Useljenje psihičkih bolesnika u stan u vlasništvu države

[DemetraM]

Poštovani,

Namjera AUDIO je u konkretnom slučaju ovakva: dat će stan koji posjeduju u zgradi u kojoj živim i ja, na korištenje osobi iz Doma za psihički bolesne odrasle osobe. Moje pitanje je slijedeće: mogu li stanari potpisati nekakvu peticiju (svi u zgradi, vlasnici stanova) kojom se protive useljenju takve osobe (zbog bojazni od problema, neslaganja i izazivanja nereda ), i kolike su nam šanse na sudu (pretpostavljam da bez odluke suda nije moguće zaustaviti proces useljenja takve osobe u našu zgradu ).

Zahvaljujem na odgovoru.

[G-man]

Smatram kako trenutno sa stavom o "hipotetskoj opasnosti" od novog sustanara nećete postići ništa. Dapače, čak i sterotipno pristupate problemu. Vrlo vjerojatno ne znate ama baš ništa o tom čovjeku, a već ga stigmatizirate (iako je donekle razumljiva vaša skepsa).

 

Međutim, da me krivo ne shvatite, ukoliko bi problema doista bilo - imate na dispoziciji institut isključenja iz suvlasničke zajednice iz čl. 97. i 98. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - http://www.zakon.hr/z/241/Zakon-o-vlasni%C5%A1tvu-i-drugim-stvarnim-pravima

[DemetraM]

Znate za izreku "tko se jednom opeče, puše i na hladno"! To je slučaj i kod nas u zgradi, ali manje bitno, jer nije zadana tema. Znam za mogućnost isključenja iz suvlasničke zajednice, ali smo svi u zgradi poželjeli (ljudska osobina) djelovati, onemogučiti uzrok, a ne posljedicu.

Zašto čekati dok se "nešto ne dogodi"? Zar se nije već mnogo puta pokazalo pogrešno pustiti npr. kažnjenika iz zatvora, jer se pokajao i socijalizirao , natrag u društvo? I on jedva dočekao da opet počini nekakav zločin?

Ova lažna "humanost" ,po mom skromnom mišljenju, ne pomaže društvu! Naravno, ne želim nikoga osuditi prije vremena, "stigmatizirati", kako ste se vi izrazili, već onemogućiti ponavljanje sličnih problema.

[G-man]

Razumijem ja vas jako dobro. Ali... AUDIO će, po svemu sudeći donijeti odluku, a s ovakvom argumentacijom o "potencijalnom problemu", pogotovo na sudu - smatram da nećete postići ništa.

 

Ali mene ovdje zanima jedna stvar - otkuda vama taj podatak? Jel znate da su podaci o zdravlju pojedinca strogo osobni podaci zaštićeni zakonom? Upozorite osobu koja vam ih je dala na tu činjenicu.

[ude]

Poštovana!

 

U razvijenim zemljama ukidaju se prihijatrije .Psihijatrijsko liječenje na bolničkom odjelu je kratko samo dok traje akutno stanje kasnije ,se pacijenti vraćaju u obitelj ili im komuna(kod nas se to zove lokalna samouprava) nalazi stan i po nekoliko takovih pacijenata živi u stanovima pod kontrolom liječnika ,Medicinske sestre im administriraju lijekove i kontroliraju uredno uzimanje lijekova. Postoji kontrola higijene , nabava hrane i općenito takvim se ljudima daje šansa za normalan život.

Kod nas bi mnogima trebalo promijeniti kod u glavi tako da mogu shvatiti da svatko ima pravo na život i bolesnik i zatvorenik , siromašan i bogat , obrazovan i manje obrazovan,

Možda bi se Vi trebali sa strukom konzultirati o svojim strahovima,svakako prije pisanja peticija.Jedan moj susjed za peticije kaže "s tin si čovek more r ... ob.

Opasnost u društvu čine loši i blesavi ljudi a ne bolesnici.

 

Pozdrav!

[DemetraM]

Razumijem ja vas jako dobro. Ali... AUDIO će, po svemu sudeći donijeti odluku, a s ovakvom argumentacijom o "potencijalnom problemu", pogotovo na sudu - smatram da nećete postići ništa.

 

Ali mene ovdje zanima jedna stvar - otkuda vama taj podatak? Jel znate da su podaci o zdravlju pojedinca strogo osobni podaci zaštićeni zakonom? Upozorite osobu koja vam ih je dala na tu činjenicu.

 

Eh, da.. kod nas je primjena zakona ionako vrlo diskutabilna stvar... ali podatak sam pročitala u dnevnim novinama "Glas Slavonije" od 14.09.2013.(ili 15.09.- nisam sigurna),

gdje je objavljena čak i slika jedne zgrade u koju namjeravaju smjestiti bolesnika (ili više njih), kao i lokacije ostalih stanova u gradu koje trenutno preuređuju kako bi ih nastanili. Toliko o zaštiti osobnih podataka...

[DemetraM]

Poštovana!

 

U razvijenim zemljama ukidaju se prihijatrije .Psihijatrijsko liječenje na bolničkom odjelu je kratko samo dok traje akutno stanje kasnije ,se pacijenti vraćaju u obitelj ili im komuna(kod nas se to zove lokalna samouprava) nalazi stan i po nekoliko takovih pacijenata živi u stanovima pod kontrolom liječnika ,Medicinske sestre im administriraju lijekove i kontroliraju uredno uzimanje lijekova. Postoji kontrola higijene , nabava hrane i općenito takvim se ljudima daje šansa za normalan život.

Kod nas bi mnogima trebalo promijeniti kod u glavi tako da mogu shvatiti da svatko ima pravo na život i bolesnik i zatvorenik , siromašan i bogat , obrazovan i manje obrazovan,

Možda bi se Vi trebali sa strukom konzultirati o svojim strahovima,svakako prije pisanja peticija.Jedan moj susjed za peticije kaže "s tin si čovek more r ... ob.

Opasnost u društvu čine loši i blesavi ljudi a ne bolesnici.

 

Pozdrav!

 

Slažem se sa vama u potpunosti!

Ali sada ide jedno veliko ALI! I sami kažete "u razvijenim zemljama"... što mi po pitanju pravosuđa ( a i puno ostalih pitanja ) NISMO. Nisam uvjerena u oblik pomoći drugima, i to na način da im se omogući ponavljanje radnji koje su ih dovele u stanje koje zahtjeva intervenciju pojedinih državnih institucija. Svatko od nas ima izbora da svoj život uredi kako želi i da sukladno toj odluci snosi posljedice - dobre ili loše. I naravno da svaka odluka u životu nije uvijek generalno dobra. Moj životni moto je "ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi", nastojim ga živjeti. Možda me niste shvatili, čim predlažete da se konzultiram sa strukom... cijela priča je proizašla iz toga da su stanari iz moje zgrade (uključujući i mene), već prije proživljavali traume sa "nesređenim" obiteljima tipa socijalno ugrožene obitelji, otac pije, tuče ženu i djecu, prima socijalnu pomoć. Nakon godina trpljenja uznemiravanja- tučnjava, galame, razbijanja boca, glasne glazbe i iživljavanja do kasno u noć (iako je policija bezbroj puta bila pozivana, privodila i muža i ženu jer je s vremenom i ona jadna počela piti i iživljavati se nad djecom), djeca su počela isti scenario. A sve to smo proživljavali mi stanari, jer su zidovi vrlo tanki. Sve dok se nisu jednog dana samo odselili. Gdje? Što je s njima bilo? On u zatvor, a ona valjda u neku ustanovu.. djeca u dom. Poznat scenario? Zar za sve to vrijeme (govorim o godinama nemira i galame), mi ostali sustanari nismo imali pravo na miran život? Gdje je tu naše pravo? Dok su se institucije prepucavale oko nadležnosti nad slučajem, mi smo trpili. I recite mi da li je naš "strah " neopravdan? Eh da, zaboravila sam, sada smo razvijena demokratska zemlja, to se neće više događati...

 

Poštovanje!

[G-man]

"Pljesak" za Glas Slavonije. Ostalo neću više komentirati.