Spleecho

Puno zahvaljujem na odgovoru. Samo me još zanima koji dokument moram priložiti kad dodajem 0,5% na poreznoj prijavi? Ili da samo dođem i kažem: "dodaj"?

Kratko pitanje: Imam li pravo staviti dijete na svoju poreznu olakšicu (0,50), iako dijete ne živi sa mnom, već s mojom bivšom suprugom? Već mi je rečeno da imam pravo staviti 0,50 ja, a 0,50 bivša supruga, ali obzirom da je ta informacija neprovjerena, pitam i ovdje. Unaprijed zahvaljujem.

Fani, da ti sad počnem govorit neke stvari, većina bi bile psovke na račun Suda i Socijalneih ustanova (pogotovo ove splitske). To je gomila nesposobnih neradnika, da to nije normalno. Nastavim li, stvarno će me trebat cenzurirat. A ne bi pretjerao ni pogriješio. Nema ti druge nego se borit i ne odustat. Želim ti sve najbolje, jer slična situacija čeka i mene.

Zanima me da li smijem/mogu sam sastaviti tužbu protiv firme u kojoj sam dao otkaz jer mi nisu isplatili plaću 3 mjeseca. U biti, imam li pravo na to, obzirom da nisam pravnik. Ako smijem, gdje se može naći primjerak takve tužbe i gdje se takva tužba uopće predaje? Unaprijed hvala.

A bili ne bili kolege, u istim smo gov... Pošalji na PP gdje radiš, pa ću ti reć.

A valjda za psihički oporavak od toga što neće vidjeti dijete. A da ne spominjem ako plaćaš cjelodnevni boravak u školi, kojeg preko ljeta nema. Što u tom slučaju?

Koja komedija. Imam osjećaj da radimo u istoj firmi, jer je i kod mene tako. U svakom slučaju, pogledaj temu koju sam otvorio, pa ćemo pričekati odgovore i vidjeti šta nam je za činit. A kakva je situacija, ne moraš mi pričat. Jako dobro znam. Nažalost.

Dakle, situacija je slijedeća: Uslijed neisplaćenih plaća (neto zadnja 3 mjeseca, doprinosi od početka godine), pravnik pravne službe Zavoda za zapošljavanje rekao mi je slijedeće: 1. da imam pravo podnijeti otkaz u firmi radi neizvršavanja obveza iste prema meni. 2. da moram imati obračune zadnjih plaća (bez obzira da li su isplaćene) i da će mi se naknada s biroa računati po njima. 3. da sva dugovanja firme prema meni moram tražiti sudskim putem (umanjena plaća, kasnije i neisplaćena, pa neplaćeni doprinosi...). Osim 3., molio bi odgovor da li je 1. i 2. točno i ako je, kakav otkaz ja mogu podnijeti. Jer sasvim sigurno je da neće bit sporazumni, obzirom da je firmi u interesu da im djelatnici dolaze "volontirati". Zanima me da li ja moram odrađivati kakav otkazni rok iz ugovora, obzirom na tip otkaza i cjelokupnu situaciju. Unaprijed zahvaljujem na odgovorima.

Nisam ti stručan dat pravni savjet, ali iz iskustva ću ti reć. Sve što radiš imaj napismeno, potpisano. Sve. Nikakvi usmeni dogovori. Jer, usmeni dogovor može biti i djelomično u tvoju korist, a ona te kasnije na sudu "zakolje".

Samo da pitam. Vi vjerojatno radite i imate zadovoljavajuće prihode (zajedno sa suprugom)? Zanima me da li bi isto govorili i kad bi ovisili o njegovoj plaći koja je, recimo 4000kn, od kojih 1300 ide na alimentaciju, a Vi, on i Vaše dijete, morate živjeti od preostalih 2700? Još jedna stvar. Kako bi se postavili u slučaju da, kao ja, živite s nekim ko je doveo svoje dijete u Vaš dom, za to dijete njegov tata ne plaća alimentaciju, a istovremeno ste vi prisiljeni plaćati za svoje? I uza sve to skupa, kako stvari stoje, ne primate plaću! Sagledajte cjelokupnu situaciju iz više uglova, a ne samo iz svog, koji mi djeluje poprilično stabilno, pa ste istovremeno i skloni davati ovakve savjete. Da se razumijemo, ja rađe neću pojest ništa danima, ali ću svom sinu platiti alimentaciju. Samo Vam želim reći da ljudima nije lako.

Ali ja jesam i roditelj i SAD sam u situaciji koju navodim. Ovo drugo nažalost! Recite mi da li ta briga obuhvaća odlazak tetama u vrtić i govorenje kako se mama kurva okolo (što nije istina), kako mama ne daje svome djetetu jest jer nema šta (a dijete je sasvim pristojno uhranjeno) i slične nebuloze? Neću ni spominjati pisanje tužbi sudu kako majka ugrožava svoje dijete, pa je ista prisiljena ići kod psihijatra i parnica radi toga traje više od godinu dana, da bi ta ista psihijatrica na kraju utvrdila da s gospodinom koji "brine o svom djetetu učestalim posjetima tetama u vrtiću i sl." nije baš sve u redu. Samo iznosim jednu od mogućnosti. A kao roditelj 8-godišnjeg dječaka koji završava 2. razred osnovne škole, sasvim dobro znam i što je ispravna briga o svom djetetu! U konačnici, mislim da sam na kraju, na žalost, ipak bio u pravu glede navedenog tate u ovoj temi.

Mislim da se u ovakvom slučaju na pravne savjete ne bi obazirao niti sekunde, s dužnim poštovanjem svima koji bi ih dali. Dovoljno mi je da znam da mi neko udari dijete, pa će mi i samome mrak past, bez ikakvih prijetnji. Osobno živim s djevojkom koja ima dijete iz prvog braka. Dijete ima 2.5 godine i smatram da se odnosim prema njemu vrlo korektno i dijete mi je drago. Međutim, jučer me udari. Iz čista mira. Nogom. Što bi ja sad trebao, udarit ga?? I inače ima svakakvih izljeva, ali mi nije palo na pamet stavit ruku na njega. Pogotovo jer nije moj sin! Naučit ga svemu, mogu, igrat se s njim kao da je moj, mogu, ali udarit ga?? Još gore da neko udari mog. Ispričavam se svima, ali nikome ne bi dopustio da mi tuče dijete i srezao bi to u startu. Isti dan!

Bez potrebe da sve citiram, točno od riječi do riječi. S tom razlikom da moj sin ima 8 godina i ja njega ne trebam kupovat materijalnim stvarima. Više mu znači otić malo na nogomet sa mnom ili u šetnju i pričat o novom "albumu sa slijama", iako ga ništa ne razumijem. Ali on priča i njemu je to bitno. Vremenom će i vaš dijete narasti i bez obzira da li mu Vaša bivša supruga priča neistinu o Vama i cjelokupnoj situaciji, skužit će dijete samo.

...jer svakodnevnu brigu o djetetu zakon vrednuje... ...nitko se nema pravo odreći prava na uzdržavanje u djetetovo ime. Dakle, ovo što ste im iznijeli bi išlo više pod izražavanje osobnog stava... Dijete bi trebalo imati pravo na standard kakav bi imalo da i dalje živi s oba roditelja, što je između ostalog predviđeno pod "povećane mogućnosti". Naravno, dijete, ne bivša/bivši. Možda smo se malo krivo razumjeli. Ja sam osobno na sudu naveo da ne bi tražio, a ne da bivša žena ne bi smjela pridonositi. To sam rekao iz razloga, jer je u cijelom tom razvodu kojeg smo prolazili, visina alimentacije njoj bila najbitnija stavka, dok meni raspodjela "drva, metala" i ostalog što smo stekli, nije bila najbitnija stvar. Više sam razmišljao o tome kako sad moje dijete, koje mi je najbitnije na svijetu, više neće živjeti sa mnom. To je bio moj osobni stav. Možda kriv, ali tako je. Vjerujem ja da zakon vrednuje svakodnevnu brigu o djetetu, ali mislim da bi u tom slučaju trebao dati ista prava ocu i majci djeteta, a vjerujte mi, ne daje. Ja kao otac, to sam najbolje iskusio. Nažalost.

Ništa nema loše. Ali kojim povodom? Mislim, čemu? Jer ga zanima kako se razvija njegovo dijete? U redu. Ali, da poznaje svoje dijete, mislim da bi mu bilo dovoljno isto to doznati i ako s njim provodi vrijeme. Iz iskustva znam da se to obilaženje svih i svakog, najčešće svede na blaćenje bivše supruge (što je najgore, lažno), priča se svašta o stvarima koje te ljude uopće ne zanimaju. Obzirom na gore opisanu situaciju, prije bi rekao da je čovjeku to bio cilj, a ne da se raspituje za razvoj djeteta.

Komedija. Dovoljno mi je znati da krijete od muža neke stvari, a navodno ga volite. Da, kredit plaćate vi i tako pridonosite braku, ali zar smatrate da to što se od njegove plaće hranite, nije pridonošenje braku? Imate lijepo uređen stan, brak koji čak nije pred rastavom, ušteđevinu (koju krijete od muža?!). Oprostite mi na bezobrazluku, ali ne znam zašto se uopće javljate? Pročitajte par tema ovdje o stvarnim problemima koje ljudi imaju, pa ćete vidjeti da to što vi planirate kako u budućnosti "zaj..ati" muža, nebi baš trebalo biti predmetom ikakve rasprave.

Što se tiče alimentacije, žena bi trebala napraviti djetetove troškove, koji se kasnije dijele na pola za svakog roditelja. Meni su na sudu rekli da moram znat da dijete živi kod majke, te se ona brine o njemu svakodnevno, pa sam im na to odgovorio da je po meni to privilegija, a ne opterećenje. Također sam im predložio da dijete može biti dodijeljeno meni, a ja u tom slučaju ne bi tražio ni kune alimentacije od strane majke! Međutim, obzirom da otac u Hrvatskoj nema apsolutno nikakve šanse dobiti dijete (ako je majka normalna i nije kriminalac), nije bilo smisla tražiti zahtjev za skrbništvo kad unaprijed znaš da gubiš. 5000kn je previše za dijete te dobi. Istina, ovisno što djetetu želiš priuštit, ali ne dozvoli da majka preko alimentacije "zarađuje" sebi džeparac!!!

ovakva kvalifikacija ne postoji u medicini, možda u paraznanosti - psihologiji. Problem je u tome što su mnogi psihijatri oportunisti - izbjegavaju dijagnosticirati težak i opasan poremećaj osobnosti jednog od bračnih drugova - uglavnom Granični poremećaj osobnosti i time nastavljaju krug neistine, brkanja uzroka i posljedica, lažnih optužbi i odluka, kobnih po emocionalno, socialno i fizičko zdravlje žrtava poremećene osobe - djece i bračnih drugova , osobe s BPD Da se razumijemo, ona (psihijatrica) je to jako lijepo i stručno sročila u svom izvještaju od 3 stranice. U svakom slučaju, donijela je zaključak da bi za sud kudikamo bilo pametnije dijete dodijeliti majci. Međutim, neprihvaćanjem izvještaja/sudskih pisama, bivši suprug odugovlači dok može. Džabe ti i dijagnoza kad nitko ništa ne poduzima. Pa jel dovoljno da napišem da je prijetio majci djeteta na osnovu čega je ona podnijela tužbu sudu, koja se negdje "izgubila". A i nije on nenormalan. Sve proračunato radi u suradnji s roditeljima. Nadali su se dijete oduzet majci, ali obzirom da nisu imali na osnovu čega, sad razvlače, jer im se ne plaća alimentacija. Toliko je očita cijela ova situacija, da je naprosto smiješno koliko sve ovo traje. A Službu za socijalni rad neću niti stavljat u ovu priču. To je grupa toliko nesposobnih ljudi,da bi bilo puno pametnije raspustit ih svih redom (ako ništa, bar u Splitu). Jer to što dođeš tamo, popričaš s njima, a oni na kraju ne naprave ništa, može te samo izludit do kraja. Uopće se ne čudim što pojedinci upadaju tamo i rade nered.

Neću ovdje uopće čitati odgovore odvjetnika, a molio bi da se isti ne naljute. Zašto ne čitati? Zato što postoji nešto što se zove praksa, a odgovori se uglavnom baziraju na nečem što piše, a ne provodi se kako treba. Da pojasnim. -Uslijed nerazumijevanja, supruga ode i odvede dijete sobom (jer je suprug emocionalno previše vezan uz mamu i ne želi otići živjeti s djetetom i ženom). -Ona ga zove da dođe živjeti k njima, no ovaj odbija. -Ona ga tuži i traži razvod braka. -On traži privremeno skrbništvo, na sudu izjavljuje da se ona ne brine o djetetu, ugrožava ga, da je dijete gladno, a istovremeno izjavljuje da dijete konstantno živi kod njega!!! Dakle, laže čim zine, jer je skužio da će trebat' plaćat alimentaciju, pa sad razvlači. U konačnici je situacija slijedeća: nakon što je kreten (a stvarno to i je) od psihijatra čuo (ne i primio, jer izbjegava) rješenje da će dijete pripasti majci, jer je on emocionalno još uvijek dijete, sklono laganju, pasivno agresivan i gro drugih stvari, isti ne prima rješenje, uzima dijete kad mu se svidi (jer pravomoćna presuda još nije donesena), radi što želi i odugovlači koliko god može. Što je najtragičnije od svega, čak i kad se donese presuda, idiot se ima pravo buniti na nju i to odugovlačiti još više, bez obzira što niti ne dolazi na rasprave! Pošalje pismo sudu i smije se! Dakle, sve to što naš dragi zakon nalaže, možete objesiti mačku o rep, jer postoji milijun i jedan način da se to zaobiđe ili produži. Bez obzira da li se radi o djetetu od 2 godine!!! Tužno.

Ovisi da li su djeca ugrožena? Ako nisu, ne vidim zašto ne bi. Moj sin isto tako dolazi kod mene (rastavljeni sam otac) i vodim ga svugdje (naravno, ako to on želi!!!), s tim da mi bivša supruga to nikad nije zabranjivala (ne vidim ni razlog zašto bi). Niti ja nju ne gnjavim radi takvih stvari. Druga je situacija ako neko protivno djetetovoj volji, vodi dijete negdje, a da ne pričam ako vodi dijete negdje gdje mu je ugroženo zdravlje.

Obzirom da sam nažalost upoznat u situaciju sa sličnim problemom, mogu samo reć' da je ovo jako uspješna metoda izbjegavanja obaveza. Naime, bivši suprug odbija preporučene pošiljke suda (vrata otvore roditelji i izjave da on tu više ne stanuje). Sud je naložio tužiteljici da uplati 120,00kn, te će tada sudski dostavljač odnijeti pošiljku na radno mjesto i uručiti je osobno. Nije mi jasno da sud apsolutno ne zanima što neko krši zakon u više navrata, niti poduzima išta da se to riješi. Jer, neprimanjem pošiljke sud ima raspravu viška (a bilo ih je bar 5 takvih do sad). Zar ne bi bilo normalnije stupiti u kontakt s MUP-om i pokušati ustanoviti stvarno stanje, te prekršitelja na određeni način kazniti? Ovako se to razvlači unedogled, tužiteljica izluđuje, sud isto tako, a rješenja nigdje.

Molio ako neko ima primjerak tužbe za neplaćanje alimentacije (ista nije uplaćivana nikad). Obzirom da odvjetniku treba platiti 500kn+PDV koje majka nema, savjetovano joj je da tužbu napiše sama. E sad, da ta tužba ne bi bila složena krivo, pa samim time zanemarena/odbijena, molio bi ako neko ima, da pošalje, jer pokušavajući je sročit samostalno, postoji mogućnost da se nešto bitno izostavi. Unaprijed zahvaljujem.

E, baš u vezi kredita bi molio odgovor. Naime, vozilo je kupljeno na kredit po principu pola-pola. Dakle, pola je stranka platila u gotovini, a polovicu isplaćuje kreditno. Kako to podijeliti i da li se isplati ulazit u tužbu radi toga (obzirom da je brak trajao kratko, to vozilo je u biti jedina stečevina). Unaprijed zahvaljujem na odgovoru.

Svaka čast i zahvaljujem na iscrpnom i jasnom odgovoru. Zanima me sad kod podjele, kako se gleda vrijednost vozila? Mislim, u kom trenutku? Jer, ako se gleda u trenutku podjele, onda stranka odugovlačenjem postupka dobiva, obzirom da vrijednost vozilu pada. Dočim, ako se gleda vrijednost u trenutku kad je podnesena tužba za razvod braka, pa se to dijeli na pola, mislim da bi bilo kudikamo ispravnije. Samo još odgovor na pitanje, što ako je imovina (vozilo) stvarno prodano za vrijeme trajanja postupka? Može li stranka kazneno odgovarati? Canis, puno se zahvaljujem.

Molio bi odgovor na par pitanja. Googlao po forumu jesam, ali nisam uspio nać konkretan odgovor. Dakle, da li je točno da su razvod i podjela imovine stečene u braku dva različita procesa? To bi značilo da razvodom nije riješena imovina i supruga treba podići zasebnu tužbu? Još jedno pitanje. Rastavom je utvrđena alimentacija od 1300kn za dijete od 8 godina. Podaci: Moja plaća: cca 5400kn (umanjena za kredit od 1800kn) Ženina plaća: cca 5000kn, s tim da ona i dijete žive u iznajmljenom stanu koji po njenim riječima plaća 2000kn. Zanima me koliko je ta alimentacija pravedna. Vidim da se dodjeljuje i puno manje. Istina, ovo je moje dijete, pa neću cjepidlačit, ali eto, samo pitam da li je to u praksi normalna cifra. Molio bi Vas odgovor na prvo pitanje i pomoć kako podići zasebnu tužbu/zahtjev za podjelu stečenog u braku. Također, obzirom da jedna od stranaka u procesu laže o visini plaće i posjedovanju (dijele se uglavnom vozila stečena u braku, za koje stranka kaže da je prodano, a nije), tko je dužan utvrditi stvarno stanje i ako je vozilo prodano (nakon podizanja tužbe za razvod), snosi li onaj koji laže kakve pravne posljedice (a živo se nadam da snosi!!). Unaprijed zahvaljujem na odgovorima i pozdravljam.