"pravna 0"

Baš ste zabavni! Sutra jurim najprije po žig na drugi kraj grada, imam 22 km biciklom! A vi se cerite! Onda takva preznojena moram još sjediti na poslu. Put do nasljedstva krvav je i zamršen, sve bih ja to pojednostavnila..

Ma, naravno da nisam! Nisam znala razliku između ZK knjiga i katastra, a za gruntovnicu sam mislila da je nešto treće. Računam imam agenciju pa će to oni. Kako smo dizali kredit, računali smo da će banka provjeriti nekretninu na koju se i upisuje! A s druge strane, nije bilo interneta u ovom današnjem obliku. Ničeg online! A još k tome smo bili prezaljubljeni da bi trošili vrijeme na svakojake provjere- ako za to već dajemo novac Agenciji. Eto, nadam se da sam sada argumentima opravdala ovo- neprovjeravanje. Ljudiiiiiiii, provjeravajte nekretnine! Stvari idu dalje: Sporna agentica nam pokazuje stan, kaže postoji podrum, čak na izlazu dolazimo u podrum, ali ona ne zna koji je naš, a nema ni ključ jer joj vlasnica nije ostavila ključ a vlasnica je- na hrvatskom otoku. Zato je i uposlila Agenciju jer je daleko. Stan nam se jako sviđa i već imamo ideje za preuređenje (tko tada razmišlja o podrumu). Odlučujemo se za stan i ne istražujemo dalje podrum. Kod svega postoji previše papira i komplicirana procedura, ne razumijemo pola toga no vrijeme curi, već treba iseljavati iz postanarskog stana da još ne zeznemo poštenu gazdaricu koja je već našla nove podstanare. Treba kupiti i hladnjak jer je kolovoz! Pri useljavanju od predstavnika stanara saznajemo da je naš stan pod nazivom stan-studio (pobliže i laički: samo su jedna vrata u stanu od wc-a, otvoreni prostor namijenjen valjda umjetnicima) i da nikada, kao ni stan naših susjeda nije imao podrum. I tako danas nemamo gdje s krumpirima. Možda i bolje jer susjedima svašta padne napamet- u podrumima pretaču rakiju, vino im vrije, imaju brusionicu, vare, kartaju, a postoji još jedna djelatnost koju bih ovdje prešutjela. Sporna Agencija nakon toga prodala je u gradu xy stan ljudima bez tereta. Ispostavilo se da se na kraju kao vlasnik upisala jedna tvrtka. Ljudi s malim djetetom su prisilno iseljeni. Na slici su u novinama. Novine često lažu, ali nekada govore istinu. Slažem se da ne treba iznositi nikakva imena na ovaj način u ovom forumu. Pogotovo kada druga strana nema pravo glasa. No dobro je da ljudi koji kupuju nekretninu znaju što im se sve može dogoditi i po pitanju čega trebaju biti oprezni. Ispalo je predugo, no valjda nitko više neće kupiti podrum kojeg nema.

nadam se da ovo što ste upravo izrekli ne vrijedi i za liječnike! sad će vam Gman nešto i otpisati, baš čekam..

:vjencani:ipak...

Evo, nakon što je gospodin Pravo, pravda ili nešto tr otvorio temu, čekam svoj red na objavu svoje priče ...kako nam je Agencija za nekretnine (XYZ) prodala i podrum uz stan, da bismo pri useljenju (u potkrovlje bez lifta) saznali da nismo vlasnici istog jer isti ne postoji! Uglavnom, baš bi bilo lijepo ponešto ostaviti u podrumu a ne vući na 5. kat... Bilježim se sa štovanjem..

E, sada još treba između 7 ljudi odabrati pravog opunomoćenika! Sama sebi činim se najpouzdanijom, je li to normalan osjećaj?

...znači kad se rastaneš opet si gospođica, ma to je lijepo za čuti

Poštovani, Prije 15 godina kupili smo stan u kojem je prijašnji vlasnik načinio sljedeće: lijepo je povećao svoj hodnik nauštrb zajedničkog hodnika, izmaknuvši ulazna vrata. Radi se o 2 četvorna metra. Na katu su samo 2 stana, a naši susjedi također su svoj stan kupili kada je sporna aktivnost već bila učinjena. Nitko nije nikada nikoga tužio zbog te radnje. Može li nam sporni hodnik i u kojim situacijama stvoriti neki problem? Logično je da hodnik ne možemo legalizirati...

...u međuvremenu djelujem pa evo što saznah..čovjek uči dok je živ U FINI rekoše da oni ne daju te podatke, osim ako se radi o dugovanjima..neka odem u banku Onda ne odlazim u banku već zovem na njihov telefon za korisnike provjeriti hoću li u banci moći obaviti traženi posao Daaaa sve je u redu...dođite u banku I...dođem u banku, napokon dočekam red, žena ne zna smije li mi dati podatke, ispada da je ovo prva ostavinska rasprava koju rješava Odlazi kod šefice i nema je pola sata, ja sjedim u stolcu i čitam njihove brošure Žena se vraća s odgovorom da nemam pravomoćni žig i da to svaki nasljednik mora imati na svojem papiru Znači ono da smo gotovi kod bilježnika nije točno E sad, kad da ideš po taj žig jer prošlo je 20 dana odkad sam rješenje predigla na pošti? A nemam pojma kada je zadnji nasljednik preuzeo svoje rješenje-jer od tog dana teče 8 dana. Dobar dan javni bilježniče, ja bih vas svakako trebala bez obzira što ste rekli suprotno... Cipele ću istrošiti od silnog hodanja...

aaaa da, zanimljivo je bilo to pratiti.. Jesam li ja dobro razumjela kako je u tom slučaju sud pogriješio a glavni razlog je što je zamjenu izvanbračne zajednice brakom tretirao kao prekid? Trebaju li onda nakon tog slučaja koji je promijenio sudsku praksu i ostali sudovi uvijek i stalno tako presuđivati? Je li se nešto dodalo/izmijenilo u pisanom zakonu koji se na to odnosi? ... I...što je najvažnije je li zgodna žena dobila napokon svoju lovu?

Dobar dan, stiže i pitanje Obiteljska prijateljica živi sa suprugom u stanu na kredit od 30 godina. Ona je podigla kredit samo nekoliko mjeseci prije nego je započela njihova kratka izvanbračna veza i potom brak koji traje i danas. U trenutku podizanja kredita nisu se poznavali. Pretpostavljam da za bilo kakvu podjelu nije nevažno je li jedan od supružnika kupio i u cjelosti isplatio nekretninu prije izvanbračne/bračne veze ili istu skupa otplaćuju u dugom razdoblju ? Pretpostavljam da postoji razlika u ta dva slučaja kad bi došlo do podjele? Hvala

Hvala! Stvari postaju jasnije! Bilježnik nas je otpravio kući s rečenicom da smo kod njega završili. Provjeravamo li onda račune u FINI ili po bankama?( Računam kako je u FINI sve na jednom mjestu.) Može li jedan nasljednik s rješenjem to provjeriti (bez punomoći ostalih) ili moramo svi hodati k'o delegacija po više banaka? Zašto ti iznosi nisu odmah u rješenju nego piše - u neutvrđenom iznosu? (pretpostavljam zbog dugova?) Ako ih taj isti bilježnik nabavlja? Ispada da banke mudro odigraju i nasljednicima uvale dugove. Onda ih poslije ganjaju. Nasljednik bi odmah trebao znati za sve dugove ostavitelja načinjene u legalnim institucijama, odmah na raspravi. To bi trebalo biti prAvo pravo. Oprostite ako previše gnjavim! Nigdje ne pišu nikakvi detalji o puno nedoumica koje se stvore na putu... Hvala, puno nam pomažete i štedite nam vrijeme i telefon

Poštovani shlapetina, (!) svjedok sam identičnog slučaja! Važno je što vam piše u autorskom ugovoru. Ako ste potpisali da se odričete daljnjih potraživanja nakon objave tekstova (što ja jesam) nemate prava na duplu naknadu. Gazda vam dvaput neće platiti isti tekst, može vam samo dobrovoljno povećati honorar ako je uspio sklopiti dobar i isplativ posao (u što čisto sumnjam da će se dogoditi jer...živimo u Hrvatskoj) U mom slučaju gazda je prodao prava Slovencima. Slovenci su uredno plaćali...gazda je trljao bradu... u novijem ugovoru koji imam ispred sebe piše da XY ima..."isključivo i neograničeno pravo prevođenja (djela YZ) na druge jezike"... Sretno! I...čuvajte sve ugovore...nikada ne znate kad će vam zatrebati...

Pozdrav svima! Tema postaje zanimljiva! U sljedećem slučaju možete procijeniti mnogo toga: Dobijem zadatak od svojeg šefa, urednika, napraviti reportažu o umirovljenicima, dakle, donijeti gotov prilog na nekom mediju. Čitavo jutro se mučim da bih u 13.00 imala samo 2 umirovljenika koja su pristala na razgovor o životu u mirovini. Moja reportaža treba trajati 4 minute te trebam dosta dodatne slike za pokrivanje jer samo intervju s 2 umirovljenika nije reportaža. Nakon intervjua krećem u potragu za svojom slikom. Stanemo pred umirovljenički dom i najprije snimamo sve "događaje" cca 20 min (ljudi izlaze, ulaze, sjede na klupi, dvije starice razgovaraju preko balkona...). Onda odemo ulicu dalje jer se već pročulo da se tuda motamo i čekamo svoje nove žrtve. Da smo pitali ljude žele li biti na tv-u, mogli bismo reportažu snimati godinu dana. Ima li nas pravo tužiti svaka osoba pokazana javno? Ima! Jesmo li zaradili pošteno svoju plaću? Jesmo! Jesmo li se pridržavali zakona? Ne znamo! Čak mislimo da nismo! Tko je vlasnik snimke? Kuća za koju radimo! Što su rekli ostali umirovljenici? Komentirali su da nema baš previše emisija o njima i da se njima rijetko tko bavi! Je li moguće svima udovoljiti? Nije! Ima li još takvih groznih zadataka? Ima još gorih! Tema: "Daj molim te odi na plac napravi nešto zanimljivo o promjenama na placu povodom ulaska u EU." I...opet smo na početku. Plac bez ljudi nije plac...Možemo li sve ljude koji su se slučajno zatekli objaviti na TV-u? Ne smijemo ali hoćemo jer to je naš posao! Eto, ako tko ima neki komentar...na ove činjenice.. Hvala na pažnji!

draga Marice ja sam nešto posve suprotno od pravnika, no čitanje po forumu potiče nas da i sami razmislimo.. gospodin se lijepo "udao", koristi stan i auto od svoje punice, radi vam iza leđa, a novac sigurno nije trošio na "kruh i mlijeko" sada bi se punica koja se namučila, pretpostavljamo, da vam osigura ove dvije važne stvari u životu, mora zbog jednog neotesanca, bojati za svoju imovinu neotesanac može biti spašen samo ako je novac utrošio na liječenje, lijekove ili neku humanu stvar?!

Evo i pojašnjenja! Prodavali bismo stan jer je realno samo to moguće, a tu je lako izračunati koliko koga pripada prema dvanaestinama koje su navedene u rješenju. Također je za pokretnine navedeno koliki je čiji dio tako da je moguće izračunati dijelove prema novčanim iznosima koje budemo zatekli. Nasljednike je najviše bunilo to što trebaju prihvatiti nasljedstvo a ne znaju u kakvom je stanju stan i računi. Mogu biti neki silni krediti i minusi, može pričuva biti neplaćana godinama no to su kao tajni podaci. Možda i nemam pravo. Zanimaju me najviše ova pitanja koja sam navela gore. Cilj je da podjela prođe maksimalno transparentno za sve nasljednike. Pa bi bilo važno postaviti jasna pravila. Hvala na odgovoru

Poštovani, nakon neobično kratke i normalne ostavinske rasprave nakon koje smo dobili rješenje, zanima me možete li nas savjetovati kako najkraće i najbrže možemo podijeliti naslijeđenu imovinu. 7 je nasljednika, nitko nije blizak rod,a dijele 1 stan, 1 kuću te novac s nekoliko računa, tu je još poneka livada, nek se nađe. Konkretna pitanja: -Trebamo li jednom nasljedniku svi dati punomoć? Što on s tom punomoći može i mora činiti? -Na koji način saznajemo stanje računa u bankama? -Trebamo li naručiti procjenu stana ukoliko ga želimo prodati da poslije ne bi bilo prigovora? -Kako ide procedura oko poreza i može li se on platiti naslijeđenim novcem? -Ukoliko u rješenju stoji: oročena štednja - kada ona prestaje biti oročena? Oprostite ako su neka pitanja prebanalna, u ovoj se godini prvi put susrećem s dvije ostavinske raprave, a vidim da tu vrijede mnogi čvrsti zakoni. Također potičem ljude da stavljaju pozitivne primjere da ne ispadne da se svi svađaju i ljute jedni na druge. Hvala na Vašem trudu, znanju i utrošenom vremenu

Hvala na savjetima, ovo posljednje ste u potpunosti pogodili bez raspolaganja s nekim velikim detaljima. Čini se da dio starijih ljudi želi uvijek veću sigurnost od one koju imaju. Toplo se nadam da nećemo i mi jednog dana takvi biti. Najgori je prigovor: Mi smo tu kuću gradili za vas! Razmišljam što bi bilo da joj nismo prepustili ono što nas pripada po ocu. Vjerojatno bi stanje bilo puno gore. Nekada nam trebaju samo normalni roditelji, nema veze ni da su puki siromasi. Hvala još jednom na mišljenju. Dosta su korisne i priče drugih ljudi, kažu da pametni uče na tuđem, a budale na vlastitom iskustvu... :cita:

Hvala na mišljenju, da, dobro ste rekli, "pitanje je ljudi u igri".. Ne "pljujemo mi u tanjur", no tako ispada kad se gleda iz udaljenosti od 500km. Stvarno mi se ne isplati sjesti u auto da bih pobrala grožđe ili pokosila travu. Mogao bi čovjek i platiti nekoga da to učini, no majstori na moru su nam obrezivanje biljki naplatili 600 kn. A poslova je hrpa. Kad čovjek ima 2 kredita (auto i stan) ni financijski ne može brinuti o još jednoj kući. Tu i tamo pofarba neku ogradu, popravi neki kvar, no zato sada sluša stalno prigovaranje. Sve se vrti oko kuće u kojoj mi "nešto nismo" (mi smo: zetovi i 2 sestre), naravno, svaka priča je drukčija i privatna, no nismo se li mi odricanjem od svega stavile u situaciju da nas netko može i ucjenjivati? Nismo li time oduzele nešto i svojoj djeci? Stvarno se ne mislim nikome ulizivati i osjećati se potlačeno da bi naslijedila nekakve kvadrate. Pokazalo se da su "kvadrati" kamen smutnje. Svaki razgovor završi na toj vikendici. Nadam se da razumijete, danas je luksuz imati veliku nekretninu koja zjapi prazna. I kad još k tome nije ni tvoja! LP i stvarno sam se trebala nekome izjadati...

Ispostavilo se da o nama najviše znaju banke! A i ako nešto gadno skrivimo...odjednom su svi podaci na jednom mjestu!

Pozdravljam! Misite li da je pametno nakon smrti jednog roditelja odreći se svega u korist drugog? Može li odgovor biti Da ili Ne? To smo napravile sestra i ja ne razmišljajući previše, a sve radi dobrih obiteljskih odnosa. Vrlo brzo se pojavio prvi problem: Majka traži da joj platimo ljetovanje u našoj "zajedničkoj" vikendici koja nije baš zajednička jer glasi na njezino ime. Ona plaća račune, a u mirovini je. Ne može se sama baviti kućom jer su to za nju preteški poslovi. Sestra s druge strane ima uloženi novac u jednom katu - novac da bi se taj kat uopće podigao. Ima li takvih tikvi igdje ili smo mi jedine blesave?