KronicnaStranka

Prilikom (jedne) nacionalizacije bivsi vlasnici dobivali su pravo koristenja nacionaliziranog zemljista koje je bilo zavedeno u zemljisne knjige. Mislim da je to pravo bilo i nasljedno. Prilikom denacionalizacije takvi su uredno zavedeni "korisnici" ponovno postajali vlasnici bez posebnog postupka, samo na temelju pismenog zahtjeva ZK odjelu. Kupoprodaja tako nacionaliziranog zemljista po tadasnjem zakonu nije bila moguca. To znaci da se ugovor o takvoj kupoprodaji moze pobijati jer je bio suprotan zakonu. Koliko znam, sud (Ustavni ili Vrhovni, ne sjecam se tocno a ne mogu sada traziti) je u nekim takvim postupcima zauzeo legalisticko stajaliste, tj. smatra da takvi ugovori koji su bili suprotni tadasnjim zakonima nisu bili valjani bez obzira na to sto su ti zakoni bili dvojbene pravednosti i moralnosti, odnosno sto su predstavljali legaliziranu otimacinu. Iz toga nadalje slijedi na ZK vlasnik ima osnova osporavati sadasnjem posjedniku koji pretendira na vlasnistvo da je posteni posjednik, sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze.

Sto se tice CZZS, odmah po isteku 60 dana pozurnica da rijese u roku od 15 dana (ili 8, ne sjecam se tocno) s napomenom da ce biti podnijeta zalba drugostupanjskom tijelu zbog sutnje administracije. Po isteku tog roka zalba drugom stupnju.

Ako je stvar na zupanijskom sudu, treba podnijeti zahtjev za zastitu prava na sudjenje u razumnom roku Vrhovnom sudu. Ne kosta nista, treba navesti sud, broj predmeta itd. Na stranicama VS objavljeno je dosta rjesenja u takvim postupcima. Prema toj praksi 8 godina prelazi razumni rok. Ako VS prihvati zahtjev odredjuje neku odstetu (nije bogznakaj, par tisuca kuna) i rok u kojem nadlezni sud mora donijeti odluku (obicno do 6 mjeseci). Ali i na to rjesenje se ceka mjesecima. Inace, 8 godina parnice prema obicajima naseg pravosudja uopce nije puno (vidi moj nick). Sto se tice odstete za (ne)izravne stete koje proizlaze iz takvog "sudjenja" (koja cesto zavrsavaju smrcu neke stranke ili prestankom postojanja spornog predmeta), mislim da to jos nitko nije istjerao. Ali kad-tad naci ce se pravnicki um sposoban da nadje odgovarajuci paragraf (hrvatski ili EU, svejedno) i ulozi godine u takav postupak, i taj ce led biti probijen a drzava ce se naplacati odsteta. Stete koju takvim "postupanjem" pravosudje nanosi cijelom drustvu su naprosto nemjerljive (osobno i ne-osobno iskustvo).

Niste napisali je li provedena ostavinska rasprava iza Vašega oca i - ako jest - što je odlučeno.

Ako se parnica vodi vec 20 godina, podnesite zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku nadležnom županijskom sudu. Dobit ćete neku odštetu i Županijski sud će odrediti u kojem roku općinski sud mora donijeti svoju odluku.

Ako je za vikendicu nadležan sud u Rijeci, nađite odvjetnika u Rijeci pa nećete plaćati putne troškove. Pokrenite postupak razvrgnuća suvlasničkih odnosa. Ako se ne može fizički podijeliti, ide na prodaju, svaki suvlasnik dobije prema postotku suvlasničkog dijela. Prava suvlasnika definira Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZOV). Provjerite tamo ovo što ću ovdje reći po sjećanju ili neka me upućeniji isprave. Dakle: Suvlasnik može koristiti neku stvar srazmjerno svom suvlasničkom dijelu ili u većem, ali uz suglasnost drugih suvlasnika. Ako koristi više, drugi suvlasnici mogu tražiti naknadu. Dakle, ako nećakinja koristi cijelu vikendicu, možete joj naplaćivati stanarinu od 50% punog iznosa ili 50% cijene iznajmljivanja, ovisno o tome da li kuca još uvijek ima status vikendice ili stambene zgrade. Isto tako, možete tražiti naknadu zbog nemogućnosti korištenja za dopust u iznosu npr. jednakom cijeni apartmana sličnog standarda na tom području. Predlažem da pokrenete oba postupka. Njoj se isplati vrdati s razvrgnućem jer je unutra i npr. zahtijevati da joj vi prodate svoj dio po bagatelnoj cijeni. Međutim, ako je drugim postupkom počnete lupati po džepu, bit će kooperativnija. Po džepu najviše boli.

Koliko ja znam, HRID nije aktivan već nekoliko godina. U svakom slučaju, link vodi u ništa. (Ima jedan HRID koji se bavi Linuxom, na taj sigurno niste mislili.)

Što god činili ne zaboravite da je sudski postupak dvostupanjski, nije sutkinja zadnja instanca. Postoje i izvanredni pravni lijekovi, a na kraju i Ustavni sud. Međutim, više instance odlučuju isključivo na temelju onoga što je u spisu a same ne izvode dokaze. Zato pri svemu što radite mislite na to da će to netko čitati i da zato sve treba na neki način ostati zabilježeno. Ako niste zadovoljni vodjenjem zapisnika, odbijte ga potpisati i dajte izjavu zbog čega to činite, tj. da nisu uneseni bitni iskazi vještaka i svjedoka. Najbolje je da nakon toga sastavite svoj podnesak i svojim riječima detaljno opišete što mislite da je trebalo biti u zapisniku. Vaš podnesak mora ući u spis. Ako je sutkinja očigledno pristrana, tražite njezino izuzeće. U ovome se ne oslanjajte na odvjetnika, oni to ne rade iz kolegijalnih razloga. Nema puno šansi da ga dobijete, ali će ostati zapisano. Sutkinju će to povrijediti, ali ako je doista pristrana ništa ne gubite. I pripremite se da će to sve skupa dugo trajati, godinama.

Ako ste neposredni susjed, onda ste stranka u postupku izdavanja lokacijske dozvole. Dakle, ili ste mu dali suglasnost ili je dobio lokacijsku dozvolu unatoč Vašem uskraćivanju suglasnosti zato što je njegov projekt u skladu s urbanističkim uvjetima. Dali mu suglasnost ili ne, trebali ste dobiti rješenje i na njega se žaliti, a u žalbi navesti sve nedostatke uključujući i netočne i neistinite podatke, neusuglašenost s katastrom itd. Rok za žalbu Vam je naveden u rješenju. Ako niste bili pozvani da sudjelujete u postupku, a lokacijska dozvola je donesena, imate pravo tražiti obnovu postupka.

Rocista zakazuje sud a ne odvjetnik. A zašto to pitanje postavljate ovdje, a ne odvjetniku nije baš jasno. Ako je sud ipak "uladičio" predmet, imate lijepu priliku da inkasirate par tisuća kuna na račun povrede prava na suđenje u razumnom roku. Pošaljite odgovarajući zahtjev višem sudu (županijskom). No, prije toga provjerite da li je postupak uopće pokrenut jer ionako morate saznati broj predmeta. Naime, iako su naši sudovi svjetski primjer neažurnosti (šiju ih valjda samo indijski), jedno ročište u 12 godina je ipak neobično čak i za njih.

Objavljeno u sudskoj praksi VS, odluka ŽS Vž Gž 173/2005-2: Naime kod zauzimanja tavkog stajališta valja poći od odredbe čl. 45. ZV-a , koja određuje pravni položaj upravitelja, a prema kojem je upravitelj nalogoprimac suvlasnika, pa se glede njegovih prava, dužnosti i prestanka odnosa s njim primjenjuju odgovarajuća pravila o nalogu, a to znači da se primjenjuju zakonske odredbe glave XVIII Zakona o obveznim odnosima čl. 749. do 770. Kako je dakle, prema navedenoj zakonskoj odredbi upravitelj nalogoprimac suvlasnika tada se ocjenjujeda je protivno ugovoru o nalogu da upravitelj utužuje svoga nalogodavca, jer su na to ovlašteni samo suvlasnici međusobno , te ovaj sud smatra da takovo podnošenje tužbe nije utemeljeno na odredbema sporazuma o nalogu. Naime ugovorom o nalogu obvezuje se nalogoprimac prema nalogodavcu da za njegov račun poduzme određene u nalogu navedene poslove (čl. 749. ZOO-a), a postupajući protiv jednog od nalogodavaca, suvlasnika, upravitelj kao nalogoprimac ne postupa u skladu sa definicijom toga njihovog odnosa iz ugovora o nalogu. Stoga, zakonsko određenje ovlasti, dakle upravitelja, prema odredbi čl. 378. st. 5. ZV-a prema kojem upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima ako ugovorom o upravljanju nekretninom nije drugačije određeno, to ne znači njegovu ovlast nastupati pred državnim tijelima protiv jednog ili više suvlasnika upravo obzirom na navedeni obveznopravni karakter takvog postupanja prema ugovoru o nalogu. Dakle, upravitelj ne može (pa ni kao zastupnik suvlasnika, a ne samo u svoje ime) utužiti suvlasnika i u njegovo ime. Stvar je očigledna, ali i očigledno se ponekad mora u sudskoj odluci navesti. Uostalom, pokazalo se (kao što je gore opisano) da nije očigledna svima.