Jump to content

Spitfire

  • članaka
    14
  • komentara
    0
  • čitanja članka
    880

O ovom blogu

Sadržani su članci raznih područja prava koji bi pomogli korisnicima.

 

Entries in this blog

Smetanje posjeda-verbalno smetanje i fizički napad

Radnja smetanja posjeda može biti počinjena i verbalnom prijetnjom kao i fizičkim napadom. Verbalna prijetnja Oblik smetanja kada tuženik prijeti tužitelju da će mu nauditi ako ne prestane provoditi faktičnu vlast nad nekom stvari ili ako se ne prestane koristiti nekim stvarnim pravom. Ona postoji ako je počinjeno tako ozbiljnom prijetnjom koja je onemogućila i pokolebala tužitelja da se koristi svojim pravom. Obična izjava tuženika tužitelju da se prestane koristiti sa stvari ili prav

Spitfire

Spitfire in Stvarno pravo

  • Članci

    • objavio: Matrix objavljeno u Matrix
         0
      “Ukoliko se radi o imovini koju su stranke kao bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, tada činjenica da se na imovinu uknjižio tuženik kao vlasnik u 1/1 dijela, ne dovodi u pitanje pravno svojstvo ove imovine niti dovodi u pitanje suvlasnički udjel tužiteljice na toj imovini, ako stranke nisu drugačije
      ugovorile.“
      – Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 577/08-2, od 1. travnja 2009.;
      *****************
      Prilikom utvrđenja suvlasništva na bračnoj stečevini, sud nije ovlašten odrediti umjesto diobe, isplatu vrijednosti suvlasničkog dijela, osim ako se utvrdi da jednom od suvlasnika pripada znatno manji dio stvari.“
      – Odluka Županijskog suda u Varaž dinu, br. Gž . 385/05-2, od 30. lipnja 2005.
      ***************
      Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini, mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja. 
      (Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 57/2005-2, od 14. prosinca 2005).
      *********************
      „Kada je stjecanje zajedničke imovine (obiteljske kuće) započelo prije, a završilo poslije stupanja na snagu Obiteljskog zakona, za pravilnu primjenu materijalnog prava pri odlučivanju o udjelima supružnika u toj imovini, potrebno je utvrditi kada je izvršen pretežiti dio radova na izgradnji objekta, budući da o tome ovisi hoće li se stjecanje bračne stečevine prosuđivati primjenom odredaba Zakona o braku i porodičnim odnosima ili primjenom odredaba Obiteljskog zakona.“
      – Odluka Županijskog suda u Bjelovaru, br. Gž -657/09-2, od 26. ožujka 2009.
      *****************
      „Imovina stečena na temelju statusa
      ratnog vojnog invalida Domovinskog rata, ne može se smatrati imovinom stečenom u braku i kao takva ne može predstavljati bračnu stečevinu stranka“.
      –Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 1365/2008-2, od 10. veljače 2010;
      *******************
      „Ne predstavlja bračnu stečevinu nekretnina koju je jedan bračni drug stekao na ovršnoj javnoj dražbi i platio je novcem koji nije predstavljao bračnu stečevinu.“
      – Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 369/06-2, od 26. ožujka 2008.
      ***************
      Teret dokazivanja o trenutku prestanka bračne zajednice na onom je bračnom drugu koji tvrdi da je bračna zajednica određenog dana prestala jer se u protivnom presumira da bračna zajednica traje sve do prestanka braka.
      U sudskoj praksi je ocijenjeno da okolnost što su stranke stanovale odvojeno, uz činjenicu da je do toga došlo voljom stranaka i da su se dugotrajno nastavili svakodnevni kontakti stranaka, ne upućuje na postojanje prekida bračne zajednice.
      (Vrhovni sud RH, br. Rev 361/92-2, od 12. ož ujka 1992) .
      *************
      Da bi se u postupku utvrdila bračna stečevina bračnih drugova, nije potrebno da je brak između stranaka razveden.
      – Odluka Županijskog suda u Varaždinu, br. Gž .1064/07-2, od 13.veljače 2008.
      *************
      Rad je konstitutivni element za nastanak bračne stečevine.U obzir dolazi svaki oblik rada kojim se stvara vrijednost odnosno koji je jedan od bračnih drugova upotrijebio za stvaranje imovine koja ima status bračne stečevine.
      To može biti rad na temelju kojega se ostvaruje pravo na plaću ili naknadu, ostvarivanje prihoda samozapošljavanjem, obavljanjem poljodjelskih poslova, a kao udjel bračnog druga uzima se i rad u kućanstvu, rad oko odgoja i brige o djeci ili drugim članovima obitelji te svaki drugi oblik rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine. 
      (Vrhovni sud RH, br. Rev 1084/08-2, od 29. listopada 2008.)
      *************
      Imovina koju je jedan bračni drug stekao na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju ne predstavlja posebnu imovinu tog bračnog druga ako je ta imovina stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice i ako su oba bračna druga prihvatila i izvršavala obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je sklopio jedan bračni drug.
      – Odluka Županijskog suda u Varaždinu, br. Gž .910/12-2, od 4. veljače 2013.
      **********
      U konkretnom slučaju zato nema sumnje u pravilnost zaključka da je tužiteljica, nakon što su roditelji tuženika ovome darovali prijeporne nekretnine u cijelosti, 1/2 istih stekla od tuženika temeljem darovnog ugovora, te da u tom dijelu ona predstavlja njezinu vlastitu (posebnu) imovinu.”
      – Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 696/06-2, od 3. listopada 2006.
      *****************
      Sudjelovanjem u otplati dijela kredita tijekom trajanja braka, kojim je prije
      zaključenja braka jedan od bračnih drugova kupio stan, drugi bračni drug ne stječe stvarno pravo na dijelu tog stana, već obveznopravni zahtjev razmjerno uloženim sredstvima u otplati kredita.
      – Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev
      3024/90-2, od 30. prosinca 1991.;
      *****************
      Novčana sredstva koje jedan bračni drug
      dobije kao kredit i otplaćuje ga, ne predstavlja njegovu vlastitu imovinu, a
      nakon razvoda braka dug tog bračnog druga s osnova kredita koji je utrošen za povećanje zajedničke imovine ili za druge zajedničke potrebe predstavlja dug koji tereti oba bivša bračna druga.
      – Odluka Županijskog suda u Varaždinu,
      br. Gž .3608/13-3, od 17. srpnja 2013.
      ****************
      Iznosi isplaćeni jednom bračnom drugu s naslova naknade za pretrpljenu štetu ne predstavljaju bračnu stečevinu, nego posebnu imovinu tog bračnog druga.
      - Odluka Vrhovnog suda RH, br. Rev 929/07-2, od 2. travnja 2008.
      **************
      Kad bračni drug traži povrat sredstava uloženih u stan drugog bračnog druga, radi poboljšanja uvjeta stanovanja, treba uzeti u obzir da je bračni drug koji je vršio, ulaganja i sam koristio rezultat svojih ulaganja.

      Iz obrazloženja:
      "Po ocjeni ovog revizijskog suda imajući u vidu utvrđenje sudova da je tužena izvršila izvjesna ulaganja u stan svog pok. supruga u kojem je stanovala, ne dolazi u primjenu odredba čl. 38. st. 3. i 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, jer je tuženica, što nije sporno, imala troškove ulaganja u stan svog pok. supruga, radi poboljšanja uvjeta stanovanja, odnosno korištenja stana na bolji način. Dakle, po mišljenju ovog revizijskog suda tužena je korištenjem predmetnog stana u bračnoj zajednici s pok. suprugom i sama koristila rezultat vlastitog ulaganja u stan svog pok. supruga.
      Proizlazi da je pogrešan pravni pristup nižestupanjskih sudova da je tužena izvršila ulaganja u stan za drugoga, jer je i ona stanovala u tome stanu i za vraćanje onoga što je tužena u stan svog pok. supruga uložila treba postojati osnova ili u zakonu ili u ugovoru, a ako nje nema, nema ni obveze plaćanja. Osim toga valja imati u vidu da bi se o zahtjevu za naknadu ulaganja učinjenih u stan pok. supruga tuženice moralo odlučivati tako da bi došli u obzir samo izdaci ako nisu obuhvaćeni koristima koje je sama tužena imala korištenjem te stvari."
      (Vs RH, Rev. 3547/94, od 29. 1. 1998. – Izbor odluka 1/1998 – 41/79)
      *****************
      Bivši bračni drug, koristeći suvlasnički dio nekretnine drugog bivšeg bračnog druga,
      neosnovano se obogatio i to za razmjeran iznos najamnine koji bi se ostvario
      iznajmljivanjem tog dijela nekretnine.
      (VS RH, Rev–1419/98, od 9. svibnja 2001.)
      ********************
      Tužitelj nema pravo na isplatu vrijednosti darovane nekretnine ukoliko prije toga nije opozvao ugovor o darovanju, bez obzira što se radi o nekretnini koju je darovao izvanbračnoj supruzi.
      Županijski sud u Varaždinu, Gž. 1218/09-3 od 11.I.2010.
      **************
      Nema mjesta spajanju parnice radi rastave braka i imovinsko-pravnog spora istih stranaka radi utvrđenja bračne stečevine.
      ŽS Ri Gž 451/2001
      **************
      Na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice do stupanja na snagu Obiteljskog zakona (1. srpnja 1999.) primjenjuju se odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima.
      VSRH Rev 171/2005-2
      ***********
      Tužiteljica nema pravo stjecanja suvlasništva na kući, bez obzira na činjenicu što je zajedno sa izvanbračnim drugom dovršavala istu za vrijeme izvanbračne zajednice, ukoliko je predmetnu kuću sagradio izvanbračni drug prije početka izvanbračne zajednice.
      Županijski sud u Varaždinu, Gž. 173/07-2 od 19.II.2007. – Potvrđeno VSRH, Rev. 745/07-2 od 09.IV.2008.
      *************
      Okolnost da je tužitelju kao 100%-tnom invalidu Domovinskog rata, u skladu s člankom 16. Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (“Narodne novine” broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95 i 11/96), na cijenu utvrđenu prema članku 11. stavku 1. točke 1. do 6. tog Zakona, priznat popust od 100% dakle, da je taj stan imao cijenu od 0,00 kn, ne mijenja karakter ugovora o kupoprodaji tog stana između Republike Hrvatske odnosno MORH-a kao prodavatelja i tuženika kao kupca. Tuženik je, koristeći ovo pravo na popust prilikom kupnje stana, iskoristio svoje osobno pravo koje je stekao kao hrvatski vojni invalid, a imovina stečena na temelju tog prava ne može se smatrati imovinom koja bi bila stečena radom ili koja potječe iz te imovine.
      ŽS Vg Gž 958/2002-2
      *****************
      Ugovor o utvrđenju i diobi zajedničke imovine u svezi s razvodom, nije ugovor o uređenju imovinskih odnosa (bračni ugovor) za koji se tražio oblik javnobilježničkog akta.
      VSRH Rev 2414/1996
      ****************
      Izvanbračnom zajednicom koja je trajala dulje vrijeme u smislu Zakona o nasljeđivanju smatra se ona izvanbračna zajednica koja je trajala najmanje tri godine u smislu Obiteljskog zakona.
      Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev 783/2010-2 od 25.7.2012.
      ***************
      Oba bračna druga odgovaraju solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom samo za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, te za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom, dok npr. troškovi nabave opreme, strojeva i sl., učinjeni za potrebe poslovanja poduzeća jednog od bračnih drugova, kao ni obveze naknade štete koju je prouzrokovao jedan bračni drug obavljajući svoju djelatnost, nemaju značenje troškova/obveza bračne zajednice, te u tom slučaju nema solidarne odgovornosti bračnih drugova. 
      VSRH: Rev x 351/2011-2, Rev 822/2009-2, Rev x 687/2009-2
      **********************
       U vezi postojanja i zaštite bračne stečevine na nekretnini koja je upisana u zemljišnim knjigama kao vlasništvo samo jednog od supružnika, vezano uz provedbu ovršnog postupka radi naplate duga po kreditu, odnosno uz stajalište o apsolutnoj ništetnosti pravnog posla sklopljenog po (samo) jednom bračnom drugu, čiji je predmet zajednička imovina bračnih drugova, uslijed koje ništetnosti kod takvih raspolaganja ne vrijedi (derogira se) načelo povjerenja u zemljišne knjige , Ustavni sud RH, odlukom (broj: U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011.)  je dijelom izmijenio svoje ranije stajalište u odlukama U-III-821/2007 , U-III-493/2002). 
      U toj odluci Ustavni sud je u bitnome naveo:
      „ ... 10. U postupku je utvrđeno da je sporna nekretnina stečena radom supružnika za vrijeme trajanja bračne zajednice. Obzirom na vrijeme stjecanja kao mjerodavan zakon utvrđen je ZBPO, prema kojem takva imovina predstavlja njihovu zajedničku imovinu (članak 277. ZBPO-a), kojom oni raspolažu sporazumno (članak 283. stavak 1. ZBPO-a).
      Slijedom navedenog, a polazeći od utvrđenja navedenih u točki 3. ovog obrazloženja prema kojem, sažeto: „nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima“, sudovi su tužiteljicu utvrdili suvlasnicom sporne zajedničke imovine. Stajalište sudova je da u odnosu između navedenog načela kao općeg pravnog načela i načela povjerenja u zemljišne knjige, prednost treba dati navedenom načelu.
      Ustavni sud prihvaća stajalište redovnih sudova da su za utvrđivanje statusa sporne imovine, kao zajedničke imovine bračnih drugova, kao i načina raspolaganja njome, mjerodavne, prije svega, odredbe ZBPO-a. Međutim, u odsutnosti posebnih odredbi u tom zakonu kao lex specialis, u pogledu valjanosti raspolaganja tom imovinom kao zajedničkim vlasništvom, primjenjuju se odredbe općih propisa. U okolnostima konkretnog slučaja, to su odredbe ZOO-a (o apsolutnoj ili djelomičnoj ništavosti pravnih poslova) te ZV-a (o zajedničkom vlasništvu).
      Iz mjerodavnih odredbi ZV-a (članak 61. stavak 2.), citiranih u točki 11. ovog obrazloženja, proizlazi da iznimno, a radi zaštite povjerenja u pravnom prometu, treća osoba može na temelju pravnog posla, koji nije sklopljen sa svim zajedničarima, steći pravo vlasništva na nekretninama pod pretpostavkama pod kojima se štiti povjerenje u zemljišne knjige, ako vlasništvo nije bilo upisano u zemljišnim knjigama kao zajedničko. Naime, polazeći od načela zaštite povjerenja trećih u pravnom prometu, u takvoj situaciji treća osoba valjano će steći pravo vlasništva na cjelokupnoj zajedničkoj imovini, ako se utvrdi da je ta treća osoba pošteni stjecatelj odnosno da je postupala u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige.
      Proizlazi, dakle, da je za prosudbu o pravnoj valjanosti odnosno nevaljanosti raspolaganja zajedničkom imovinom u odnosu na treće osobe, bitna pretpostavka savjesnost i poštenje te treće osobe. ...
      Naime, nesporno je da je opće načelo prava da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima. Međutim, i u tom slučaju prijenos mora biti u skladu s drugim općim načelima prava, u koja svakako spada i načelo savjesnosti i poštenja u pravnom prometu. Poštovanje ovog načela podrazumijeva ispitivanje savjesnosti svakog od sudionika određenog pravnog odnosa. Svako drugačije postupanje protivno je načelima vladavine prava i pravne sigurnosti kao najviših vrednota ustavnog poretka.
      10.1. Primjeni li se navedeno stajalište na konkretan slučaj, to znači da se utvrđivanje savjesnosti u pravnom prometu nije moglo ograničiti samo na podnositeljicu (je li postupala s povjerenjem u zemljišne knjige), već i na tužiteljicu, koja je prema utvrđenjima iz točke 3. ovog obrazloženja od početka znala za raspolaganja svog supruga – sklapanje ugovora o kreditu s podnositeljicom, te zasnivanje hipoteke na cijeloj nekretnini radi osiguranja njegova vraćanja. Ona im se nije protivila jer ih je smatrala „razumnim“, pa posljedično nije ništa poduzimala da ih spriječi niti da zaštiti svoja vlasnička prava.
      U vezi s navedenim, Ustavni sud napominje da je tužiteljica imala mogućnost zaštititi svoje pravo (zajedničkog) vlasništva sporne nekretnine jer je isključivo o njezinoj inicijativi ovisilo hoće li poduzeti odgovarajuće pravne radnje (zahtijevati upis, pokrenuti parnični postupak radi utvrđenja, zahtijevati zabilježbu spora, tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom i dr.). Međutim, tužiteljica nije poduzela nijednu od navedenih radnji, već je tužbu za utvrđenje svog suvlasničkog dijela podnijela tek tri (3) godine nakon donošenja rješenja o ovrsi, a njezin suprug, drugotuženik u tom parničnom postupku, priznao je tužbeni zahtjev.
      Slijedom navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da je u osobitim okolnostima konkretnog slučaja činjenica savjesnosti ili nesavjesnosti (prethodnog) postupanja tužiteljice bitna za pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava odnosno za prosudbu ima li mjesta primjeni načela povjerenja u zemljišne knjige. ...
      Osim toga, u času kad bračni drug koji je upisan kao isključivi vlasnik nekretnine raspolaže dalje tom nekretninom u korist treće osobe, zemljišnoknjižno stanje nije neistinito, već nepotpuno pa u korist treće osobe, ako su za to ispunjene pretpostavke, nastupaju pravni učinci zaštite povjerenja u potpunost, a ne u istinitost zemljišnih knjiga. ...
      Sukladno utvrđenjima u prethodnim točkama obrazloženja ove odluke, Ustavni sud smatra da će se u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakoga konkretnog slučaja, valjanost pravnog posla morati procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa ...“
      Ustavni sud RH, odluka (broj: U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011.
      ******************
      Nakon okončanja ostavinskog postupka ostaviteljev supružnik ne može s uspjehom tražiti utvrđenje da neka imovina, koja je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju utvrđena kao ostavinska imovina ostavitelja , predstavlja u određenom dijelu njegovo suvlasništvo s osnova bračne stečevine ako takav prigovor nije iz nosio u ostavinskom postupku prilikom utvrđivanja da ta imovina predstavlja ostavinsku imovinu.
      Sažetak:
      S obzirom na to da je tužiteljica sudjelovala u ostavinskom postupku u kojem je mogla iz nositi sve prigovore na opseg ostavinske imovine, a to nije učinila, pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže i tužiteljicu i ona više nema pravne mogućnosti da ostvaruje u parnici svoje pravo na imovinu koja
      je ušla u ostavinu.
      Županijski sud u Bjelovaru, Gž -193/13-3, od 27. veljače 2014.
      *************************
      Vezano uz podjelu bračne stečevine postoji sudska odluka (Odluka Županijskog suda u Zagrebu, br. Gž -1191/12 od 4. travnja 2013.) u kojoj je razmatrano pitanje smatra li se bračnom stečevinom nekretnina na kojoj je jedan bračni drug samo fiktivno uknjižen.
      Sud je o tome zauzeo sljedeće stajalište:
      „Bivša supruga tužila je svog bivšeg supruga radi naknade štete jer je prodao trećim osobama stan koji je u zemljišnim knjigama bio uknjižen kao njegovo samovlasništvo, a ona tvrdi da je zapravo bračna stečevina njih dvoje na ravne dijelove pa zato traži isplatu polovine kupovnine za koju je stan prodan. Tuženik odgovara kako stan zapravo nije bio vlasništvo niti jednog od njih dvoje već ga je on fiktivno uknjižio na svoje ime na zamolbu svog ujaka, direktora i vlasnika trgovačkog društva koje se bavi građenjem i proizvodnjom stanova, da ne bi ovaj platio neka visoka fiskalna davanja u času prodaje stana trećim osobama.
      U prvostupanjskom postupku su izvedeni dokazi koji su potvrdili istinitost tuženikovih navoda pa je sud odbio tužbu s obrazloženjem da se ne radi o bračnoj stečevini… Na osnovi ovako provedenog dokaznog postupka pravilno je I-stupanjski sud zaključio da predmetni stan nije predstavljao imovinu tuženika,
      te samim time niti nije mogao predstavljati zajedničku imovinu tužiteljice i tuženika tijekom trajanja braka. Tužiteljica osim navoda da je stan bio upisan u z.k. kao vlasništvo tuženika nije priložila nikakve druge dokaze kojima bi osporila navode tuženika da on u naravi nije bio vlasnik tog stana.“
      Županijski sud u Zagrebu, br. Gž -1191/12 od 4. travnja 2013.
      ***********************
      "Pravo vlasništva nasljeđivanjem stječe se trenutkom otvaranja nasljeđa na imovini ostavitelja, dok pravo na utvrđivanje zajedničke imovine stečene radom u tijeku braka pripada i nasljednicima bračnih drugova, zbog čega je tužena kao  univerzalni sukcesor, aktivno legitimirana tražiti utvrđenje prava  suvlasništva na nekretnini, kao bračnoj stečevini iza njezine pok. majke. "
      Županijski sud u Varaždinu Gž. 800/08-2 od 9.IV.2009.
    • objavio: Matrix objavljeno u Matrix
         0
      U slučaju kada zakonski nasljednik ospori pravovaljanost oporuke ostavitelja ne navodeći niti jednu činjenicu, odnosno razloge, samim time što je osporio oporuku to ne znači da postoje pretpostavke za upućivanje na parnicu.
      Županijski sud u Rijeci Gž 1283/01 od 20.6.2001.
      ****************
      Kada žalitelj tvrdi da u ostavinu spada manji iznos novaca, upućuje se u parnicu radi utvrđenja da određeni novčani iznos ne spada u ostavinsku imovinu.
      Županijski sud u Varaždinu, Gž. 619/03-2 od 27. svibnja 2003.
      ************
      Sudovi su odbili tužbeni zahtjev radi utvrđenja pravne valjanosti usmene oporuke smatrajući da u konkretnom slučaju nisu postojale izuzetne prilike koje bi usmenu oporuku činile pravovaljanom.
      Ovakvu odluku sudovi temelje na činjenici da je oporučitelj bio pismen, sposoban za rasuđivanje, dakle u mogućnosti izraziti svoju posljednju volju pred nazočnim svjedocima, što nije učinio. Iz njegovih riječi kojima je pozivao tužiteljicu neka ide po odvjetnika, sudovi zaključuju da je oporuka tek trebala biti sačinjena, pa kako do toga nije došlo, smatraju da nedostaju člankom 78. st. 1. ZN-a propisane pretpostavke pravne valjanosti usmene oporuke. Ovakvo stajalište nižestupanjskih sudova je pravilno.
      Za pravnu valjanost usmene oporuke moraju biti ispunjene zakonom propisane subjektivne i objektivne pretpostavke, a to su prema odredbi čl. 78. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (“Narodne novine” br. 52/71 i 47/78 – u daljnjem tekstu: ZN), da oporučitelj izjavi svoju posljednju volju pred dva svjedoka (subjektivne pretpostavke) i da postoje izuzetne prilike u tom trenutku koje onemogućuju oporučitelja sačiniti pisanu oporuku (objektivne pretpostavke). Kako druge pretpostavke za pravnu valjanost usmene oporuke zakon ne propisuje, pogrešno je stajalište nižestupanjskih sudova da usmena oporuka u konkretnom slučaju ne bi bila pravovaljana zato što svjedoci oporuke nisu napisali izjavu posljednje volje oporučitelja, niti je oporučitelj točno nabrojio svoju imovinu i odredio što od toga ostavlja
      tužiteljici.
      VSRH Rev 769/2003
      **************
      Da bi donio rješenje o prekidu ostavinskog postupka i uputio na parnicu nasljednika čije je pravo manje vjerojatno, sud je prethodno dužan utvrditi sporna pitanja glede opsega ostavinske imovine.
      Županijski sud u Varaždinu, Gž. 906/06-2 od 06. VI.2006.
      ***************
      Kad sud u rješenju kojim upućuje nasljednika čije pravo smatra manje vjerojatnim na parnicu, ne navede razloge zašto upravo toga nasljednika upućuje na parnicu , počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz toč. 13. st. 2. čl. 354. Zakona o parničnom postupku.
      ŽS Bj Gž 1278/2001
      *************** 
      Ukoliko je ostaviteljica raspolagala čitavom svojom imovinom vlastoručnom oporukom i ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju u korist različitih ovlaštenika, ostavinski sud će uputiti zakonskog nasljednika na parnicu radi utvrđenja pravne nevaljanosti vlastoručne oporuke, nakon što bude pravomoćno okončan postupak koji se vodi radi utvrđenja pravne nevaljanosti ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
      Županijski sud u Varaždinu, Gž.382/08-2 od 10.III.2008.
      ***************
      Pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici.
      VSRH Rev 1519/1998
      ******************
      U konkretnom predmetu radi se o sporu iz nasljedno-pravnih odnosa, u kojem mogu sudjelovati samo osobe koje su pozvane na nasljedstvo, a ne i treće osobe koje ne sudjeluju u ostavinskom postupku. To međutim nije zapreka da se u parnici koju vode nasljednici, utvrđuje da dio neke imovine koja se formalno u dokumentaciji vodi na imenu i vlasništvu ostavitelja, u naravi ne predstavlja njegovu imovinu, već imovinu nekog trećeg, jer predmet nasljeđivanja može biti samo imovina koja je doista pripadala ostavitelju, bez obzira na upis u odgovarajućoj dokumentaciji.
      ŽS Ka Gž 742/1999
      ******************
      U ostavinskom postupku, povodom spora stranaka o činjenicama o kojima ovisi sastav ostavine, prosudba ostavinskog suda čije je pravo manje vjerojatno temelji se na ocjeni vjerojatnosti a ne na ocjeni izvjesnosti, time da manje vjerojatnim treba smatrati pravo koje se temelji na zakonu od prava koje se temelji na formalno valjanim ispravama odnosno ugovorima
      Županijski sud u Varaždinu,
      Gž.597/08-2 od 26.III.2008.
      *****************
      Potraživanje ostavitelja na temelju stjecanja bez osnove prelazi na nasljednike neovisno o tome je li ostavitelj podnio tužbu radi ostvarenja tog potraživanja.
      Vrhovni sud Republike Hrvatske Rev
      2510/2010-2 od 11.1.2012.
      *****************
    • objavio: Spitfire objavljeno u Spitfire
         0
      Prvi dio
      Glava II
      Nadležnost upravnog suda-tuža protiv pojedinačne odluke upravnog tijela
      "Tužiteljica je ovome Sudu dana 3. svibnja 2013. podnijela tužbu, pogrešno naslovljenu kao >žalba na rješenje<, protiv uvodno citiranog rješenja tuženog tijela, kojim je uvažena njezina žalba, iz drugih razloga, i poništeno rješenje Područne službe u S. broj spisa..., te je predmet vraćen tijelu prvog stupnja radi donošenja novog rješenja...
      Sukladno odredbi članka 12. stavka 2. točke 1. Zakona za odlučivanje o tužbi izjavljenoj protiv rješenja tuženog tijela od 27. rujna 2011., kao pojedinačne odluke javnopravnog tijela protiv koje nije dopušteno izjaviti redovni pravni lijek, stvarno je nadležan upravni sud." Vus RH, Uss-154/2013 od 13. lipnja 2013.
       
      Mjesna nadležnost-prebivalište tužitelja
      "Upravni sud u Zagrebu je pravilno ocijenio da se u predmetnom slučaju ne radi o nekom pravnom pitanju koje je povezano s mjestom, u kojem slučaju je mjesna nadležnostodređena odredbom članka 13. stavka 3 ZUS-a, već je predmet spora utvrđivanje predujma poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i i movinskih prava u kojemu je slučaju za određivanje mjesne nadležnosti treba primjeniti opći kriterij prema mjestu prebivališta tužitelja. Kako u predmetnom slučaju tužitelj ima prebivalište u Splitu, to je u skladu s odredbom članka 13. stavka 1. ZUS-a i odredbom članka 6. Zakona o područjima i sjedištima sudova za rješavanje u sporu mjesno nadležan Upravni sud u Splitu. Stoga nije bilo osnove da se taj sud oglasi mjesno nenadležnim." Vus RH, Usll-36/14-2 od 2. travnja 2014.
       
      Mjesna nadležnost-tužitelj nema prebivalište ni boravište u RH
      "U predmetnom slučaju tužitelj nema prebivalište ni boravište u Republici Hrvatskoj, a tuženik ima sjedište na području mjesne nadležnosti Upravnog suda u Zagreu, stoga nije bilo osnove da se taj sud oglasi mjesno nenadležnimi tužbu ustupi Upravnom sudu u Osijeku." Vus RH, Usll-86/2013-2 od 22 kolovoza 2013.
       
      Prijedlog za određivanje drugog suda-tužiteljica službenica suda
      "Predsjednik Upravnog suda u Splitu predložio je da se u ovoj pravnoj stvari odredi drugi stvarno nadležni sud, umjesto stvarno i mjesno nadležnog Upravnog suda u Splitu, jer je tužiteljica službenica tog suda , a tužbom se traži i poništenje odluke predsjednika tog suda...
      Po ocjeni ovoga Suda, činjenica da je stranka zaposlena kao službenica u nadležnom upravnom sudu, koji ima mali broj sudaca i službenika, važan je ralogz koji opravdava delegaciju drugog suda." Vus RH, Usll-89/2104-2 od 16. listopada 2014.
       
      Glava III
      Stranke u postupku-Policijska uprava
      "U ovoj upravnoj stvari tužitelj je Policijska uprava P. g., zastupana po načelnici koja je kao nadležni rukovoditelj pokrenula postupak disciplinske odgovornosti protiv policijskog službenika D.D. na temelju ovlaštenja iz članka 104. stavka 2. Zakona o policiji. S obzirom da je tužitelj kao stranka sudjelovao u disciplinskom postupku jer je pokrenuo predmetni postupak, ovlašten je u ovom slučaju podnijeti i tužbu protiv rješenja tijela koje je postupalo kao drugostupanjsko tijelo sukladno članku 108. stavku 3. ZOP-a. Stoga ovaj Sud smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda da je upravni spor pokrenulo isto javnopravno tijelo koje je i donijelo osporeno rješenje već se može zaključiti da se drugostupanjskim rješenjem tuženika dira u pravo odnosno pravni interes tužitelja, a što je uvjet za postojanje aktivne legitimacije za podnošenje tužbe u upravnom sporu sukladno članku 17. Zakona o upravnim sporovima." Vus RH, Usž-1264/16-2 od 6. svibnja 2016.
       
      Tuženik-zastupanje
      "Međutim, u predmetnom upravnom sporu tuženik nije javnopravno tijelo. Ovdje se radi o nadležnosti upravnih sudova propisanoj člankom 12. stavkom 2. točkom 5. ZUS-a, dakle o odlučivanju u drugim zakonom propisanim slučajevima...
      Sindikat policije je prema statutu SPH od 15. rujna 2011. nezavisna, samostalna, dobrovoljna interesna i nestranačka udruga zaposlenika u Ministarstvu unutarnjih poslova i drugim državnim tijelima. Dakle, radi se o situaciji u kojoj tuženik nije javnopravno tijelo već udruga, kako to pravilno tvrdi i tuženik u žalbi, stoga nema zapreke da tuženika u predmetnom upravnom sporu zastupa opunomoćeni odvjetnik." Vus RH, Usž.1125/15-2 od 11. veljače 2016.
       
      Zainteresirana osoba-općina
      "Međutim, imajući u vidu da je odredbom članka 19. stavka 4. citiranog Zakona propisano da se zainteresirana osoba moće uključiti u spor u svakom trenutku, u konkretnom slučaju za interesirana osoba Općina L. ukjlučena je u upravni spor u žalbenom postupku, dakle nema zapreke da se zainteresirana osoba uključi u spor u drugostupanjskom upravnom sporu, odnosno u postupku povodom žalbe, slijedom čega je njezina žalba u konkretnom slučaju dopuštena." Vus RH, Usž-176/13-6 od 21. svibnja 2015.
       
      Zastupanje tuženika-odvjetnik
      "Rješenjem Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj... od 24. rujna 2015, odbačena je žalbba odvjetnika I.T. protiv rješenja poslovni broj... od 7. rujna 2015. kojim je uskračeno zastupanje tuženika I.T., odvjetniku iz Đ, u skaldu s odredbom članka 20. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima.
      Odredbom članka 71. stavka 1. ZUS-a propisano je da će nepravodobnu žalbu, nedopuštenu žalbu ili žalbu podnesenu od neovlaštene osobe upravni sud odbaciti rješenjem u roku 15 dana od njezina primitka. Iz podataka u spisu pedmeta proizlazi da je odvjetnik I.T. podnio žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda od 17. rujna 2015. kojim mu je uskraćeno zastupanje tuženika u ovom upravnom sporu na temelju odredbe članka 20. stavka 3. ZUS-a...
      Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. u vezi s člankom 67. stavkom3. ZUS-a, žalbu odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude." Vus RH, Usž-1811/15-2 od 25. studenoga 2015. 
    • objavio: Matrix objavljeno u Matrix
         0
      Nemali je broj slučajeva da se u ostavinskom postupku nasljednik-ci odriču nasljedstva, a sve kako bi izbjegli odgovornost za dugove umrle osobe, međutim se postavlja pitanje :
      odgovara li nasljednik za dugove ostavitelja koji je svoj nasljedni dio ustupio drugom sunasljedniku. .
      - odgovor je pozitivan
      Naime, sukladno odredbama čl.139. st.3 i 4. Zakona o nasljeđivanju , nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a kad ima više nasljednika, oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela bez obzira na to je li izvršena dioba nasljedstva, a prema stavku 2. istog članka, nasljednik koji se odrekao nasljedstva ne odgovara za dugove ostavitelja.
      Međutim ako se nasljednik izjasni da se odriče nasljednog dijela u korist drugog sunasljednika, to je jasno da se prethodno prihvatio nasljednog dijela, budući kako nebi bilo moguće ustupiti imovinu koja prethodno nije njegova, što daje za učinak da takvo odricanje nasljedstva u korist sunasljednika je ustupanje nasljedstva nakon što je takva osoba već postala nasljednik ( vidi Županijski sud u Varaždinu,Gž.291/07-2 od 30.IV.2007. i Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1645/14-2 od 18. studenoga 2014.) , pa takav nasljednik i uz čin ustupanja odgovara za dugove ostavitelja, onako kako bi odgovarao da svoj naslijeđeni dio nije ustupio.
    • objavio: Matrix objavljeno u Matrix
         0
      Nasljednik odgovara za dugove ostavitelja prema tržišnoj vrijednosti naslijeđene imovine koju je ona imala u momentu smrti ostavitelja.
      ŽS Vž Gž 748/2003-2
      ***********************
      Prema odredbi čl. 6. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03) koji je stupio na snagu 6.travnja 2003. godine, a ostaviteljica je umrla 24. travnja 2003. godine, smrću ostavitelja  koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad određen ovim Zakonom, koji time dobivaju jednak položaj kao da su ostaviteljevi nasljednici čega se oni ne mogu odreći. S obzirom na gore navedeno sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je ostavinsku imovinu pok. M. S. uručio Općini K. u smislu odredbe čl. 6. Zakona o nasljeđivanju. Navodi žalbe da Općina K. ne prihvaća nasljedstvo, jer ne može podmiriti dugove ostaviteljice, ne mogu se prihvatiti, jer se takovi prigovori i navodi ne mogu isticati u žalbenom postupku, već se napominje da prema odredbi čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, dakle, samo prema vrijednosti nekretnina koje je Općina K. naslijedila, a to nekretnine upisane u zk.ul.br. 1477 k.o. G. S.
      ŽS Bj Gž 1625/2004-2
      ***************************
      Predmetnom tužbom tužitelj je zatražio isplatu utuženog iznosa od ukupno 120.000,00 kn s naslova ulaganja koja je izvršio svojim radom i novčanim ulaganjima u rekonstrukciju nekretnine koja je bila vlasništvo prednice tužene tj.njezine majke, a koju je nekretninu nakon smrti majke naslijedila tužena. Drugostupanjski sud polazi
      od utvrđenja prvostupanjskog suda, da je tuženi, živeći u zajednici s majkom tužene, svojim radom i sredstvima izvršio određena ulaganja prilikom rekonstrukcije odnosno adaptacije nekretnine u D., koja je bila vlasništvo majke tužene (prema utvrđenjima prvostupanjskog suda u iznosu od 12.008,08 kn), ali suprotno prvostupanjskom sudu, zaključuju da ne postoji pravni osnov po kojem bi tužitelj od tužene mogao zahtijevati povrat odnosno naknadu za izvršena ulaganja. Pri tome, polazeći od rezultata provedenih dokaza, a posebno navoda samog tužitelja, drugostupanjski sud zaključuje da je navedena ulaganja tužitelj vršio dobrovoljno i besplatno, ne očekujući niti zahtijevajući od prednice tužene naknadu bilo po stvarnopravnom bilo po
      obveznopravnom osnovu, s ciljem i motivom zajedničkog življenja, odnosno korištenja predmetne nekretnine. Iako je takvim ulaganjima od strane tužitelja na određen način umanjena njegova imovina odnosno povećana imovina prednice tužene, upravo zbog dobrovoljnosti i besplatnosti takvih ulaganja drugostupanjski sud s pravom zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke predviđene zakonom za slučaj stjecanja bez osnove i vraćanja onog što je stečeno bez osnove (čl. 210. Zakona o obveznim odnosima – “Narodne novine”, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, u svezi s čl. 211. Zakona o obveznim odnosima). S obzirom na nepostojanje duga prednice tužene prema tužitelju ne prihvaća niti zaključivanje prvostupanjskog sdua o postojanju obveze tuženice kao nasljednice na povrat utuženog iznosa (čl. 145.Zakona o nasljeđivanju – “Narodne novine”, broj 52/71, 27/78 i 56/00).
      Drugostupanjski sud, također, s pravom zaključuje da okolnost što je nastupila smrt prednice tužene čime je prestala i mogućnost daljnjeg zajedničkog života i korištenja
      predmetne nekretnine od strane tužitelja i prednice tužene nije sama po sebi takva okolnost koja bi tužitelju davala pravo na naknadu potraživanja kojeg utužuje ovom tužbom.“
      VSRH Rev 580/2007-2
      **************************
      Nasljednici glavnog dužnika, glede svoje odgovornosti za namirenje potraživanja ostavitelja ne mogu se pozivati  na činjenicu da je za namirenje obveze ugovoreno
      osiguranje, budući njihova obveza predstavlja glavnu obvezu, dok obveza jamca može biti sporedna ili izjednačena s obvezom glavnog dužnika odnosno njegovih nasljednika.
      Županijski sud u Varaždinu, Gž. 1346/08-2 od 18.II.2009.
      ***************************
      Novčana pomoć koju jedan nasljednik primi sukladno odredbi čl. 64. Kolektivnog ugovora od svog poslodavca nisu namjenska sredstva za podmirenje troškova sahrane
      i za taj iznos se ne umanjuju obveze drugog nasljednika za naknadu troškova sahrane koju je platio nasljednik koji je primio novčanu pomoć.
      ŽS Kc Gž 249/2002
      *****************************
      Nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine time da isti nisu dužni namirivati vjerovnike ostavitelja određenim
      redoslijedom.
      Županijski sud u Varaždinu, Gž. 1033/08-2 od 10.VI.2008.
      *************************
      Revizijski će sud, pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava primijeniti odredbe čl. 145. Zakona o nasljeđivanju po kojima nasljednici
      odgovaraju  solidarno za dugove ostavitelja svaki do visine svog nasljeđenog dijela.
      VSRH Rev 356/2002
      **************************
      Nasljednik koji se prihvatio nasljedstva i svoj dio ustupio sunasljednici, odgovara za
      dugove ostavitelja do vrijednosti naslijeđene imovine.
      Županijski sud u Varaždinu,
      Gž.291/07-2 od 30.IV.2007.
      *****************************
      Nasljednici mogu svoja prava ostvarivati pa tako zahtijevati i povrat zajma odmah, po smrti ostavitelja, ne čekajući donošenje rješenja o nasljeđivanju.
      VSRH Rev 615/1998
      *****************************
      Ovršni postupak će se nastaviti nakon smrti ovršenika u odnosu na sve zakonske nasljednike bez obzira što rješenjem o nasljeđivanju nije raspoređena nekretnina na kojoj se vodi ovršni postupak, iz razloga što nekretnina koja je predmet ovršnog postupka, prelazi na sve ovršenike kao zakonske nasljednike iza pok. ovršenika u času njegove smrti, a nasljednici u času ostaviteljeve smrti stječu nasljedno pravo i na njih po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, a u kojem trenutku se osniva i nasljednička zajednica nasljednika.
      Županijski sud u Varaždinu, Gž. 1841/06-2 od 20.XII.2006.
      **************************
      Kad je tužba za naplatu dugovanja ostavitelja podnesena protiv jednog od nasljednika njegov prigovor da nije jedini nasljednik nije odlučan, budući da nasljednici odgovaraju solidarno za dugove ostavitelja, ali do visine naslijeđenog dijela.
      VSRH Rev 1830/1997
      **************************
      Nema zakonskog osnova za povrat ulaganja učinjenih prilikom adaptacije kuće kad su ta ulaganja izvršena dobrovoljno i besplatno pri čemu se nije očekivala niti zahtijevala naknada.
      VSRH Rev 580/2007-2
      *************************
      Okolnost da je u pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju utvrđeno da postoji dug ostavine u određenom novčanom iznosu prema određenom trgovačkom društvu ne znači istodobno i da su potraživanja tog trgovačkog društva utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, niti da zastarni rok temeljem odredbe čl. 379 st. 1 Zakona o
      obveznim odnosima iznosi 10 godina, a to iz razloga što sud u ostavinskoj raspravi nije ovlašten utvrđivati dugove ostavitelja, odnosno njihovu visinu, a ukoliko vjerovnici prijave svoja potraživanja, o njima se ne raspravlja u ostavinskom postupku.
      Županijski sud u Varaždinu, Gž. 921/06-2 od 10.VII.2006.
      **********************
      Nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine i to svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela.
      ŽS Ri Gž 2292/1999
      *************************
      Kada ima više nasljednika iza ostavitelja, oni odgovaraju solidarno za dugove ostaviteljeve i to svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela, bez obzira da li je izvršena dioba nasljedstva, iz kojeg razloga nema bitnog utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, činjenica da je tuženik samo jedan od nasljednika u ostavinskom postupku.
      Županijski sud u Varaždinu, Gž. 1571/05-2 od 28.X.2005.
      ****************************
      U pravu je revident kada ističe da trošak nadgrobnog spomenika koji je tužiteljica podigla po svojoj volji i odluci u čast pok. Josipa ne predstavlja dug ostavitelja pok.Josipa za koji odgovaraju nasljednici. Nasljednici kada preuzimaju prava umrlog, preuzimaju i njegove obveze imovinske prirode. Dugovi ostavitelja su teret koji su
      osobno teretili ostavitelja, a to nije slučaj s troškom za nadgrobni spomenik koji ostavitelj nije “naručio” prije smrti i tužiteljica, kada je učinila trošak za takav
      spomenik, učinila ga je za sebe te ne može to potraživati kao vjerovnik prema ostavitelju, jer on taj dug nije učinio.”
      VSRH Rev 3054/1993
      *************************
      Naime, nasljednik odgovara za dugove ostaviteljeve do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Opseg odgovornosti nasljednika za ostaviteljeve dugove prosuđuje se prema vrijednosti naslijeđene imovine koju je ona imala u času prijelaza na nasljednika, dakle u momentu smrti ostavitelja.
      Ona se procjenjuje prema tržišnoj vrijednosti stvari u času smrti, pa kasnije promjene nastale u vrijednosti naslijeđenih predmeta ostavine, ne utječu na veličinu i opseg nasljednikove odgovornosti.
      Županijski sud u Varaždinu, Gž. 748/03-2 od 02. lipnja 2003.
      ******************
      Odgovornost nasljednika ograničena vrijednošću naslijeđene imovine odnosi se samo na onaj dio tražbine vjerovnika koji je postojao u času ostaviteljeve smrti, pa stoga, neovisno od vrijednosti naslijeđene imovine, vjerovnik ima pravo na naplatu od nasljednika i onog dijela tražbine – zateznih kamata – koja je nastala kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju nakon smrti ostavitelja, jer u tom dijelu to nije dug
      ostavitelja već dug nasljednika. 
      Županijski sud u Bjelovaru, Gž-2811/12-2, od 23.VIII. 2012.
      **********************
      Nasljednici odgovaraju za dugove ostavitelja do visine vrijednosti naslijeđene imovine i to svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela.
      Županijski sud Rijeka Gž 2292/99, Gž 1333/99 od 17.01.2001.
      *********************
      Nasljednik odgovara za dugove ostavitelja prema tržišnoj vrijednosti naslijeđene imovine koju je ona imala u momentu smrti ostavitelja.
      Županijski sud u Varaždinu,Gž. 748/03-2 od 02. lipnja 2003.
      ******************
      Kada ima više nasljednika iza ostavitelja, oni odgovaraju solidarno za dugove ostaviteljeve i to svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela, bez obzira da li je izvršena dioba nasljedstva, iz kojeg razloga nema bitnog utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, činjenica da je tuženik samo jedan od nasljednika u ostavinskom postupku.
      Županijski sud u Varaždinu, Gž. 1571/05-2 od 28.X.2005.
      *************************
      Za obveze ostavitelja koje se temelje na ugovoru o zastupanju,nasljednica odgovara do visine vrijednosti naslijeđene imovine, međutim za ocjenu početka tijeka zastarnog roka, nije od odlučnog značaja činjenica da je nasljednica izdala punomoć tužitelju za zastupanje u parnici koju je preuzela na strani ostavitelja kao njegova nasljednica.
      Županijski su u Varaždinu, Gž. 243/08-2 od 03.III.2008.
      ******************
      Kada ima više nasljednika iza ostavitelja, oni odgovaraju solidarno za dugove ostaviteljeve i to svaki do visine vrijednosti svojeg nasljednog dijela, bez obzira da li je izvršena dioba nasljedstva, iz kojeg razloga nema bitnog utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, činjenica da je tuženik samo jedan od nasljednika u ostavinskom postupku.
      ŽS Vž Gž 1571/2005-2
      ***********************
      Supruga ostavitelja nije ovlaštena tražiti povrat troškova sahrane ostavitelja od oporučne nasljednice.
      Županijski sud u Varaždinu 10 Gž 2049/2011-2 od 19.4.2011.
      **********************
      Nasljednik dužnika je pasivno legitimiran i u slučaju kad je rješenjem, odlučeno da se
      neće provoditi ostavinska rasprava, jer nema ostavinske imovine.
      Županijski sud u Varaždinu Gžx 244/2011-2 od 7.12.2011.
      *************************
      Nasljednici odgovaraju za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine time da isti nisu dužni namirivati vjerovnike ostavitelja određenim
      redoslijedom.
      Županijski sud u Varaždinu Gž 1033/2008-2 od 10.6.2008.
      ********************
      Odgovornost nasljednika ograničena vrijednošću naslijeđene imovine odnosi se samo na onaj dio tražbine vjerovnika koji je postojao u času ostaviteljeve smrti, pa stoga, neovisno o vrijednosti naslijeđene imovine, vjerovnik ima pravo na naplatu od nasljednika i onog dijela tražbine – zateznih kamata – koja je nastala kao posljedica zakašnjenja u ispunjenju nakon smrti ostavitelja, jer u tom dijelu to nije dug
      ostavitelja već dug nasljednika.
      Županijski sud u Bjelovaru Gž 2811/2012-2 od 23.8.2012.
      **********************
      U primjeni Zakona o nasljeđivanju pojavilo se sljedeće pitanje – odgovara li nasljednik koji je svoj nasljedni dio ustupio drugom sunasljedniku za dugove ostavitelja?
      Odgovor je dala sudska praksa putem Odluke Županijskog suda u Bjelovaru,Gž -1645/14-2 od 18. studenoga 2014.
      Predmet spora u toj parnici bila je osnovanost zahtjeva tužitelja kojim od tužene potražuje iznos od 53.871,12 kn, kao nasljednice iza pokojnog O.D., koji je kod tužitelja za života, tj. 6. kolovoz a 2007. zaključio ugovor o kreditu u iznosu od 59.450,00 kn.
      Prvostupanjski sud pravilno je zaključio da je tužena kao nasljednica iza pokojnog O. D. dužna zajedno s ostalim nasljednicima podmiriti dugovanje pokojnog oca, pa je sud osnovano odbio istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije. Naime, članak 139. stavak 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju (Nar. nov., br. 48/03, 163/03, 35/05 i 127/13) propisuje da nasljednik
      odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a kad ima više nasljednika, oni odgovaraju  solidarno za ostaviteljeve dugove, i to svaki do visine vrijednosti svoga nasljednog dijela, bez obzira na to je li izvršena dioba nasljedstva. Prema stavku 2. istog članka, nasljednik koji se
      odrekao nasljedstva ne odgovara za dugove ostavitelja.
      Iz rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika od 11. kolovoza 2008., kao
      nasljednici prvog nasljednog reda iz a O. D. utvrđene su supruga i dvije kćeri. Kćeri ostavitelja prihvatile su se nasljedstva i svoje dijelove ustupile majci,koja je prihvatila i svoj dio i ustupljene joj dijelove.
      Iako su se kćeri ostavitelja izjasnile na način da prihvaćaju ostavinsku
      imovinu i ustupaju je majci, nisu se oslobodile odgovornos ti za dug.
      Takvo odricanje nasljedstva u korist sunasljednika je ustupanje nasljedstva nakon što je takva osoba već postala nasljednik, pa takav nasljednik i uz čin ustupanja odgovara za dugove ostavitelja, onako kako bi odgovarao da svoj nas lijeđeni dio nije ustupio. Prema tome, sud je pravilno primijenio odredbe članka 139. stavak 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju, jer činjenica da je nasljednik ustupio nasljedstvo nakon što ga je prihvatio, ne utječe na njegovu odgovornost za ostaviteljeve dugove, jer je prihvaćanjem nasljedstva postao nasljednik, a njegova odluka o tome da naslijeđeni dio ustupi nema utjecaja na njegovu odgovornost za ostaviteljeva dugovanja.
      Dakle,nasljednik koji je svoj nasljedni  dio ustupio drugom
      sunasljedniku, odgovara za dugove ostavitelja, jer ustupanje prethodno prihvaćenog nasljednog dijela nekom od sunasljednika nema pravno značenje odricanja od nasljedstva.
      Županijski sud u Bjelovaru, Gž-1645/14-2 od 18. studenoga 2014.
      ************************
      „Međutim, suprotno stajalištima tužitelja, nasljednici odgovaraju za
      ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine pa i kad su potpunom isplatom samo nekih ostaviteljevih vjerovnika oštetili ostale vjerovnike.
      VSRH Rev -1470/63)
      Županijski sud u Varaždinu, broj Gž -1033/2008-2 od 10. lipnja 2008.
      *********************
×
×
  • Napravi novi...