GaiusI

... ako se ja nisam ustručavao reći nešto o sebi, vjerujem u Vas da se ni Vi nećete ustručavati reći nešto o sebi, Bigfoot ... ... ja sam još uvijek on-line, znam da ovo sada trenutno čitate i čekam još uvijek Vaš odgovor ... S poštovanjem, B.

... po svim psiholoskim pitanjjima, ali mi niste odgovorili na pitanje. I dalje vjerujem u Vas, samo si dajte malo truda ... Čekam ...

Prije svega, pozdrav svima i s poštovanjem cijeloj ekipi Legalisa ali i svima koji učestvuju na svim forumima ! Pozdrav svima, bez obzira zvali se oni Zex, Bigfoot, GaiusI, ili ... Pročitao sam gotovo sve što je Bigfoot napisao ... ... pa sada postajem znatiželjan. Kao što su i drugi mogli već do sada vidjeti dio moje životne priče unatrag određenog vremena (radi se o periodu od dvije godine unatrag), tako su i mene zainteresirale mnoge životne priče, koje ljudi ovdje objavljuju jer jednostavno traže pomoć, vjerojatno na sve strane, pa naravno i ovdje, na ovom forumu. Pod pretpostavkom da svi dobronamjerno odgovaramo na postavljena pitanja i molbe, onda ta pretpostavka važi jednako i za cijelu ekipu moderatora i ljudi koji rade na Legalisu, kao i za Bigfoota. Zato, imam jedno pitanje, jer sam zaista znatiželjan i vjerujem da će mi Bigfoot konkretno odgovoriti. Prvo, da krenem od sebe. Ja sam po struci dipl. informatičar, otac dvoje maloljetne djece, zasada, sretno oženjen, u predbračnom životu sam imao djevojku (jednu i jedinu) sa kojom sam "hodao" osam godina, živio sa njom gotovo kao u bračnoj zajednici, da bismo se '92. vjenčali, '94. dobili prvu kćer, '96. drugu kćer. Zajedno smo od 1984. godine sve do danas. Ovo je bilo iskreno i istinito predstavljanje mojeg profila, s jednom napomenom : supruga je također dipl. informatičar. Vjerujem da je Bigfoot iskrena i dobra osoba, ali sam sada toliko znatiželjan da sam iznio nekoliko podataka za koje bih, a vjerujem da hoće, od Bigfoota želio čuti otprilike isti dio priče. Time što sam to iznio nikome ništa ne znači osim činjenice da je istina, da mi ime počinje slovom B, te da takovih ljudi u Hrvatskoj i van nje ima koliko hoćete (možda doduše ne baš dipl. informatičara). Poštovani Bigfoot, ako sam Vas dobro procijenio, VI ćete se sada na jednak način predstaviti i zadovoljiti moju znatiželju. Pretpostavljam da hoćete, jer vjerujem u Vas. Što ovime želim postići ? Samo puka znatiželja. Ali, ona ima svoju podlogu te ako Bigfoot (čije komentare sam dobro pročitao iako ih ponekad baš i ne razumijem) zaista dade odgovor na pitanje koje sam postavio, iskreno vjerujem da možemo ostvariti svi zajedno izuzetno dobar i kompromisan odnos prema svima kojima je potrebna pomoć. Za sada, lijepi pozdrav svima !

Možda nije fer da i sam kao poslodavac tužakam druge poslodavce, ali Vam ipak možda mogu pomoći. Doduše, ipak tu ima malo premalo detalja, pa zato, ako želite, razmislite i odgovorite : - rekli ste da Vam je poslodavac obećao posao; napisali ste da Vam je napisao da ste primljeni te da ćete dobiti obavijest o datumu potpisivanja Ugovora o radu; pitanje glasi : da li na toj obavijesti postoji njegov potpis, žig, drugim riječima, da li je to običan tekst ili uistinu dokument ? Naime, postoji odredba u Zakonu o obveznim odnosima koje regulira taj dio područja te biste ga po tom temelju mogli tužiti - rekli ste da Vam je "poslodavac" ... gledajte, tako dugo dok niste sa njim potpisali Ugovor o radu, dotle on nije Vaš poslodavac. Ne možete ga tužiti temeljem Zakona o radu jer niste postali njegov djelatnik, ali Zakon o obveznim odnosima ima jedan članak, koji laički prepričano, kaže, da ako netko nešto nekome javno obeća (a ne ispuni) ... dakle, stvar je u dokumentu kojeg ste dobili u kojem Vas obavještava da ste primljeni. Ako nema žiga, potpisa, ako dokument nije vjerodostojan, onda ćete ipak morati pričekati odgovor nekog stručnijeg. A dotle, lijepi pozdrav, B.

... dok čekam Vaš odgovor, evo kako je moja djelatnica to učinila : - otišla je kod odvjetnika koji ju je saslušao, te saslušanje priložio kao dokaz tužbi (prijedlogu za ovrhu zbog neisplate dijela plaće) - utvrdili su koliki je iznos koji joj nije isplaćen prema Ugovoru o radu (a trebao je biti), te da sam obećao joj taj dio ispuniti do tog i tog datuma, te pošto nisam to učinio, ovrhovoditeljica podnosi prijedlog za ovrhu temeljem Ugovora o radu prema kojem je trebala za razdoblje od ... do ... dobiti toliko i toliko, te je ostala neisplaćena razlika ... kuna. - dakle, sve je radila uz pomoć odvjetnika koji je Prijedlog za ovrhu napravio vrlo kratko i jasno. Ovim putem se sada legitimiram, te ukoliko smatrate da postoje dodirne točke koje bi Vam mogle pomoći, prepisat ću Vam tužbu kako je izgledala ali iskljućivo na Vaš private mail (pm). Vi se sada ne morate legitimirati, nije potrebno, ali ako želite detalje, a da ja ne riskiram progon zbopg nadripisarstva ili nečeg sličnog, mogu Vam odgovoriti konkretnim prijepisom na pm ili Vam dati predmetni broj (bojim se da Vam neće pomoći jer vidim da nismo iz istog mjesta). Za sada, pozdrav, B.

.

.

Kada biste Vi bili u pravu, razmislite, tada bi svi oni koji vole casicu, otisli prvo napuhat alkotest, onda bi se malo razveselili (i meni bi to pasalo, da se razumijemo), nakon toga bi popili hrpe mlijeka ili jogurta ili onih cuda iz apoteke za takve slucajeve, i nakon 6 sati - voila ! Opet 0,0. Bilo bi jako zgodno, ali nisam nasao uporiste u Zakonu o prometu na cestama (ili kak se vec zove).

OK, nisam psiholog, niti psihijatar, niti razumijem bas sve najbolje od nekih spomenutih termina ... ... jednostavno sam kao covjek (i sam do grla u drugacijim vrstama problema) pokusao razmisljati na neki ... drugaciji nacin. Cinjenica je da je destiny spominjao pokusaj suicida (ispravite me ako grijesim, radi se o njegovoj supruzi) ... pa me je to podsjetilo na moju (naizgled) identicnu situaciju. Stoga sam razmisljajuci o svemu, citajuci sve sto je destiny napisao (kao i Vase odgovore), jednostavno dosao do zakljucka da ima dosta dodirnih tocaka u ponasanjima, u odredjenim trenucima. Vracajuci se u ne tako davnu proslost, podsjetio sam se na neki nacin kako smo to rjesavali moja supruga i ja, cak dapace, zajedno sa djecom. Nisam optimist, jer me je optimizam odavno napustio, nisam niti od onih koji se lako predaju - pa je to zapravo bila poruka : pokusati opet i ne predati se. Ali, ako Vi smatrate da bi taj covjek mozda to i uspio, te da bi mu se sve moglo kao bumerang vratiti u gorem obliku u glavu ... onda nisam bas siguran sto da mislim. Na sve ovo sto sam napisao nije potreban odgovor. Mislim da sam Vas prilicno dobro shvatio i mislim da nije potreban komentar. Jednostavno bih htio da smo svi mi, svaki na svoj nacin, u ovom kratkom zivotu, malo tolerantniji jedni prema drugima, da zapravo svi shvatimo samo jednu bitnu cinjenicu koju mnogi zaboravljaju - zivi se samo jednom i treba taj zivot iskoristiti sto je moguce ljepse i bolje. Posebno oni koji imaju za to itekakve pretpostavke. Pozdrav, B.

... jos nesto. Ako razmisljate o brakorazvodnoj parnici, kada prosvrljate forumom na tu temu, vidjet cete da je vrlo mala ili nikakova sansa da djeca pripadnu vama. Ali gledajte to i ovako : ako djeca pripadnu majci, patit ce, jer nemaju vas. Ako djeca pripadnu vama, patit ce, jer ostaju (na odredjen nacin) bez prisustva majke. Kada sam spomenuo svoj potencijalni raspad braka, da jos dadem malo pojasnjenje : prije nego sam se uhvatio u kostac sa svim problemima, moja supruga mi je prijetila da ce uzeti i djecu i sebe i da ce se zaletjet sa autom pod vlak. Znate li koliko je nedostajalo da to ne napravi ? Samo toliko sto sam bio brzi u voznji od nje, zaustavio se ispred nje i doslovno legao ne cestu, sve nekoliko metara ispred pruge. Ja sam napravio ono sto sam smatrao da je potrebno : nisam je mogao zaustaviti sa autom, ali da je krenula pod vlak, morala bi prvo mene pregaziti. Jednog dana, kada rijesim sve svoje financijske probleme, mozda cu napisati memoare. Ali u ovom trenutku, nitko ne moze zamisliti kako je to leci na cestu ispred auta za kojeg znate da se sprema zajuriti pod vlak, svega minutu prije nailaska vlaka. Tko to nije prosao, ne zna o cemu govorim. Mislim da mozda i vi trebate napraviti nesto radikalno u smislu spasavanja vasega braka. Ja sam svoj napravio. Znate li zasto se ona odlucila na taj korak (moja supruga) ? Zato jer smo zbog dugova izgubili sve sto smo imali. Izmedju ostalog, izgubila je od materijalnog ono sto joj je najdraze : miraz koji je dobila od svojih roditelja, nekretninu koja je vec gotovo 180 godina u posjedu obitelji ... a mi smo to upropastili. Ako odvrtite proslost unatrag, kroz mjesec, dva, tri, ... godine, dvije, tri, cetiri .... mozda cete i sami saznati sto je to sto je u vasoj supruzi napravilo takav veliki raskorak izmedju vas i nje. Da li bi vas vasa supruga pregazila u slicnoj situaciji ? Ne znam, ali time sto je moja supruga sa djecom stala na metar ispred mene, sto smo plakali svi zajedno (jer djeci u stvari i nije rekla sto smjera), pokazala mi je da me jos uvijek dovoljno voli a da mi ne naudi zbog (nasih) gluposti. Mozda ste i vi u takvoj, ponesto obrnutoj, situaciji. Mozda trebate naci nacin da joj pokazete da je jos uvijek volite, unatoc svemu i cijelom svijetu. Dobar ste covjek (ali ne i lud), imate strpljenja i zivaca, znam da je sve to pri kraju. Pokusajte jos jednom smireno o svemu razmisliti, mozda dati dodatno vrijeme vasoj supruzi da shvati da je volite, i nju i djecu ... za razvod uvijek ima vremena. Za sve ostalo uvijek ima vremena. Ali zivot je samo jedan - i brzo prolazi.

Ja imam sredjen i sretan brak ... osim jedne gluposti zvane financijski bankrot. Citao sam cijelu vasu pricu i ponekad se pitam ... svatko od nas ima neki svoj j#####i kriz koji nosi na ledjima. Moj kriz je financijski bankrot i dugovi. Vas kriz je ocigledno cinjenica da ne mozete naci zajednicki jezik sa suprugom. Djeca pate, patite i vi. Mozda, negdje u nekom kutku srca, pati i vasa supruga. Imam jedan sasvim drugaciji prijedlog. Znam da ste sve probali i da nista ne funkcionira. Sve mi je to sasvim jasno. Medjutim, mozda ponekad ... jos jednom, makar zadnji put ... ljubav uspije ponesto napraviti. Pokusajte sa djecom, zajedno, nesto napraviti za svoju suprugu. Znam da je najradije ne biste vidjali vise u svojoj blizini, ali i djeca su tu. Kada imam puno problema, djeca su ta koja me drze i tjeraju da idem dalje, do kraja i da izdrzim. Znam da nema romantike medju Vama i suprugom. To mi je itekako jasno. Ali ... U cijeloj prici djeca ce stradati. Zene vole cvijece. Pokusajte prvo cvijecem, ... ruzama, ... ukrasom u vazama ... Neka djeca naprave velika srca za mamu. Neka djeca sa mamom pocnu pricati o tati. Neka djeca budu vas saveznik. Djeca vjerojatno ionako sve vide i sve znaju. Necete im morati puno objasnjavati. Cinjenica je da i ona vole mamu, vole i vas. Samo ne znaju kako da pomognu odraslima. Po mojem misljenju, trebate probati. Oprost. Tesko je, ali djeca su tu i neke stvari treba oprostiti. Za sve postoje granice. I za oprost. Ali nikada necet morati pred djecom kasnije pricati kako niste znali prastati. Nikada se pred djecom necete morati pravdati da niste napravili sve sto ste mogli. Ako djecje suze, pitanja mami : a zasto tata i ti ne razgovarate ... tata ti salje ove ruze ... ako sve to ne pomogne, badava sve filozofije svijeta o licnostima osobe, poremecenim shvacanjem sadasnjosti, karijerama .... Da li biste se mijenjali samnom ?! Razmislite. Imam sretan brak, dvije prekrasne kceri, i otprilike milijun kuna dugova, bez nekretnina i imovine. Da li biste se mijenjali samnom ? Nemojte me krivo shvatiti. Nikakva materijalna vrijednost mi ne bi znacila nista ni u kojem smislu ako nemam srece u braku. Jednom davno, ozenili ste se. I bili ste sretni. Sto je to sto nju toliko mijenja od tog dana do vecerasnjeg vaseg pitanja ... Sto je to sto nosi toliko gorcine u sebi ... Pretpostavimo da su zloguki bili u pravu i da ste prevareni. Da li joj mozete oprostiti ? Da li mozete biti sigurni da ona ne misli da, nedaj Boze, da ste vi nju prevarili ? Tesko je razgovarati ako ona odbija kontakt. Zato mislim, dobronamjerno, da biste trebali pokusati jos jednom. Zene vole cvijece. Pokusajte sa crvenim ruzama. Neka joj djeca naprave veliko crveno srce. Pokusajte jos jednom. Ako uspijete, najveca sreca bit ce vam zajednicki smijeh vase djece, vase supruge i vas. Zivi se samo jednom. Ne znam zasto se ljudi toliko trude medjusobno upropastiti i taj jedan jadan zivot koji imamo. Ovo su bila moja razmisljanja, nemojte zamjeriti, volio bih da vam mogu pomoci, bilo kakvim pametnijim savjetom. Rastuzuje me cinjenica kada vidim da u stvari imate sve osim bracne srece. Ja nemam nista, ali imam bracnu srecu (zasada, ako je financijski problemi ne uniste, sto obicno bude slucaj). Zelio bih vas ohrabriti da pokusate. U mnoge stvari ne mozete biti sigurni, ali u jednu mozete : jos uvijek imate obitelj. Mozda vasa supruga voli neke stvari (jos uvijek) koje ste zajedno obozavali kada ste bili mladi i zaljubljeni. Mozda biste se trebali sjetiti jos necega sto bi vam moglo pomoci. Ako ... ako jos ima barem tracak svjetla u vama prema toj, nekadasnjoj ljubavi. Ja sam bio na pragu razvoda braka prije nego sam upoznao Legalis (pocetkom 4. mj. ove godine). Vidio sam da mnogi ljudi imaju problema, a neki od njih cak i vece od mojih. Osobno, vas problem cak vidim veceg od mojeg. Ja mogu spavati i sa Ciganima, ali zasada opet jos uvijek imam djecu koja me vole i suprugu koja me voli. To mi daje snagu da rjesavam i financijske zavrzlame. Vjerujem da postoji i obratan put. Mislim da ste u mnogo boljoj financijskoj poziciji od mene. Upravo stoga mozda imate jos neiskoristene mogucnosti da neke stvari pokusate. Sve ovo vam pisem u dobroj namjeri, od srca i nadam se da me necete krivo shvatiti. Za sada vam zelim laku noc i da razmislite o svemu onome sto sam napisao. Mozda vam se stvori neka ideja ... nikad se ne zna.

Tocno, mozda gradi kucu. Ali kuca moze glasiti na sina, na unuka, na suprugu, a Vama kaze da je njegova. Da biste utvrdili istinu, morali biste imati najsvjeziji gruntovni izvadak, a niti to vam nista ne znaci, jer istog dana je mozda u tijeku postupak kojim ce biti stavljena plomba radi prijenosa nekretnine na brata, necaka,. ... Malo si pogledajte samo sto se sve desava oko nas, kako ljudi uistinu mogu prevariti nekoga ako to zaista zele ... ... a o svemu ostalom razmislite sami. Zakljucak ? Nije potreban.

Iz vlastitog iskustva : kada trazite besplatnu pravnu pomoc i netko Vam pomogne, budite mu zahvalni do groba i ne prigovarajte jer ste sami trazili. Najbolja pravna pomoc je kada uzmete odvjetnika, kada dokazete da niste u imovnom stanju da biste placali sudske troskove, te ako dobijete spor, tada troskove odvjetnika ionako placa onaj tko je spor izgubio. Ponekad je bolje odmah platiti odvjetnika da sve napravi kako treba, nego se poslije cijeli zivot tuci po glavi u stilu "da sam barem onda to napravio...". Nemojte kasnije razmisljati "da sam barem onda...". To ucinite sada. Ako dobro znate da Vam odvjetnik kojeg cete platiti ne moze pomoci (jer je mozda Vas slucaj takav), tada se sami morate snalaziti, ali ce opet doci vrijeme kada cete mozda pozaliti sto niste uzeli odvjetnika. I odvjetnici su ljudi, imaju svoje tarife, ali mnogi od njih imaju veliko srce i mnogi zele pomoci. I na ovom forumu cete naci, ako prosurfate po temama ovog foruma, na primjere odvjetnika koji su pomogli ljudima i nisu im naplatili svoje usluge. Ako ne probate, necete ni znati. Pokucajte na vrata jednom odvjetniku, drugom odvjetniku, trecem ... i sigurno cete naici na nekoga tko ce Vam pomoci. Tako cete mnogo prije rijesiti problem. Nemojte zaboraviti da i na ovom forumu ima mnogo dobrih ljudi, pravnika, odvjetnika, vjerojatno i pravosudnih radnika, mozda i sudaca, kao i svih drugih zanimanja, ljudi koji imaju iskustva ili su prosli nesto slicno Vasem problemu. Mnogi od njih imaju veliko srce i zele pomoci. Prije svega tu zelim spomenuti i moderatore, i cijelu ekipu koja radi na ovom forumu kojoj i osobno iskreno i od srca zahvaljujem na pomoci, oni mozda ne mogu rijesiti Vase probleme, ali Vas sigurno mogu uputiti sto i kako treba napraviti. A kada imate problema, to je jako, jako puno. I zato im treba biti zahvalan. Lijepi pozdrav !

Premalo podataka. Niste naveli koliko godina je proslo od vremena smrti Vaseg oca. Naime, u arhivima se cuvaju podaci u pravilu do 20 godina, a nakon toga neki podaci se prenose u drzavne arhice (samo najvazniji). Znaci, na opcini u Vasem mjestu, te podatke imaju samo do 20 godina starosti (pod uvjetom da nisu unisteni, poplavljeni, zatrpani...), dakle, najzadnje do 1986. godine. Sve sto je bilo prije 1986. godine postaje problematicno. Nadalje, trebali biste razgovarati sa svim osobama za koje mislite da su poznavale Vaseg oca. Problem je u tome sto u opcini (ili katastru) imaju te podatke unutar 20 godina, ali tko Vam garantira da nije bilo druge imovine u nekoj drugoj opcini, u nekom drugom mjestu ... Zato biste morali u razgovorima sa svima, obitelji, susjedima, poznavaocima Vaseg oca, ..., doznati da li je ev. nesto netko spominjao i na kojem podrucju. Ako nesto o tome saznate, tada morate otici opet u tu neku drugu opcinu, i opet tamo (do zadnjih 20 godina) pokusati to istraziti. Postoji i sluzbeni put, putem suda, ali to ce Vam jako tesko ici. Zbog jos uvijek nesredjenih zermljisnih knjiga mnoge stvari ce se jos tesko pronaci. Katastri obicno posjeduju podatke o posjedovnim stanjima, dakle, tko koristi odredjene nekretnine. Nikad se ne zna, mozda mozete tamo nesto saznati. Trebat ce Vam JMBG Vaseg oca, po mogucnosti i podaci o njegovim roditeljima (preko kojih bi ev. mogao imati neko nasljedstvo). Trebalo bi poci i od mjesta prebivanja njegovih roditelja, te mjesta prebivanja Vaseg pokojnog oca. Mozda Vam ponesto od ovoga svega nesto pomogne, put nije jednostavan ... ako ne znate sto tocno trazite i gdje se tocno nalazi i da li to uopce postoji. Nekad su ljudi medjusobno prodavali nekretnine jedni drugima bez papira i ugovora, takvu prodaju su postovali, a danas i sami citate o tome koliko to problema izaziva u praksi. Zelim Vam puno srece i nekog tko zna mozda pametniji i jednostavniji put !

Kada ste primali placu, primili ste je ili u gotovini (te ste morali potpisati isplatnu listu), na tekuci racun (izvadak tekuceg racuna) ili na stednu knjizicu (upis u stednoj knjizici). Za svaku placu ste trebali dobiti obracun place (tvrdite da ga imate). U ovlastenom servisu su Vam izracunali razliku (zamolite ih da Vam to ponovno naprave, ovjereno od njihove strane, po mogucnosti pozivajuci se na Ugovor o radu u kojem je to precizirano). Sada ste stekli sve osnove za prijavu Inspekciji rada zbog povrede Vasih prava iz radnog odnosa temeljem Ugovora o radu te za pokretanje ovrsnog postupka ra podmirenje razlike koja Vam nije isplacena. Nadalje, uzrokovana Vam je steta zbog neisplate razlike za koju trazite nadoknadu uz zakonsku zateznu kamatu te troskove postupka. Stvar cista kao suza. U cemu je problem ? Barem Vama to ne bi trebao biti problem. Poslodavac Vam je odvjetnik, ali to zaboravite. Pred sudom ste Vi djelatnik, a Zakon o radu stiti djelatnike mnogo vise nego poslodavce i zakon je na Vasoj strani. Predlozite mirno rjesenje spora s time da Vam odvjetnik sve to nadoknadi sve u roku od 15 dana mirnim putem te ce na taj nacin izbjeci daljnje neugodnosti te troskove koji proizlaze iz postupka. U slucaju ogluhe odvjetnika na Vas prijedlog te daljnju neisplatu, temeljem vjerodostojinih isprava zatrazite od suda ovrhu nad ziro-racunom sve do potpunog ispunjenja Vaseg zahtjeva, a kao osiguranje Vase trazbine, s obzirom da Vam poslodavac porice Vasa potrazivanja, predlozite osiguranje nad npr. osobnim vozilom koje posjeduje jer postoji opasnost od otudjenja ili dodatnog opterecenja tog vozila s obzirom da porice ili odbija ispunjenje Vaseg zahtjeva, sve do ispunjenja Vaseg zahtjeva. Nisam odvjetnik, ali ovo sto sam Vam napisao, savrseno funkcionira, pod uvjetom da imate vjerodostojnu dokumentaciju iz koje je vidljiv pogresan obracun i povreda Vasih prava iz Ugovora o radu. Svemu tome nakalemite troskove sastava podneska, PDV, ... Lijepi pozdrav, B.

Uz sve duzno postovanje, ponekad ni vrijeme na automatu koji izdaje naplatne karte nije tocno, u to se mozete lako uvjeriti ako cesto putujete preko Krckog mosta, odnosno autoputevima ...

Poštovana Ane, puno iskrenih čestitaka na imenovanju ! Ovom prilikom od srca zahvaljujem Vama i cijeloj ekipi u moje ime i u ime mnogih drugih Anonimnih kojima ste pomogli ! A da li možete pravosudje srediti u jedno vruće popodne ... pa, za sve postoji prvi put. Tko zna ? Uz malo šale, lijepi pozdrav i puno uspjeha u radu želi Vam Boris !

Postovani, molim za savjet. Na darovnom ugovoru kojim majka daruje unucadi (11 i 13 god.) nekretninu, tko se potpisuje kao daroprimac ? Unucad ili njihov staratelj, jedan od roditelja ? Da li rodni listovi moraju biti novi ili mogu biti od prije 2-3 godine ? Hvala unaprijed na odgovoru i savjetu.

Laku noć i tebi i tvojoj obitelji !

Držim ti palčeve da ostaneš kod takvog razmišljanja i da ne ideš dalje od toga. Vjerojatno ti je poznato da su mnogi, danas teški ovisnici, zapravo počeli sa jednim jointom. Nije problem u tom jednom jointu, nego u njihovoj volji da na tome i ostane i da ne idu dalje od toga. Svatko od nas ima svoj "joint", upravo kako si i rekao, alkohol ponekad ima teže posljedice od jednog "jointa". Živimo na Balkanu i s tim se moraš (privremeno, barem u policiji i kod socijalne radnice) pomiriti. Još će dosta vode proteći dok ne budu doneseni zakoni kod nas poput onih u Nizozemskoj (na to si vjerojatno i mislio). S druge strane, svi smo svjedoci strašnim posljedicama predoziranja (pogledaj novine od zadnjih par dana). I ona djevojka koja se predozirala počela je sa ... samo jednim jointom. Ali, vjerojatno je upala u društvo koje joj je "pomoglo" da dođe 2m ispod zemlje, a njezini roditelji se odjednom "snebivaju" kako nisu imali pojma. Moš' mislit. U stvari ih nije bilo briga. Zato, koliko god ti je teško (zbog same činjenice da moraš ići kod socijalne radnice sa majkom), vjeruj da osim tvoje majke (ako sam dobro shvatio) i s ove strane imaš dosta ljudi koji ti od srca žele da sve i ostane samo prošlost. Život nije "Zabranjena ljubav". Sve počinje s nečim "samo jedanput" ili "samo malo". Vjerojatno ti je i dobro poznato da postoje i takve droge koje kad jednom probaš - trebaš ih čitavog života. I upravo zato - držim ti palčeve za razgovor na policiji, držim ti palčeve i od srca želim i vjerujem u tebe da ćeš uspjeti ostati kod svojeg razmišljanja i da nećeš otići dalje od njega, a taj zakon u nekim stvarima samo pomaže "da zabranjeno voće bude slađe". Znam dosta mladih ljudi koji su prošli kao i ti - i nisu nikad više uzeli "joint" ili bilo što drugo. Na razgovoru su pokazali iskreno da su pogriješili, naišli su i na ljude u policiji koji su ih moralno "oprali" (riječima, naravno), ali su im i dali drugu šansu koju su pametno iskoristili... a danas su ugledni ljudi na uglednim pozicijama. Na razgovoru napravi ono što traže od tebe, to će im biti najbolji pokazatelj da misliš ozbiljno. Nakon nekog vremena sve će ti ovo biti samo ružan san. Sretno i želim ti puno uspjeha u životu !

Nije mi ovdje mjesto, ali bih ti ipak želio postaviti jedno iskreno pitanje, na koje ako ne želiš, radije nemoj odgovoriti, ili odgovori iskreno. Da li misliš da se ubuduće nećeš više primati bilo kakovih nedozvoljenih "sitnica" ili misliš da je to jače od tebe ? Razmisli i ako želiš, odgovori. Ako imaš jaku volju i karakter, ako ti je zaista žao zbog te male bedastoće, ako zaista odlučiš ... da to nikada više ni u kojem obliku nećeš napraviti ni pod kojim izgovorom ... ... tada svoje pokajanje i svoju čvrstu odluku o tome možeš pokušati dokazati i na policiji kada budu razgovarali s tobom. To bi ti moglo puno pomoći, ali bolje nemoj lagati prvo samom sebi a onda i drugima, ako to zaista ne možeš. Ako samo izraziš pokajanje i želju "da to nećeš" napraviti, a tvoja volja popusti pred iskušenjem, budi uvjeren da će te i slijedeći puta pronaći. A onda će znati da nisi rekao istinu. Zato prvo smireno razmisli i odluči. Sve je na tebi. Na policiji ima ljudi koji su tisuću puta već čuli "neću više" a onda ponovno nađu iste osobe sa istim ili mnogo gorim stvarima. Vjerujem da na policiji isto tako ima ljudi koji će ti dati šansu, prihvatiti tvoje pokajanje i staviti te na kušnju. Samo, jesi li spreman ?

U pravu ste. Može poslodavac i još neke stvari napraviti, ne samo tražiti naknadu štete. Zato je moje mišljenje da joj je najpametnije upravo to - da se lijepo dogovore. Sve ja to znam, svima paše lova na ruke, osim državi, ali i posloprimci nekad zaboravljaju da im je tada manja osnovica za mirovinu. A poslije se tuku po glavi. A "pohlepni kreteni " trljaju zadovoljno ruke. Ali ako hoće otići, zato i jest najbolje da sjednu i da se dogovore. I još jedan detalj - kod izvanrednog otkaza od strane djelatnika nije propisan obvezni otkazni rok.

Osim što možete dati izvanredni otkaz poslodavcu bez nekog (pravog) razloga, Vaše je pitanje bilo da li ga možete poslati e-mailom, što bi značilo da ga baš i ne želite više viđati nakon što mu predate otkaz. Ako sam u pravu glede Vašeg nesusretanja sa poslodavcem, izvanredni otkaz mu možete uručiti preporučeno, sa povratnicom, sa naznakom "uručiti osobno primatelju", sebi ostaviti kopiju otkaza (istovjetnog kakvog njemu šaljete). Međutim, morate biti svjesni svejedno činjenice da ćete ga ipak tu i tamo još koji put morati posjetiti - zbog preuzimanja radne knjižice, porezne kartice... možda je zato bolje da mu ipak lijepim (ružne će Vam samo odmoći u toj situaciji) riječima kažete "pa-pa", bit će Vam mnogo jednostavnije i brže oko cijele papirologije. Prije ćete dobiti radnu knjižicu i ostalo. Ako on ima iste poslovne "osjećajčiće" prema Vama kao i Vi prema njemu, brzo ćete se i mirno dogovoriti oko svega. Jedino se nemojte iznenaditi ako Vam onaj dio "na ruke" ne bude isplaćen, budite svjesni činjenice da će Vaš poslodavac to najvjerojatnije (pogotovo ako je pohlepan kreten) napraviti. Još nešto. Obično u takvim situacijama nekome popuste živci. Nemojte biti Vi ta osoba kojoj će živci popustiti, da ne kažete nešto zbog čega Vam može samo napraviti komplikacije. Malo se suzdržite, radije svima ovdje recite što mislite nego njemu osobno. Ako Vas veseli, nakon što Vam sve podmiri i preda sve papire, možete "anonimno" poslati prijavu Inspekciji rada. Možda inspekcija neće po toj prijavi postupati, ali ako je takav, sigurno će ga još netko prijaviti. A onda će nakon njihovog posjeta malo drugačije razmišljati...

Zahvaljujem svima koji su imali dobronamjerne odgovore. Zahvaljujem na dobronamjernim kritikama. Zahvaljujem na dobronamjernoj pomoci. Osnovno pitanje na koje sam dobio odgovor, bilo je, da li MF moze izvrsiti ovrhu na poslovnom udjelu u doo ako bi osnivac bila moja supruga, koja sada imas jos cca 35000 kn duga prema PU (u medjuvremenu smo smanjili dug). S obzirom na cinjenicu da ce za isto vrijeme dugovi postojeceg obrta visestruko narasti, mislim da ne trebam biti papagaj i ponavljati sto se sve dogadja sa dugom, a i dalje mislim da sve mozemo vratiti i postaviti natrag "na noge", osnujemo doo ciji ce vlasnik biti zapravo najuzi clan obitelji a koji nema dugova prema MF. Zivotna skola nas je dovoljno naucila da svaku slijedecu firmu mozemo voditi ispravno i sa uspjehom. Posto razni Anonimno koriste svako malo priliku za svoje frustracije i iskrivljene interpretacije, na ovu temu "Otvaranje doo" vise necu ulaziti niti davati komentare, niti odgovore. Dovoljno sam napisao. Ako netko zeli da se legitimiram, tu je pm. Svatko tko me je kontaktirao i trazio konkretne podatke (uz vlastito predstavljanje) dobio ih je. Zbog toga, dame i gospodo, svima lijepi pozdrav, Vi se prepucavajte do mile volje, a ja sada imam posla i nemam namjeru vise ulaziti na ovu temu. Ako netko zeli da mu bilo sto dodatno odgovorim, tu je mail (pm). Vrijedjanja i ostale gluposti ostavite tamo gdje im je mjesto, a ako zelite pomoci, zahvaljujem od srca. Zato svima ... od srca jos jednom zahvaljujem i lijepi pozdrav !

A zasto ?