Predmet - kazneno djelo klevete - rješenje o troškovima

[Zwerg]

Pozdrav svima,

imam jedno pitanje iz područja kaznenog prava vezano za slučaj u kojem sam kao privatni tužitelj tužio tri osobe za kazneno djelo klevete. Naime, te osobe potpisale su se na dokument-izjavu u kojoj su tvrdili da sam svojim postupanjem izazvao sukob s jednom sasvim drugom osobom, a pri tome i činio kaznena djela protiv te osobe. Ta izjava dana dana je na uvid Nadzornom odboru organizacije koje smo tada svi bili članovi, a koja je odlučivala o žalbi te druge osobe o disciplinskoj sankciji koju je dobila, između ostaloga i zbog pokušaja fizičkog nasrtaja na mene. Ovo troje okrivljenika su predstavljeni kao "neutralan izvor", a sve da bi se mene diskreditiralo.

Kako nisam htio dopustiti da to prođe bez ikakve reakcije, tužio sam navedeno troje zbog te pisane izjave, a nakon što sam im poslao opomene pred tužbu na koje nisu odgovorili. Proces je trajao više od 5 godina, izmijenilo se dvoje sudaca (prvi je držao slučaj u ladici sve do početka 2020. g.), bila je i covid kriza, tako da smo prvo ročište (za mirenje) imali tek u veljači 2022. godine. U tom trenutku, svo troje okrivljenika je izjavilo da nisu krivi i nisu prihvatili prijedlog da u ovjerenoj izjavi priznaju da su lagali, a da ja zauzvrat prekinem kazneni progon, tako da smo krenuli u postupak.

Ukratko, svi moji dokazni predmeti i svjedoci odrađeni su u roku, bez odugovlačenja. Međutim, branitelj okrivljenika (bio je isti za svo troje), ne znajući kako ih braniti od toga što im se stavlja na teret, koristio je sve moguće taktike da odugovlači proces. Prvo njihov svjedok (osoba za koju mi se imputiralo da sam ju provocirao) nije došao svjedočiti uz nevjerojatnu ispriku da je saznao da mora avionom putovati u inozemstvo 5 dana prije ročišta (što je javio dan i pol prije ročišta). Potom, prvookrivljeni je odbijao primiti poziv na ročište (ukupno 5 ročišta ako se ne varam), pa nije bilo uvjeta za održavanje ročišta. Njihov svjedok je na kraju izvanraspravno ispitan. Nakon toga, tražio sam izdavanje dovedbenog naloga za prvookrivljenog, ali i drugo dvoje okrivljenika jer su uredno primali pozive i nisu se odazivali (što je dokaz tome da su to dogovorno radili). Njihov branitelj je cijelo to vrijeme molio sutkinju da ne izdaje dovedbeni nalog te da će eto sigurno doći idući put (pa ne bi došli), a sutkinja je ignorirala moje podneske vezano uz to, čak i kad sam se izravno obratio predsjedniku suda. Zastara je bila jako blizu, a zato je branitelj okrivljenika sve to vjerojatno i radio.

I, naposlijetku, pred otprilike 2 mjeseca došao sam na zakazano ročište te na licu mjesta saznao da će ročištu pristupiti prvookrivljena i trećeokrivljena osoba, a drugookrivljena osoba je poslala neuvjerljivu medicinsku dokumentaciju kojom opravdava nedolazak. Tada sam također saznao da je branitelj okrivljenika obavijestio sud kako je prvookrivljeni spreman priznati krivicu, međutim da bi se to moglo sprovesti, ja sam prvo morao odustati od tužbe protiv ostalih okrivljenika (poglavito, drugookrivljene osobe koja nije pristupila) kako bi se ročište moglo održati. Imajući u vidu ponašanje sutkinje prema mojim podnescima i kako je tolerirala sve moguće trikove branitelju okrivljenika, odlučio sam u dogovoru sa svojim odvjetnikom tako postupiti da bi priznanje moglo ući u zapisnik te da suđenje završi. Rečeno mi je da bi svejedno tužba protiv njih dvoje nakon njegovog priznanja ionako bila odbačena jer je on preuzeo cijelu krivicu na sebe.

I, sada dolazimo do problema. Pred par tjedana presuda je objavljena kojom je prvookrivljeni proglašen krivim te je osuđen na kaznu od 300injak eura uvjetno na dvije godine. Određeno mu je da mora platiti paušal 150 eura te moje nužne troškove i troškove mojeg odvjetnika. MEĐUTIM, presuda se sastoji od dva dijela - presude i rješenja. Rješenjem je konstatirano da sam odustao od tužbe protiv drugo dvoje okrivljenika te mi se nalaže da također platim 150 eura paušala, nužne troškove okrivljenika te troškove njihovog branitelja. Sutkinja se tu pozvala na čl. 149. st. 2. ZKP-a koji se odnosi na odustajanje od tužbe, dok u čl. 148. st. 1. piše da okrivljenik koji je osuđen snosi sve troškove postupka. Ovo naglašavam jer su svo troje bili optuženi za isto kazneno djelo i što su neosporno svo troje bili potpisani na dokumentu koji ih je inkriminirao, a ja nisam mogao nikako znati jesu li oni tamo potpisani svojevoljno, je li potpisao prvookrivljeni ili je bilo nešto treće. Tj. nisam ih tužio bez ikakvih dokaza i odustao sam od tužbe samo protiv određenih aktera (ne i od tužbe u cjelini) iz tehničkih, a ne suštinskih razloga.

U praksi, ovakva presuda (i rješenje) značila bi da bih ja čak mogao efektivno na kraju platiti više od osobe koja je vlastitim priznanjem dokazani klevetnik, a ja njegova "žrtva", ajmo to tako reći. Osobno smatram takvo nešto ponižavajućim, pogotovo u odnosu na to da plaćam troškove okrivljenicima koji su cijelo vrijeme znali da postoji krivica za klevetu i još su opstruirali postupak, kao i njihovom branitelju koji je istodobno zastupao čovjeka koji je priznao krivnju.

I, sad je pitanje da li se žaliti na takvo rješenje? Moj odvjetnik se konzultirao sa svojim kolegama te mu je rečeno da je upitno bi li takva žalba prošla te bi li to onda dovelo u pitanje samu presudu jer da bi viši sud onda potencijalno razmatrao sve, a ne bi mogli dobiti potvrdu o pravomoćnosti presude dokle god se žalba na rješenje ne završi do kraja. Ja osobno se želim žaliti jer mi je neprihvatljivo da plaćam ove stvari koje sam naveo. S druge strane, bojim se da ne uđem u nešto što ne mogu dobiti na kraju i/ili si još pogoršam situaciju.

Volio bih o ovome dobiti još mišljenja, pa ako imate kakvih ideja ili sugestija, bio bih jako zahvalan.

LP