psihičko maltretiranje zbog razvoda

[kiky]

U toku je proces rastave, rastavu sam zatražila ja i naravno sada sam najgora osoba na svijetu za njega. pokušava mi napakostiti na sve moguće načine, kontolirati me i onemogućavati bilo kakvo moje planiranje vremena, a naravno da sve navedeno radi preko naše djece !!!! Od samog početka svaka naša svađa je bila sa djecom na njegovom krilu...sve su morali slušati....govorio im je da sam ja kriva za sve jer se on morao odseliti(naime živjeli smo u kući moga oca), govorio mi je pred njima svakave uvrede, pred djecom mi je prijetio da će me zaklat.....javi se da dolazi po djecu 10 minuta prije nego dođe, nikada do sada nije želio reć kada će mi djecu dovest nazad, bez obzira sto im je sutradan škola....kćeri je kupio mobitel i zove je po 15 puta dnevno sa pitanjima, jesi jela?, šta si jela?, jel te mama okupala?, kuda je mama otišla?, dali je dala bratu jesti?, kada je došla mama s posla?, di je otišla?, ne smiješ s mamom ići u park!!, di si?, di je mama? itd. Djeca nisu u mogućnosti dogovoriti se s prijateljima za igru, nemožemo planirati ništa jer se nikada ne zna koji dan i kada će se on javiti da dolazi po njih. Od samog početka sam mu nudila i molila da se dogovorimo o viđanju s djecom, terminima itd...., međutim on to odbija uz ispriku o tome da on jako puno radi... vikendom kada ne idu u školu i vrtić i nemaju obaveza onda on uredno radi, a kada sam ja s njima za vikend onda je on kao slobodan, a ja mu nedam djecu itd... Moram napomenuti da samo želim zaštiti djecu jer je njegovo psihičko maltretiranje već dobrano počelo utjecati i na njihovo razmišljanje i djetinjstvo koje je ionako uzdrmano samim razvodom !!! Ne želim još uvijek i nikada nisam željela da naša djeca ne viđaju oca, dapače uvijek kada je rekao da bi ih volio vidjeti mjenjala sam svoje planove samo da bi ih on vidio i naravno da bi djeca bila s njim, jer oni ga vole i to poštujem i želim, ali moraju imati i red i znati kako mogu organizirati svoje vrijeme. Navodno mi ni CZZS ni sud u toku brakorazvodne parnice nisu u mogućnosti pomoći već moram čekati završetak postupka koji on odugovlači ... vjerojatno sam sve ovo jako zbrkano napisala, ali teško je uopće dočarati taj stalni pritisak i neizvjesnost... a da ne govorim kakve gadarije govori djeci o meni i ja ne znam kako da ih toga poštedim

 

[fani]

Draga kiky, žao mi je što prolaziš kroz sve ovo, događalo se skoro pak identično meni (i još uvijek i to nakon dvije godine, samo u malo ipak blažoj mjeri sada nego prije. ..a i ja manje dramim jer nemam više snage..) uglavnom, da ne ponavljam sve isto kao u dosadašnjim postovima - pogledaj malo moje i newbine postove-ima dosta dodirnih točaka, i opet kažem nažalost jer kao da smo izabirale "isti tip osobe" ili se bivši ponašaju po istom obrascu u svojoj osvetničkoj misiji. A od sustava maloi ili nimalo koristi. I moj radi ama baš sve isto kao i vaš, iste načine "kontrole" koristi, i ovo odbijanje dogovaranja je itekako teško i vama i djeci (kao i mojoj djeci i meni)-znam vrlo dobro što to znači i nemali broj puta sam doslovce trčala iz konzuma, tržnice, kave jer bi djecu naprosto doveo pred vrata bez najave nit sat, dva nakon što ih je opet bez prethodne najave uzeo (desetak min prije, kao i vaš bivši) nazvao bi NJIH na mobitel, ne mene. I dalje se dogovara s njima, sa mnom nije razgovarao dvije godihe i više, sada barem nakon mojih n-pokušaja mahom uzaludnih, počeo je bar ne spustati slušalicu kad zovem. TREBA vam puno živaca ali i dosljedni postupci (ja sam da bih djeci olakšala pravila ustupke u svemu i puno puno popuštala, ne znam kada sam bila slobodna isplanrati vikend u cijelosti kako nama paše, jer je njegov svaki i nit jedan (uzme ih nakratko, pa vrati pa sve tako, ali u kompletu, na spavanje, od petka do ned navečer, ne pada mu napamet... i djeca znaju da tatu ne treba baš zvati prije 11 ujutro jer spava... .., nisam baš sigurna da sam baš sebi išta olakšala ovako popuštajući u svemu, zapravo se gospodin sila još više osilio) pa radije poslušajte newbien savjet, prošle smo sličnu priču i ona i ja, ona je čini mi se uspjela malo bolje se nositi sa svime ovim, i to na konstruktivniji način od mene. Pa sam i ja u zadnje vrijeme počela: 1. planirati svoje i dječje vrijeme .. bez straha šta eventualno bude on: ako se uprizori ispred naše zgrade a mi smo na izletu, ili u drugi planovima, ljubazno mu kažem: sori, drugi put se samnom dogovori na vrijeme .. nije mu pravo, ali se ja manje mučim, manje sam opterećena šta bude on, i moje vrijeme s djecom je kvalitetnije. Savjet dakle: mirnoća. dosljednost, i u ovoj vašoj fazi u kojoj jeste, obvezno o svemu pismeno usmeno izvještavati centar. .Posebno o vrijeđanjima i gadariijama pred djecom. I dječju pravobraniteljicu..Inzistirajte od centra na donošenju privremene mjere o skrbi nad djecom gdje će se regulirati susreti i viđanja do pravomoćnosti presude I pridržavajte se tih odredbi .. ja naime nisam dobila jer me nitko nije upozorio koliko je taj papir bitan, jer se postupak može otegnuti godinama, bez obzira na ove hvalospjeve po medijima..

(ne znam koga oni to zavaravaju ??!) a kad sam u centru tražila donošenje privremene mjere, jer su i ovdje ljudi na forumu rekli da to napravim, onda su oni u centru rekli da ionako bude presuda brzo (otad prošlo nit manje nit više 15 mjeseci, a od pravomoćnosti nit p .. možda newbie ima konkretniji savjet ?

[bigfoot]

Ovakve ispovijedi izazivaju suosjećanje i razumijevanje svake tzv. normalne osobe.

 

Nažalost često je upravo uzimanje ovakvih ispovijedi kao jedino istinitih, pogotovo ako ih iznosi na prvi pogled topla, emocionalno uvjerljiva, inteligentna empatična osoba....- uzrok nesagledivih, ogromnih i dugoročnih tragedija.

 

Upravo takve tragedije, štoviše zločine nad ljudskim sudbinama, svakodnevno čine djelatnici Centara za socijalnu skrb i institucije pravnog sistema u provedbi Obiteljskog zakona RH.

 

Naime, svi ljudi koriste odbrambene mehanizme poput:

-poricanja

-racionalizacije

-crno-bijelog razmišljanja ( tzv. splitting)

-projekcije

 

osobe s teškim poremećajima osobnosti koriste te mehanizme intenzivnije i na specifičan način, iznose ih upravo onako kako sam gore opisao i gotovo uvijek izazovu suosjećanje i podršku osoba kojima ih iznose....

 

Evo nekoliko primjera projekcija i nesvjesnih bolnih misli i osjećaja koji se iza njih kriju:

 

●Ti si grozna osoba. Nitko te nikad neće voljeti osim mene. (Tako sam užasna osoba da svatko tko me voli mora biti također loša osoba.)

●Tako se ulizuješ, nije ni čudo da te mama najviše voljela. (Osjećam se tako bezvrijedno da me niti moja majka ne voli.)

●Tako si užasan roditelj da ne bi trebao biti blizu naše djece. (Osjećam da sam loš roditelj.)

●Vi ste najgori roditelji na svijetu. Nije ni čudo da imam BPD. (Osjećam se kao najgore dijete na svijetu.)

●Ja nemam BPD, ti ga imaš! (Užasava me pomisao da bih mogao imati BPD.)

●Natjerao si me da te prevarim i zatrudnim jer si tako loš suprug. (Prevarila sam te jer mislim da sam loša supruga i ne zaslužujem biti voljena.)

 

●Ti si me prisilio na to. (Ne razumijem zašto sam to napravila.)

●Misliš da volim kontrolirati? Ti voliš kontrolirati! (Osjećam se kao da sada gubim kontrolu i to me plaši.)

●Prestani vikati na mene! (Tako sam ljuta da ovog trenutka moram vikati na tebe!)

●Nikad ne razmišljaš o mojim potrebama. Uvijek misliš na sebe. (Moje su potrebe tako velike da ne mogu misliti o tvojima.)

●Ti si odustao od ovog braka. Ti nisi više osoba u koju sam se ja zaljubila. (Pokazala sam ti svoju pravu osobnost punu nedostataka i to me tako plaši da te moram odbaciti prije nego što ti odbaciš mene.)

●Da si odgovorio na moje pozive na poslu, ne bih te morala zvati u 3 ujutro kod kuće. (Moram hitno razgovarati s tobom i napravit ću sve da dođem do tebe.)

 

Ukratko,apsurdnost i paradoksalnost gornjih tvrdnji je jedina istina i jedino ono što bi odgovorni pojedinci u provedbi Obiteljskog zakona trebali čuti i razumijeti kad slušaju ovakve ispovijedi.....

 

I jedino rješenje: ciljano traganje za teškim i opasnim poremećajima osobnosti pri prvim znakovima obiteljskih sukoba, obavezno psiho-socijalno liječenje, uz prijetnju oduzimanja roditeljskih i bračnih prava.

 

A do tada ovakve subjektivne ispovijedi, pa i pravni savjeti koje netko ponukam njima da - imat će na duži rok samo jednu posljedicu: raspad obitelji, onemogućavanje poremećenoj osobi da dobije uvid u svoje stanje i da prihvati ikakvo psiho-socijalno liječenje, okrivljavanje i uništavanje "nevine" bliske osobe, njenu emocionalnu, pa i materijalnu propast, a što je najgore - dugoroćno emocionalno traumatiziranje i hendikepiranje djece iz ovakvih obitelji.

 

[newbie]

Kažeš savjet, fani?

E pa temeljni princip funkcioniranja našeg sustava je da je papir Bog. Dakle, ja se nisam mrdla iz zajedničke kuće dok nisam dobila rješenje centra o privremenom povjeravanju djece u ruke jer znam da bi, iz čiste pakosti, mi zasigurno priuštio barem jedan posjet policije kao jaaaako brižan otac kojemu su djeca oteta iz zagrljaja. Sutradan po dostavi rješenja sam pokupila djecu, odjeću, knjige, igračke, neke svoje osobne sitnice i dala petama vjetra u stan koji sam predhodno unajmila.

Nadalje, tražite, žene moje, privremeno povjeravanje djece do pravomoćne sudske presude jer u rješenju piše otprilike što i u sudskom rješenju: uredite susrete tad-i-tad, uzdržavanje toliko-i-toliko. I samo tako možete uvesti reda u dječji i svoj život. Da, i moj je znao reći da ne može ovaj vikend, u srijedu ide na nogomet, a onda me nazvati na posao dok žena koju plaćam čuva djecu i reći da bi došao za 15 minuta. Ili rezerviram karte za crtić u kinu i obećam da iza toga idemo u zoo, a njemu sine pola sata pred polazak da bi došao po njih. Čak sam rekla: ok, imate karte za kino, kasnije smo se dogovorili za zoo, vesele se tome jako, idi s njima ti umjesto mene. Ali, paaaa, nije baš to imao u planu, on bi ih malo doma pa do susjeda... E, ne može mili. Ili uskači u planirane aktivnosti, a ja ću ti prepustiti svoje mjesto ili se javi na vrijeme ili se drži napisanog na papiru. Četvrte varijante nema. Eeee, uskakao u ono što sam ja s djecom planirala i dogovorila ne bi jer ko sam ja da mu određujem kako će i što. OK, onda planiraj i dogovaraj svoje, ali onda kad imaš predviđeno vrijeme za to. Eeeee, šta mani pada na pamet, koliko se to ranije mora najaviti? Pa, rekoh, barem ujutro za popodne, a fair bi bilo bar dan ranije. Eeeeee, neće on ništa nego po rješenju. OK, nema problema: po rješenju, a kad poželiš više, ma daj javi bar pola dana ranije ili bar par sati, jer kao što ti imaš svoje vrijeme za zajedničke aktivnosti s djecom, imam ih i ja, pa ili se dogovori ili nemoj... Vremenom se navikao da ne može zvati da će doći za 15 minuta, naročito ne kao obavijest i tuuuuutuuuuu pred kućom iz auta ne znajući ni kad je tko u školi ni na treningu ni na jezicima ni u glazbenoj. Iako, nemamo problema sa sustreima jer je nakon pola godine vidio da su mu naporni pa ih uzima pola po pola, nikad svih zajedno, kad god ima priliku za izlet otkaže vikend s njima, godišnje krati 4-5 dana na početku, 3-4 na kraju, uzima ih tjedan dvoje, drugi tjedan drugih dvoje... već smo se svi navikli.

Papir djevojke. Papir. Privremeno rješenje do pravomoćnog. Za slučaj kad nema reda da ga možete uvesti. A ako ćemo djeci priuštiti život u zbunjenosti, zbrci, ružnim riječima, mogle smo tako i ostati s njima u braku.