razvod braka

[Dada28]

Pozdrav svim forumašima.

 

Imam par pitanja , bila bih vrlo zahvalna na odgovorima.

 

Muž i ja smo u braku otprilike dvije godine, malo dulje od toga se poznajemo. Imamo dvoje male djece, jedno ima dvije godine, jedno devet mjeseci.

 

Nismo se poznavali i upali smo u nešto jako pogrešno.

Više ne pije, što je prije bio problem,svaka mu čast, ali viče i dalje. Kaže da se uvijek osječa napadnuto, ali zbilja moja pitanja koja on shvaća kao napad nisu zapravo napad.

Viče svakodnevno i vrijeđa me da ne znam razmišljati svojom glavom, da mu moram apsolutno sve vjerovati, a ne odžava obečanja gotovo nikada, da ne trebam raditi, a nemamo novaca ni za režije i hranu. Moji roditelji nas večinom financiraju.

 

U zadnje vrijeme ne osječam tjelesnu želju za njim, ali ako ga odbijem, on toliko viče i vrijeđa, da na kraju pristanem voditi ljubav s njim kako nebi nastao još veći pakao.

Policiju ne mogu zvati, oni dolaze ako je riječ o alkoholu i fizičkom zlostavljanju.

 

 

U svakom slučaju, ja bih s eveć odvano rastala, ali muči me činjenica što sam nezaposlena. Bojim se da bih izgubila djecu, tako da pripadnu njemu, ili još gore da ih ne prihvati neka socijalna služba.

Ja ne radim, a muž ima dugove kojih se neće moći tako brzo riješiti.

 

Pitanja:

 

1. Ima li ikakve šanse da sud njemu dodijeli djecu pošto sam nezaposlena i nemam nikakvu imovinu? Nisam sigurna ni da ću uspjeti naći posao na jesen kad mali navrši godinu dana.Čak i ako nađem posao za tri tisuće kuna to mi neće biti dovoljno da plačam stanarinu, režije hranu i vrtić ako nas prime.

 

2. Mogu li potražiti besplatnu pravnu pomoć?

 

3. Mogu li angažirati nekog odvjetnika i s njim porazgovarati o svojim pravima. Koliko to otprilike košta?

 

4. Ima li netko nekakvu ideju što raditi?

 

Da, krenuli smo skupa kod psihologa na razgovore što financiraju isto moji roditelji, ali zadnji put, prije tri tjedna sam te novce morala potrošiti na hranu (400kn) jer dragi u tri tjedna dobio nekih 600 kunića i to troši na benzin i kartice.

 

Vrlo je tvrdoglav, ne želi priznati da nas ne može financijski uzdržavati, no i to bih prihvatila kada nebi bio toliko neugodan prema meni. Osječam da gubim sebe, svoj identitet i ono što sam željela u životu napraviti. Svi zbog toga trpimo.

 

[marlino]

obratit se možete czss ili nekom drugom savjetovalištukako bi pokušali ukloniti "probleme" koje zajedno imate.(to je besplatno pa nema potribu trošiti novce s obzirom na tešku financijsku situaciju u kojoj jeste)

možete zatražiti rastavu braka a u tom slučaju kao ni inače djeca neće pripasti ni vama ni ocu ona su uvijek vaša zajednička djeca ali će biti dodjeljena jednom od vvas na zajednički život i brigu, dok će drugi imati pravo na susrete i druženja djecom.

s obzirom da se uzimaju i druge stvari u obzir prilikom odlučivanje s kime će dica nastaviti živiti, to što ste nezaposleni ne znaći da dica neće nastaviti živjeti ali bi bilo dobro da nađete nekakav posao ponajprije radi sebe.

kad vas roditelji pomažu, a ukoliko se namjeravate rastaviti probajte vidjeti s njima da li vas oni mogu primiti k sebi dok ne osigurate sebi i djeci bolji život.

Što se tiče odvjetnika bi bilo svakako dobro ga imati, ali je za to potribno dosta novaca.

Što se tiče besplatne pravne pomoći znam da djeca imaju pravo na to kad je u pitanju alimentacija, možda i vi imate pravo s obzirom da nemate primanja ali nisam siguran pa svakako pogledajte na internetu o tome

Mislim da se i psihičko zlostavljanje tretira kao i fizičko ali morate moći to dokazati, a svakako je nedopustljivo vrijeđanje omalovažavanje - pogotovo ako je to u prisustvu djeca(iako su mala)

[Dada28]

Mislim da u centru za socijalnu skrb nebi bili baš toliko angažirani da rješavaju naš problem u potankosti. Ako netko ima drukčijih iskustava ?

Osim toga, taj centar za obitelj nalazi se u našoj zgradi a moj muž ne želi da itko zna kako mi imamo probleme. Istina i meni bi bilo neugodno doći i reći im, obitelj nam se raspada, a svaki dan nas gledaju blažene kako šećemo i glumimo da je sve u redu.

 

Svjesna sam da nitko ne posjeduje djecu, i voljela bi da ih muž nakon razvoda nastavi viđati svakodnevno jer je prema njima zlatan. Ja sam ta prema kojoj je grub i otresit uvijek i mene vrijeđa i viče pred djecom. U zadnje vrijeme sam i ja počela vikati jer je to jedini način da se obranim. Nitko mi ne želi pomoći.

 

Roditelji su protiv razvoda, staromodni su i mikada me nebi primili s djecom natrag. Oni bi bili nestretni, sve rade da spase brak ali on i dalje ne može kontrolirati svoju ljutnju i bijes. Ne bi podržali u razvodu, možda čak u toj mjeri da mi više nebi financijski pomagali.

[marlino]

svakako izbjegavajte vikati i ljutiti se pred dicom(oboje) jer njima to najviše šteti.ukoliko ste odlučni u tome da se razvedete od supruga onda si morate osigurati gdje ćete živiti(pa bez obzira s kime će dica), a znači i posao.probajte pogledati na internetustranicu mzss mislim da ima popis ustanova poput czss i obiteljskih savjetovališta možda nađete neko malo dalje vaše kuće

[Dada28]

samo dva pitanja.

 

Mogu li djeca pripasti njemu ako sam nezaposlena i nemam imovine? No ni on nema dosta novaca za uzdržavanje djece.

 

Mogu li o svemu tome pričati s nekim odvjetnikom kojega bih platila?

 

Ima li izlaza ikakvog za mene, jer nisam sigurna da ću naći posao. Odgojiteljice se ovdje baš i ne traže, ima ih puno.

Osim toga ne mogu tražiti posao dok mi djecu ne prime u vrtić, a neće ih primiti jer ja ne radim.

[Dada28]

Jeli mi ikakva pomoć što je on kažnjen jednom prije desetak godina jer je skrivio prometnu nesreću i dvoje ljudi ozlijedio. Nisam sigurna da je imao alkohola u krvi tada.

 

Željela bih se izvući iz ove bračne zajednice a ne znam kako.

 

Moj muž ima strašno velike dugove, nekih 30 tisuća kuna razno raznim ljudima i oko 200 000 kuna jer nije plačao mirovinsko i zdravstveno osiguranje dok je imao obrt, kojeg još uvijek ima i dalje ne plaća mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Nije ni sam zdravstveno osiguran. Sve što mi donosi su vječni troškovi, nanovna zaduživanja jer obrtom ne zarađuje dovoljno. No bahato to ne priznaje i okrivljuje mene što ne radim. Vjerujte mi da sam znala u što ulazim ne bih nikada zatrudnila prije nego što nađem stalni posao. No sda je kasno. Još uvijek sam na porođajnom i imam toliko posla s dvoje male djece da ne stignem u miru sjesti a kamoli se zaposliti. A kako da se zaposlim kad mi djecu ne primaju u vrtić. Sve me to jako frustrira, naravno ne bih uopće brinula da on na mene ne viče i da se vječito ne otresa na mene.

 

Novce koje mi roditelji pošalju za hranu i račune neki put dio tih novaca moram izdvojiti za njegov materijal i benzin jer sam nije u mogučnosti to zaraditi.

 

Što da radim?

Postala sam nesretna i ne želim svojoj djeci biti loš primjer kako je to ljubav, kako je mama bila žrtva i kako nije imala hrabrosti izaći iz svega toga. Moja djeca jako pate, djevojčica ima nočne more zbog naših svađa.

[marlino]

to što je on kažnjen nema nikakve veze s vama tj. s vašom djecom i sami ste rekli da je zlatan prema njima, dakle iznošenjem takvih stvari nećete ništa postići. s odvjetnikom možete razgovarati a savjetujem vam i vodič za roditelje (kojeg su meni također preporučili ranije)"najbolji roditelj su roditelji" jer u njemu ćete naći mnoge korisne savjete kako za rastavu tako i za odabir odvjetnika, pa i kako kuda krenuti i što napraviti.što se tiče dice o tome ne odlučuje nitko nego suda a uglavnom uzimaju mišljenje czss kao rješenje s kim će dite. a isto tako u većini slučajeva dica ostanu s majkom.

[Dada28]

Evo već je par dana prošlo odkada napisah zadnji post, no situacija je i dalje slična.

 

Trebalo vi mi još malo informacija, jer nakon dvije godine života s čovjekom koji me vrijeđa i ponižava, koji me je prije znao tući, čini mi se da sam postala pretoleranta prema svemu tome.

 

Imam li on pravo vikati na mene ako ne želim s njim spavati? Ima li pravo prijetiti mi, buditi našu djecu vikanjem zbog moje odluke.Ako ga neželim, zar nije moje pravo da ne spavam s njim

 

Imam li pravo odlučiti da ne želim snjim razgovarati više o vezi, jer već dvije godine razgovaramo bezuspješno i uvijek se iste stvari ponavljaju.

 

Željela bi mir sebi i svojoj djeci, a on stalno napada i viče.

Što da radim?

 

Sigurna kuća, jel to moj izbor?

 

Roditelji imaju neki stan u koji bih ja vjerojatno mogla preseliti. Taj stan nije u gradu u kojem mi sad živimo. Smijem li ja s djecom otići tamo živjeti? Može li me on tužiti da sam mu otela djecu?

 

Ako bi me roditelji financirali nekih godinu dana dok se ne snađem, može li on svejedno na sudu dobiti djecu?

 

Ja samo želim otići od njega, jer ne mogu više to trpiti. Ja mu služim samo kao seksualni objekt na kojem će se zadovoljiti, viče na mene ako ja ne želim, a nakon toga na skoro svako moje pitanje on viče ili vrijeđa ili me napada.

 

Jako sam nesretna, moja djevojčica plače kad se svađamo, a u zadnje vrijeme nakon što sam slušala godinu dana njegovo vikanje i samo plakala počela sam i ja na njega vikati.

Ja mogu prestati vikati, ali on onda ne prestaje. A imam jako malu djecu koja su na to osjetljiva i željela bi ih zaštititi. Zar se zbilja ništa ne može učiniti?

 

Što bi moji roditelji mogli napraviti?

 

Molim vas, očajna sam, trebam pomoć

[marlino]

otiđite u czss i tražite da vas se sasluša o tome napravi zapisnik(ovjeren)te da vam se jedan primjerak da.objasnite što se događa i obavijestite ih o tome što imate namjeru napraviti(preseliti se ili što već).ocu djeteta ne branite da viđa svoju djecu već gledajte radi dice mu to omogućiti što češće i o tome razgovarajte na czss(naravno neka se i to zapiše).na sudu tražite razvod braka.u svakom slučaju morate zaštiti svoju dicu od tih svađa, vika... a tako i sebe

[Dada28]

Znači postoji mogučnost da ja od njega skupa s djecom odselim i da me financiraju roditelji. Međutim bili bismo od njega daleko 300km. Voljela bih više od svega da im ostane tata i da ih viđa i da se druže, ali nisam u mogučnosti ostati u istom gradu jer moji tu nemaju stan.

Kako bi onda išlo to njihovo druženje?

 

Jel mi može netko odgovoriti jeli moje pravo da s njim ne vodim ljubav? Smije li on na mene vikati zbog toga i vrijeđati me?

 

I može li me on tužiti sudu ako odvedem djecu u drugi grad?

[marlino]

sud će odrediti kako kada i gdje će jedan od vas roditelja održavati susrete i druženja , dok će dica s drugim živiti.sad ovisi o vašim kao i njegovim prilikama,a to će upravo utvrditi czss a nakon toga dostaviti sudu svoj prijedlog ili mišljenje.mogućnost da se odselite postoji ali ne možete otići s dicom a da se prethodno ne dogovorite s njme osobno ili putem czss, jer ako odete a da o tome se ne dogovorite ili ne obavijestite czss to se može protumačiti kao pokušaj otmice diteta.što se tiče da li ćete ili ne spavati s njime na to vas nitko ne može i ne smije prisiliti već je to isključivo vaša odluka, a ni radi toga ni radi ičeg drugoga nema pravo ni vikati ni vrijeđati vas a ni obrnuto.( to je već psihičko zlostavljanje koji je jedan od "oblika" u vašem slučaju obiteljskog nasilja)iako se mi svi s vremena na vrime ljutimo raspravljamo...ali iz vaših postova je to već pretjerano i učestalo ako ne i svakodnevno

[Beata]

prisila na "vođenje ljubavi" što se bez volje i pristanka oboje uključenih ne može tako ni uvjetno nazvati, ima drugo ime - silovanje.unatoč tome što ste stavili svoj potpis na dan vašeg vjenčanja, ne znači da je to privola na vječno iživljavanje i zadovoljenje nečije potrebe pa makar vam to bio suprug.

 

prijavite to i izvucite sebe i vašu djecu iz situacija koje vas pogađaju, čim prije.dobro da imate roditelje koji vam mogu pomoći.

 

njegova uloga kao oca vaše zajedničke djece je odvojena i ne poistovjećuje se s vašim neuspjehom kao (bivših)partnera. ako je dobar kao otac, u okolnostima koje bi bilo dobro da možete zajednički dogovoriti (ako ne uključit će se potrebne institucije) naći će se mjesta i vremena za održavanje njihova emocionalnog odnosa, a djeca neće morat gledat i slušat stalne svađe i živjet u napetoj atmosferi. zadovoljna i mirna osoba je dobar roditelj, morate 1.riješiti vaš status da se možete do kraja posvetiti djeci, ovako se samo gomilaju negativne emocije koje djeca itekako osjećaju.

 

samo hrabro, korak po korak od institucije do institucije,kako su vas ostali forumaši uputili!