dk

o tome i pišem... iznose se pozitivni primjeri poslodavaca kao raritet... zamislite da poslodavci o radnicima tako pišu, a mogu, jer kako smo zaključili dobre radnike je jednako teško naći kao i dobre poslodavce... evo gledam bisere od naslova na ovom podforumu: na bolovanju sam, pa idem malo na godišnji, pa ću opet na bolovanje nakon godišnjeg... kao da poslodavac pita: ovaj mjesec ću isplatiti plaću, idući neću, pa onda onaj slijedeći opet hoću...kakva bi bila reakcija...

samo ti pomoću javnog bilježnika pošalji platnu listu na ovrhu... on neće moći uplatiti ni lipe dok tebi ne isplati sva potraživanja i to s zateznim kamatama...

obračun plaće vam je ovršna isprava s kojom možete otići kod javnog bilježnika i pokrenuti ovrhu protiv bivšeg poslodavca...

me tvrdim da su svi poslodavci dobri, ni svi radnici loši... samo hoću reći da poduzetnici u dosta slučajeva ulože sve što imaju u svoj poduzetnički projekt i ne mogu reći u bilo kojem trenutku, odustajem, dok radnici u svakom trenutku mogu to napraviti bez velikih posljedica...

ne znam od kud teza da su poslodavci u jačem položaju u odnosu na posloprimce... pa radnik u svakom trenutku može dati otkaz, a poslodavac baš i ne može tek tako odustati... u poduzetništvu također postoje odnosi.. velika većina poslodavaca ima nekoga iznad sebe koji se vodi kao jača ugovorna strana... po meni je to sve stvar izbora, volje i truda, uostalom kao i sve u životu...

dalo bi se zaključiti da probleme koje imaju poslodavci u nalaženju dobrih posloprimaca, imaju i posloprimci u odabiru dobrih poslodavaca... normalno je da je meni problem poslodavaca bliži i mogu reći da je u građevini problem kvalitetnih radnika još izraženiji nego u ostalim branšama... kod nas radi dosta stranaca, jer se jednostavno ne može naći dovoljno ljudi koji bi radili na gradilištu i pored toliko nezaposlenih.. pred neko vrijeme smo u suradnji s hzz htjeli organizirati tečajeve za radnike u građevinarstvu i od par sto tisuća nezaposlenih javilo se njih TRI zainteresirana... mislim da je vaga prije dvije godine bila malo nagnuta na stranu posloprimaca, dok je u zadnjih godinu dana vaga opet u ravnoteži... da samo steknete dojam kako je teško naći kvalitetnog radnika, prošli mjesec mi je za dlaku pobjegla jedna financijašica, koja je otišla raditi u banku za 17 tkn...

po meni je vrlo znakovito da se nije javio ni jedan od ovih dežurnih dužebrižnika koji imaju samo jedan savjet, tuži ga, ma samo ga tuži ili odi u državni inspektorat... vidim da pišete o građevini, eto i moja firma je u tom biznisu, pa vrlo dobro znam o čemu govorite... ono što me frapira je kako moji bauštelci kod mene rade kad baš moraju i kad ih se tjera, a kad odu u zemlju obećanu tamo rade k'o crnci i ne stoje ni jednu minutu... baš sam neki dan razgovarao s jednim dobrim radnikom koji ode u njemačku na devet mjeseci... već je jednom išao pa se vratio u firmu.. i pričamo o stanju u branši i firmi i pitam ga što je po njegovom mišljenju rješenje da ljudi postignu bolje rezultate... kaže on, nema ti tu pomoći, to ti je sve u mentalitetu... kad radiš kod nas samo gledaš gdje ćeš hladovinu uhvatiti, a kad radiš u njemačkoj onda radiš k'o konj za švabu... pitam ga ja da li je rješenje da ljudi imaju istu plaću kao vani... kaže on, ma jok, nema tu pomoći... što reći...

po tvom odgovoru mogu samo zaključiti da nisi poslodavac...

već sam pomislio da će tema otići u krivom pravcu, da su poduzetnici ugrožena vrsta, ali vratimo se na ono o čemu sam i počeo pisati, odnos radnika i poslodavca, odnosno odnos radnika prema poslu i radnim obvezama... molim nekoga da mi objasni zbog čega je tako teško pronaći radnika koji se prema poslu ponaša odgovorno, spreman je donositi odluke i preuzeti odgovornost, koji veže svoj trud uz mjesečnu naknadu.

nisam nigdje napisao da su nezadovoljni radnici, već ja kao poslodavac... ali temu sam postavio više filozofski nego što sam mislio pričati o našoj organizaciji... pričajmo o generalnim dojmovima koji se protežu kroz forum... poslodavci ne valjaju, izrabljuju radnike, odmah ih treba tužiti i slično... a što je s radnicima?

puno puta sam prošao to objašnjavanje da plaća ne pada s neba, već da plaću određuje direktno izvršeni rad... ali to je borba protiv vjetrenjača... moje iskustvo govori da jedino vrlo jasno postavljene stvari daju rezultate... jasno definirani ciljevi, jasno definirane vrijednosti za te ciljeve i jasno definirani rokovi... jedino u takvoj organizaciji ljudi rade ono za što su plaćeni, a za to postići treba puno energije i truda... plaće se kreću od 5000-18000...

ne mislim nimalo da je vaše pisanje lamentiranje, čak što više mislimo skoro isto... koliko imam dojam čini mi se da su radnici generalno vrlo uplašeni što će biti sutra i da ih je velika većina u apatiji... ali, to nije bila tema mog posta... to je prvenstveno odnos prema poslu, smatranje da plaća pada s neba i slično... o tome bih da pišemo...

u nastavku je moje mišljenje kao poslodavca... zapošljavam cca 200 radnika i mogu odmah reći da se kvalitetnog radnika mora tražiti svijećom... u tome nema razlike da li je to običan nkv radnik ili član uprave... vrlo su rijetki oni koji su svjesni da se plaća ne dobiva već zarađuje... po nekakvom mom iskustvu u firmi je 10% onih koji vuku, 60-70% onih koji rade kad baš moraju i ostatak su totalni neradnici... u firmi sam radnicima omogućio sve što se može poželjeti, plaće iznad prosjeka branše, fleksibilno radno vrijeme, plaćene prekovremene, topli obrok, raspored godišnjih odmora kakav sami naprave, a zauzvrat samo dobio nikakav učinak, bolovanja preko svake moguće mjere, totalnu neodgovornost itd... nakon što sam uveo destimulaciju od 10% za one koji tijekom mjeseca imaju neopravdani izostanak ili kratko bolovanje, izostanci za bolovanje su se smanjili za 80% (pa me onda uvjeravajte da su sva bolovanja opravdana).. uveli smo varijabilni dio plaće od 25% pa se vidi izvjesni pomak... uglavnom zahtijevati prava svi znaju, ali o obvezama i odgovornosti se nema što pričati... spreman sam na raspravu i mogu odbraniti svoje stavove, samo vas molim da napadi budu argumentirani i na mjestu...

ajmo rađe otvoriti novu temu... ne bih htio da ispadne da pljujem čovjeka...

i onda se tužimo da nam je loše... treba biti još gore...

Zakon o radu: Prekovremeni rad Članak 41. (1) U slučaju više sile, izvanrednoga povećanja opsega rada i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik na zahtjev poslodavca mora raditi duže od punoga radnog vremena (prekovremeni rad), najviše 10 sati tjedno.

Da, mora proći istu proceduru kao i državljani RH (radna knjižica itd.)

Možda je opet aktualno... Kod nas u firmi je bilo potrebno raditi na blagdan, i kako smo obvezni primjenjivati kolektivni ugovor za graditeljstvo, malo sam prostudirao ovaj slučaj. Prema kolektivnom ugovoru radnici koji su radili na blagdan imaju pravo na naknadu od 8 sati x tromjesečni prosjek ili prosjek zadnjeg mjeseca (ovisi što je povoljnije za njih) PLUS plaću za sate koje rade na blagdan, osnovna satnica uvećana za 50% x broj sati koji su odradili. Slično mišljenje sam našao i ovdje: http://www.teb.hr/hrv/index.asp?id=naslovna&page=odgovori_na_pitanja&cat=12 al će mi biti sretni radnici...

Za povećanje temeljnog kapitala iz dobiti potrebno je pribaviti revizorsko mišljenje. Jednostavnije je isplatiti novce, pa ih ponovo uplatiti kao povećanje temeljnog kapitala.

Zakonska zabrana utakmice Radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac (zakonska zabrana utakmice). Ako radnik postupi protivno zabrani poslodavac može od radnika tražiti naknadu pretrpljene štete ili može tražiti da se sklopljeni posao smatra sklopljenim za njegov račun, odnosno da mu radnik preda zaradu ostvarenu iz takvoga posla ili da na njega prenese potraživanje zarade iz takvoga posla. To pravo poslodavca prestaje u roku tri mjeseca od dana kada je poslodavac saznao za sklapanje posla, a svakako nakon pet godina od sklapanja posla. Ako je u vrijeme zasnivanja radnog odnosa poslodavac znao da se radnik bavi obavljanjem određenih poslova, a nije od njega zahtijevao da se prestane time baviti, smatra se da je radniku dao odobrenje za bavljenje takvim poslovima. Poslodavac može navedeno odobrenje opozvati, poštujući pri tome propisani ili ugovoreni rok za otkaz ugovora o radu.

nisu bili naivni, već pohlepni... biti će jeftinije, nema PDVa i slične nebuloze... to je toliko puta ispričana priča...

Ako radnik ima prekid između radnih odnosa više od osam dana, pravo na godišnji odmor stječe nakon 6 mjeseci rada kod novog poslodavca. Prvi dio godišnjeg odmora od 12 dana radnik mora iskoristiti u godini na koju se godišnji odmor odnosi. Vjerovatno je to miks u konkretnom slučaju. Zakon o radu: Rok stjecanja prava na godišnji odmor Članak 50. (1) Radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid rada između dva radna odnosa duži od osam dana, stječe pravo na godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnoga rada. Korištenje godišnjeg odmora u dijelovima Članak 54. (1) Radnik ima pravo godišnji odmor koristiti u dva dijela. (2) Ako radnik koristi godišnji odmor u dijelovima, prvi dio u trajanju od najmanje dvanaest radnih dana neprekidno, mora koristiti tijekom kalendarske godine za koju ostvaruje pravo na godišnji odmor. (3) Drugi dio godišnjeg odmora radnik mora koristiti najkasnije do 30. lipnja iduće godine.

Strani radnici koji rade preko radne dozvole u svim pravima i obvezama su izjednačeni s domaćim radnicima. To znači da im se i terenski dodatak može isplatiti pod istim uvjetima kao i domaćim radnicima. Uvjet za isplatu terenskog dodatka je rad minimalno 30 km udaljen od sjedišta poslodavca i isto toliko udaljen od prebivališta ili boravišta radnika. Znači, ne možeš, ono što mogu zaključiti iz tvog pitanja, isplaćivati strancima 170 kn terenskog dodatka samo zato što rade u HR, a žive negdje drugo. Možeš im isplatiti terenski dodatak, ako stvarno odu na rad na teren izvan sjedišta poslodavca i adrese na koju su prijavljeni u HR.

@pace Ako je sve točno kako ste opisali, onda vam je poslodavac realno gledajući trebao omogućiti korištenje godišnjeg odmora. Apsolutno je točno da je poslodavac obvezan omogućiti radniku korištenje godišnjeg odmora, ali kada to poslodavac odredi. Što se tiče nagrađivanja, bio sam jasan da je to kod otkaza. @marijeta Zakonska obveza poslodavca je izdati potvrdu o korištenju godišnjeg odmora pri prestanku radnog odnosa. Inače, mislim da u ovom slučaju ima još puno skrivenih informacija...

Zakon o radu je vrlo precizan u vezi godišnjeg odmora i rasporeda korištenja godišnjeg odmora i uglavnom se svodi na ono što sam napisao u prethodnom postu, ali možemo akademski raspravljati... Kao poslodavac nisam spreman nagraditi radnika koji je dobio ili dao otkaz korištenjem godišnjeg odmora u otkaznom roku (btw otkazni rok ne teče dok traje godišnji odmor), osim ako je stvarno rasporedom godišnjih odmora to taj period. Inače kod nas uglavnom velika većina radnika iskoristi godišnji odmor u godini na koju se i odnosi tako da nema prepreke da bilo koji radnik, ako prekine radni odnos u ovom periodu i ne iskoristi godišnji odmor do kraja godine kod novog poslodavca... I, za svakog radnika koji kod nas dođe tražimo potvrdu o korištenju godišnjeg odmora i bez nje ne priznajemo pravo na godišnji odmor. Jer ne vidim razloga da radnik iz ovog predmeta kod novog poslodavca ne izjavi da nije koristio godišnji odmor kod starog poslodavca... Ne vidim ni svrhu traženja godišnjeg odmora po bilo koju cijenu, posebno u ovom periodu. Zar nije bolje uzeti te dane godišnjeg odmora na ljeto kod novog poslodavca, osim ako nije nešto drugo u pitanju...