela s javnim ovlastima. Zašto ih izdaju? Jer upravo oni vode očevidnike na temelju kojih izdaju te isprave. Suprotno službenim su privatne isprave. Naravno da njih, kao dokaz mora pribaviti stranka. Međutim, recite to službenici na šalteru i ako imate sreće, vidjeti će te samo tupi pogled, a inače se "mali bog" obvezno naljuti. Slažem se i da je politika kriva za takvo stanje, ali to ponajviše ovisi o svakom državnom službeniku ponaosob, koji bi morao biti stručan, a to znači prvenstveno poznavati bar osnove upravnog prava. Više puta je spominjana disciplina, doista bez nje, odnosno bez sankcije pravo ostaje prazno slovo. No, građanin koji poznaje svoja prava, uz uvjet i da je uporan (ako ne i malo tvrdoglav) ipak vrlo često uspjeva utjerati red. Žalosno je da mora pokazati zube da bi utjerao red. To me strašno žalosti.

Ako je naknadno utvrđeno kao što ste naposali, onda osim prava na odštetu za koju vjerujem da ste tužbom zatražil, u postupanju veterinara ima sumnje da su počinili KD iz KZ Nesavjesni pregled mesa za prehranu Članak 248. (1) Veterinar ili druga osoba ovlaštena za pregled stoke za klanje ili mesa namijenjenog za prehranu ljudi koji protivno pravilima svoje struke ili propisima, pregleda stoku ili meso, ili uopće ne obavi pregled koji je dužan obaviti i time omogući stavljanje u promet mesa koje je škodljivo za zdravlje ljudi, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. (2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz nehaja, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci. Doduše, za opstojnost ovog djela nužno je da je meso namjenjeno za promet (daljnju trgovinu), a kod vas se vjerojatno ne radi o prometu, već za vlastitu potrošnju (konzumaciju). No, bez obzira na to Državno odvjetništvo je stvar trebalo ispitati i u najmanju ruku pokretnuti postupak zbog nekog drugog KD (Nesavjestan rad u službi ili eventualno neko drugo KD koje se goni po službenoj dužnosti), ali je očito to izostalo jer je od događaja proteklo već 7 godina.

Teško je tu dati jednoznačan odgovor. No svakako, kako to i vi upitnički konstatirate: "djeli li se u braku tj na rastavama samo dobro ili i "zlo"", odgovor je potvrdan (i zlo). Međutim, vi ste konstatirali i: "nagodio sam se sa suprugom tj isplatio sam je". Dakle, očito ste u pogledu bračne stečevine (ona uklučuje i ono "zlo" - dakle i dugove), postigli nekavu nagodbu (na nju moraju pristati obje strane). E sad, moguće je kod te nagodbe s vaše strane postojala kakva "mana volje" koju bi u eventualnom postupku trebalo dokazati. Uz to naknadno su iskrsnule nove okolnosti u svezi s automobilom. Stvar je doista komplicirana, iako bi teretski mogli pobijati samu nagodbu, ali s vrlo neizvjesnim ishodom. Najbolje je sve dobro proraditi s dobrim odvjetnikom i onda odlučiti o daljnjim potezima.

Uz to valja naglasiti da (osim KD krađe ukoliko se kradljivac okoristio znakom) postoji za ovu temu iznimno značajno KD: Uništenje ili oštećenje znakova za opasnost Članak 268. Tko uništi, ošteti, ukloni ili bilo na koji način učini neuporabljivim ili neuočljivim znak ili napravu kojim se upozorava na kakvu opasnost ili koji služi za sigurnost kopnenog, morskog, vodenog ili zračnog prometa, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. Za svako neovlašteno uklanjanje (pa i krađu) znakova koje služe za sigurnost prometa bi svakako moralo reagirati Državno odvjetništvo, odnosno policija.

Da. I nevjerojatan je taj odnos naših službenika prema njihovim obvezama. Uglavnom uopće ne doživljavaju da su oni servis građanstvu, već upravo obrnuto odaju dojam kao da su mali bogovi. No, nije čudo ukoliko za to doslovce ni jedan službenik nije sankcioniran. Primjerice, postoji još jedna zanimljiva odredba Zakona o sustavu državne uprave - čl. 78.: "U rješavanju u upravnim stvarima ne smije se zahtijevati od stranaka da u postupku pribavljaju uvjerenja o činjenicama o kojima tijela državne uprave, tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave ili pravne osobe koje imaju javne ovlasti vode službene očevidnike. Takva uvjerenja moraju se pribaviti po službenoj dužnosti." I umjesto da se provodi ta odredba (a ima ih još sličnih u nekim drugim propisima) pa da se službenike koji šetaju stranke od vratiju do vratiju sankcionira (nesumnjivo je riječ o nesavjesnom radu -teža povreda radne discipline iz Zakona o državnim službenicima), ne samo da se prelazi preko toga, već eventualni savjesni službenici koji strankama pokušavaju pomoći doživljavaju razne neformalne sankcije od svoje radne okoline. Štoviše, javno se oglašuju pozivi prema kojima stranke uz zahtjev moraju priložiti čak i na desetke isprava o kojima druga tijela s javnim ovlasitma (pa čak i samo to tijelo koje vodi postupak) vode službene očevidnike. Nažalost, kao da se mirimo s time, a ni mediji se ne upuštaju u kritiku takvog postupanja.

Članak 80.Zakon o sustavu državne uprave (s milijun izmjena i dopuna): "Tijela državne uprave dužna su omogućiti građanima i pravnim osobama podnošenje prigovora i pritužbi na rad tijela državne uprave, kao i na nepravilan odnos državnih službenika kad im se obraćaju radi ostvarivanja svojih prava i interesa ili izvršavanja svojih građanskih dužnosti. Tijela državne uprave dužna su u službenim prostorijama na vidnom mjestu osigurati potrebna tehnička i druga sredstva za podnošenje prigovora i pritužbi (kutija za pritužbe, knjiga pritužbi itd.), kao i omogućiti usmeno izjavljivanje prigovora, odnosno pritužbe. Prigovore, odnosno pritužbe obvezatno razmatra čelnik tijela državne uprave na čiji se rad odnose prigovori i pritužbe. Na podnijete prigovore i pritužbe, čelnik tijela državne uprave dužan je građanima i pravnim osobama dati odgovor u roku od 30 dana od dana podnošenja prigovora, odnosno pritužbe." E sad da li građanstvo uspjeva utjerati drage službenike da ih doživljavaju, to je drugo pitanje. Gdje odoše stari austrijski "birokrati"? Naši su ih pređi otjerali. Inače Državni inspektorat ne može nadzirati Sanitarnu inspekciju, kao što ju ne može nadzirati ni npr. Građevinska inspekcija itd. Državni inspektorat je proizvod samo djelomično uspjelog, od prije 10-15 godina, okupljanja svih inspekcijskih tijela. Na kraju, događanja oko lošinjskih zvonika je malo dublji paradoks. Ta i takva zvona zvone odvajkad, a sada bi ih neki sanitarci temeljem brižnog novokomponiranog i loše osmišljenog Zakona o buki trebali ekspresno ušutkati. Neš ti meni, to uopće ne može biti referentni predmet za ovu temu.

Nevjerojatna je upornost raznih službenih osoba da strankama govore da adresat neće i ne žali podići pošiljku. On to niti ne mora, štoviše, to je čak i njegovo pravo, ali je ne samo pravo, već i dužnost službene osobe da mu pošiljku dostavi. Načina dostave ima više i službene osobe bi ih morale znati. Kad primjetite da službene osobe to ne znaju ili zapravo ne žele znati, onda ih poučite samo s činjenicom da ima više mogućnosti dostave.

O ovom je već bilo riječi u nekoliko navrata na ovom forumu i uvijek smo zaključili da policija ne mora vozača voditi na vađenje krvi ni urina u slučaju njegova odbijanja podvrgavanja ispitivanju (pomoću alkometra-puhanja): Relevantne odredbe iz čl. 282. ZSPNC su slijedeće (u stavku 3. spominje se samo opojnih droga ili lijekova, ne i alkohola) : (1) Policijski službenik, obavljajući poslove iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, može vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i aparata (alkometar i dr.), umjerenih prema propisima o mjerilima i mjeriteljskim uvjetima, radi utvrđivanja prisustva u organizmu alkohola, opojnih droga ili lijekova koji se ne smiju uzimati za vrijeme vožnje ili određeno vrijeme prije započinjanja vožnje, a potom, po potrebi, i odvesti u zdravstvenu ustanovu na vađenje krvi i uzimanje urina ili na liječnički pregled. (3) Policijski službenik odvest će na vađenje krvi i uzimanje urina radi analize ili na liječnički pregled i osobu za koju se ispitivanjem utvrdi da u organizmu ima opojnih droga ili lijekova koji se ne smiju uzimati za vrijeme vožnje ili određeno vrijeme prije započinjanja vožnje, utvrđene odgovarajućim sredstvima ili uređajima. (4) Osobe iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka dužne su postupati prema zahtjevima policijskog službenika. (9) Novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 15.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana kaznit će se za prekršaj vozač motornog vozila i instruktor vožnje koji odbije podvrgnuti se ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina. Sudovi tako tumače ovu odredbu. Što su onda tu policajci krivi. Navodno ukoliko vozače koji se odbiju alkotestirati (puhati) ipak odvedu na vađenje krvi i urina, onda ih "odozgora" stišću da oni plate troškove tog vađanja i kasnijeg vještačenja.

Ne razumijem ovaj "kordon policije", a ni "glatko odbacivanje kaznene prijave". Naravno, to potpuno stoji za st. 1 čl. 322 kz, koje (usput rečeno) KD postoji odvajkada... Međutim, naglašavam st. 2 tog KD je relativno novi, uveden jednom od zadnjih izmjena postojećeg KZ. Citiram ga: "(2) Tko obavijesti policiju ili drugu javnu službu koja osigurava red ili pruža pomoć o navodnom događaju koji iziskuje hitno djelovanje te službe, iako zna da to nije istina, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine." Ponavljam, za njegovu opstojnost je najbitnije postojanje slijedećih činjenica: - obavijest policiji ili dr. javne službe koja osigurava red ili pruža pomoć, - navodni događaj koji iziskuje hitno djelovanje te službe, - svjest počinitelja da takav "navodni događaj" ne postoji. Dakle ni u kom slučaju za opstojnost ovog djela nije bitna nikakva uznemirenost, a posebno ne većeg broja građana, kao što je to kod st. 1. Prema tome, ne može tu biti "glatkog odbacivanja", iako s obzirom da je djelo tek nekoliko godina propisano, nije mi poznata dosadašnja praksa.

Ovo je u najmanju ruku nejasno, zašto bi se "trebao naknadno prijaviti u matičnu knjigu rođenih izvan Republike Hrvatske". Zar nije već rođenjem upisan u knjigu rođenih gdje se rodio (u ili izvan RH-a potpuno nebitno)? Gdje ste onda pak nabavili "rodni list"? A onda malo dalje pitate: "ako mi odustanemo od upisa u matičnu knjigu rođeni u Hrvatskoj". E sad budi pametan? Kako nema hrvatsko državljanstvo, a ima domovnicu. Pa ona mu je upravo izdana u matičnom uredu (zasigurno u RH-a) u kojem je upisan u knjigu državljana.

Doista na prvi mah nezgodna situcija za građanstvo. Nevjerojatna je lakoća njihova očitog odricanja vlasništva kad je riječ o naknadi štete, a zanimljivo bi bilo kad bi imali kakvih koristi od toga. Još zanimljivije bi bilo da netko pokrene vlasničku tužbu protiv njih pa da mu svi priznaju vlasništvo nad tim mostom, možda i nad obje strane kopna, a možda i nad samom rijekom. Nevjerojatni su. No, šalu na stranu, ali za oštećenika uopće ne bi trebalo biti problema. Najbolje u takvim situacijama tužiti svo troje kao supsidijarne tuženike.

Sasvim je točno da lažna prijava prekršaja ne može predstavljati istoimeno kazneno djelo. Međutim, postoji jedno drugo, relativno novo kazneno djelo iz st. 2 čl. 322. Širenje lažnih i uznemirujućih glasina "(1) Tko iznosi, pronosi ili širi glasine za koje zna da su lažne s ciljem da njima izazove uznemirenje većeg broja ljudi, i takvo uznemirenje i nastupi, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. (2) Tko obavijesti policiju ili drugu javnu službu koja osigurava red ili pruža pomoć o navodnom događaju koji iziskuje hitno djelovanje te službe, iako zna da to nije istina, kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine." Dakle, mora se raditi o "navodnom događaju koji iziskuje hitno djelovanje te službe". Naravno da takav događaj ne mora ujedno biti bilo kakvo KD (pa ni ono koje se goni po službenoj dužnosti), uostalom, ne mora biti čak ni prekršaj. Zar ima nekoga tko sumnja da kakvo nasilje u obitelji ne iziskuje hitno djelovanje koje od službi? Naravno, ovo samo pod uvjetom da je doista riječ o slučaju da prijavitelj (tko je dao obavjest službi) zna da to nije istina, a taj uvijet opstoji i kod samog predmetnog KD pa ga ovom prigodom nije nužno posebno obrazlagati. Nadam se da se svi slažete s ovim i da stvarne žrtve ipak imaju nade...

Postoji, postoji: sada je to čl. 80 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a i uvijek je postojao (dosta dugo pamtim): "(1) Vozač koji zaustavlja ili parkira vozilo na cesti dužan je zaustaviti ga, odnosno parkirati neposredno uz desni rub kolnika, a na cesti na kojoj se promet odvija samo u jednom smjeru može ga zaustaviti ili parkirati uz desni ili lijevi rub kolnika. (2) Ako se uz desni rub kolnika nalaze tramvajske ili druge tračnice, vozač može zaustaviti ili parkirati vozilo uz lijevi rub kolnika. (3) Vozač može zaustaviti ili parkirati vozilo na mjestima koja se nalaze na sredini kolnika samo ako su ta mjesta obilježena odgovarajućim prometnim znakom ili oznakom na kolniku kao mjesta za parkiranje vozila. (4) Novčanom kaznom u iznosu od 300,00 kuna kaznit će se za prekršaj vozač ako postupi suprotno odredbama ovoga članka." Iskreno, nije lako petpeticu ispravljati

Ovo mi baš nije razumljivo. Pa i sami, doduše upitnički, ispravno konstatirate da pravomoćnošću presude, ona postaje i izvršna. E sad čini mi se da bi izvršenje zaštitne mjere trebalo biti moguće i na način da vozač sam može doći na policiju (kao nadležnom tijelu za vođenje evidencija vozača) i prijaviti da dragovoljno od određenog dana izvršava izrečenu mu zaštitnu mjeru. Na ovaj način omogućilo bi se pravilo o dragovoljnom izvršenju. Ali doista ne vidim razloga da to tako i ne funkcionira. Nije valjda da bi na policiji takvog "dragovoljca" otpilili.

Zar ne postoji i prometno pravilo da se na dvosmjernoj cesti (ukoliko je to s obzirom na stanje inače dozvoljeno- moguće) može parkirati (ako ne i zaustaviti) samo s desne strane. Dakle, ne i s slijeve. Zar to pravilo nema logike? Ima, jer se znakovi za vozače nalaze s njihove desne strane - dakle sa strane s kojom nailaze. Ako se ne varam parkiranje s lijeve strane je i kažnjivo

Bravo, takva su i moja iskustva. Međutim, ona ne mogu biti apsolutna i zakonodavac ih ne može tako propisati. Zato i postoji relativno apstraktana zakonska floskula "potreban razmak". Međutim, za taj pravni izričaj davno su vještaci dali neke odredljive parametre koji su se nekada u autoškolama spominjala. Nažalost, ako sam dobro upoznat, u novije vrijeme vrlo rijetko. O čemu se zapravo radi. O vremenu reagiranja na kakvu opasnost, ali problem predstavlja dužina zaustavnog puta vozila. Uostalom o istom se problemu radi i kod tzv. "prilagođene" vožnje. Mislim da je ona još daleko brojniji razlog prometnih nezgoda. I kod te prilagođene vožnje radi se zapravo o tome da vozač mora prilagoditi brzinu kretanja tako da se može na vrijeme zaustaviti pred kakvom opasnošću. Dakle, opet se radi o vremenu reagiranja i zaustavnom putu. Pri čemu mislim da se prosječno vrijeme reagiranja drži oko 1 do 2 sekunde. Usput, mislim da se govorilo o 2 sekunde razmaka izvan naselja, a 1 sekunda razmaka u naselju.

Za razliku od posjedovne tužbe gdje se uopće ne smije raspravljati o pravu na posjed, već se samo raspravlja posljednji mirni posjed.

Ne, vlasnička tužba nikada ne zastarjeva. Bez obzira na to što se ova konkretna odnosi na uznemiravanje (smetanje) posjeda, pa slijedom toga može praviti zabunu da se radi o tzv. posjedovnoj tužbi na koju ima pravo posjednik (koji ne mora biti ujedno i vlasnik) i koja je hitna i može zastarjeti (mjesec dana od saznanja ili godinu od čina smetanja). Uostalom, upravo vlasnička tužba (i to upravo ta vrsta vlasničke tužbe koju ste naveli-negatorna) služi za zaštitu posjeda vlasnika nakon što mu je izmakao rok za hitnu posjedovnu tužbu. Doduše, s obzirom da je riječ o suvlasnicima (najvjerojatnije i suposjednicima) njen ishod je često neizvjestan jer se takvom vlasničkom tužbom zapravo treba dokazati jače pravo na posjed. U konkretnom slučaju postavljanja reklame očito oba suvlasnika imaju jednako pravo na posjed pa vam u tom smislu, uz najbolju volju, ne bih mogao predviđati ishod. No,sretno

Najnormalnije bi bilo zatražiti ovrhu (izvršenje) pravomoćne odluke na način da vas sud uvede u posjed jer dosadašnji posjednici to odbijaju mirnim putem. No, otvorene su i neke druge opcije, ali one ovise o nizu čimbenika, koje moguće vi najbolje uviđate. Primjerice, da se poslužite kakvom ograničenom vrstom samopomoći. To bi moglo doći u obzir ako se kuća sastoji od jednog dijela kojega ne koristi majka vaših sestrični (da ne budete tuženi zbog smetanja posjeda). Ukoliko ste vlasnica samo u idealnoj polovici (suvlasništvu), onda u obzir dolazi i zahtjev sudu za razvrgnućem suvlasništva.

Bravo, samo ima više vrsta takvih tužbi. Npr. - vlasnika neposjedinika koji traži povrat svog vlasništva u svoj posjed (vjerojatno je to slučaj s postavljačem pitanja), a i obrnuto, - eventualni posjedinik može vlasničkom tužbom dokazivati da je dosjelošću stekao pravo vlasništva. Tako da su sve opcije otvorene. No, prodavatelj je ipak dužan upoznati kupca o manama stvari koje prodaje. Primjerice da nije u posjedu (zar onaj koji skriva mane nije prevarant), a s druge strane kupcu je pametno ne nagliti da ne kupi "mačka u vreći". Zar nije tako?

Opet po tko zna koji puta se spominje nekakvo registrirano, upisano, tabularno ili kakvo već pravo posjeda. Posjed je u našem pravnom sustavu i u bivšem Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i u bivšem Općem građanskom zakonu, a i u današnjem Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uvijek bio i sada je definiran kao „faktična vlast nad stvarima“. Literatura i dosadašnja praksa o posjedu su krcate tvrdnjama da ne postoji tabularni ili knjižni posjed. Istina, pojave nasljeđivanje prema katastarskim posjedovnim listovima vidio sam, ali samo u onim katastarskim općinama u kojima ni do današnjeg dana nisu osnovane zemljišne knjige ili jednostavno niz zemljišnih čestica nisu upisane u zemljišne knjige. No Udo doista ima pravo kad govori o tzv. izvanknjižnom vlasništvu koje je relativno masovno nastalo u proteklih 60-tak godina zbog niza razloga, ali uglavnom zato što je vlast na niz načina nastojala utrnuti privatno vlasništvo. Vlasnici su bili trn u oku socijalističkog uređenja. No doista, posjed se kod nas ne dokazuje pukom ispravom o upisu, već samo s onim dokazima (naravno da to mogu biti i isprave) koji dokazuje stvarnu faktičnu vlast nad određenom stvari koja se može posjedovati. Neki kažu da je posjed zapravo socijalna kategorija. To posjedovanje vide ostali ljudi. U našem primjeru zasigurno susjedi znaju tko posjeduje koristi predmetnu nekretninu, a vjerujem da je to poznato i postavljaču pitanja.

Znao sam, bolje bi bilo da sam šutio, ali eto. Sjetih se da sam i ja nešto obećao pa mislih da ste i vi. Ali eto, želim vam mir.

Ma naravno, posebno ukoliko do sada niste kažnjavani zbog takvih prekršaja.

I ja sam malo zbunjen s ovi drugim dijelom, ali onaj prvi bih okarakterizirao upravo obrnuto. U smislu vama "otežavajućih okolnosti". Iako je u samom razvodu uopće glupo govoriti o takvim okolnostima, ali ne i za dodjelu djece. Iako znam u naprijed da se vi nećete složiti, ali ja bih pukao da ne kažem da bih brak pokušao sačuvati. Ne samo radi braka kao takvog, već i radi vaše zajedničke djece. Prvenstveno vam želim mir.

U pravilu bi trebala biti izvršena. Ona vam je već izrečena, a protekom roka za prigovor, ukoliko ne prigovorite postaje pravomoćna i izvršna. A doista 6 mjeseci niste zaslužili.