dena

Svaki odvjetnik će Vam reći isto - ili (1) Vi isplatite nju, ili (2) ona Vas, ili (3) prodaja kuće, ili (4) fizička razdioba na dva jednaka dijela, ili (5) tužbom, pa na javnu dražbu u bescijenje. Gospodine, Vaša djeca su već odrasla. Možete se "žrtvovati" za djecu i njihov mir, ostaviti ih da na miru žive s majkom dok potpuno ne odrastu. Dakle, oni su već dosta veliki da razumiju što se događa. Recite im kakva je situacija, da nećete raditi probleme, ali jednog dana, u budućnosti, morat će se riješiti i ta situacija. Neka i oni vide Vašu "žrtvu", možda Vas iznenade jednog dana kakvim rješenjem. I zaista, tko zna gdje će Vaša djeca otići za par godina! Pozdrav

Naravno da imate. Vi ste suvlasnik kuće i nitko Vam ne može oduzeti Vaše vlasništvo. Zašto bi Vaša bivša supruga dobila kuću? Niste Vi gubitnik. U mirnom razgovoru joj objasnite da je to vaša zajednička kuća. Moram napomenuti da to što Vi želite (ona sa djecom dolje, Vi gore u istoj kući) i nije najbolje rješenje. Svađe su neizbježne, pa razmislite još jednom o drugoj mogućnosti. Takva situacija nije dobra ni za djecu, ali ni za vas i vaš život. Ma zamislite si samo situaciju da Vama dođe "prijateljica" doma, a bivša ispod Vas. Ili obrnuta situacija. Nije normalno. Želite li doći do Vašeg dijela kuće, pokažite joj da mislite ozbiljno da ćete adaptirati potkrovlje za život. Ona to sigurno neće vidjeti kao dobru soluciju, pa će se Vaše imovinsko pitanje riješiti. I zašto prodaja kuće nije dobro rješenje? Sigurno je bolje od ovog što Vi predlažete. Pozdrav

Poštovana, koliko sam ja upoznata s tim pojmom (a vjerujte mi, jesam!), tako nešto još uvijek ne postoji u Hrvatskoj. Naime, skrbnici ste obadvoje, čuvate i odgajate djecu obadvoje, samo se utvrđuje kod koga je podobnije da djete živi. Zajedničko skrbništvo je pojam koji je aktualan na zapadu, ali kod nas još uvijek nije moguć. Pročitala sam čak i na ovom forumu da je tako nešto napravljeno, ali to su posebni slučajevi. Djeci se ne smije mijenjati okolina, dakle roditelji moraju živjeti u blizini kako djeca ne bi mijenjala svoje životne navike (društvo vršnjaka, škola,..) kada je kod jednog ili drugog roditelja i, naravno, roditelji moraju biti MAKSIMALNO tolerantni! Ako napravite sporazumni razvod, trebate upisti kod koga će dijete živjeti, vrijeme viđanja sa drugim roditeljem i visinu alimentacije. I tada možete napraviti model da ispadne kao "zajedničko skrbništvo" (tako sam ja predložila svojoj "polovici" )). Jedan tjedan tri, drugi tjedan četiri dana kod drugog roditelja, polovica praznika, minimalna alimentacija (upisano je 300 kn koje i tako neće plaćati jer zaista "živi" i kod drugog roditelja). To je ono koliko Vam ja mogu reći o tome. Pozdrav

Meni osobno nikada nije palo na pamet nešto govoriti djetetu protiv oca. Dapače, uvijek i svugdje govorim samo dobro. I istina je da su mi to zamjerali na CZSS - ako je dobar, zašto razvod??? On je otac mog djeteta, jedini i najbolji tata mom djetetu, ma kako bi ga mogla "pljuvati" pred drugima, a pogotovo pred njom??? To što meni nije dobar suprug, ne znači da nije dobar otac, zar ne? A braniti susrete s njim bi bilo kao da joj lomim srce!!! Zbog čega? Da njemu napakostim??? Zato majke, pogledajte svoju djecu kako su sretna kada normalno komunicirate sa Vašim bivšim i zaboravite na onu "mršavu plavušu" zbog koje je otišao od Vas. On ima PRAVO bit sa svojom djecom, kao što se ima pravo zaljubiti u drugu i otići od Vas! Mislite na djecu!

Gđo. Maja, nismo svi prošli pakao koji ste Vi prošli. Svatko od nas ima dosta i svoj vlastiti. Pogriješili su oni koji su Vas nagovarali na tako nešto, mene osobno nije nitko. Čitala sam puno o tome i, u potpunosti se slažem s Vama da NITKO ne smije djeci braniti viđanje sa drugim roditeljem, dapače, treba ostati u što boljim odnosima baš zbog djece. Još uvijek se teško kontroliram kada pročitam postove o tome kako "ih" (muškarce) treba "oguliti" i sl. Strašno. Ovdje smo da, uz stručnu pomoć ako je moguće, dobijemo i savjete drugih ljudi sa sličnim problemima. Vi imate veliko iskustvo, teško ga plaćate, ali je, hvala Bogu, iza Vas. Pomozite, savjetujte, ako pomognete i otvorite oči samo jednoj osobi koja još uvijek razmišlja i radi kao što se Vi na početku Vašeg razvoda, napravit ćete veliku stvar, pomoći djeci koja bi sigurno patila kao što su Vaša patila. Zato malo obzirnije i, prenesite svoje iskustvo i znanje na druge. Više ćete učinka imati tako nego napadima. Pokušajte. Dobro se dobrim vraća! Pozdrav

Gđo. Maja, potpuno nepotreban post. Gospođa se samo boji da djeca neće živjeti s njom, a to je prirodno i normalno. Ja sam svom suprugu ponudila zajedničko skrbništvo, bez plaćanja alimentacije. Sve je bilo napisano, jedan tjedan tri, drugi tjedan četiri dana kod njega (s tim da bi pratili želje djeteta naravno i ne prisiljavali na ništa), visina alimenatcije minimalna koju naravno ne bi plaćao jer praktički boravi kod njega kao i kod mene. I zaista želim da on kao otac provodi što više vremena sa svojim djetetom. Ali napravila bi sve na svijetu da on ne dobije "skrbništvo". Zašto? Kao prvo: (čast svim očevima, ali...) majka je majka. Drugo: ja vjerujem sebi, i želje mog djeteta su mi na prvom mjestu. Za sebe mogu garantirati da joj nikada ne bi branila odlazak ocu. Ali to sam ja. A on? Tko zna šta mi može napraviti za godinu-dvije, pet! Npr. odvede dijete u drugi grad, a ja onda mogu skakutati po Centru mjesecima! Onaj tko podiže tužbu za razvod braka, najčešće osjeća olakšanje okončanjem. Ostavljeni je ogorčen. I to je normalno. Moj suprug je "ostavljen", a bio bi i suprug gđe. T. To je samo zaštita. Pozdrav

Ti postoci nisu moja slobodna procjena, nego vrijednosti koje sam pročitala na više mjesta, kao i čula od raznih odvjetnika s kojima sam kontaktirala. U Vašem slučaju (još uvijek ste na porodiljnom, po cijele dane ste sa djecom koja su očito, i prirodno, Vama privrženija) ne bi bilo problema kao s nama (gđom. Fani i samnom) . Ja sam radila i studirala uz rad, suprug je tu i tamo bio zaposlen. Tu se moram složiti sa većinom i reći da bi Vi dobili djecu. No, odluka kao što je razvod braka se ne donosi preko noći. I kada nije sve u redu, uvijek postoje stvari zbog kojih se treba "zažmiriti" na jedno oko, pa ponovo pokušati. Očito kod Vas još uvijek ima šanse za povratak, jer niti jedna žena koja se odluči na razvod neće reći: " OK, trpit ću do njihove punoljetnosti." Ništa nije idealno, tako ni bračne zajednice. Ali nitko od nas (bar se nadam da je tako) ne bi svojoj djeci razarao obitelj da nam situacije nisu NEPODNOŠLJIVE, i za našu djecu. Pokušajte otići kod bračnog savjetnika. Pozdrav

Poštovana, naravno da postoji šansa da otac dobije djecu. I to relativno velika! Postoci su tako mizerni samo iz razloga jer se mnogi ne bore za djecu, tj. ne inzistiraju na skrbništvu. Samo 10% muškaraca zaista želi i traži skrbništvo, a od tih 10%, ako su zaista ok "roditelji" (a to znači da ne traže skrbništvo da se izvuku od plaćanja alimentacije ili da majci zagorčaju život, a u biti su karakterne nakaze), oko 40% i dobije skrbništvo. Dakle, ako ste u situaciji da znate kako će se on boriti, a znate da ni on, kao ni Vi, nije sve ono gore navedeno (u post-u iznad), onda se pripremite za veliki "okršaj" sa neizvjesnim krajem. Još nešto. Na mom zadnjem ročištu (u situaciji sam kao i Vi), psiholog koji je "obrađivao" naš slučaj je izjavio: nije važno tko je bolji čovijek, važno je tko više vremena provodi sa djecom! Dakle, ako Vi radite, pa kada se vratite doma spremate i kuhate, a tata je tu za igru, neće biti lako. Usput, zaista se ne "gleda" lijepo na osobu koja podnosi tužbu za razvod braka, jer ste Vi ta koja razara obitelj. Osim u slučaju ako je suprug nasilnik. Ne znam kako je inače, ali znam za slučaj kada je majka dobila dvoje najmlađih (kćer i sina), ostala je u Zagrebu, a otac je dobio starije dvoje (isto kćer i sina), živi u Varaždinu. Katastrofalna situacija. Sretno i pozdrav

Otac će plaćati alimentaciju u visini koju odredi Sud. Naravno, nakon što se utvrdi očinstvo ako ga on sam ne potvrdi. Nije važno kako je došlo do začeća, djeca začeta u braku ili u izvanbračnoj zajednici imaju iste potrebe. Vaš prijatelj se "igrao" kao odrastao čovijek, i kao takav mora snositi posljedice svoje "igre". Kasno je sada govoriti "nisam ja to htjeo", dijete je začeto, očito će biti rođeno, i obadvoje roditelja bi mu trebali (morali!) pružiti ono što ih zakonski slijedi. Pozdrav

Istina je da većina očeva ne traži djecu. Od onih 10 % koji to zaista žele, a isto su "podobni" kao i majke (dakle, kada oba roditelja rade, ne maltretiraju djecu, nisu alkoholičari, narkomani, promiskuitetni, ...) onda imaju ISTE šanse za dobiti dijete kao i majka. Tu se roditelji trebaju usredotočiti na to da dokažu/pokažu zašto je baš on/ona podobniji roditelj da dijete s njim/njom živi, jer će onaj drugi i tako sudjelovati i u odgoju, i čuvanju, dakle skrbništvu. Nakon obrade Centra, oni su dužni dostaviti svoje mišljenje sudu. Oni Vama sada mogu govoriti da jednako ispunjavate uvjete, ali kada dostave mišljenje sudu, jedan od roditelja će imati malu, ali ipak "prednost". Ja sam "svoje" mišljenje čekala 4 mjeseca. Pozdrav

Ne gleda se iz kojeg su braka djeca, prvog, drugog, desetog ili možda izvanbračna, sva djeca imaju ista prava. Ne bi se smjelo zakinuti (financijski gledano) dijete iz drugog braka. Ali to može pokrenuti samo Vaš suprug, ne Vi.

Majka daje svoje prezime djetetu rođeno u izvanbračnoj zajednici, izuzev u slučaju dogovora sa biološkim ocem. Zaista je čudna prijetnja biološkog oca da će raditi probleme. Ne želi živjeti sa majkom i djetetom, nisu bili vjenčani, a želi da njegova želja bude iznad majčine??? Problem može napraviti samo sebi ako ne prizna dijete, jer nakon utvrđivanja očinstva samo može dobiti manja "prava", a iste "obaveze". Naime, drugacije se gleda na oceve koji su priznali svoju djecu i zele sudjelovati u odgoju od samog rođenja, i na one koji su nijekali do dana kada je analizom utvrđeno očinstvo. Još nešto... Pošto u obitelji imam slučaj kada je sudski dokazivano očinstvo, dijete je i dalje nosilo majčino prezime (otac nije živio s njima), i NORMALNO je da tada dijete ima majčino prezime! U slučaju eventualnih zlobnih upita - odgovor je glasio: Ja ZNAM tko je moj otac, imam to napismeno i dokazano, što se ne može reći za vas.

"Zajedničko skrbništvo" u RH ne postoji. Provjereno nebrojen broj puta i na nebrojen broj mjesta, od Centra, pravnika u Centru, preko odvjetnika do sudaca. Pod navodnicima je, jer se rastavom braka ne oduzima skrbništvo roditelju kojem djeca nisu dodjeljena na odgoj i cuvanje, on je dužan skrbiti ravnopravno sa drugim roditeljem. Vama ne treba sudska odluka da djecu posaljete drugom roditelju, to je Vaša dobra volja i stvar dogovora. Ako dode do toga da morate sudski traziti da otac primi vasu zajednicku djecu, onda se zapitajte kamo saljete svoju djecu.

Ne mogu, a da ne reagiram na ovo. Na sudu se povlacim vec dvije godine, zelim da mi se dodjeli dijete predskolskog uzrasta na odgoj i cuvanje, imam prosjecnu placu, studirala sam uz posao, ne zelim alimentaciju (znam da je to djetetov novac), ali ja cu cistiti tude stanove ako joj nesto nedostaje, samo da je uz mene. Onda procitam ovo - zbog alimentacije vi bi poslali svoju djecu na 6 mjeseci. Nije vazno gdje, nisu uz Vas... Ma kakva ste Vi to majka??? Gdje je ta majcinska ljubav kada saljete djecu od sebe zbog financija? Sramota je da se takvim osobama dodjeljuju djeca na odgoj i cuvanje.