Danijel30

Slažem se sa Željcem, ako možete, pokušajte razriješiti nesuglasice u interesu djeteta. Ako ne možete, sve ovo ide u smjeru da se Vaša supruga prikaže kao bolji, podobniji roditelj, a šanse da joj se dodijeli ovakvo malo dijete kakvo vi imate su također prilično velike, nažalost. Tako da, odmah se aktivirajte u smjeru da plaćate nekakvu alimentaciju, opovrgnite sve prijave, uspostavite viđanja s djetetom, tako da Vam se ništa ne može prigovoriti, pa ako u tijeku postupka kod majke zaškripi što se tiče imovinskog stanja, mjesta za život, primanja i sličnog, da možete odmah uskočiti kao jednako podoban roditelj.

Poštovani idemo malo zajednički analizirati Vaš post i navode u njemu i na taj način doći do određenih zaključaka kako slijedi:
Da li ste Vi prije znali za ove činjenice i da li ste dragovoljno pristali na njih, a sada Vam, kao, smetaju, da li je ona kriva što dolazi iz takve obitelji, a Vi ste ju takvu prihvatili i normalno živjeli, čemu u prilog  govori sljedeći navod u Vašem postu:
E sada između vas dvoje dolazi velika prekretnica od trenutka kojih dalje, u svom postu, navodite, a koje citiram kako slijedi:
Nadalje, malo previše ističete zasluge svojih roditelja, koje ću Vam citirati iz Vašeg posta, dok u prvo citiranom postu "bacate drvlje i kamenje" po njezinim roditeljima, a koji, usput rečeno, ne žive s Vama i ne utječu previše na Vaše odnose, dok je kod Vas obrnuta situacija pa dalje citiram Vaše navode kao dokaz tome:
Postupajući tako Vi se previše bazirate kako bi udovoljili, ponajprije, svojim riditeljina, ne mareći pri tome da bi trebali pokušati smiriti situaciju i staviti se, ponajprije, u zaštitu svoje izvanbračne partnerice, a što bi Vam trebala biti i dužnost s obzirom da sa njom imate prekrasnu curicu, a i dužnost Vam je da je Vas dvoje, a ne Vaši ili njezini roditelji, izvedete na pravi put i osigurate joj normalnu i bezbrižnu budućnost, pa citiram navod koji govori tome u prilog:
A ovaj Vaš navod, kojeg u nastavku citiram, je izuzetno poniženje za Vašu izvanbračnu partnericu, pa, pomalo i diskriminirajući, jer smo svi pred Zakonom i pred Ustavon jednakopravni bez obzira na boju kože, naobrazbu, vjeroispovjest,......(čl. 14. Ustava RH), citiram ga:
Kao rezultat svega naprijed navedenog, slijedi reakcija, da ne rečem, samoobrana povrijeđene i omalovažene osobe, koju citiram, ali naglašavam, da istu reakciju nikako ne podržavam..
Eto, sad "smo" došli do kraja detaljne analize Vašeg posta, a zaključak se nameće sam po sebi, ja Vam se iskreno izvinjavam ako sam Vas, u bilo kojem segmentu, povrijedio ili, nedaj Bože, da se stavio u zaštitu Vaše izvanbračne partnerice, samo sam Vam htio, po mom mišljenju, da i sami uvidite da su Vaše nesuglasice rezultat obostranih grešaka i lako riješive, a sve na dobrobit Vašeg zajedničkog djeteta...
Moj dobronamjerni savjet Vam je da zajednički sjednete, otvoreno popričate, ali bez "upetljavanja" roditelja sa bilo koje i bilo čije strane, da u svakom momentu budete "zaštitnik" jedno drugom i, naravno ako mislite i dalje ostati zajedno, pustite prošlost i okrenete se zajedničkoj budućnosti bez "kategirizacije" i prebacivanja tko je koliko vrijedan, a sve na dobrobit Vašeg zajedničkog djeteta, jer ste Vi obadvoje roditelji tog djeteta bez obzira na sve i bez obzira na to ko koliko od vas vriiedi, ili da se, jednostavno, raziđete, jer ovo što se događa između vas nikako ne ide u prilog dobrobiti zajedničkig vam djeteta..
Sretno i oprostite još jednom na mojoj "direktnosti" i ako sam Vas na taj način povrijedio.
Lp

Nikakva zabluda ovdje nije u pitanju, ako bi i bila, pokretač teme je sam sebe doveo u zabludu nepoznavajući Obiteljski zakon, točnije čl. 209. st. 2. Zakona..
Majka djeteta nije niti bila dužna spominjati te zaostatke, to podrazumijeva citirani članak kao pravo djeteta i ako ona, kao zz djeteta, nebi postupila po njemu onda bi i ona kršila pravo djeteta koje mu  predviđa Zakon u navedenom članku,
Uopće ne dajete adekvatan primjer kojim bi potvrdili svoje navode...
Primjer koji navodite odnosi se na promjene činjeničnog stanja od činjeničnog stanja koje je postojalo prilikom donošenja važeće odluke, a po kojem obveznik uzdržavanja ima pravo tražiti smanjenje uzdržavanja, ali ne retroaktivno (za dospjele, a neplaćene obroke), već za buduće obroke uzdržavanja...
Da rezimiram, pokretač teme je svjesno potpisao Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi u kojoj je naveden iznos uzdržavanja, na koji je on svjesno pristao, sud ga je, kao takvog, provjerio i odobrio čime je postao ovršna isprava, obvezavajući za potpisnike, dijete, primjenom čl. 209. st. 2. Obiteljskog zakona, ima pravo potraživati plaćanje zaostataka uzdržavanja od roditelja koji nije plaćao uzdržavanje unatrag, najviše pet godina (čl. 209.st. 3. ObZ) što je dužan, u ime djeteta ako je dijete mlt., potražiavati roditelj s kojim dijete živi, kao zz djeteta, u konkretnom slučaju, majka djeteta, što je ona i učinila u ime djeteta (to je pravo djeteta koje mu je propisano Obiteljskim zakonom, a nije njezino osobno pravi)..
Pokretač teme ima pravo tražiti smanjenje uzdržavanja, tj. tražiti da mu se odredi minimalni iznos uzdržavanja, ali nemože tražiti retroaktivno da se izmjeni odluka koja je donesena temeljem potpisanog Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi..
Lp

Vaše šanse da dobijete skrbništvo nad djecom, da djeca žive sa Vama, nisu ništa manje od njegovih, dakle, jednake su i za Vas i za njega, bez obzira na to što navodite, a sud je taj koji će utvrditi što je najbolje za djecu i interese djece i, temeljem utvrđenog, donijeti konačnu odluku o skrbništvu  nad djecom (s kim će živjeti, a tko će imati pravo na kontakte i obvezu plaćanja uzdržavanja)

Ma pustite to što njezini odvjetnici kažu, neznam temeljem čega bi mogli tražiti uzdržavanje u iznosu od 4.000,00 do 6.000,00 kn, doduše oni mogu ići, a sud je taj koji će donijeti konačnu odluku kada utvrdi stvarno činjenično stanje, kažem, probajte se na miran način dogovoriti, tj. ponuditi neku, Vama, prihvatljivu svotu (tu koju navodite), pa ćete vidjeti "kako dišu", a ako dogovor neće biti moguć, onda, nažalost, jedino sudskim putem, a dalje će biti sve na sudu..
Kažem, odluka je samo Vaša, mada bi Vam moja sugestija bila da si uzmete odvjetnika kako Vas se nebi moglo "ucjenjivati", jer to nije za mjesec-dva, već za duži vremenski period i morate biti oprezni kako Vas nebi "navuklo" na krivi potez i, samim tim, na neželjene pisljedice...
Sretno Vam, oprezno i držite se..!

Da, neugodna situacija po Vas, Vi možete prigovarati na iznos uzdržavanja, jer je veći od minimalnog, ali to nemožete retroaktivno (za dospjelo dugovanje), jedino Vam preostaje da se probate, mirnim putem, dogovoriti kako bi to dugovanje podmirili na neki, Vama, prihvatljivi način kako nebi došlo do ovrhe, a naplata dugovanja nastalog temeljem uzdržavanja, kao što sam u prethodnom postu napisao, ima prioritet nad svim ostalim dugovanjima, kreditima isl.

Poštovani, niste naveli vrlo bitnu činjenicu kojom bi Vam se dao precizni odgovor, a to je starost Vašeg djeteta...
No, pokušati ću Vam opširnije odgovoriti kako bi sami izračunali koliko bi bila minimalna svota uzdržavanja za Vaśe dijete..
Dakle, minimalni iznos uzdržavanja se ne izračunava na temelju Vaših primanja, već na temelju isplaćene prosječne mjesečne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u RH za proteklu godinu, tako da za dijete starosti do 6 godina iznosi 17% od prosječne neto plaće isplaćene u protekloj godini, za dijete od  7 do 12 godina iznosi 20%, za dijete od 13 do 18 godina 22% itd.
Prosječno isplaćena neto mjesečna plaća za 2017. godinu bila je oko 5.959,00 kn, za 2018. godinu neznam, čime bi bila minimalna svota uzdržavanja (pišem okvirno) za dijete do šest godina 1.097,00 kn, za dijete od 7 do 12 godina oko 1.197,00, za dijete od 13 do 18 godina oko 1.290,00 kn itd. (kažem, pišem okvirno , jer neznam prosječnu plaću isplaćenu za prošlu godinu), i ispod kojeg iznosa za uzdržavanje se ne smije ići (to je minimalni iznos), dok se viši određuje na temelju Vaših primanja (vašeg prihoda), ako su isti viši od prosječno mjesečne isplaćene neto plaće za proteklu godinu..
Što se tiče Vaših kredita koje navodite, oni, po Obiteljskom zakonu, uopće nisu bitni kod određivanja svote uzdržavanja (ne uzimaju se u obzir kao odbitak utvrđivanja uzdržavanja), jer uzdržavanje za dijete je iispred svih odbitaka, ima prioritet ispred svih kredita i ostalih odbitaka i obustava..
Sukladno svemu što sam Vam naveo, a pošto neznam vrlo bitnu činjenicu, starost Vašeg djeteta, ocijenite sami da li Vam se isplati prigovarati na visinu uzdržavanja koje Vam je određeno i da li, uopće, imate zakonske osnove za to..
 

Odlično, kako navodite da je Plan o roditeljskoj skrbi spreman za predaju na sud, kao i Prijedloga za sporazumni razvod braka, a pošto u postupku sporazumne rastave braka, nema pripremnog ročišta, to bi trebalo biti relativno brzo gotovo, možete se, potpisom na zapisnik, odreći prava na žalbu, pa i samim tim skratiti postupak i ubrzati donošenje pravomoćne odluke (presude) o razvodu braka...
Sretno Vam...!

Dobro Vam je rekla Vaša odvjetnica, kao što Vam sugerira poštovana borbena7, nemojte se dati uznemiravati, živite dalje normalnim životom, ne bazirajte se na takve njegove "izaprane priče", neka priča što hoće, a Vi se usredotočite na novi početak i novi život bez njega u kojem Vam i ja, kao i poštovana borbena7, želim svako dobro i puno sreće..!

Poštovana, nemate što čekati, jer time radite samo loše za dijete...
Pošto je Vaš usmeni dogovor propao, razvidno je da je bilo kakav daljnji dogovor sa ocem djeteta nemoguć i da će svaki sljedeći proći na isti način ako ne sastavite Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i to putem CZSS, zato Vam sugeriram da se obratite nadležnom SZSS, te da pokrenete postupak obveznog savjetovanja, kao i možebitne medijacije (ako se ne dogovorite i ne potpišete Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno čl. 106. ObZ u prethodnom postupku), te nakon toga, ako se nikako nećete moći dogovoriti, zatražite sudskim putem donošenja odluke o roditeljskoj skrbi i to u roku od šest mjeseci od provedenih  navedenih postupaka pri nadležnom CZSS koji će Vam izdati zapisnike koji su Vam temelj za pokretanje sudskog postupka 

Nebitno tko je kriv za razvod braka, sud utvrđuje da li su se stekli uvjeti (utvrđuje činjenice) na temelju kojih se razvodi brak, ne i krivca...
Razvidno je da su oni, za vrijeme stjecanja stana, živjeli u izvanbračnoj zajednici koja se definira kao zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili je nastavljena sklapanjem braka, iz čega bi proizlazilo da bi isti predstavljao zajedničku stečevinu, samim tim i suvlasništvo obadvoje u omjeru 50:50, sve ostalo što opisujete je irelevantno za utvrđivanje i podjelu zajedničke bračne stečevine koji postupak može pokrenuti za vrijeme trajanja samog postupka za  razvod braka, kao i po završetku istog (nema zastare), a u kojem bi se utvrđivalo što predstavlja zajedničku, odnosno, bračnu stečevinu (pa i za navedeni stan)...
Što se tiče njezinog izlaska iz stana, on nju nemože "izbaciti na ulicu" bez sudskog rješenja, a koje, zasigurno, neće dobiti do završetka postupka za  utvrđivanje i podjelu bračne stečevine, naravno, ako se takav postupak pokrene..
Ona može pokrenuti i izvanparnični postupak Zahtijevom za upis vlasništva (suvlasništva) temeljem bračne stečevine, no ako joj to ne prođe, sud će je uputiti na parnični postupak za utvrđivanje i podjelu bračne stečevine..
 

S obzirom na navedeno, supruga se može obrati nadležnom CZSS, koji bi trebao pokrenuti sudski postupak oduzimanja poslovne sposobnosti za supruga, i predložiti da mu se dodjeli skrbnik u osobi njegove supruge..

Da, postoji, u prošloj godini doneseno ih je nekoliko za koje znam.

Iskreno, ja nisam čuo da je donesena i jedna presuda na temelju ravnopravnog roditeljstva, no, mislim da i ima udruga koja se zove, koliko znam, "Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo", možete je probati pronaći na internetu, pa se obratite njima možda oni nešto više znaju i raspolažu sa takvim isl. presudama i primjerima..
Sretno...!