Totalna Parezija

Uopće ne piše. Piše samo "iz opravdanog razloga". Na sudu je da interpretira što je zakonodavac mislio pod "opravdani razlog". Moje mišljenje je da bi sud ovu odredbu trebao ekstenzivno tumačiti i u pravilu izaći u susret privatnom tužitelju koji manifestira volju za nastavak kaznenog postupka.

Da. A što su, prema sudskoj praksi, opravdani razlozi?

Dopustite mi da malo skrenem s teme. U ovoj priči me je zaintrigirala jedna stvar - ne s (kazneno)pravnog aspekta, već s kriminalističkog, ali nadam se da se i o tome može na ovom forumu. Lone Wolf je napisao da su mu pokazali snimak s kamere pored kioska na kojem je kupio bon. Ako su kiosk identificirali temeljem bona koji je ukucao, to znači dvije stvari, i to kumulativno: 1. teleoperateri čuvaju podatke o tome koji je SIM broj nadoplaćen kojim bonom 2. distribucija bonova za mobitele nije "divlja", već se točno zna koji bonovi su distribuirani kojim kioscima! (znači, ako vip recimo šalje 1000 bonova diljem zagreba, točno se zna i vodi evidencija o tome za svaki pojedini bon i svaki pojedini kiosk!) Ovo mi izgleda nevjerojatno. Zahtijeva puno posla, a ne vjerujem da su na taj posao prisiljeni (teleoperateri, distributeri i kiosci) nekakvim propisom... To mi se pogotovo čini nevjerojatnim kad znamo da većina prodajnih mjesta nije pokrivena kamerama, ili barem mnoga prodajna mjesta nisu pokrivena kamerama. Takva prisila prema trgovcima imala bi smisla kad bi svako prodajno mjesto bilo pokriveno kamerom. Zna li netko nešto više o ovome gore napisanom? Nadalje, ako su stvarno samo na taj način došli do počinitelja, činjenica je da su se dobro potrudili i proveli opsežno kriminalističko istraživanje. Čudno mi je da su takvo istraživanje proveli za relativno beznačajno djelo - djelo koje se progoni povodom prijedloga. Bit će da je ta žena imala neku vezu u samoj policiji, ili su SMS-ovi bili ipak vrlo neugodni - ili po sadržaju ili po intenzitetu. Ako nisu bile prijetnje, već samo nekakav seksualni sadržaj, pomalo mi je čudno da su proveli tako kompleksno kriminalističko istraživanje. Lone Wolf, jesi li na tom kiosku kupio baš bon ili SIM karticu? Teško mi je povjerovati da su te identificirali samo na temelju snimke s kamere pored kioska. To je lako povjerovati ako se radi o kiosku u nekom selu, ali ako se radi o kiosku u prometnom gradu, jako puno ljudi kupuje i teško je pretpostaviti o kome se radi. Ili se bilježi i vrijeme za svaku pojedinu transakciju? U tom slučaju se lako s kamere skine točnog kupca. Lone Wolf, ako ti se da, napiši malo više o svemu.

Može. Pogledajte čl. 63. st. 2. ZKP-a.

Može li privatni tužitelj, nakon što je postupak obustavljen jer se nije pojavio na ročištu, tražiti povrat u prijašnje stanje?

Zanima me da li osobi zaposlenoj kao tajnik/ca u školi teče 36-mjesečni rok za PI? (posao je u struci jer je u natječaju navedeno da se traži dipl. iur.)

To znači da se je u slučaju kad su dugovi veći od imovine - a najčešće se tada i dešava da se nitko ne prihvati nasljedstva pa da nasljednik postane jedinica lokalne samouprave - zapravo nemoguće naplatiti. (?) Poslodavac je bio fizička osoba. Njegova djelatnost prestaje, ali tužba se može podnijeti protiv njegovih nasljednika, zar ne?

Bio sam u dilemi radi li se o temi za podforum radno ili za nasljedno pravo, no stavljam ipak ovdje, na nasljedno, mada se u osnovi radi o sporu iz radnog odnosa. Poslodavac mi nije isplatio nekoliko plaća. S obzirom na činjenicu da je poslodavac u međuvremenu umro, tužbu radi isplate plaće podnio sam protiv osobe za koju sam pretpostavio da je njegov nasljednik. Iz odgovora na tužbu, odnosno iz priloga - zapisnika s ostavinske rasprave - vidi se da je osoba koju sam tužio pozvana na ostavinsku raspravu u svojstvu zakonskog nasljednika, ali se je odrekla nasljedstva. Nakon što sam izvršio uvid u spis otkrio sam da nasljednik još uvijek nije utvrđen - svi potencijalni nasljednici odrekli su se nasljedstva jer su dugovi vjerojatno veći od imovine. Činjenica je da se ostavinski postupak razvukao, pretpostavljam da će nasljednik na kraju biti država ili jedinica lokalne samouprave. Zanima me sljedeće: 1. što će se dogoditi ako protekne rok u kojem sam mogao podnijeti tužbu protiv poslodavca, a njegov nasljednik još uvijek ne bude utvrđen? Mogu li tražiti da se ova već podnesena tužba smatra tužbom protiv nasljednika koji će tek biti utvrđen? Možda sam pogriješio kad sam podnio tužbu protiv osobe za koju sam pretpostavio da je nasljednik, možda sam trebao tužbu podnijeti protiv pokojnika? 2. Ako nasljednik bude država ili jedinica lokalne samouprave, mogu li od njih tražiti isplatu?

Budite sigurni u sebe i zaprijetite mu teškim posljedicama ako ne vrati barem tih 600 kuna. Kad kažem "zaprijetite" ne mislim na nešto nelegalno, nego mu kažite sljedeće: 1. da ćete o svemu obavijestiti HOK (odvjetničku komoru) 2. da ćete mu za neizdan račun poslati poreznu upravu 3. da ćete protiv njega državnom odvjetništvu podnijeti i kaznenu prijavu zbog počinjenja kaznenog djela zloupotrebe povjerenja iz čl. 240. st. 2. Kaznenog zakona, ili barem zbog prijevare

Ministarstvo pravosuđa objavilo je natječaj za prijem vježbenika u sudove i državna odvjetništva. Imam dojam da se testiranju kandidata prilazi ozbiljnije nego što je to obično slučaj - sve je detaljno razrađeno, a primjer ozbiljnog pristupa je i činjenica da članovi povjerenstva koji ocjenjuju test ne smiju znati identitet kandidata. Pisana provjera znanja odnosi se na 9 zakona: Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Zakon o obveznim odnosima Zakon o nasljeđivanju Zakon o trgovačkim društvima Zakon o parničnom postupku Kazneni zakon Zakon o kaznenom postupku Zakon o općem upravnom postupku Zakon o upravnim sporovima Na pisanoj provjeri znanja kandidat mora odabrati među predloženim odgovorima (višestruki odabir) ili dopuniti ponuđenu tvrdnju ključnim pojmom koji nedostaje. S obzirom na činjenicu da se radi o gradivu znatnog opsega (to su sve temeljni zakoni u pojedinim područjima), zanima me na koji način smatrate da je najbolje učiti/pripremati se za testiranje...? Na što staviti naglasak? Test ima 40 pitanja - 4.5 pitanja po pojedinom zakonu. Pretpostavljam da je dovoljno znati najvažnije stvari, ne vjerujem da će u tih 4-5 pitanja po zakonu ugurati neke detalje...? Ima li netko iskustva s ovim testom...? Hvala!

Hvala. Možete me uputiti na odredbu koja to propisuje?

Poslodavac navodi kako su vježbenici službenici "bez ili do godine dana radnog staža", a u tekstu natječaja kao uvjet za predmetno radno mjesto spominje se i položen državni stručni ispit. S obzirom na činjenicu da se DSI može polagati nakon godinu dana rada, ispada da za ovo radno mjesto mogu konkurirati isključivo oni s točno godinu dana staža - ni dan manje, ni dan više. Jer ako imaju manje ne mogu imati položen DSI, a ako imaju više, imaju previše staža. Hm... Citiram tekst natječaja iz kojeg se vidi da se traži DSI: 1.samostalni/a upravni/a referent/ica – vježbenik/ica – 1 izvršitelj/ica (2.1.1.3.) Stručni uvjeti: -završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij iz znanstvenog područja društvenih znanosti, polje pravo, -položen državni stručni ispit, -znanje rada na osobnom računalu

Komisija za provedbu javnog natječaja obavijestila me je kako me ne smatra kandidatom prijavljenim na javni natječaj zbog toga što "imam radnog staža više nego što je uvjet" - radi se o poziciji vježbenika, za radno mjesto samostalni upravni referent, a natječaj je za prijem u državnu službu na neodređeno vrijeme. Citiram mail poslodavca: Uvidom Komisije za provedbu javnog natječaja u vaše prijave utvrdila je da: - za radno mjesto pod rednim brojem 1. imate radnog staža više nego što je uvjet (vježbenici su službenici bez ili do godine dana radnog staža) Situacija je sljedeća: ja u struci (kao diplomirani pravnik) imam točno godinu dana radnog iskustva, i to na stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa. Prije nego što sam završio pravni fakultet radio sam druge poslove, izvan struke, prijavljen kao SSS radnik. 1. da li se u predmetnom slučaju u staž ubraja samo radno iskustvo u struci ili kompletno radno iskustvo? (mislim da je vrlo čudno ako se ubraja kompletno radno iskustvo - kakve to uopće ima veze - favoriziraju se, dakle, oni koje su roditelji financirali dok su studirali, dok su oni koji su studirali uz rad bezrazložno diskriminirani) Ako ne znate točan odgovor, bio bih vrlo zahvalan da me uputite na zakone i/ili ostale propise koji reguliraju ovo područje.

Meni negdje u memoriji "zvoni" da sam zapamtio kako je upravni spor različit u odnosu na sve ostale postupke upravo po tom "liberalnom" odnosu prema punomoćniku, tj. da u upravnom sporu zastupati može i neodvjetnik, uz uvjet da se ne bavi nadripisarstvom, tj. da zastupa besplatno. Ne sumnjam da su moderatori bolje upućeni, ali odakle meni ta informacija? Možda je tako bilo, pa se u međuvremenu promijenilo..? Ili se to možda odnosi na upravni postupak, a ne i upravni spor, pa sam pobrkao...(?)

Da li su dostupne sve presude, ili samo nekakav izbor? Da li je pristup besplatan? Ne ispitujem bezveze, stvarno sam zainteresiran.

Da li podnositelj ima pravo izvršiti uvid u spis, na sudu, fizički? Vjerujem da je tako kako kažete, jer je u pravosuđu skoro sve loše postavljeno, ali time se narušava načelo javnosti kaznenog postupka. Presuda se objavljuje javno (barem je formalno tako, a u stvarnosti javnost ne može na sud jer sud nema Sudnicu u pravom smislu te riječi, nego neki ruševni sobičak iz 19. stoljeća) pa bi trebala biti i javno dostupna. A pogotovo bi trebala biti dostupna podnositelju prijave - njega bi se trebalo motivirat da i ubuduće protiv počinitelja kaznenih djela podnosi prijave (jer ne mogu sve sami odraditi policija i DO), a ako ga se u potpunosti otuđi od postupka i ako nema nikakva saznanja o ishodu njegove prijave (a po ovome ispada da ga niti DO niti sud nisu dužni o tome obavijestiti) onda drugi put neće ništa niti prijavit. Zakon o pravu na pristup informacijama sigurno je veliki korak naprijed - ali on se, koliko znam, ne odnosi na pravosuđe...? Ja, na primjer, želim pisati znanstveni rad iz nekog područja i potrebne su mi sudske presude da bih temu obradio. Zar moram ovisiti o dobroj volji nekog predsjednika suda ili šta-ja-znam-koga? Ili preko poznanstava "ilegalno" dolaziti do dokumenata? Nadam se da će mi netko s ovog Foruma pomoći u ovome, tj. da se neću morati sam boriti za ono na što - duboko sam u to uvjeren, bez obzira na možebitni nedostatak pozitivnopravnih odredbi - imam pravo.

Državno odvjetništvo je, prema ZKP-u, dužno podnositelja prijave obavijestiti o odluci (odbacivanje ili podnošenje optužnice) u roku od 6 mjeseci od zaprimanja prijave. (žrtva i oštećenik i ranije mogu tražiti informacije o postupanju po prijavi). Tu obaveza DO-a prema podnositelju prestaje. Ima li podnositelj prijave, koji NIJE oštećenik ili žrtva, pravo od suda koji je presudu donio tražiti da mu se presuda dostavi? Ako ima, možete me uputiti na konkretni propis i konkretnu odredbu koja to propisuje?

Da li se može osporiti ugovor o dosmrtnom uzdržavanju ako nije ovjeren kod javnog bilježnika, već se na njemu nalaze samo autentični potpisi obje strane?

Recimo da oko stana postoji spor i da osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik (a inače s tim stanom nema nikakve veze tj. nikad nije živjela u njemu) na silu provali i uđe u stan dok je stanar odsutan. Stanar je posjednik stana i može ustati tužbom za smetanje posjeda, ali zanima me da li provalom u stan vlasnik ostvaruje i obilježja nekog kaznenog djela?

Kad tuženik u parničnom postupku istakne prigovor mjesne nenadležnosti, da li sud pred kojim postupak već teče može ili mora ustanoviti svoju nenadležnost? Radi se o parničnom postupku koji se vodi nakon ovršenikovog prigovora protiv rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave - javni bilježnik koji je rješenje o ovrsi donio, odnosno putem kojeg je prigovor nadležnom sudu podnesen, proslijedio je predmet mjesno nenadležnom sudu - naime, imao je staru adresu ovršenika, koji je prebivalište promijenio prije nego što je javnom bilježniku ovrhovoditelj predao prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi. Sud kojem je javni bilježnik prigovor proslijedio sad vodi postupak kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Budući da ovršenik - sada tuženik - ima prebivalište na području nadležnosti drugog suda, što će se dogoditi kad ovršenik/tuženik prigovori zbog mjesne nenadležnosti - mora li se sud proglasiti nenadležnim i delegirati predmet mjesno nadležnom sudu, ili to samo može napraviti?

I ja mislim da više nema lijeka glede vlasništva, samo me zanima može li se postupak iseljenja obustaviti temeljem činjenice što se kuća dijelom nalazi i na trećoj parceli. Da odgovorim na pitanje za katastarski plan: u katastru podaci o kući ne postoje, ali se kuća jasno vidi na tahimetrijskom snimku iz 1964. godine! I vidi se da kuću siječe međa sporne i nesporne parcele. Hvala vam za pomoć.

Da, kaže čovjek da je u 1950.-tim godinama pitao lokalnog čelnika (ne znam kako se onda zvala ta funkcija, pandan općinskom načelniku) smije li tamo graditi, ovaj ga je pitao čije je to, on mu je odgovorio "društveno", a ovaj je uzvratio "društveno? onda gradi!". I na tome je ostalo do pred koju godinu, kad su se pojavili vlasnici - nasljednici osuđenika kojem je 1945. konfiscirana imovina. Ažurirano Da, radi se o nebrizi, ali ljudima bi svejedno trebalo pomoći. Provjerit ću da li je kuća ucrtana u katastarski plan. U vlasničkom listu kao vlasnik je bila upisana općina, njih se ne spominje. Prilažem dio rješenja o povratu imovine.

To je bio upravni postupak vođen prema Zakonu o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, oni nisu bili ni obaviješteni o postupku jer je obveznik naknade bila općina, vlasnik zemljišta. Nakon što je taj postupak završen, oni su tuženi od strane novih vlasnika radi predaje zemljišta u posjed. Oni svoje ulaganje u kuću sigurno mogu dokazati, ima puno svjedoka koji mogu potvrditi da su izgradili kuću. Građevinsku dozvolu, pretpostavljam, nemaju, jer kuća nije legalizirana (građena je prije 1968. pa se mogla legalizirati, ali navodno to može samo vlasnik, a oni kao posjednici to navodno nisu mogli). Suglasnost za gradnju kuće dobili su od tadašnjeg čelnika općine (u 1950.-tima), i to usmeno. Oni su već tražili povrat uloženoga - taj postupak se vodi paralelno, ali bilo bi puno bolje kad bi nekako mogli stopirati iseljenje. Činjenica je da se kuća jednim (doduše vrlo malim) dijelom nalazi na parceli koja nije predmet spora!

Da, "starim" vlasnicima to je vraćeno denacionalizacijom. Vraćena im je 1/2 predmetne parcele, dok je druga polovica vraćena drugim vlasnicima, koji nisu sudjelovali kao tužitelji u ovom sporu. Tužitelji su izjavili kako imaju suglasnost suvlasnika za vođenje spora, ali tu suglasnost navodno nisu priložili. Aktualni stanari nisu bili upisani u ZK. U ZK je kao vlasnik nekretnine bila upisana jedinica lokalne samouprave (općina).

Moram provjeriti! Imam cijeli spis, ogroman je, provjerit ću pa ću se uskoro javiti.