Jump to content

Sutkinja za vješanje II


bigfoot

Preporučene objave

...sramota za ovo društvo da novi prijedlog Zakona o zaštiti obiteljskog nasilja predstavlja sutkinja Visokog prekršajnog suda, dokazana mizandrina ( muškomrziteljica ) i diskriminatorica.

 

Zar nije V. Jukić , ravnatelj psihijatrijske bolnice Vrapče, javno obznanio da mu takvi ( takve ) šalju osudom normalne ljude na psihosocijalni tretman samo zato što su jednog spola ( pogodi kojeg)...

 

Kad ona misli shvatiti da nasilje u obitelji nije spolno, moralno ili odgojno određeno, nego odraz temeljnih duševnih poremećaja osobnosti nasilnika i poremećaja njihove žrtve generiranih postupcima poremećenog nasilnika...

 

Tko opoziva takve sudce, tko se može i gdje pobuniti protiv takvih ?

 

Jadni mi kao društvo, ne zato što nam takvi sude, nego što nam kroje zakone na osnovu neznanstvenih, nehumanih i militantno -agresivnih feminističkih stavova...

 

Protiv nasilja da, ali ne ovako, nego razumijevanjem ponašanja i postupaka osoba s Graničnim poremećajem osobnosti (BPD ) i njihovim psihosocijalnim liječenjem...

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Nasilje u obitelji je samo jedan od segmenata borbe protvi nasilja u društvu.

 

Svi smo mi bili tu itamo izloženi nasilju. Ono što sam naučio iz osobnog i radnog iskustva jest da osobe koje su bile izložene nasilju, kasniej to nasilje čestoprihvaćaju kao način rješavanja problema.

 

Baš zbog toga ovo društvo treba uzeti nutlu spotu tolerancije na nasilje.

 

Nebitno je tko nasilje počini. Osobno sam radio na slučajevima gdje su i žene završavale u pritvoru, ali je činjenica da su žene sklonije psihičkom nego fizičkom nasilju,a muškarci fizičkom.

Dakle svatko koristi svoje "resurse" onako kako najbolje zna i može. Muškarci su fizički jači , pa su skloniji udaranj. Žene pak ne mogu udarati, ali znaju upotrijebiti druge postupke koji bole, ali ne fizički

 

Nasilje se pogrešno shvaća samo kao udaranje ili prijetnja. Nasdilje je mogo složenija stvar. Naime postoji i ekonomsko i emocionalno nasilje, a koje vste nasilja se u našem društvu ne doživljavaju kao kažnjiva nasilja, iako bi trebala biti.

 

Zar npr. nije nasilje kada muž ženi ili žena mužu oduzme sav novac?

Ili kad netko nekom u braku prijeti "ako ne ostaneš sa mnom, oduzet ću ti dijete"

 

Nažalost društvo nam nije zrelo za prihvaćanje takvih definicija iako su stručni krugovi suglasni da su i to oblici nasilja, ali praksa je nešto sasvim drugo.

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

@ Utjerivac zakona

 

..nas dvojica se očito nismo razumijeli. Razlog su vjerovatno drugačija iskustva i znanja o problemu obiteljskog nasilja. Tvoj odgovor, iako u biti dobronamjeran, potpuno je u neskladu s istinom i štoviše, na tragu logike i onih protiv kojih pišem...

 

Temeljni uzrok toga je moj stav, u stvari znanstvena istina - neovisno koliko široko i od koga prihvaćena da obiteljsko nasilje, onako kako je do sada opisivano u Zakonu o zaštiti od obiteljskog nasilja, a vjerovatno i kako će biti opisano u novoj verziji nije ništa drugo do prošireni opis postupaka i ponašanja osobe s BPD - Graničnim poremećajem osobnosti s svojom bliskom osobom, kao i dijelom postupaka i ponašanja bliske osobe tzv. non-borderlinea ( non-BPD ) pod uticajem postupaka poremećene osobe....i logične činjenice koja proizilazi iz gore navedenog - OBITELJSKO NASILJE NIJE PRAVNI PROBLEM, u užem smislu nije ni društveni problem, VEĆ JE SOCIJALNO - MEDICINSKI PROBLEM, u užem smislu zdravstveni problem pojedinca - osobe s BPD i njezinih bliskih osoba.

 

Stoga je tvoje razmišljanje krivo, i štetno po dugoročno rješavanje problema obiteljskog nasilja...

Utjerivaczakona je napisao:

Nasilje u obitelji je samo jedan od segmenata borbe protvi nasilja u društvu.

 

Nasilje u društvu je puno kompleksnije, i samo dijelom je socijalno - medicinski problem, dok je nasilje u obitelji pretežno uzrokovano psihičkim poremećajima, a rijetko kulturološkim, političkim , odgojnim i drugim biološkim, uključujući spol, uzrocima...

Svi smo mi bili tu itamo izloženi nasilju. Ono što sam naučio iz osobnog i radnog iskustva jest da osobe koje su bile izložene nasilju, kasniej to nasilje čestoprihvaćaju kao način rješavanja problema

..ima toga, u odnosu BPD -non-BPD, prihvačanje postupaka, čak i odbrambenih mehanizama poremećene osobe od strane zlostavljane naziva se "flies"

Nažolost, ova misao često se koristi za izjednačavanje krivnje, zamagljivanje uzroka i posljedica nastanka nasilja, a nerijetko i kao opravdanje za postojanje Graničnog poremećaja u neke osobe

 

 

Nebitno je tko nasilje počini. Osobno sam radio na slučajevima gdje su i žene završavale u pritvoru, ali je činjenica da su žene sklonije psihičkom nego fizičkom nasilju,a muškarci fizičkom.

Dakle svatko koristi svoje "resurse" onako kako najbolje zna i može. Muškarci su fizički jači , pa su skloniji udaranj. Žene pak ne mogu udarati, ali znaju upotrijebiti druge postupke koji bole, ali ne fizički

 

.... ovo je opasna, štetna i neistinita patrijahalna i seksistička predrasuda. Zaboravi je što prije...

 

Nasilje se pogrešno shvaća samo kao udaranje ili prijetnja. Nasdilje je mogo složenija stvar. Naime postoji i ekonomsko i emocionalno nasilje, a koje vste nasilja se u našem društvu ne doživljavaju kao kažnjiva nasilja, iako bi trebala biti.

 

Zakon o zaštiti od obiteljskog nasilja u opisu nasilja sasvim ispravno opisuje oblike obiteljskog nasilja uključujući emocionalno i ekonomsko i dr. I ova nasilja su i dosada bila kažnjiva, ali se "javno mišljenje", ne bez namjere , formiralo prikazivanjem posljedica fizičkih sukoba u okviru obiteljskog nasilja, relativno malim dijelom odnosa zlostavljača i njegove žrtve.

 

Stručni krugovi o kojima govoriš ne postoje, a ako mislimo na iste - nisu ni malo stručni

Jer:

Ne postoje " žene - žrtve obiteljskog nasilja" postoji samo obiteljsko nasilje, nasilnik i žrtva, pri čemu je nasilnik onaj koji ima BPD, a žrtva ( sa poremećajima nastalim zlostavljanjem ), onaj koji ga nema....

 

Ne postoje skloništa za žrtve nasilja - postoje poluprivatne institucije gdje se poremećenim osobama ne pruža psihosocijalni tretman - nego se ohrabruju u svojim postupcima i poremećenim odbrambenim mehanizmima

 

Društvo ne smije i ne može imati nultu stopu tolerancije na medicinski poremećaj...

 

Znati, razumijeti, zaštititi ugrožene bliske osobe i prvenstveno djecu i vidjeti koliko se može pomoći stručnim psiho-socijalnim tretmanom - jedini način i put

 

A praksa,....ono što se radi u Hrvatskoj je zločin..!!!

Link to comment
Dijeli na drugim stranicama

Uključi se u diskusiju

Možete objaviti sada i registrirati se kasnije. Ako imaš korisnički račun, prijavi se ovdje kako bi objavljivao s tim računom.

Posjetitelj
Odgovori na ovu temu...

×   Zalijepili ste sadržaj sa formatiranjem..   Ukloni formatiranje

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Vaš je prethodni sadržaj vraćen..   Očisti

×   Ne možete direktno lijepiti slike. Prenesite ili unesite slike iz URL.

  • Temu je nedavno pogledalo   0 korisnika

    • No registered users viewing this page.
  • Korisnici koji su trenuto na stranici



×
×
  • Napravi novi...

Važna informacija