nepoštivanje dogovora o viđanju djeteta

[duhlava]

Razvedena sam 10-ak godina. I od tada se ponavljaju iste situacije. Otac viđa djecu onda kada to njemu odgovara i koliko mu odgovara. Nikada ne znam kada će u zadnji tren otkazati ili promijeniti dogovor. Prilagođavala sam se da djece ne osjete kako se loptamo njima. No međutim sada sam na izmaku snaga, jedva stižem poloviti sve obaveze. Kako stanujemo izvan grada vozim ih u školu, na svaku aktivnost, liječniku. Nisu to više mala djeca, svaka ima svoje interese i svoje puteve. Na svu sreću posao još imam ali kod kuće nisam prije 17:30. Nemam nikoga u blizini tko bi mogao uskočiti, a kako su u pubertetu nužno je da se malo više angažira oko njih.

Zanima me na koji način ga mogu potaknuti da se više i odgovornije uključi. Jer dok pričam ne shvaća me ozbiljno, djeca odrastaju, meni to sve tako dobro ide pa čemu mijenjati.

Da li da se javim socijalnoj službi?

 

hvala

[darla_]

meni to nema smisla.

viđanje je pravo, a ne obveza.

centar bi samo mogao jos vise narusiti odnose ako na bilo koji nacin uvjetuju to viđanje ili vrse pritisak.

napisali ste da su djeca u pubertetu. pa, bar njima ne treba glasnogovornik. neka kazu tati da tada i tada dođe po njih nakon treninga pa mogu negdje itd.

[duhlava]

Ma baš super, znači ja imam sve roditeljske obaveze, a otac samo prava koja mi svojim prilogođavanjima ispunjavamo.

Naravno da se i djeca dogovaraju, čekaju, načekavaju i vrlo aktivno sudjeluju u tim dogovorima i promjenama.

Ali da, u pravu ste, još mi samo fali socijalna služba koja ionako ne može bitno utjecati na njegove postupke.

 

tnx

[newbie]

darla_ je napisao:

viđanje je pravo, a ne obveza.

Pravo djeteta.

Dužnost je roditelja djeci realizaciju tog prava i omogućiti: jednog ne sprječavati, drugog ne izbjegavati. Uz odgovornost koja bi u krajnosti bila i kaznena.

Iako, u ovom konkretnom slučaju, sa toliko velikom djecom, nema razloga ne pokušati dogovarati kako već predložiste.