Totalna Parezija

Čitam neku optužnicu u kojoj se poziva na ZIDKZ/00 pa mi nije jasno o kojem se točno propisu radi, mogu li negdje naći pročišćeni tekst ZIDKZ/00 ili se to odnosi na neku od izmjena i dopuna objavljenih 2000. godine? (vidim da su 2000. bile dvije izmjene i dopune KZ-a - 50-00 i 129/00) Konkretno, poziva se na članak 66. ZIDKZ/00, možete me uputiti na tu odredbu?

Ima li državni službenik, diplomirani pravnik, temeljem sudjelovanja na stručnim usavršavanjima koja pohađa samoinicijativno (dakle, nije poslan na usavršavanje od strane poslodavca), pravo na dopust (plaćeni ili neplaćeni, svejedno)? Ni u Zakonu o državnim službenicima, ni u Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike nisam pronašao odredbu koja bi to nedvosmisleno propisivala. Primjer: državni službenik, pravnik, želi sudjelovati na XXXII. redovnom savjetovanju u organizaciji Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu , pod nazivom "JAČANJE UČINKOVITOSTI KAZNENOG POSTUPKA PRIMJENOM STANDARDA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA". Smije li mu čelnik tijela odobriti dopust, i temeljem koje odredbe? Pronašao sam samo vrlo općenitu odredbu čl. 33. KU-a, koja kaže: "Službeniku i namješteniku se na njegov zahtjev, zbog osobito opravdanih objektivnih ili osobnih razloga može odobriti dopust bez naknade plaće (neplaćeni dopust)". U čl 28. st. 1. t. 11. KU-a se spominju seminari, ali u kontekstu sindikalnih aktivnosti.

U tužbi podnesenoj radi iseljenja i predaje u posjed (radi se o stanu) odvjetnik je kao vrijednost predmeta spora stavio iznos od 250.000,01 kn. Obrazložio je to vrijednošću stana, navodeći kako je tako utvrđena vrijednost spora još uvijek višestruko manja od tržišne vrijednosti stana. Jasno je da je toliki VPS odredio isključivo s ciljem lakog bogaćenja, jer je upravo 250.000,01 kn granica iznad koje se, prema tarifi, svaka radnja u postupku cijeni 500 bodova. Ja mislim da se u ovom i svakom ovakvom predmetu, budući da se spor ne vodi o pitanju vlasništva, treba primijeniti Tbr. 7.2. tarife, koja jasno propisuje da u postupcima iz stambenih odnosa (otkazi, iseljenja, utvrđenja) odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova. Ovdje se, dakle, radi o postupku radi iseljenja, koji se u tarifi taksativno navodi u Tbr. 7.2., i za kojeg odvjetnik za cijeli prvostupanjski postupak može naplatiti protuvrijednost u iznosu od 200 bodova. Jesam li u pravu? Kakva je sudska praksa? (razlika je, naravno, ogromna; recimo da ima 10 radnji u postupku - zarada bi u prvoj varijanti iznosila 5.000 bodova, a u drugoj 200 bodova, što je 25 puta manje!)

Hm, da... Ovu situaciju sa žalbom nisam predvidio, mada je sasvim očekivana (kako Borbena kaže, zajamčeno je Ustavom). Budući da bi se donošenje odluke drugostupanjskog suda moglo odužiti (svi znamo kako to ide), ispada da će koristi od ove mjere imati samo blokirani bez prihoda - oni koji ostvaruju prihode uglavnom će, do drugostupanjske odluke, već po automatizmu (1/3 plaće mjesečno) otplatiti dug. Osim u slučaju da žalba ne zadržava izvršenje rješenja; trebalo bi pogledati kako je to točno formulirano. Ako se dug odmah briše, pa onda vjerovnici u žalbenom postupku takvu odluku mogu poništiti, situacija je povoljna po dužnike. Ako žalba odgađa izvršenje prvostupanjskog rješenja, pa se do donošenja drugostupanjske odluke i dalje oduzima 1/3 plaće, onda gotovo da cijeli institut i nema smisla, jer se ionako radi o dugovima do 20.000 kuna... Borbena, možda znate, odgađa li žalba izvršenje rješenja, tj. brisanje dugova?

Ja sam editirao svoj gornji post dok ste Vi pisali odgovor, dopisao sam "Hmm.. Sad, nakon ove računice, čini mi se da sud ipak neće odobriti stečaj...?", ali iz Vašeg odgovora proizlazi da bi sud ipak mogao (naravno, uz uvjete koje ste spomenuli) osloboditi potrošača obaveza, makar je jasno da bi kroz deset mjeseci on isplatio taj dug?

Kad se podijeli ukupan dug (iznos temeljem kojeg je blokiran račun) s mjesečnim izdvajanjem iz plaće, ispada da bi se ukupni dug redovno, izdvajanjem iz plaće, isplatio za 9.5 mjeseci. Devet i pol mjeseci. Hmm.. Sad, nakon ove računice, čini mi se da sud ipak neće odobriti stečaj...?

Hvala. E sad, što znači "stalna novčana primanja"? Da li je to propisano, ili je prepušteno slobodnoj ocjeni, i ako je prepušteno slobodnoj ocjeni, postoji li već neka sudska praksa? (bojim se da ne postoji jer to je sve skupa novotarija) Osoba je zaposlena još 13 mjeseci, ali od ionako malih primanja jedan dio već ionako redovno ide na ovrhu putem prisilne naplate (1/3 plaće). A ovo - postoje li šanse za produljenjem radnog odnosa, kako će to sud procjenjivati? Sve da su šanse i znatne, one nisu sasvim sigurne.

Osoba je zaposlena do 1.10.2020. (dakle, još nešto više od godinu dana), a šanse za produljenjem radnog odnosa postoje. Zbog čega je to bitno, i zbog čega pitate postoje li šanse za produljenjem radnog odnosa?

Nadovezujem se na temu, ali ne i na konkretne dosadašnje upise - zanima me pojašnjenje konkretne situacije u postupku stečaja potrošača. Osoba je blokirana duže od 3 godine, iznos je manji od 20.000,00 kuna --> dakle, ostvaruje uvjete, temeljem čega se na sudu provodi postupak stečaja (predmeta ima jako puno pa još nije dobila poziv na ročište). S obzirom na činjenicu da je osoba zaposlena (na određeno) i da želi podignuti kredit, koji može ishoditi samo ako odblokira račun, osoba ima 2 opcije: A) odblokirati račun na način da dugove plati iz samog kredita - financijski nepovoljnije B) pričekati da se dovrši postupak osobnog stečaja, te da sud donese rješenje kojim joj se dugovi otpisuju - financijski povoljnije E sad, naravno da bi se osoba odlučila za opciju B, ali postoje određene nejasnoće vazane za tu opciju, pa bih volio da mi netko upućen odgovori: 1. osoba nema nikakve imovine upisane u bilo kakvim javnim upisnicima- hoće li to sudu biti dovoljno da utvrdi kako imovina iz koje se može izvršiti naplata ne postoji, ili će nekakav ovršitelj dolaziti na adresu prebivališta i popisivati imovinu tipa televizor, kompjuter, mikrovalna, perilica rublja...? * ovu neugodnost osoba bi rado izbjegla, ali kad bi se baš tjeralo mak na konac, iz te imovine bi se vjerojatno mogao namiriti dug 2. spominju se nekakvi rokovi od 5 godina, odnosno 12 mjeseci. Osoba ne može čekati 12 mjeseci, mora uzeti taj kredit. Zar nije moguće da sud odmah na ročištu donese rješenje kojim se stečaj potrošača zatvara, i svi dugovi se brišu? Zar se mora čekati nekakav rok provjere od dodatnih 12 mjeseci? Dakle, osoba bi pričekala da sud dovrši stečaj potrošača uz dva uvjeta: 1. da se ne kopa po stanu u potrazi za predmetima male vrijednosti, i 2., da se dug briše odmah nakon dovršetka sudskog postupka, a ne nakon 12 mjeseci. Ako to nije moguće, isplatit će dug iz kredita. Što savjetujete?

Pravomoćnom presudom određeno je da tuženik, koji je parnicu izgubio, tužitelju mora nadoknaditi troškove postupka. Pitanje: može li tužitelj temeljem presude neposredno provesti ovrhu, ili mora pisati prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi, nakon čega tuženik/ovršenik ima pravo prigovora, temeljem kojeg se kreće u novu parnicu?

Osoba A suvlasnik je stana u 1/4, a osoba B suvlasnik je u 3/4. Pričuva za predmetni stan nije plaćana. Rješenje o ovrsi temeljem duga za pričuvu primile su obje osobe, neovisno o suvlasničkim udjelima, u punom iznosu duga. 1. da li suvlasnici za dug za pričuvu odgovaraju solidarno, neovisno o svojim suvlasničkim udjelima, ili bi trebali odgovarati razmjerno suvlasničkim udjelima? Ako odgovaraju razmjerno, onda suvlasnik u 1/4 ima osnovu za izjavljivanje prigovora protiv rješenja o ovrsi. 2. Da li prigovor jednog ovršenika/suvlasnika zaustavlja i ovhu prema drugom suvlasniku/ovršeniku, ili se te dvije ovrhe provode nezavisno jedna od druge?

Dobio sam privremeno porezno rješenje u kojem piše da će se povrat više plaćenog poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak izvršiti na račun XXXX - budući da se radi o nezaštićenom računu, mogu li od porezne uprave tražiti da povrat isplati na drugi račun, tj. na zaštićeni račun?

Koliko su važne, ako uopće jesu, ocjene na doktorskom studiju? Ima li se smisla "boriti" za višu ocjenu (npr. trošiti vrijeme i snagu na spremanje za sljedeći rok, ako si na prethodnom položio s nižom ocjenom), ili je položeni ispit jedino važno postignuće? Budući da je doktorski studij posljednja stepenica u obrazovanju, ocjene najvjerojatnije u budućnosti neće biti mjerilo/uvjet za upis nekog drugog studijskog programa, ali možda bi u nekim drugim situacijama mogle biti relevantne. (zapošljavanje, javljanje na neki drugi natječaj...) Što mislite? Imate li podatke o tome da su ocjene s doktorskog studija bile kriterij za nešto?

Svaka čast, Arya, to se zove Stav!

Nisam uspio popratiti aktualne izmjene, ali koliko sam shvatio ide se na to da će sad i savjetnici morati polagati završni ispit u Državnoj školi, a ne samo dužnosnici. Znači li to da će postojećim savjetnicima biti dan neki rok u kojem mogu položiti ispit, kako bi ostali u službi? I što je s onima koji će tek postati savjetnici, hoće li morati ispit polagati unaprijed ili tek nakon što budu primljeni...?

I moja iskustva govore da se prihvaća. Bilo kako bilo, ovo što je DrAnte opisao bit će sigurno prihvaćeno.

hahaha, vjerojatno se radi o lapsusu calami (nesAvjesnost odvjetnika), ali fora je jer se radi o bitnoj razlici - kad nesavjesnosti bi se radilo (i) o subjektivnoj, a kod nesvjesnosti samo o objektivnoj odgovornosti ja mislim da u praksi susrećemo i jedne i druge - i nesvjesne, i nesavjesne

Ako sam Vas dobro shvatio, iz ovog što ste napisali proizlazi da vlasnici povlasne nekretnine imaju pravo betonirati prolaz? (unatoč ugovornoj odredbi koja zabranjuje radove bez suglasnosti druge strane)

Postoji ugovor o osnivanju prava služnosti puta. Sklopili su ga bivši vlasnici povlasne i poslužne nekretnine, (što i nije bitno s obzirom na činjenicu da ugovor obvezuje/ovlašćuje i buduće vlasnike obje nekretnine) kako bi se povlasnoj nekretnini uopće moglo pristupiti, budući da se radi o jedinom prilazu povlasnoj nekretnini. Temeljem tog ugovora predmetni put se godinama koristi kao prilazni put povlasnoj nekretnini - i kao pješački put, i kao put za automobile. Problem nastaje u trenutku kad vlasnici povlasne nekretnine put betoniraju s ciljem da bude prikladniji za prolaz vozila. Vlasnici poslužne nekretnine se bune i traže da se put vrati u prijašnje stanje. U ugovoru o osnivanju prava služnosti postoji odredba koja na predmetnom prilaznom putu eksplicitno zabranjuje bilo kakve radove bez pitanja/suglasnosti vlasnika poslužne nekretnine. E sad, zanima me da li takva ugovorna odredba proizvodi pravni učinak, tj. može li se uopće tako nešto ugovoriti, jer se njome zapravo onemogućava izvršavanje ovlaštenja (prolaz) radi kojeg se ugovor uopće i sklapa, tj. bojkotira se sam institut služnosti puta - naime, kako bi put (p)ostao prohodan nužno ga je održavati tj. dovesti/dovoditi u stanje u kojem se može prolaziti normalno, a ne uz gomilu poteškoća. Zanima me kako se ta ugovorna odredba interpretira tj. koliko se široko tumači "zabrana radova" - po meni bi se to trebalo odnositi na veće i nepotrebne radove, ali ne i na radove koji imaju svrhu da omoguće održavanje puta u stanju pogodnom za prolaz.

Ovo i mene zanima, s tim da pitanje proširujem na kaznenopravno područje - recimo da u privatnoj tužbi povodom kaznenog djela protiv časti i ugleda nije naveden OIB okrivljenika, kako će sud postupiti?

Pretpostavljam da je i s državnoodvjetničkim savjetnicima identična situacija. Mislim da je to jako mala plaća za tu poziciju.

U kontekstu najavljenih povećanja plaća u pravosuđu - kolika je trenutno plaća sudskog savjetnika, a kolika će biti nakon povećanja?

Snima se dokumentarni film. Smije li se u dokumentarni film uvrstiti sadržaj objavljen na YouTubeu (naravno, uz navođenje izvora sadržaja tj. korisnika koji ga je snimio i uploadao na YouTube) ? Radi se o javno dostupnom materijalu, a autori nam nisu dostupni.

Ostavinska rasprava zakazana je u prosincu 2018. Svi na raspravu pozvani nasljednici žive i rade u inozemstvu pa su javnom bilježniku zajednički uputili podnesak u kojem predlažu da se rasprava održi u vrijeme godišnjih odmora, u kolovozu 2019. Zanima me hoće li javni bilježnik uvažiti njihov prijedlog. (da li temeljem zakona to može ili možda mora učiniti, te kakva je po tom pitanju praksa) Hvala.

Kratko i jasno - u pravu ste. Zaprijetite im da ćete ih tužiti. Ako su imalo razumni vratit će Vam tih 2.000 kuna, jer bi im sudski troškovi mogli biti znatno veći.