Malo da se pojadam...
Mobiliziran, 40 dana borbenog sektora.
Na sreću neranjavan i zdrav.
Radno sposoban.
Ono što me boli je to što smo mi sa manje od 100 dana ni na nebu ni na zemlji.
Realno, mi nemamo nikakva prava.
Recimo kod zapošljavanja.
Kao hrvatski branitelji imaju prednost.
Imaju da ne kažem šta imaju.
U zakonu piše da imamo prednost pod jednakim uvjetima.
A u praksi to znači ovo:
Natječaj za posao, prijaviš se i recimo prijavi se još netko.
Ja branitelj ,on ne.
Isto staža, isti stupanj obrazovanja, isto iskustva.
Pišemo test.
On napiše test bolje za 1 bod od mene.
Tko dobiva posao ?
Naravno da ne branitelj.
Unatoč sto potvrda i svega ostaloga, po zakonu sa tim jednim bodom manje pa sve i da imam 8000 borbenih dana,posao će dobiti on.
Da ne kažem ako slučajno postoji i isti broj bodova, ide se pred komisiju na usmeni razgovor gdje svaki član daje svoju ocjenu.
E pa ako niste pali na pismenom, ovdje padate 100 % jer ne znate tko vam je, zašto i zbog čega koliku ocjanu dao.
Samo doma dođe rješenje da se prima taj netko drugi.
I sve po zakonu.
I onda se čude kad ljudi počnu dizati ruku na sebe.
Ljudi koji žele raditi, ljudi koji nisu na teret proračuna, ali uvijek se prime tatini sinovi a
ne pošten čovjek koji je pošteno branio svoju državu pa makar i 40 dana,koji nikada u životu nije dobio niti iskoristio bilo kakvu povlasticu, .
Eto, sada mi je malo lakše.