Pravo na dostojanstvenu smrt

[cetvrta]

Postovani,

 

ne znam tocno u koju vrstu prava spada moj problem/pitanje, no pokusat cu objasniti i nadam se objasnjenju ili pomoci.

 

Majka mi je tesko bolesna od progresivne bolesti koja vodi u sigurnu i prilicnu brzu smrt (maksimalo 2 godine zivota od prve dijagnoze). Lijeka nema (nije dosad pronadjen), tretmani se svode na veliku kolicinu lijekova koji ublazavanju posljedice bolesti i djelomicno bolove.

Bolest vodi postepeno u potpunu oduzetost i konacno u zatajenje funkcija disanja, odnosno smrt najcesce nastupa gusenjem (ukoliko prije toga ne zakaze srce ili neki drugi organ). Jedino cega se bolest ne dotice je svijest i vid. Pacijent dakle ostaje pri potpunoj i zdravoj svijesti gotovo do zanjeg trena, ali bez mogucnosti reakcije, govora, pomicanja itd. Ceka ga prilicno zastrasujuca svjesna smrt.

Naglasavam da je majka kao bivsi medicinski radnik potpuno upoznata s tijekom bolesti, nacinima lijecenja, lijekovima koje uzima kao i posljedicama istih, ukratko - zna sto je ceka u svakom stadiju bolesti.

Njezina je zelja da je u trenutku kada vise nece moci autonomno disati, jesti ili piti NE prikljucujemo na nikakve aparate i ne hranimo je na nikakav nacin.

Svoju je zelju jasno izrazila u nekoj vrsti pismene oporuke koju je sama sastavila i potpisala, te dala meni na cuvanje.

Raspitala sam se i izgleda da se takva zelja, premda jasno izrazena od samog bolesnika, u Hrvatskoj ne postuje, odnosno, da se prepusta lijecniku da oluci da li ce i kada prikljuciti bolesnika na respirator i poduzeti sve sto smatra potrebnim da pacijenta odrzi na zivotu iako je to vrlo kratkorocno.

Majka zasad nije upoznata s cinjenicom da je njena volja u HR prakticki neprovediva.

 

Zanima me sto mogu poduzeti da se zelja moje majke ispostuje posto zivot pod aparatima, makar samo i nakratko, smatra nedostojanstvenim i ne zeli na taj nacin provesti svoje zadnje trenutke. Pomisao na samoubojstvo radi prikracenja vlastitih muka joj je strana jer je svjesna toga da takav cin moze ostaviti teske trajne psiholoske posljedice na obitelj i bliznje.

 

 

Zahvaljujem na svakom odgovoru, pomoci i savjetu.

[canis]

Mišljenja sam da ste pravilno informirani u vezi ovog što iznosite.

 

Naime,prema Zakonu o zaštiti prava pacijenata (NN br.169/04),koji u cijelosti možete vidjeti i preuzeti OVDJE, odnosno na temelju članka 16. navedenog zakona,pacijent ima pravo prihvatiti ili odbiti pojedini dijagnostički ili terapijski postupak, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje pacijenta ili izazvalo trajna oštećenja njegovoga zdravlja.

 

Dakle,kada liječnik procjeni da je u određenom trenutku potrebno poduzeti određeni medicinski zahvat čije nepoduzimanje ima za posljedicu izravno ugrožavanje života pacijenta on je dužan takav zahvat i poduzeti.

 

Pacijent se ne može prije nego što nastupe medicinske indikacije (ako uopće nastupe) za poduzimanje određenog zahvata, u pisanom obliku ili na drugi način odreći istog.

[cetvrta]

Hvala Vam na brzom odgovoru i objasnjenju! Zaista to cijenim, pogotovo jer se nalazim u mucnoj i teskoj situaciji koja ne trpi daljnje odgode.

Zanima me da li je ipak moguce/dopustivo/zakonito takav potpisani dokument predociti u tom trenutku odgovornom doktoru ukoliko je potrebno i uz prisustvo odvjetnika? Da li uputno taj dokument/izjavu dodatno ovjeriti i ako da - gdje?

Sto podrazumijeva pravo na postivanje moralnih i vjerskih nacela? Zar ovo nije takav slucaj?

Poznavajuci majku bit ce uporna u svom zahtjevu i tesko ce ovo prihvatiti, a kolikogod mi je sve ovo tesko, zelim joj pomoci da se ispostuje njezina volja i ako je ikako zakonom dopustivo (pa makar "rupom" u zakonu) omoguciti joj da umre onako kako joj je manje bolno.

 

Zahvaljujem unaprijed!

[canis]

Savjetovao bih vam nešto drugo.

Osobno da sam na vašem mjestu ne bih majku u ovom trenutku opterećivao s tim da li će u terminalnoj fazi bolesti trebati određeni medicinski postupk,bez obzira na mogući predvidljivi razvoj bolesti,a udovoljio bih njenoj želji da u određenom obliku iskaže svoj stav prema mogućem medicinskom postupku.

 

Kada nažalost bude nastupila i ta faza onda će se medicinski zahvat morati provesti samo u slučaju da se pacijent nalazi u zdravstvenoj ustanovi ili ako je liječnik prisutan u tom trenutku uz pacijenta koji se nalazi npr.u svom domu,a isto je moguće tehnički provesti.

 

Ako vaša majke ne bude željela terminalnu fazu bolesti provesti u bolnici (a prije nastupanja indikacija za medicinski zahvat koji ona ne želi),na što ima pravo,nego želi svoje posljednje dane života provesti u svom domu,pa u tom slučaju ne bude moguće izvršiti medicinski zahvat zbog neposredne ugroženosti života ,onda se takav zahvat neće niti provesti..

 

Svakako je moguće da ona napiše svoju izjavu da ne želi određeni medicinski postupak i istu, odnosno potpis, može ovjeriti kod javnog bilježnika.

Međutim, kako što sam vam prije naveo takvo što nema značaja kod situacije gdje je neposredno ugrožen život pacijenta,a pacijent se nalazi u zdravstvenoj ustanovi ili u situaciji gdje mu je provođenjem medicinskog zahvata moguće neposredno spasiti život odnosno odgoditi smrtni ishod zbog osnovne bolesti...

[cetvrta]

Puno Vam hvala na odgovoru i savjetu! Zaista!

O necem slicnom sam razmisljala (diskretno mi je jednom sugerirano slicno) no nisam bila sigurna je li zaista izvedivo i dopustivo (zakonski zasigurno, a na neki nacin i moralno, o cemu stalno razbijam glavu, a vjerujem da cu i dalje...).

 

Sada barem pouzdano znam na cemu smo s opcijama i zakonima.

I jos jednom zahvaljujem sto ste spremni pruziti pomoc u trenutku kada je toliko potrebna.

 

 

Srdacan pozdrav,

 

D.A.