Umjetnost i Pravo

[anonimno]

Crveno-crno sveučilište u Café baru As u Zagrebu, na uglu Boškovićeve i Petrinjske, koje je imalo desetak izložbi i petnaestak performansa. Naravno da crveno i crno korespondira s cjelovitim anarhizmom, jednako tako i s alkemijskim rubedom i nigredom. Radilo se, dakle, o neformalnom mjestu gdje su dolazili različiti profili umjetnika, filozofa,teoretičara umjetnosti... Nerado govorim, ali umjetnici i umjetnost me doslovno ne zanimaju iz tog razloga što sam stjecajem okolnosti postao i antipovjesničar umjetnosti. Ono što me danas zanima jest sinteza svih znanja, povijesnih prikaza koja pretpostavlja sve iz Sada, sadašnjega trenutka; sve što nije sada za mene ne postoji, pa tako se i ne bavim arhiviranjem toga rada. Ono što me zanima posljednjih deset, jedanaest godina jest rad na ujedinjavanju raznovrsnih teoretičara, analitičara poput Junga, Wilhelma Reicha, Sándora Ferenczija i drugih u okosnici Četvrtog puta – riječ je o Gurđijevljevoj metodi – sa svim sljedbenicima dobrih mističara iz nekih drugih epoha. Umjetnici su jako frustrirani i dosadni ljudi koji imaju mrtvi seksualni libido, pa samim time i njihova je umjetnost mrtva. Ona u sebi nema nikakvu potenciju ljubavničkog zanosa i ljubavničke ekstaze; lišena je životne orgonike i samim time postaje frustrirana; nema svoje biće koje može transcendentirati – bez obzira što je umjetniku dano po poslanju samoga Univerzuma mogućnost svjesne promjene evolucije svijesti. Današnja umjetnost nije produkt svijesti iz tog razloga što su umjetnici mrtvi i spavači, jer stvaraju iz Uma. Naša umjetnost nema više onu hrabrost koju je posjedovala; ona više nije izazov, postala je jalova. Ona više nije duhovna, spiritualna i tjelesna, a time više nema transcendenciju i mentalnu formu – ona je astralna, ona je u znaku; a ako moram tražiti znakove i zaključivati o tom radu, onda je to goli qrac Ti ego tripovi idu mi na nerve – jer svi oni stvaraju iz svojih puževih kućica – oni su muževi-puževi, kako bi rekao Lautréamont, a njihov doprinos cjelokupnoj svjetskoj avangardi je minoran.

[anonimno]

..a misliš li ti platit alimentaciju ili ne ?

[anonimno]

je napisao:

..a misliš li ti platit alimentaciju ili ne ?

 

:lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol: :lol:

[anonimno]

http://ljetokulture.osijek.hr/galerija.aspx?id=35

 

[anonimno]

»Napustio pravni fakultet, nije polagao ispite, rano počeo pisati za novine i često viđan u društvu lakih žena«, to je samo dio iz policijskog izvještaja o ponašanju i kretanjima Augusta Šenoe, praškog đaka u razdoblju od 1859. do 1864. godine. Upravo taj period studentskih dana, kao i Šenoin kasniji boravak u Beču 1864/65., ono je razdoblje koje je u razmatranje uzela autorica Miroslava Tušek u svojoj knjizi »August Šenoa – Nepoznati rani radovi na češkome i njemačkom jeziku«.

[anonimno]

http://www.trekearth.com/gallery/Europe/Croatia

 

Dušan

[anonimno]

Hrvatska diskografija bogatija je za balkangalaktički turbo-folk novi album "Bombardiranje Srbije i Čačka" skupine Let 3, koji su ovi riječki glazbenici / performeri / umjetnici pomno brusili gotovo pune tri godine. Unikatan je to spoj naizgled nespojivog - rocka, etna, narodnjaka, trasha, ex-YU sweet popa osamdesetih, elektronike, drum'n' bassa i nu metal prangijanja i što već svega ne.

 

"Mi ne zbijamo šalu, time se bavila 'Top lista nadrealista'. Mi stvaramo nova značenja, sastavljamo ih od mnogo štošta, ima u tome puno humora, ali nema parodiranja. Parodiranje je isto što i paradiranje. Ovo naše je novi svijet, neka nova zemlja, Nova Jugoslavija!" - izjavili su letovci za Novi list ovih dana prilikom izlaska novog albuma.

 

"Let 3 je već dugo umjetnička grupa koja se izražava na različite načine, istovremeno smo i rock-bend i multimedijalna scenska skupina i dizajneri masovnih uzbuđenja putem medija. Ali sve su te različite aktivnosti povezane u cjelinu izraza kao što su povezane i funkcionalno. Svaki rock ili pop izvođač svjesno ili nesvjesno radi na i radi s kolektivnim i pojedinačnim emocijama slušatelja, gledatelja, slučajnih prolaznika. Mi to radimo s jasnim namjerama, proračunato vrtamo po dušama ljudi na sve raspoložive načine osim fizičke prisile" - nastavljaju oni.

 

Neminovno je da "novi" Let3 gubi naklonost jednog dijela svoje dosadašnje publike, posebice onih "pravovjernih rockera", s ovim otvaranjem Pandorine kutije u koju je do sada uspješno zavirio samo "gospodin umjetnik" Goran Bregović. Za razliku od Bregovićevog recikliranja i prepaketiravanja postojećih glazbenih produkata letovci nude bombardiranje sa nešto drugačijim predznakom - nude nam shizofrenu viziju Nove Jugoslavije i njenih pripadajućih republika i pokrajina u svim aspektima, bilo glazbenim, tekstualnim, scenografskim, dizajnerskim ili kostimografskim. Nikada više nisu bili "na rubu", nikada provokativniji, koliko god odbijali potvrditi da su provokativni, posebno u medijskim istupima, upravo sada "titraju jaja" više nego ikada prije. Netko će se naći razočaranim, uvrijeđenim, isprovociranim, netko će uživati i plesati uz CD, a netko ostati sasvim zbunjen. Neosporno je da će bombardiranje grupi donijeti nezanemarivo širi manevarski koncertni prostor kao i posve novu publiku koja ih je do sada otpisivala kao "previše alter". Ne treba također niti zanemariti koncertno oprobavanje "folk koncepta" oči-u-oči s njihovom starom publikom od Triglava do Vardara. Nekima će biti "previše cirkus". Nekima tu neće biti muzike. Nekima će biti odlični i zabavni. Nekima "carevi". I tako dalje... sve ovisi o kutu gledanja. Čak su i u našoj maloj redakciji reakcije na album podjeljenje.

 

Prvi efekt bombardiranja je postignut - svi pričaju o Letu 3. Od medija, kolega, političara, sociologa, fanova, sve do teta u supermarketima diljem Lijepe naše. Onaj drugi val treba sačekati, za njega je važan faktor (čimbenik, ako vam je draže) samo linearan protok vremena. Prijašnje albume ove grupe je krasio epitet "starog vina" - što stariji to bolji. Za "Bombardiranje Srbije i Čačka" bi mogli reći da je više kao "jedna ljuta dupla rakijica s nogu", nego blaga vinoljubiteljska filozofska nedoumica.

 

Sve je i svašta "Bombardiranje Srbije i Čačka". Veliki posljednji album jugo muzike koji je poput crne rupe u sebe usisao sve raspoložive materije u svojoj blizini i ispljunuo ih tolikom žestinom da sve frca u ovom dijelu svemira (Balkana). mogao bi se sada napraviti barem jedan opsežni rad na temu što su Rambo Amadeus, Nervozni poštar i (sadašnji) Let3. Đu ili ba? Ako kužite što mislim reći...

 

Vrhunske u svakom pogledu "Ero s onoga svijeta" i "Sokol" stoje uz bezgranično ljigave folk-pop-trash začine Joea Maračića Makija, Miše Kovača i Šabana Šaulića? Deep Purple i The Doors rame uz rame s dragačevskim trubačima i drum'n'basssom? I tako redom, tko bi nabrojao sve dijelove kolaža... Glazbeno i produkcijski ovo je daleko najbolja ploča Leta 3. Prlja je nenadmašan u pjevačkoj interpretaciji. Dečki na gitarama razigrani i nadahnuti. Doduše, najmanje je ovo autorska ploča jer dosta prostora imaju obrade i sampleovi, no to čak i ne smeta jer se u "koncept" neke Nove Jugoslavije savršeno uklapaju šablone manje-više poznatih melodija. A ukusi? O njima se ne raspravlja, jel'te? Bombardirajte se malo sami. Materijala ima. Ovo nije ziceraški album grupe s višegodišnjim stažem i statusom ponajboljeg domaćeg rock benda. Let3 nije bend. Ovo nije još jedan album. A moje mišljenje o materijalu... pa, stvarno se dugo nisam ovako dobro nasmijao uz jedan Compact disc. Kažu da je smijeh ljekovit... eto i rakijice. Ajd' živjeli!

 

Tracklisting:

 

1. Mala soba

2. Ero s onoga svijeta

3. Riječke pičke

4. Odvest ću te na vjenčanje

5. Zurle treštat

6. Rado ide Srbin u vojnike (Pička)

7. Dijete u vremenu

8. Sokol

9. Ciklama

10. Beograde

11. Alam Iđazi

12. Mamne Baneta

13. Jahorina

14. Kurcem u čelo

15. Odpeljal te bom na poroko

16. Most na Drini ćuprija.

 

Anton Cvijić - Ri-rock.com, prosinac 2005.

 

 

[anonimno]

METHODOLOGIJA DRUŠTVENIH ZNANOSTI ” Dr. A. Lauca može se vidjeti primjena ( Davidove ) zvijezde s kojom se tumači osnovna struktura društvenog fenomena. Trokut s vrhom prema gore označava se kao TEHNOLOGIJA - FILOZOFIJA - PRAVO, a trokut s vrhom prema dole označava se kao EKONOMIJA - BIOLOGIJA - PSIHOLOGIJA. Kod ovakvih plošnih dvodimenzionalnih prikaza uvijek manjka četvrta točka. Te četvrte točke prema mom mišljenju su kod prvog tetredra UMJETNOST,a kod drugog to je RELIGIJA, tako da zapravo imamo: TEHNOLOGIJA - FILOZOFIJA - PRAVO - UMJETNOST i inverzno imamo EKONOMIJA - BIOLOGIJA - PSIHOLOGIJA - RELIGIJA. Ta dva inverzna tetraedra prožimajući se stvaraju sve fenomene svijeta u prirodnoj i tvoračkoj ljudskoj izvedbi, općenito kazano, kao ONO što se može nazvati PRIRODOM i arteficiranim svijetom, odnosno svijetom stvorenim od strane čovjeka posredovanjem ljudske inteligencije i vještine.

S ovim primjerom se ujedno kazuje i pokazuje da tetraedralna zvijezda ima i negeometrijsko značenje. Kod svakog tetredralnog prikaza mora se imati na umu njegov fraktalni i izomorfni karakter, tj. sposobnost mikro i makro umnažanja kako to simbolički pokazuje tetraedar Sierpinksog. ( Pogledajte taj tetredra na internetu.) Konkretno u ovom slučaju to znači da se svaki sadržaj koji označava vrhove tetraedra dalje tetredralno strukturira što se lako može uočiti i dokazati kod svake date oznake vrha. Kako to izgleda na vrhu psihologije pokazuje Jungov tetraedar funkcionalne svijesti: OSJETILNOST, MIŠLJENJE, ĆULNOST I INTUICIJA. (SENSING, THINKING, FEELING AND INTUITION.) Svaki ovaj „ vrh ” dalje se četvorno strukturira po ekstrovertriranoj i introventiranoj dvojnosti. Ista stvar je s temeperamentima gdje su na vrhovima tetredra: melankolik, sangvinik, kolerik i flegmatik podijeljeno na introvertrirane i ekstrovertirane . Na www.tri-network.com možete vidjeti MATRICU temperamenata koja je po logosu identična MATRICI DNA molekule po kojoj se stvaraju aminokiseline. Evo teksta koji o tome govori: „ The four-letter codes produced by the MBTI, when they are accurate and verified for individuals, match Keirsey's sixteen type patterns. While at first glance the matching process looks illogical, it occurs at a deep theoretical level when comparing Jung's and Kretschmer's original works. More importantly, it occurs on a descriptive, behavioral level. Following, is The Temperament Matrix™ with the sixteen themes, Interaction Styles, the four-letter MBTI codes, and the type dynamics patterns represented by the type code. (The dominant is listed first, auxiliary second, tertiary third, and inferior fourth.) ”

Ova četveroslovna MATRICA sveprisutna je u strukturi Čovjeka kao dva tetredra žensko - muško od DNA molekule do strukture mozga i naše mentalnosti. To je svakako grandiozni pronalazak koji se eto i na makrorazini očitava kao makrostruktura čovjeka: soma, osteo, krvžilni sustav sa srcem i živčani sustav s mozgom. To su sve neoborive činjenice koje su i uporište Filozofije Ishodišta koja se sva utemeljuje na ekspliciranom tetraedralnom logosu. Taj logos kao što vidiom nalazimo i u psihologiji čovjeka. Tu je svakako i psihoanalitičar Lacan koji postavlja teoriju o ČETIRI mentalna diskursa: Master, University, Hysteric, Analyst. Naravno uz Lacana mora se spomenuti Freud koji je uveo četiri temeljna pojma psihoanlaize: nesvjesno, ponavljanje, prijenos i nagon.

Nadam se da je napisano dovoljno za konkretizaciju ( Davidove ) tetredralne zvijezde kao MATRICE cjelokupnog našeg mentalnog ustroja i mentalne dinamike koja se odvija autopoietički uvjetovano inverznim polaritetom svakog tetraedra u teraedrima Čovjeka.

[anonimno]

Krenimo od toga zašto ste promijenili ime?

– Kršten sam u Katoličkoj crkvi u Somboru 1937. godine kao Antonius Tomislav Gotovac. Međutim, moj otac je tražio da koristim samo ime Tomislav. Lauer je djevojačko prezime moje majke, Njemice rođene u Somboru. Datum 9. veljače mi je značajan dan, ne zbog toga što je to moj rođendan, nego zato što me tog dana moja majka donijela na svijet.

Majka je uvijek najvažnija osoba u čovjekovom životu. Kako vas ona donese na svijet, kako vam usadi dušu, ponašanje i osjećaj za stvarnost, takvi ostanete zauvijek. Svaka zvijer na kugli zemaljskoj, svaki zlikovac i genije ima svoju mamu koja mu je tepala dok je bio mali. U maminom okrilju svi smo isti, i luđaci, i genijalci. Moj otac Ivan Gotovac nije imao pojma o artu. Smatrao je da je umjetnost izmišljanje smeća, dok je moja majka Elizabeta uživala u umjetnosti.

 

 

Ne odričem se prošlosti

 

Je li odluka o promjeni imena potaknuta obračunom s ocem?

– Da. Stari je prema mojoj faci bio strašno surov. Naime, moj materinski jezik bio je mađarski i lalinski srpski, što je njega sigurno iritiralo kad smo u mojoj četvrtoj godini iz Sombora došli u Zagreb, u endezahiju. Moj stari je, naime, bio opsjednut hrvatskom državom. Kako sam ja performer, došao je na red taj dio moje ličnosti, vezan uz promjenu znamenja po kojem sam poznat u administraciji. Ne odričem se svoje umjetničke prošlosti. Potpisivat ću se Tomislav Gotovac a.k.a Antonio Lauer. Nakon određenog vremena, kad se administracija navikne, ostat ću samo Antonio Lauer.

Prilično je neobično da netko u 68. godini promijeni ime. Što su vam rekli službenici u državnoj administraciji?

– Kad su me pitali za razloge, rekao sam da želim sam izabrati svoje ime i prezime. Službenica je bila jako susretljiva, a olakotnu okolnost predstavlja i činjenica da sam se odlučio za svoje krsno ime i djevojačko prezime majke. No, rekli su da u službenim dokumentima mora ostati Gotovac. Zato se potpisujem kao Antonio G. Lauer.

Kako vas oslovljavaju vaši prijatelji i znanci?

– Najveći prijatelji, kao što je Željko Radivoj, zajebavaju me. Svako jutro kad se vidimo kaže mi: »Dobar dan, gospodine Antonio!« Počeo sam dobivati poštu na novo ime.

 

 

Sudar s pravima artom

 

Od početka djelovanja na sceni, tijelo vam je glavno sredstvo umjetničkog izražavanja, što naša sredina još uvijek nije spremna prihvatiti na isti način kao umjetnost baziranu na klasičnim disciplinama. Zašto ste se odlučili za taj medij?

– Rad s tijelom uvijek je bio malo problematičan. Takozvana normalna većina gleda na to misleći: »Ti nas zajebavaš«. S obzirom na to da je takvo mišljenje kod većine ljudi, onda se toga i ja pridržavam. No, to je umjetničko zajebavanje. Već u ranom djetinjstvu oduševio sam se skulpturama, a prvi veći umjetnički šok doživio sam kao četverogodišnjak, kad sam u Zagrebu na Kazališnom trgu ugledao Meštrovićev »Zdenac života«. Impresionirala me kružna skulptura na kojoj su svi likovi goli. Došao sam u Zagreb iz Sombora 1941. godine. Bio je rat, stvarala se ustaška država. Sve mi je bilo novo. Svakodnevne uzbune, policijski sat, zamračenje. U tom okruženju Meštrović mi je jako puno značio. To je bio moj prvi sudar s pravim artom. Puno mi je značila i crkva Sv. Blaža, remek-djelo arhitekta Viktora Kovačića, jedna od najljepših crkava napravljenih u 20. stoljeću, u kojoj sam vidio sličice Isusove kalvarije.

Kako je moguće da vas i danas, u 68. godini, u Hrvatskoj smatraju avangardnim umjetnikom?

– Ne smatram se avangardnim umjetnikom. Odgojen sam na klasičnom slikarstvu koje sam počeo upoznavati kao desetogodišnjak u Modernoj galeriji, dok je tamo bio jedan od kustosa Dimitrije Bašičević. Taj genijalni kustos izlagao je vrhunske stvari: genijalnog Lea Juneka, Savu Šumanovića, Dobrovića...

Velika čistka fundusa napravljena je ondje 1971. godine kad su bacili van puno fenomenalnih stvari. Modernu galeriju otkrio mi je Stjepan Lahovsky, moj profesor crtanja u 5. muškoj gimnaziji. Vodio nas je na značajne izložbe pedesetih godina, kad su se počela otvarati vrata svijetu, a u ZagrebŽENSKA DUŠA U MUŠKOM TIJELU

 

Desetljećima ste provocirali građanstvo svojom golotinjom. Zašto sada pokrivate genitalije flasterom?

– Pokrio sam penis da ne budem seksualno određen. Skužio sam tijekom sedam banki da moja duša ima i ženski dio. Vidio sam da su mnogi veliki režiseri, u stvari, žene. Jedan od najvećih, David Lean, stopostotna je žena. To dokazuju njegovi filmovi, od »Kratkog susreta« do »Lawrencea od Arabije«, njegova autoportreta. Također, žensku dušu imaju Howard Hawks i Kurosawa, kao i oni redatelji koji se direktno deklariraju kao »drugi«, poput Fassbindera i Gusa Van Santa. Pitat ćete me za dokaz. Nema tu dokaza. Jedan od najvećih radova velikog Marcela Duchampa je pretvaranje u ženu. Za one koji dobro njuše stvar, nema tu nikakve novosti, to je starost.

počele dolaziti senzacionalne stvari poput Pekinške opere, koju Europa upoznaje tek danas. To je bitno utjecalo na moje shvaćanje umjetnosti.

S Brodwaya je stigla originalna predstava »Porgy & Bess«. To je bio šok! Gledali smo Peter Brookovu predstavu »Titus Andronicus« i Vivian Leigh uživo. Navodno se iza kulisa ševila s radnicima. U Zagreb je došao Lawrence Olivier, a u HNK Bojan Stupica. Branko Gavella je napravio kazalište i stvorio pet, šest sjajnih redatelja. Imali smo Antonia Janigra i Zagrebačke soliste, zagrebačku operu s Ružjakom, Neralićem.... HNK je bio doživljaj. A čitavo to vrijeme Jugoslavija je bila konc logor. Nismo imali pasoše, nismo mogli van.

 

 

Kustosi glavni krivci

 

Kako se ta situacija odrazila na vas?

– Tako da smo vjerovali da ćemo kad-tad postati Europa i svijet, ma smo moj k...! Otišlo je sve u tri p... materine.

Zašto ste se obrušili na zagrebačke povjesničare umjetnosti?

– Preko većine kustosa furaju se laži i zato sam bacio rukavicu velikim iskrivljivačima likovne povijesti. To su, prije svih, Krleža i Krsto Hegedušić te grupa Zemlja. Nastavljači su Grgo Gamulin, najveći štetočina u kunsthistoriji i njegova asistentica Vera Horvat Pintarić, njen pulen Zvonko Maković, da ne govorim o sitnim ribama kao što su Tihomir Milovac, Leonida Kovač, Nada Beroš...

Većina kustosa nema prave kriterije. Dozvolili su da najveći hrvatski umjetnici do danas nemaju svoje monografije. Monografiju nema grupa Exat, Vlado Kristl, Ivan Picelj, Marijan Jevšovar... Knifer je tek nedavno dobio monografiju, a djeluje već pola stoljeća. Da ne spominjem Vaništu, Kožarića i druge članove grupe Gorgona. Antun Motika nema monografiju, nema prave monografije o Edi Murtiću, oslobođene svih političkih ####rija. Bio je veliki umjetnik, kao čovjek nije bio takav.

Meštrović nema pravu monografiju, kao ni genijalni Andrija Maurović, jedan od najvećih umjetnika 20. stoljeća. Bili smo fenomenalni frendovi. Skužili smo da isto mislimo o tijelu. Maurović je bio poznat po tome što je po čitav dan hodao gol, u svom ateljeu na početku Pantovčaka. Novinare je primao gol. Bio je senzacionalan.

Jesu li za marginalni status hrvatskih umjetnika uistinu krivi kustosi koje spominjete?

– Tko drugi? Najvažniji su ovi koji su usmjeravali kustose. Ta kunsthistoričarska škola na Filozofskom faksu gdje sada drma Maković, mogla bi nešto napraviti. Kako to da se na faksu ne predaje suvremena povijest? Nema Grupe šestorice, Mangelosa... U umjetnosti 20. stoljeća Hrvatska je prva. Jači smo od svih! O tome klinci danas ništa ne znaju. Ali, znat će sve o Grgi Gamulinu kojemu sada štampaju šest knjiga. Pa, tko će to čitati? Raspad sistema vlada i na Akademiji likovnih umjetnosti, kao i na Akademiji dramskih umjetnosti. Tko je taj Bruno Gamulin? Osim mene, nitko se ne usudi tim ljudima u lice reći: »Marš u p... materinu!«

 

 

Moćnici su idioti

 

Tko danas vodi umjetničke akademije u Zagrebu?

– Zli ljudi. Svi će reći da sam lud, ali ja samo želim reći sljedeće: kako nešto ne valja u politici i u ekonomiji, tako ne valja ni u artu. Kod Amerikanaca i Francuza ovakvih problema nema. Tamo postoji paralelizam: postoje idioti kao i kod nas, samo što nemaju toliko moći. U značajnim muzejima kao što su Whitney, Guggenheim ili Metropoliten ne može izlagati, primjerice, jedan Željko Kipke. On svoje mjesto može naći u nekoj galeriji u Sohou. Zanimljivo je da jedan zagrebački slikar, Željko Lapuh, uporno godinama radi jednu te istu stvar. Nitko da kaže kako Kipke skida Lapuha. Znam te dok si ikra bila, ribetino jedna gadna! Nemam ništa protiv toga da netko zarađuje, ali neka ne sere po kulturi.

Tko danas drma hrvatskom kulturom?

– Ja mislim kreteni! Drmaju oni koji imaju najbolje veze, homoseksualne i masonske. Tako je u čitavom svijetu. Isključio bih jedino židovski lobi. Oni imaju moć samo u New Yorku. U Americi vlada antisemitizam. Nema nikakve globalizacije, to je rat Amerike protiv Europe. Amerika je ljubomorna na staru Grčku, Rim, njemačku filozofiju i muziku, na rusku književnost, talijanski belcanto... Veliki Mondrian je živio kao zadnja bijeda u New Yorku. Nije imao love da plati licencu za ženidbu, a sad ga dižu u nebesa. Tretirali su ga k'o smrdljivo ####. Svi su dolazili u njegov atelje na Manhattanu, a nitko mu nije dao ni centa.

Jedini od kustosa o kojem govorite pozitivno je Ješa Denegri. Zašto?

– Jerko Denegri, jedan od glavnih kustosa Nove umjetničke prakse, zaslužan je za moj proboj u likovne vode. Godine 1976. napravio mi je prvu likovnu izložbu u Studentskom centru i uveo me u establishment. Svi su popizdili: Dimitrije Bašičević, Dado Matičević i Marijan Susovski, ta banda oko Vere Horvat Pintarić. Bašičević je bio genijalan umjetnik, ali kao čovjek... Sve do nedavno, Knifer, Kožarić i Vaništa bili su moja tri najdraža živuća hrvatska umjetnika. Bio je još jedan veliki kojeg sam zaboravio, a živio je u Zagrebu i svi su ga mrzili: Ljubomir Micić. Vaništa i Micić su jedini tipovi koji su imali veze s najvećim umjetnicima svoga doba. Zagreb je 1961. godine, za vrijeme Novih tendencija 1, bio likovni centar svijeta.

Zašto taj likovni centar svijeta nije bio u stanju napraviti Muzej suvremene umjetnosti?

– Zato što su moćnici idioti. Oni suvremenu umjetnost ne jebu.

 

 

Ispravljanje krive Drine

 

Da se danas skinete na Trgu bana Jelačića i izvedete neki performans, kakve bi reakcije izazvali?

– Grozne! Gore nego ikad. Kod nas je danas dosta jak utjecaj Katoličke crkve koja ima grozan odnos prema suvremenom artu.

Imate li još uvijek potrebu skidati se na javnom mjestu?

– Ne! Uvijek postoje idioti koji vas mogu napasti, a sad sam star pa ne mogu trčati. Prije sam imao zaštitu Stipe Šuvara, i to preko Stipe Oreškovića koji je bio jedan od glavnih u Narodnoj omladini. Orešković je bio kuhan i pečen sa Šuvarom. Imali smo deal: ako bi postojala mogućnost da me netko natambura ili ako bi se nešto drugo dogodilo, on bi zvao Šuvara, a ovaj ministra policije. Tako samo mogao početi performans bez ograničenja, a poslije što bude. Naime, skidanjem na javnom prostoru kršite red. Ja sam znao da sam u prekršaju, ali neke stvari sam morao napraviti bez obzira na posljedice. Sve što sam radio na ovom svom Trgu, napravio sam da zabodem prst u oko. Poticaj je bila čista estetika. Svi moćnici su se iživljavali na meni. Nešto od toga objašnjavam u novom filmu »Cezar Frank Wolf Vostel«.

Smeta li vam što vas u javnosti više doživljavaju kao čudaka nego kao umjetnika?

– Ma, boli me ####. Važno je samo da ne tuku.

Povjesničari umjetnosti neće vas tući, ali će se sigurno uvrijediti i tvrditi da vam »nisu sve na broju«. Je li vam to bio cilj?

– Svojim istupom hoću ispraviti krivu Drinu. Hoću li u tome uspjeti, boli me ####. Ovo je moj obračun s njima. Pun mi je #### da godinama gledam govna, a prave nam stvari promiču i otkrivamo ih 2010. godine.To što kažu da sam lud, to mi ne donosi jedan, već tri plusa. Sad imam distancu spram svega. Nije me strah trenutačne smrti. Strah me samo ljudi, da me ne unakaze, učine invalidnijim nego što jesam. Ostalo mi je svejedno. U sedmom mjesecu 2000. godine pao sam s tri metra visine na beton. Ne znam kako sam ostao živ. Vjerujem u Boga, a najveća tajna mi je kako funkcionira ljudski organizam. Stoga, dame i gospodo, možete raditi sa mnom šta hoćete. Nosite se svi u tri pičke materine.