Savjet o žalbi na presudu prvostupanjskog suda

[River87]

Poštovani, molio bih Vas mišljenje i savjet vezano uz presudu prekršajnoj suda.

Ukratko, prekršajno i kazneno nekažnjavana osoba srednjih godina je zaustavljena u svojstvu suvozača na policijskom punktu 10km izvan grada u kojem se odgrava sportsko natjecanje. Policija ustanovljava da vozilo i njegovi putnici putuju na športsko natjecanje (temeljem tablica i prebivališta putnika). Alkotest pokazuje 0,9, što je po zakonu o spriječavanju nereda na sportskim natjecanjima, protupravno ponašanje opisano u čl. 4., st. 1. zakona (pokušaj ulaska, dolazak i boravak na prostoru športskog objekta u alkoholiziranom stanju iznad 0,50 g/kg), a u vezi čl. 4., st. 2. zakona (Protupravna ponašanja iz stavka 1. ovoga članka mogu biti ostvarena tijekom čitavog razdoblja od polaska, putovanja, trajanja natjecanja do povratka sa športskog natjecanja.) kažnjivo po čl. 39., st. 1., podst. 3. zakona.

 

Pred sudom se pokreće postupak a okrivljenik dostavlja pisanu obranu u kojoj tvrdi da nije "pokušao ući, došao ili boravio na prostoru športskog objekta" nikako, pa ni u alkoholiziranom stanju, i to nije činio tijekom čitavog razdoblja putovanja kao što to definira čl. 4 st.2 zakona.

Osim toga, okrivljenik tvrdi da nije išao na sportsko natjecanje i nudi sudu saslušanje svjedoka. Okrivljenik ne dovodi u pitanje rezultate alkotestiranja.

 

Sud na ročistu sasluša policajca, koji izjavi da je nesporno utvdio da okrivljenik ide na sportsko natjecanje. Sudac to uvaži, pisanu obranu proglasi neuvjeljivom, zanemaruje ponudu za saslušanjem svjedoka te obranu proglašava osmišljenom u svrhu izbjegavanja prekršajne odgovornosti.

Na sam članak zakona koji definira protupravnim pokušaj ulaska, dolazak ili boravak na športskom objektu pod utjecajem alkohola, a čija obilježja nisu realizirana, sudac se nije osvrnuo.

 

Molim Vaš komentar i mišljenje ili odgovor oko sljedećih pitanja:

 

1. Postoji li osnova za žalbu Visokom prekršajnom sudu? Ukoliko postoji, da li se ona nalazi u formulaciji zakona odnosno obilježjima prekršaja ili u eventualnim proceduralnim postupcima?

2. Da li VPS može dosuditi veću kaznu od prvostupanjskog suda?

3. Da li VPS može odrediti dužu ili pooštrenu zaštitnu mjeru ili mjeru opreza u okviru Zakona o spriječavanju nereda?

4. Da li se na VPS može zatražiti dolazak na ročište, te suočavanje okrivljenika i policijskog službenika

5. U slučaju da VPS odbaci žalbu i potvrdi odluku prvostupanjskog suda, koji su eventualni dodatni troškovi tog postupka

6. Da li po Vašem mišljenju ovaj slučaj ima smisla eskalirati prema VPS, s obzirom da je trenutno izrečena kazna ispod zakonom propisanje donje granice za taj prekršaj? Kojim se rizicima izlaže okrivljenik?

 

Unaprijed hvala, na svim savjetima i konstruktivnim komentarima.

[drot13]

Na žalost, nemam vremena za opširniji odgovor, ali ukratko, VPS ne saslišava niti izvodi dokaze. Pogleda papire i to je to, a često je opakiji od prvostupanjskog.

 

U slučaju prigovora samo na visinu sankcije, uz prizanje prekršaja, kaznu ti ne može povećati.

 

U tvom slučaju, mislim da se ne isplati žaliti.

[drot13]

1. Postoji li osnova za žalbu Visokom prekršajnom sudu? Ukoliko postoji, da li se ona nalazi u formulaciji zakona odnosno obilježjima prekršaja ili u eventualnim proceduralnim postupcima?

 

Niti u jednom niti u drugom. Prekršaj koji ti se stavlja na teret je moguće počiniti u bilo kojem dijelu putovanja na utakmicu, tako da je tu sve čisto. Možeš jedino negirati, ali kako nije prošlo na prvostupanjskom, neće niti na višem.

 

 

2. Da li VPS može dosuditi veću kaznu od prvostupanjskog suda?

 

Ako ćeš negirati, može.

 

 

3. Da li VPS može odrediti dužu ili pooštrenu zaštitnu mjeru ili mjeru opreza u okviru Zakona o spriječavanju nereda?

 

Isto tako, ako ćeš negirati, može.

 

 

4. Da li se na VPS može zatražiti dolazak na ročište, te suočavanje okrivljenika i policijskog službenika

 

Ne, oni procjenjuju samo na osnovu papira, ne zovu niti tebe niti svjedoke.

 

 

5. U slučaju da VPS odbaci žalbu i potvrdi odluku prvostupanjskog suda, koji su eventualni dodatni troškovi tog postupka

 

Mislim da je paušal 100-200 kuna, a po praksi vidim da daju 500 i više, ali ne znam jesu li to troškovi do ranije ili su dodali i neke svoje.

 

 

6. Da li po Vašem mišljenju ovaj slučaj ima smisla eskalirati prema VPS, s obzirom da je trenutno izrečena kazna ispod zakonom propisanje donje granice za taj prekršaj? Kojim se rizicima izlaže okrivljenik?

 

Mislim da se ne isplati. Jedino se isplati u slučaju priznanja, kajanja, olakotnih okolnosti i molbe za smanjenjem kazne, jer u tom slučaju ne možeš proći gore. Koliku kaznu si dobio?

[River87]

Poštovani, hvala na izdvojenom vremenu da mi odgovorite i to obrazložite.

 

Inicijalno je određena minimalna kazna. 2000kn. Smanjena na 1800. Minus 300 pritvaranje. Dakle 1000kn ako se podmiruje 2/3 u roku. Plus 300kn trošak suda.

Visina kazne nije upitna, dapače, ishod je u okvirima zakona povoljan. Također složio bih se vezano za sva pitanja od točke 2. do 6.

 

Sporna mi je (odnosno temeljem onoga što ste upisali - nije sporna) točka 1.

To bi odvojio u dva aspekta (za koje bih Vas molio da komentirate kratko):

 

Prvi je okolnost da policijski službenik "nesporno utvrdi" da (neevidentirani u prekršajnim/kaznenim evidencijama) građanin RH na teritoriju RH putuje na određeni sportski objekt, isključivo temeljem provjere njegovog prebivališta, na kontrolnom punktu koji se nalazi više kilometara dalje od grada u kojem se nalazi to mjesto, kao i taj sportski objekt. Jasno mi je da policijski službenik to može smatrati točnim i djelovati po svom uvjerenju. On djeluje preventivno, a i nema vremena zakazivati ročišta i saslušavati svjedoke na terenu za svaku situaciju koja nije u potpunosti jasna.

 

Neobično mi je da sud to prihvaća kao gotovu stvar, odnosno da osudi osobu samo temeljem nespornog uvjerenja policijskog službenika koji to nije potkrijepio dodatnim dokazom, posjedovanjem recimo ulaznice za sportski objekt ili nekim drugim operativnim saznanjem (ili se to bar ne nalazi u presudi).

 

U presudi se još i naglašava da policijski službenik ne poznaje okrivljenika, pa da radi toga nema osobnih razloga za terećenje okrivljenika. Da li to znači da ga poznaje, da bi bilo moguće dovesti u pitanje "nesporno utvrđivanje" tih okolnosti? Ta konstrukcija, koja se u pisanoj obrani nije nikada ni pokušala implicirati, je po meni uvrijedljiva za policiju, što to implicira, da su u svađi, da li bi sud sumnjao u ispravnost svjedočenja policijskog službenika?

 

 

Drugi aspekt bi vezan uz sam članak zakona. Zakon ne definira da je protupravno ponašanje imati preko 0.5 pa onda da to vrijedi od početka do kraja putovanja. Zakon jasno definira da je protupravno ponašanje pokušaj ulaska, dolazak i boravak na prostoru športskog objekta sa količinom preko 0.5.

 

Okrivljenik nije pokušao ući na objekt, nije došao na prostor objekta niti boravio na njemu jer ga nije ni vidio. I nije to počinio tijekom cijelog trajanja putovanja.

 

Meni je jasna namjera zakonodavca i čini mi se da je to nespretno sročeno (odnosno nastradalo u stotim dopunama i izmjenama zakona), no to tako piše u zakonu.

Da li je onda opravdano da sudac izvuče samo ovaj dio sa alkoholom i primjeni ga na cijelo putovanje?

 

Da malo karikiram, ali ako možemo iz članka izvući samo onaj dio koji nam odgovara (onaj o alkoholu) i onda na njega primjenimo odredbu o važenju toga rijekom cijelog putovanja, da li bi onda mogli nekoga osuditi jer je samo pokušao ući na objekt tijekom putovanja?

Npr. ovaj put izbacimo drugi dio iz članka (onaj o imanju preko 0.5) a ostavimo prvi dio (pokušaj ulaska, dolazak i boravak na prostoru športskog objekta), kao što smo sada izbacili prvi dio članka a ostavili drugi dio kada smo okrivljenika osudili za alkohol.

 

Hvala na mišljenjima!