branitelj trazi pomoc

[SlavkoD]

Poštovani.

 

Ispricavam se na dugom tekstu ali vas molim za strpljenje. Odlucio sam ovo pismo napisati i poslati u javnost jer vise nemam snage niti ideje kako ostvariti svoja prava i zavrsiti ovo besmisleno pretakanje iz supljeg u prazno koje dozivljavam vec par godina. Molim za bilo kakvu ideju o tome sto sada dalje.Objasnjenje slijedi u tekstu.

Unaprijed velika hvala.

 

Moje ime je Slavko Dovedan rođen sam 01.04.1961. Hrvatski sam branitelj 1991. i ratni vojni invalid.

 

Kao branitelj 1991. nisam ni sanjao da dio državne administracije može raditi protiv nas hrvatskih branitelja. Žao mi je što se na takav način rješavaju problemi i što osjećam opstrukciju državnih institucija počevši od Ministarstva branitelja pa nadalje. Žao mi je što sam dao svoje zdravlje i što sam podredio svoju obitelj u borbi za opstojnost Hrvatske države.

 

S naslova toga molim sve ljude dobre volje da pomognu u rješavanju mojeg problema.

Nažalost u obraćanju tokom proteklih godina nisam dobio podršku niti od tadašnje ministrice hrvatskih branitelja gđe Jadranke Kosor, kao niti od tajnika gospodina Komara koji su odgovorili na moj upit deklarativno a ne konstruktivno.

Naime moj osobni problem postoji. On je prisutan i administrativno se čini nerješiv. Zbog države koja mijenja zakone svake godine ili svakog mjeseca, kao hrvatski branitelj mislim da ne bi trebao biti žrtva tih promjena i tih zakona.

2006. godine, nakon dugotrajnog bolovanja prouzročenog ratom, koje je potvrđeno i presudom Upravnog suda, odriču mi se osnovna prava koja mi pripadaju kao čovjeku, hrvatskom branitelju i kao ratnom vojnom invalidu.

 

Nažalost u okviru svih događanja rata gdje su mi dobri prijatelji stradali i poginuli nisam očekivao takvu bešćutnost djela administracije državne uprave i neosjetljivost za probleme branitelja. No moj problem postoji i dalje i radi se o slijedećem:

 

2006. godine HZZO donosi rješenje kojim mi osporava pravo naknade za bolovanje koje je priznato pravomoćnim i konačnim rješenjem 19.03.2003. koje su oni sami donijeli u konačnom i upravnom postupku.

 

Tome je prethodilo:

 

1. Bio sam zaposlen do 1998.

2. U veljači 1998. odlazim na bolovanje.

 

Tijekom bolovanja veći broj liječnika HZZO-a se izmjenjivao i ocjenjivao moje radne sposobnosti te produžavalo bolovanje što su podržavala i upravna tijela HZZO-a.

 

I gle čuda! 16.10.2006. godine dobivam rješenje s kojim se ukida u potpunosti moje pravo na naknadu za bolovanje. Ukidaju mi pravo na bolovanje jer je netko u upravnom tijelu državne institucije propustio obavijestiti nadležna tijela "da sam u mirovini" od 26.06.2002. iako nisam bio u mirovini niti primao naknadu od HZMOa već sam bio na bolovanju potvrđenog od područnog ureda HZZO Zagreb?!

 

I zato se moralno niti materijalno ne osjećam odgovornim.

 

Ali upravna tijela i dalje svojom tvrdom odlučnošću od mene vrše potraživanja za naknade bolovanja u iznosu od 236.000,00kn za te 4godine. Što znači da u tim godinama kao hrvatski branitelj, ratni vojni invalid nisam bio niti u mirovini niti na bolovanju niti sada imam prava na bilo što od navedenog u osporavanom periodu.

To je mišljenje rukovoditeljice Službe za upravne poslove gđe Nevenke Mirković na adresi Dalmatinska 8, Zagreb.

Za sva prethodna prvostupanjska rješenja bila je nadležna gđa Čikovć, Jukićeva 12, Zagreb.

Postavlja se osnovno pitanje: gdje sam bio i kome sam "pripadao" te 4 godine dok sam se intenzivno liječio od PTSP-a kao isključive posljedice rata u bolnici Sv. Ivan kod Dr. Kezić.

 

HZZO je putem Povjerenstva ODOBRAVAO bolovanje cijelo to vrijeme.

Iz tog razloga vas molim da date svoj glas i da mi kao čovjeku kažete kome sam ja bio odgovoran, te tko je prema meni imao odgovornost i obvezu te 4 godine, jer Hrvatska država i njena administracija (HZZO) to ne prepoznaju i žele mi oduzeti prava koja su mi zajamčena zakonom o braniteljima.

 

Smatram da je u ovom slučaju HZZO odgovoran za odluke o mom trajanju bolovanja, što su i potvrđivali na svakom Povjerenstvu na koje sam se redovito javljao, te mi nije jasno zašto mi sada osporavaju to isto bolovanje i potražuju isplatu svih naknada koje sam primio u tom periodu. Osim što ga smatram nelegitimnim, ovakvo rješenje o dugovanju ugrožava moj život i život moje obitelji.

 

Jedino što mi preostaje jest da se ovim putem obratim Vama i javnosti da sagledate cijelu situaciju te pomognete da nakon dugih godina borbe napokon iznađem za mene i moju obitelj pozitivno rješenje i mir, jer vidim da sam nemoćan i ugrožen. Molim ovim putem sve ljude dobre volje ukoliko mogu pomoći pravnim savjetom ili novčanim sredstvima na osnovu potraživanja HZZO-a.

 

Svu sudsku, lijecnicku i ostalu dokumentaciju ustupam po potrebi na uvid.

S poštovanjem,

 

Slavko Dovedan

Kontakt:

D. Domjanića 1 , 10410 Velika Gorica

Mob. +385 (0)95 52 99 111

[SlavkoD]

"Interesantno i gotovo nevjerojatno!

Slavko,ajmo sad pješke jesi li hrvi i koji postotak od kad?

status branitelj-dragovoljac? razlog dugogodišnjeg bolovanja ispada da si na bolovanju više godina,jeli to neprekidno,jesi li išao na procjenu radne sposobnosti?

na bolovoanju si ako jesi ili u mirovini?

stvarno sam amlo arzumio od ovog šta si napisao,tj. nije mi jasno šta si na bolovanju radio tako dugo ako si hrvi,trebao si već bit u mirovini ali hajde prvo probaj odgovorit na moja pitanja."

 

 

 

Da, 40%, za stalno, od 1995. godine (priznato za stalno tek 2005. godine).

Imam status branitelja.

Na bolovanju sam bio neprekidno 1998. zbog bolesti.

Išao na procjenu radne sposobnosti 98., 03. i 05.

U mirovini sam od 2007. godine.

 

Procjena radne sposobnosti 1998. je profesionalna nesposobnost za rad koja podrazumijeva preostalu radnu sposobnost za puno radno vrijeme na odgovarajućem radnom mjestu.

Uslijedio je nastavak lječenja i procjena preostale radne sposobnosti na osnovu koje se mjesečno, od strane nadležnih povjerenstava HZZO-a, odlučivalo o nastavku bolovanja.

Napominjem da profesionalna nesposobnost dok u konačnosti nije rješen status HRVI po zakonu nije mogla biti dovedena u vezu sa ratom. Osam godina je trajao postupak za ostvarivanje RVI za stalno,

jer prije toga su dva rješenja bila privremena. To se dogodilo tek 2005. godine. Na poslu su mi promjenili radno mjesto 26.06.2002. godine što HZZO neutemeljeno ističe da nije napravljeno (iako imam dokumentaciju),

te mi zbog toga naknadno ukidaju pravo na bolovanje od tog datuma. Bez obzira što sam svu dokumentaciju redovno dostavljao, a i po službenoj dužnosti se mogla nabaviti, prebacuju krivnju na mene kao jedinog krivca za nastavak bolovanja kojeg tek u 10. mjesecu 2006. godine prekidaju rješenjem kojim retroaktivno od 26.06.2002. godine gubim pravo na naknadu za bolovanje. Napominjem da u istom momentu nisam primao

mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti u punom iznosu prema bilo kojem zakonu o mirovinskim odnosima. Primao sam na osnovu faktora 0.33 mjesečnu naknadu koju primaju osobe

stalno zaposlene (sve dok su u stalnom radnom odnosu) u iznosu od 211,00 kn.

 

Bitan podatak je da rješenjem od 19.03.2003. godine HZZO priznao moju bolest kao izravnu posljedicu sudjelovanja u domovinskom ratu. To rješenje je postalo pravomoćno i konačno u upravnom postupku.

Ostaje nepoznato zašto upravno tijelo pri donošenju tog rješenja nije pribavilo po službenoj dužnosti svu potrebnu dokumentaciju na osnovu koje je eventualno moglo donjeti isto rješenje kao u 10. mjesecu 2006. godine.