Komentar jedne odluke Ustavnog suda

[KronicnaStranka]

Do sada je na Legalisu bilo dosta kritike na rad Ustavnog suda, najčešće u vezi s odlukama koje su imale šire značenje kao što je bila ona o referendumu o Zakonu o radu.

 

Bilo je i stajališta da Ustavni sud čak treba i ukinuti. Osobno nisam (bio) za takve stavove. Budući da nisam pravnik, ne mogu niti stručno raspravljati o spornim odlukama.

 

Ali poslije nekih odluka koje se odnose na pojedinačne slučajeve (koji ipak neizravno imaju šire značenje), a u kojima se dovodi u pitanje zdrav razum, počinjem se doista pitati čemu služi ovakav Ustavni sud.

 

Konkretni povod: odluka U-III/6382/2010

 

objavljena ovih dana na stranicama Ustavnog suda kojim je odbačena ustavna tužba jer ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari.

 

Prvo moram napomenuti da sam osobno izravno upoznat s problemima zbog kojih je podnesena tužba.

 

Drugo, ne namjeravam raspravljati o tome je li odluka ispravna ili nije.

 

Ono što je problem je obrazloženje odluke koje vrijeđa zdrav razum.

 

Dakle, ustavna tužba je podnesena protiv rješenja Upravnog suda o zahtjevu za zaštitu Ustavom zajamčenih prava i sloboda koji je podnositeljica podnijela tom sudu. Osporenim rješenjem njen je zahtjev odbačen, pa je zaštitu potražila od Ustavnog suda.

 

Evo što piše u obrazloženju odluke Ustavnog suda:

 

5. Ustavna tužba nije redovni ili izvanredni pravni lijek u sustavu domaćih pravnih lijekova. Ona je posebno ustavnopravno sredstvo zaštite ustavnih prava u pojedinačnim slučajevima. Stoga nije dostatno pozvati se u ustavnoj tužbi na povrede koje su rezultat navodnih nezakonitosti što ih je počinilo nadležno tijelo ili sud u sudskom postupku. Protiv takvih nezakonitosti pravnu zaštitu pružaju redovni i specijalizirani sudovi u postupcima ustrojenim u više stupnjeva sudske zaštite. One iznimno mogu biti i predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom, ali samo ako i u mjeri u kojoj mogu povrijediti ljudska prava i temeljne slobode zaštićene Ustavom.

 

To je uobičajena mantra Ustavnog suda kad odbacuje tužbe. Nema se tu što dodati niti oduzeti. Savršeno je točno to što piše – samo kakve veze ima s predmetom konkretne tužbe

 

Naime, u konkretnom slučaju:

 

- podnesen je zahtjev za zaštitu Ustavom zajamčenih prava i sloboda Upravnom sudu pa uopće nije odlučivano o nekakvim nezakonitostim već povredama ustavnih prava,

- o kakvih je više stupnjeva sudske zaštite riječ kad se zna da je postupak po zahtjevu za zaštitu Ustavom zajamčenih prava i sloboda kao specifičnom pravnom sredstvu jednostupanjski tj. o njemu izravno odlučuje Upravni sud, i mogućnosti žalbe nema

- odluka protiv koje je podnesen zahtjev kao takva nije podložna provjeri u redovnom sudskom postupku, niti je kao takva uopće podložna bilo kakvoj provjeru u hrvatskom pravnom sustavu; u sudskom postupku moguće se samo zaštiti od njezinog učinka, ali ovdje nije riječ o tome i nije bilo takvog postupka.

 

 

Dalje piše:

 

U ustavnoj tužbi također nije dostatno ponoviti razloge koji su već istaknuti u žalbenim ili revizijskim postupcima pred sudom niti je dostatno samo navesti ustavna prava koja se smatraju povrijeđenima. Ustavna tužba mora sadržavati konkretne i obrazložene razloge eventualne povrede određenog ustavnog prava.

 

Ponovno:

 

- nije bilo nikakvih žalbenih ni revizijskih postupaka (WTF? ),

- već u samoj tužbi Upravnom sudu navedeni su konkretni i obrazloženi razlozi povrede ustavnih prava,

- u tužbi Ustavnom sudu ti su razlozi dopunjeni i povredama za koje podnositeljica smatra da je učinio Upravni sud.

 

Konkretno, Upravni sud se nije očitovao o meritumu stvari nego je zahtjev podnositeljice odbacio pozivajući se na formalne razloge, a ignorirajući stvarne pravne učinke osporavanoga akta.

 

Podnositeljica je smatrala da joj je time Upravni sud uskratio sudsku zaštitu. Bio takav stav opravdan ili ne, neosporno je da time podnositeljica ukazuje na povredu ustavnog prava a ne nekog nezakonitog postupanja.

 

Dalje:

 

Ustavni sud utvrđuje da se osporavajući razlozi istaknuti u ustavnoj tužbi iscrpljuju u ponavljanju razloga iznesenih u tužbi podnesenoj Upravnom sudu na koje je taj sud valjano odgovorio.

 

U kakvoj crnoj tužbi??? Halo Ustavni sud? Čujemo se?? Nije bilo nikakve TUŽBE Upravnom sudu! Tužba Upravnom sudu se podnosi protiv pojedinačnih odluka upravnih tijela, a ne radi povrede ustavnih prava!

 

A ako uzmemo u obzir da se radilo o zahtjevu za zaštitu Ustavom zajamčenih prava i sloboda, postavlja se pitanje: a zašto se ti razlozi ne bi ponovili u ustavnoj tužbi?

 

Ponovno: ovdje se radilo o o zahtjevu za zaštitu Ustavom zajamčenih prava i sloboda pa se pred redovnim (Upravnim) sudom raspravljalo o ustavnim pravima, a ne o nezakonitostima.

 

Da li su razlozi podnositeljice valjani ili ne, potpuno je druga stvar i to je ono o čemu je Ustavni sud trebao odlučiti.

 

Moguće je da Ustavni sud misli da nije nadležan ne samo za raspravljanje o nezakonitostima u sporovima pred redovnim sudovima, nego ni za raspravljanje o povredama ustavnih prava u slučaju kad su povrede ustavnih prava kao takvih bile predmet rasprave pred redovnim sudom (ovdje Upravnim), pa makar i u jednom stupnju.

 

Uopće ne želim raspravljati je li takav stav ispravan ili nije. Problem je u tome što se u obrazloženju Ustavni sud o tome uopće nije očitovao pa se o tome može samo nagađati, nego se očitovao o nečem o čemu ovdje uopće nije riječ (a nije ni sporno).

 

Ustavni sud ocjenjuje da je taj sud (Upravni) valjano odgovorio. Zašto se može smatrati da je valjano odgovorio? Zato što Ustavni sud kaže da je valjano odgovorio!! Dakle, tamo gdje bi obrazloženje trebalo početi, već je završeno.

 

Predlažem Ustavnom sudu da uopće ne pišu obrazloženja. Naime, stavovi Ustavnog suda su valjani jer su valjani, pa čemu gubiti vrijeme na obrazloženje.

[SPQR]

kronična stranka svaka čast i slava a usput pročitavši neke vaše postove ne mogu vjerovati da niste pravnik,kvalitativna razina analize pojedinih predmeta iz šturog opisa podsjeća me na razinu pravnog znanja suca županijskog suda visoke profesionalne razine stručnosti što i nije nemoguće doduše za pravnika ali je sasvim rijetko. mitto tibi navem, prora et puppi carentem

[KronicnaStranka]

Zahvaljujem na komplimentima, ali ja bih nekako volio vjerovati da sudac županijskog suda zna puno, puno više od nekakvog pravu priučenog (silom životnih prilika) forumaša. Shvatit ću to kao dobronamjerno pretjerivanje.

 

Što se tiče Evropskog suda, ništa od toga. Prvo, to je priličan posao, a drugo - podnositeljica nema više pravni interes za to. U međuvremenu se pred redovnim sudom u postupku radi utvrđenja oslobodila učinka sporne odluke. Smisao podnesenog zahtjeva je bio da se raspravi o samoj - inače potpuno nezakonitoj i neustavnoj - odluci, a ne o njezinom pojedinačnom učinku, odnosno o učinku na pojedinca.

 

Ovako odluka ostaje na snazi u odnosu na druge vlasnike kuća i zgrada i temeljem nje su nametnute i ostaju obaveze brojnim pojedincima koji nemaju volje, živaca, znanja i/ili novca da joj se suprotstave i zaštite svoj interes.

 

Ono što sam naučio iz svega je da lokalne samouprave u Hrvatskoj, uz primjenu jednostavnih trikova, mogu svojim odlukama kreirati paralelni pravni parasustav koji nije podložan baš nikakvoj kontroli središnjih državnih vlasti niti građanin-pojedinac ima ikakvu mogućnost da takve odluke ospori. To će tako ostati i kad na snagu stupi novi Zakon o upravnim sporovima koji je vrlo pažljivo dizajniran da bi - uz privid promjene - upravo to i omogućio.

 

"Evropljani" misle da su nas dotjerali u kakav-takav red! Ha, ha, ha - naivci još ne znaju s kim imaju posla

[KronicnaStranka]

A sad natrag na pitanje treba li Ustavni sud raspravljati o razlozima o kojima je u prvom stupnju raspravljao Upravni sud po zahtjevu za zaštitu Ustavom zajamčenih prava i sloboda?

 

Svoje mišljenje kao pravni nestručnjak neću iznositi.

 

Umjesto toga, evo što kažu činjenice:

 

Zahtjev za zaštitu Ustavom zajamčenih prava i sloboda je prilično rijetko korišteno pravno sredstvo, pa je i broj odluka Ustavnog suda po tužbama u takvim predmetima mali.

 

U praksi Ustavnog suda našao sam nekoliko odluka Ustavnog suda koje se odnose na tužbe protiv rješenja Upravnog suda povodom zahtjeva za zaštitu Ustavom zajamčenih prava i sloboda. Nisam našao niti jednu tužbu koja bi bila odbačena.

 

U predmetu U-III/2839/2007 tužiteljica je kao tužbeni zahtjev navela:

 

U bitnome smatra da je Upravni sud pogrešno primijenio odredbu članka 50. stavka 1. Zakona o sudovima, odnosno pogrešno je protumačio, jer je prihvatio stajalište natjecateljice da asistenti na Pravnom fakultetu nisu obuhvaćeni pojmom nastavnik te da rad u svojstvu asistenta na Pravnom fakultetu nije izjednačen s radom nastavnika pravnih predmeta, zbog čega podnositeljica nije ispunjavala zakonom propisane uvjete za imenovanje na dužnost suca Općinskog suda u Vrbovcu.

 

Dakle, u tužbi je navela pogrešnu primjenu materijalnog prava.

 

Je li Ustavni sud nadležan da ocijeni da li je redovni sud pogrešno primijenio materijalno pravo?

 

DA!

 

Ustavni sud je u obrazloženju pažljivo analizirao mjerodavne propise, detaljno raščlanio što u pravnom smislu označava pojam „nastavnika“, ukinuo rješenje Upravnog suda i vratio predmet na ponovi postupak.

 

 

U predmetu U-III/1626/2005 Ustavni sud odbija tužbu, a u obrazloženju piše:

 

Ustavni sud utvrđuje da je Upravni sud obrazložio svoja stajališta iznesena u osporenoj presudi, za koja je nedvojbeno da nisu posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog materijalnog prava.

 

U odnosu na pitanje dana mjerodavnog za ocjenu ispunjavaju li kandidati uvjete naznačene u natječaju, stajalište je Ustavnog suda da je mjerodavan posljednji dan roka za podnošenje prijava na natječaj. U tom smislu pogrešno je stajalište Upravnog suda izraženo u osporenoj presudi kako je mjerodavan dan objave oglasa u "Narodnim novinama". Međutim, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja Ustavni sud ocjenjuje da takvo stajalište Upravnog suda nije dovelo do povrede ustavnog prava jednakosti pred zakonom.

Ustavni sud ocjenjuje da za konkretan slučaj nije od važnosti ni pogrešno činjenično utvrđenje Upravnog suda da je oglas za slobodno mjesto suca Općinskog suda u Rabu objavljen u "Narodnim novinama", broj 18/03. od 5. veljače 2003. godine. Naime, uvidom u oglasne stranice "Narodnih novina", Ustavni sud je utvrdio da je oglas za slobodno mjesto suca Općinskog suda u Rabu objavljen u "Narodnim novinama", broj 22/03. od 12. veljače 2003. godine.

 

Ovo obrazloženje kao da je prepisano iz neke presude redovnog žalbenog suda. Ocjenjuje se ispravnost primjene materijalnog prava u pobijanom aktu u prvom stupnju i činjenično stanje, dakle sve ono što je bilo i predmet rasprave na Upravnom sudu, i na temelju toga donosi odluka.

 

U odluci U-III/1417/2002 Ustavni sud ponovno analizira činjenično stanje:

 

5. Odlučujući o tužbi podnositelja u upravnom sporu, Upravni sud pravilno je ocijenio da je grupa vijećnika Općinskog vijeća Općine Gornji Kneginec protivno odredbi članka 34. stavka 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, kao i odredbi članka 75. stavka 6. Poslovnika o radu Općinskog vijeća Općine Gornji Kneginec održala naznačenu 5. sjednicu Općinskog vijeća Općine Gornji Kneginec dana 21. prosinca 2001. godine.

 

Analizom činjeničnih utvrđenja iz točke 4. obrazloženja ove odluke i mjerodavnih odredbi Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi i Poslovnika o radu Općinskog vijeća Općine Gornji Kneginec, osporenu presudu Upravnog suda Republike Hrvatske Sud smatra donesenom pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava.

 

Niti u jednoj od gore citiranih odluka nema mantre navedene na početku o nedostatnosti pozivanja na navodne nezakonitosti u redovnom višestupanjskom postupku itd. itd.

 

U svim ovim postupcima - suprotno stavu navedenom na početku - utvrđuje činjenice (!), provjerava primjenu materijalnog prava i primjenjuje materijalno pravo, te raspravlja o povredama ustavnih prava koje su prethodno bile predmet rasprave na Upravnom sudu.

 

Drugim riječima, u dosadašnjoj praksi Ustavni sud je u postupcima protiv presuda Upravnog suda donesenim po zahtjevima za zaštitu Ustavom zajamčenih prava i sloboda postupao kao drugostupanjski sud!

 

Sve dok na početku navedenom odlukom U-III/6382/2010 nije sam sebi skočio u usta.

 

O mogućim razlozima - u nastavku.

[felixx]

KronicnaStranka je napisao:

 

 

"Evropljani" misle da su nas dotjerali u kakav-takav red! Ha, ha, ha - naivci još ne znaju s kim imaju posla

 

 

 

E, ovo trebam dat na majicu naštampat.

 

Kad bolje razmislim, treba to masovno naštampat. Pred referendum bu išlo k'o alva !!!

 

[KronicnaStranka]

Kad je riječ o ranijoj praksi Ustavnog suda, evo još jednog posebnog primjera.

 

U postupku U-III/443/2009 koji je u javnosti poznat jer su se u njemu sučelile dvije kandidatkinje za mjesto ustavnog suca, Ustavni sud nije samo odlučivao o onome što je prethodno raspravljao Upravni sud, pa ukinuo presudu Upravnog suda nego je i sam donio odluku u tom predmetu bez vraćanja na postupak Upravnom sudu! Za takav postupak ne postoje nikakve zakonske pretpostavke, pa je Ustavni sud time "dopisao" zakon. To je dovelo i do izdvojenih mišljenja nekih sudaca.

 

Drugim riječima, u tom postupku Ustavni je sud u potpunosti preuzeo ulogu drugostupanjskog žalbenog suda koju tako temeljito pokušava izbjeći, sve do izmjene – a ne samo ukidanja- odluke „prvostupanjskog“ suda.

 

Obrazloženje te odluke je dugačko i složeno, ali je dovoljno citirati ovo:

 

S obzirom na osobite okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud ne smatra da je Upravni sud dužan umjesto osporene presude donijeti novu, jer je Ustavni sud donio meritornu odluku o povredi ustavnih prava podnositeljice ustavne tužbe. Vraćanje na ponovni postupak cjelokupnog predmeta Upravnom sudu ponovo bi otvorilo pravnu mogućnost da nezadovoljna stranka, nakon provedbe upravnosudskog postupka u skladu s člankom 66. ZUS-a, podnese ustavnu tužbu i pokrene postupak pred Ustavnim sudom u istoj ustavnosudskoj stvari o kojoj je ovom odlukom meritorno odlučeno. U svjetlu okolnosti konkretnog slučaja, takvo rješenje nema racionalni temelj ni razumno opravdanje, osobito stoga što je prema članku 77. stavku 2. Ustavnog zakona Upravni sud obvezan "pri donošenju novog akta iz članka 76. stavka 2. ovoga Ustavnog zakona, … poštivati pravna stajališta Ustavnog suda izražena u odluci kojom se ukida akt kojim je povrijeđeno ustavno pravo podnositelja ustavne tužbe".

 

Ovo obrazloženje je na prvi pogled izuzetno cinično prema "običnim" podnositeljima ustavnih tužbi, jer navedeno vrijedi i kad Ustavni sud ukida presude redovnih sudova. Postupak se ponavlja, a nezadovoljna stranka opet može na kraju podnijeti ustavnu tužbu.

 

Međutim, treba uočiti razliku.

 

Kad Ustavni sud ukida odluke redovnih sudova, on ne odlučuje o meritumu stvari tj. o onome što je raspravljano pred redovnim sudovima, nego samo upućuje redovne sudove da pri ponavljanju postupka izbjegnu povrede ustavnih prava zbog kojih su im odluke ukinute.

 

U ovom slučaju Ustavni sud je donio odluku o meritumu stvari, dakle kao drugostupanjski sud je raspravljao o onome što je bilo predmet rasprave i pred Upravnim sudom.

 

Dakle, Ustavni sud izrijekom priznaje da je donio odluku o onome što može biti predmet rasprave i pred Upravnim sudom, dakle donio je odluku po istim razlozima koji se mogu iznijeti i pred Upravnim sudom.

 

 

Pa koja je onda osnovna razlika između tužbe protiv odluke Upravnog suda po zahtjevu za zaštitu Ustavom zajamčenih prava i sloboda u prvom gore navedenom slučaju U-III/6382/2010 u kojem se drži lekcija podnositeljici o „nepostojanju pretpostavki“ i ovih ostalih u kojem Ustavni sud meritorno odlučuje.

 

Moram napomenuti da su navedene odluke sve koje sam uspio naći u vezi odluka Upravnog suda povodom tužbi protiv odluka Upravnog suda povodom zahtjeva za zaštitu Ustavom zajamčenih prava i sloboda. Moguće je da postoje i druge, ali ja ih nisam našao, pa ove 4 odluke predstavljaju nasumični izbor, a nisu rezultat moje selekcije.

 

Dakle, što možemo uočiti?

 

Slučajno ili ne, ali u opisanim slučajevima, osim jednoga, stranke su bile pravnici, štoviše kandidati za suce, u zadnjemu čak kandidatkinje za ustavnog suca, dakle pravnička elita, a u prvom U-III/6382/2010 koji je povod ove teme je stranka anonimna građanka kojoj ustavnu tužbu nije pisao pravnik.

 

Iz navedenog je logično pretpostaviti da su navedene tužbe bile daleko stručnije sastavljene.

 

Međutim, može li to opravdati činjenicu da Ustavni sud tužbu podnositeljice odbacuje a da se uoće ne obazire na to što je predmet tužbe??

 

Naime, iz obrazloženja je vidljivo da ustavni suci uopće ne znaju o čemu odlučuju. Da citiramo ponovno navode iz obrazloženja:

 

Prvo:

 

6. U konkretnom slučaju podnositeljica je Upravnom sudu ponijela zahtjev za zaštitu Ustavom zajamčenih prava i sloboda protiv Odluke.....

 

Nakon toga:

 

Ustavni sud utvrđuje da se osporavajući razlozi istaknuti u ustavnoj tužbi iscrpljuju u ponavljanju razloga iznesenih u TUŽBI podnesenoj Upravnom sudu na koje je taj sud valjano odgovorio.

 

Dakle, u jednoj te istoj točki obrazloženja Ustavni sud navodi dva potpuno različita pristupa Upravnom sudu koja da su povod ustavne tužbe!!!

 

Isključena je nehotična pogreška jer i svi ostali elementi obrazloženja na koje se Ustavni sud poziva (nekakve nezakonitosti, višestupanjski postupak, žalbe i revizije...)

ukazuju na to da je Ustavni sud odlučivao kao da se radilo o odluci Upravnog suda po upravnoj tužbi a ne po zahtjevu za zaštitu Ustavom zajamčenih prava i sloboda.

 

Treba li još što dodati?

 

Ili možda ipak pred najvišom institucijom države koja bi trebala garantirati ravnopravnost građana pred sudom i zakonom to isto načelo ne vrijedi???