dk

Slična je tema već bila jednom. Za neodrađene (neopravdane) sate kod nas u firmi se na takve sate obračunavaju samo doprinosi i to na najmanju osnovicu (mislim da je 873 kn, ali provjerite nisam siguran). Za te sate se ne isplaćuje neto plaća, jer i po zakonu o radu, plaća se isplaćuje za rad. Bitno je da manjak ovih sati nije prouzročio poslodavac jer se u tom slučaju moraju isplatiti kao da je radnik radio.

Malo ste krivo postavili stvari. Obveza za bolovanje preko 43 dana je obveza HZZO-a, a on je spreman isplatiti maksimalno 4.257,28 kn mjesečno. No, to ne sprječava poslodavca da radniku isplati nadoknadu i preko navedenog iznosa, ali je to njegova čista dobra volja. Većina poslodavaca u koje se i sam ubrajam smatra da je tu obvezu platila kroz onih 15% za zdravstveno osiguranje na sve ikad isplaćene plaće... Inače u zadnje vrijeme, kako ima dosta blokiranih tvrtki moguće je dobiti isplatu naknade za bolovanje preko 43 dana direktno od HZZO-a. Uvjet je da je tvrtka blokirana preko 90 dana.

ma daj cigo, pišeš bezveze (što se tiče poslodavaca i upravljanja ljudskim potencijalima)... čime da upravljam, kako da objasnim radniku da mu ne mogu platiti njegov rad jer niti ja ne mogu dobiti na tržištu cijenu koja bi pokrila njegovu osnovnu plaću... pa jedno vrijeme plaćam iz rezervi, a kad to ispari dajem otkaze ljudima koji kod mene rade preko deset godina... di je tu upravljanje ljudskim potencijalima... to je samo katastrofa...

ovo što si napisala je srž nerazumijevanja situacije kod nas... pa što misliš zašto je plaća 400 EURa? zbog toga što nam je proizvodnost rada nikakva i što je takva ponuda i potražnja... a zašto nam je takva ponuda i potražnja? zato što ništa ne radimo i ništa ne proizvodimo. a zašto je radnik nezadovoljan s 400 EURa? jer misli da za godinu dana mora zaraditi kuću, auto, skijanje i ljetovanje... jer smo u fazi prvobitne akumulacije kapitala, pa bi svi da imaju sve odmah jer sve lijepo samo blješti oko nas i mami na potrošnju... evo opisa prosječnog hrvatskog radnika iz moje perspektive: sjedio bi u kafiću po cijele dane, idealno bi bilo da svakog prvog legne 15000 kn socijalne pomoći ili još bolje penzije... a kad mi netko od mojih radnika kaže, pa meni se to ne isplati, spalio bih se... da nemam ništa u životu ne bih kukao već radio, jer tko hoće raditi uvijek može zaraditi, nekad manje, nekad više, nekad teže, nekad lakše... i da završim nije sve u novcu, kod nas je, jer smo totalno iskvarili sve moralne vrijednosti...

Lova (zarada) za poduzetnika u jednom trenutku širenja prestaje biti glavni motiv. To postaje izazov - biti bolji od konkurencije, dokazati sam sebi da možeš napraviti nešto još veće i bolje, ili naprosto želja za moći i utjecajem. Ljudi sa strane vide dobre aute, vile s bazenima, ... ali onaj koji ih je zaradio rijetko u tome uživa. potpisujem...često u zadnje vrijeme govorim: dosad sam radio za slavu, sad radim za novce...

ne znam kakva ti je ovo priča: ako sam poslodavac... i mnogo si hrabar kad mi ti kao iskusni poslodavac daješ mali savjet... šteta što kroz moje postove nisi primijetio razočarenje organizacijom koju sam stvorio, samo sam očekivao da svi rade samo svoj posao i ništa više, ali to ne prolazi... dok ja, kao poslodavac mogu kontrolirati stvari one funkcioniraju, kad to više ne mogu to vodi tu gdje smo došli... mali je broj radnika koji zna da mu plaću ne dajem ja nego kvadrat ili kubik koji napravi... moje iskustvo ti je, nažalost, da su radnici iskoristili moju želju da im omogućim sve, podrazumijevaći da će oni to znati cijeniti i vratiti kroz rad... utopija... i onda ti napišeš da im pokažem poštovanje, pa promašio si totalno...imali su ga previše...

nigdje nisam rekao da smo poplaćali sve svoje obveze... niti da se držimo dobro... otpustio sam skoro 150 ljudi zadnjih šest mjeseci...

ne znam što ti nije jasno? skoro pola prošle godine brinuo sam o primanjima cca 450 ljudi, što mojih, što kooperanata... sve ti je to isto 10 ili 100 ljudi ili više...samo su brojke s nešto više nula...

Potpisujem. Što sam imao više zaposlenika više sam radio...

U principu je teta s MUPa u pravu. Ugovor o radu se veže za period za koji vam je izdan privremeni boravak...

Ako je ponuda pravno valjana (potpisana od odgovorne osobe i sadrži sve podatke o firmi koja prodaje, te o vozilu koje se prodaje) možeš uplatiti iznos na ponudi... tim činom si ti prihvatio ponudu i sklopili ste ugovor o kupoprodaji... oni se mogu žiliti, ali ako si odlučio da ideš u to morati ćeš se malo bosti s njima... najgore što ti se može desiti je da ti moraju vratiti novac..

postoje određene situacije kada se plaća može smanjiti, a da se s tim radnik ne mora složiti...

U trenutku proglašenja stečaja firma prestaje biti vaša odgovornost, vođenje firme prelazi u ruke stečajnog upravitelja...

nakon 60 dana dobavljač koji ti je blokirao račun može pokrenuti stečaj firme...

Jasna mi je situacija, zbog toga i velim čemu sve to... pa šta misli da će se sve zaboraviti i da će biti super... ja bih na njegovom mjestu tražio novu sredinu... Ljudi i odnosi vremenom evoluiraju... nijedan nije za sva vremena.. ono što nije dobro treba mijenjati i u principu što prije...

Ne razumijem onda ćemu toliko žiljenje ako je poslovni, odnosno ugovorni odnos između poslodavca i radnika postao nemoguć... zašto insistirati i dalje na takvom odnosu? Inače, kao poslodavac sam iskoristio ovu konstataciju iz Zakona o radu par puta za izvanredni otkaz: Članak 114. (1) Poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvan­redni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz rad­nog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Nijednom nismo imali problema s pravnim tumačenjem otkaza (inspektorat, sud i slično)...

mi takve slučajeve rješavamo na način da tražimo provjeru bolovanja od HZZO-a... uvijek odgovore da je bolovanje opravdano... samo poslije toga od tog doktora baš i ne dobivamo olako otvorena bolovanja...

Imali smo nedavno takav slučaj... žena je na porodiljnom (trogodišnjem) ali je htjela doći raditi kod nas... potpišete ugovor, ona se odjavi s porodiljnog nakon toga s ugovorom i to je to.. koliko znam ona može opet otići na porodiljni ako hoće...

a vidiš da je čovjek nabio račun za mobitel vodeći se onom starom, nek susjedu crkne krava... a sad se pravi naivan... za takve kao što je pride7 postoje primke za službene mobitele i odluke o limitu koji može potrošiti... ne znam kako je u njegovoj bivšoj firmi, ali kod mene bi sigurno platio račun...

e moj cigo, kad bi inspektori išli u svaku firmu gdje kasni plaća gdje bi nam bio kraj...

U principu ne, ali razmislite koliko to može biti kontraproduktivno...

Zanimljiva tema... Zakon o oobveznom osiguranju, članak 32. je jasan: Naknada plaće pripada osiguraniku samo za dane, odnosno sate, za koje bi osiguranik imao pravo na plaću da radi prema propisima o radu, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. S druge strane ovdje se radi o preraspoređenom radnom vremenu, što znači da je radnikovo radno vrijeme raspoređeno na način da u određene dane radi više, a u određene dane manje. Po meni, kako radniku plaća nije veća u dane kada više radi, a manja ili je nema kada ne radi, bi se trebala ispalćivati naknada za bolovanje, jer bi u suprotnom bio zakinut za realni dio plaće.

Ne znam kako je u Rijeci, ali u Zagrebu da bi imao grupu u nazivu tvrtke moraš imati najmanje tri osnivača...

nemoj tako, to nije istina... i sam znaš da su ova bolovanja na koja se ode kad se dobije otkaz, fingirana...

to je ono što će se promijeniti u novoj verziji Zakona o radu...