Ako je kod djevojčice izražen otpor prema susretima s ocem (a najvjerojatnije i njegovom obitelji) za to mora postojati razlog. U protivnom bi djevojčica te dobi rado odlazila s tatom i provodila vrijeme.
Kada se u prisustvu djeteta govori ružno i vrijeđa majku sigurno da se djevojčica koja se po prirodi identificirala s majkom osjeća loše, ponižena i nevoljena. Takva ponašanja bilo kojeg roditelja ili člana obitelji djetetu ruše svako samopoštovanje - a znamo da je ono kod djece razvedenih roditelja i tako vrlo osjetljivo i krhko. Po meni je to emocionalno nasilje nad djetetom. Djete te dobi nije se u stanju emocionalno nositi s takvom situacijom i počinje osjećati separacijsku tjeskobu i želi se čim prije vratiti kući. Od majke se očekuje da ohrabruje djete za susrete i to je u takvim okolnostima vrlo teško. CZSS se uglavnom time bavi na inicijativu nekog od roditelja i to vrlo površno.Radi se o pravu djeteta i pravu oca. Osim prava otac ima obavezu štiti djete i osigurati za dijete prijateljsko okružje u sredini gdje djete s njim boravi. S drge strane ne smije biti prisile da dijete boravi negdje gdje ne želi i otac mora biti svjestan odgovornosti za djetetov emocionalni razvoj.
Odvedite dijete psihologu, neka napravi obradu i vidi u čemu je stvar.
Kao majka budite spremni na suradnju i podršku svome djetetu. Ako ništa ne učinite dijete se neće osjećati zaštićeno. Pokažite razumijevanje i objasnite joj da ćete učiniti sve što možete da se situacija promjeni u međuvremenu objasnite joj da je ovo vrijeme kada su svi još jako ljuti, povrijeđeni i tužni pa se eto dogode i ružne rječi . Ni na koji način ne odgovarajte na uvrede i ne nasjedajte na igru jer će Vam dijete a i vi s njom jako patiti. Uredite susrete: kada, gdje i kako. to je prvo i osnovno.